Z A K O N

Z A K O N

O OBLIGACIONIM ODNOSIMA

DIO PRVI OPŠTI DIO

Glava I OSNOVNA NAČELA

Sadržaj zakona

Član 1

Ovim zakonom uređuju se obligacioni odnosi koji nastaju iz ugovora, prouzroko- vanja štete, sticanja bez osnova, poslovodstva bez naloga, jednostrane izjave volje i drugih zakonom utvrđenih činjenica.

Strane u obligacionim odnosima

Član 2

(1) Strane u obligacionim odnosima mogu biti fizička i pravna lica.

(2) Strane u obligacionim odnosima su ravnopravne.

Xxxxxxx uređivanja obligacionih odnosa

Član 3

Strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih propisa i morala društva, da svoje odnose urede po svojoj volji.

Savjesnost i poštenje

Član 4

(1) U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa strane su dužne da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja.

(2) Načelo sasvjesnosti i poštenja strane ne mogu isključiti ili ograničiti.

Dužnost saradnje

Član 5

Strane u obligacionim odnosima dužne su da sarađuju radi potpunog i urednog izvršenja obaveza i ostvarivanja prava u xxx odnosima.

Zabrana zloupotrebe prava

Član 6

Zabranjeno je vršenje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju zbog xxxx xx ono zakonom ustanovljeno ili priznato.

Zabrana stvaranja i iskorišćavanja monopolskog položaja

Član 7

U zasnivanju obligacionih odnosa strane ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za bilo koga stvara ili iskorišćava monopolski položaj na tržištu.

Načelo jednake vrijednosti davanja

Član 8

(1) U zasnivanju i ispunjenju dvostrano obaveznih ugovora strane se pridržavaju načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja.

(2) Zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanje tog načela povlači pravne posljedice.

šteta.

Zabrana prouzrokovanja štete

Član 9

Svako xx xxxxx da se uzdrži od postupka kojim se može drugom prouzrokovati

Dužnost ispunjenja obaveza

Član 10

(1) Strane u obligacionom odnosu dužne su da izvrše svoju obavezu i odgovorne

su za njeno ispunjenje.

(2) Obaveza se može ugasiti samo saglasnošću volja strana u obligacionom odnosu ili na osnovu zakona.

Dužna pažnja

Član 11

(1) Strane u obligacionom odnosu dužne su da u izvršavanju svojih obaveza postupaju sa pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obligacionih odnosa (pažnja dobrog domaćina, odnosno pažnja dobrog privrednika).

(2) Strane u obligacionom odnosu dužne su da u izvršavanju obaveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupaju sa povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

(3) Strane u obligacionom odnosu dužne su da se u ostvarivanju svog prava uzdržavaju od postupka kojim bi se otežalo izvršenje obaveze druge strane.

Rješavanje sporova na xxxxx xxxxx

Član 12

Strane u obligacionom odnosu nastojaće da sporove rješavaju usaglašavanjem, posredovanjem ili na drugi xxxxx xxxxx.

Dispozitivni karakter odredaba zakona

Član 13

Strane mogu svoj obligacioni odnos urediti drukčije nego što je ovim zakonom određeno, ako iz pojedine odredbe ovog zakona ili iz njenog smisla ne proizlazi što drugo.

Primjena dobrih poslovnih običaja

Član 14

(1) Strane u obligacionim odnosima dužne su da u pravnom prometu postupaju u skladu sa dobrim poslovnim običajima i praksom koju su međusobno razvili.

(2) Na obligacione odnose se primjenjuju uzanse ako xx xxxxxx u obligacionim odnosima ugovorile njihovu primjenu ili ako iz okolnosti proizilazi da su njihovu primjenu htjeli.

Postupanje u skladu sa opštim aktima

Član 15

(1) Pravna lica u zasnivanju obligacionog odnosa postupaju u skladu sa svojim opštim aktima.

(2) Ugovor koji je zaključen ili druga pravna radnja xxxx xx preduzeta suprotno opštim aktima ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili morala znati ili ako je ovim zakonom drukčije određeno.

Primjena drugih posebnih zakona

Član 16

Na obligacione odnose koji se uređuju drugim posebnim zakonima primjenjuju se odredbe ovog zakona u pitanjima koja nijesu uređena xxx zakonima.

Primjena pojedinih odredaba

Član 17

(1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore privrednih društava i preduzetnika nije izričito drukčije određeno (ugovori u privredi).

(2) Ugovori privrednih društava i preduzetnika su, u smislu ovog zakona, ugovori koje privredna društva i druga pravna xxxx xxxx obavljaju privrednu djelatnost, kao i preduzetnici zaključuju među sobom u obavljanju djelatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa xxx djelatnostima.

Primjena pravila na druge pravne poslove

Član 18

Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore shodno se primjenjuju i na druge pravne poslove.

Glava II NASTANAK OBAVEZA

ODJELJAK 1.

UGOVOR

Odsjek 1 ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

I. SAGLASNOST VOLJA

Kad je ugovor zaključen

Član 19

Xxxxxx je zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Obavezno zaključenje i obavezna sadržina ugovora

Član 20

(1) Ako je neko po zakonu obavezan da zaključi ugovor, zainteresovano lice može zahtijevati da se takav ugovor bez odlaganja zaključi.

(2) Odredbe propisa kojima se, djelimično ili u cjelini, određuje sadržina ugovora sastavni su djelovi tih ugovora, upotpunjavaju ih ili stupaju na mjesto ugovornih odredaba koje nijesu u saglasnosti sa njima.

Izjava volje

Član 21

(1) Volja za zaključenje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz koga se sa sigurnošću može zaključiti o njenom postojanju.

(2) Izjava volje xxxx da bude učinjena slobodno i ozbiljno.

Dozvola i odobrenje

Član 22

(1) Kad je za zaključenje ugovora potrebna saglasnost trećeg lica, ova saglasnost može biti data prije zaključenja ugovora, kao dozvola, ili poslije njegovog zaključenja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano što drugo.

(2) Dozvola, odnosno odobrenje moraju biti dati u obliku propisanom za ugovore za čije se zaključenje daju.

Pregovori

Član 23

(1) Pregovori koji prethode zaključenju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana može prekinuti kad god hoće.

(2) Strana koja xx xxxxxx pregovore bez namjere da zaključi ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem pregovora.

(3) Strana koja xx xxxxxx pregovore u namjeri da zaključi ugovor, pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje štetu, odgovara za štetu.

(4) Ako se drukčije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za zaključenje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake djelove.

(5) Ako je jedna strana u pregovorima dala drugoj strani povjerljiva obavještenja ili joj omogućila da dođe do njih, xxxxx xx strana, ako nije drukčije ugovoreno, ne smije učiniti dostupnim trećim licima niti ih koristiti za svoje interese, bez obzira da xx xx naknadno ugovor zaključen ili nije.

(6) Odgovornost za povredu obaveze iz stava 5 ovog člana može se sastojati u naknadi prouzrokovane štete i predaje oštećenom koristi xxxx xx štetnik xxx povredom ostvario.

Vrijeme i mjesto zaključenja ugovora

Član 24

(1) Ugovor je zaključen onog časa kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu.

(2) Smatra se da je ugovor zaključen u mjestu u xxxx xx ponudilac imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku kad je učinio ponudu.

Ponuda

Član 25

(1) Ponuda je predlog za zaključenje ugovora učinjen određenom licu, koji sadrži sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor.

(2) Ako su ugovorne strane poslije postignute saglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke sporedne xxxxx za docnije, ugovor se smatra zaključenim, a sporedne xxxxx, ako sami ugovornici ne postignu saglasnost o njima, urediće sud vodeći računa o prethodnim pregovorima, utvrđenoj praksi između ugovornih strana i običajima.

Opšta ponuda

Član 26

Predlog za zaključenje ugovora učinjen neodređenom broju lica, koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je zaključenju namijenjen, važi kao ponuda, ukoliko drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja.

Izlaganje robe

Član 27

Izlaganje robe sa označenjem cijene smatra xx xxx ponuda, ukoliko drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja.

Slanje kataloga i oglasa

Član 28

(1) Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obavještenja, kao i oglasi učinjeni putem medija, letaka ili na koji drugi način, ne predstavljaju ponudu za zaključenje ugovora, nego samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uslovima.

(2) Pošiljalac takvih poziva odgovara za štetu, koju bi pretrpio ponudilac, ako bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu.

Dejstvo ponude

Član 29

(1) Ponudilac xx xxxxx ponudom izuzev ako je svoju obavezu da održi ponudu isključio, ili ako to isključenje proizlazi iz okolnosti posla.

(2) Ponuda se može opozvati samo ako je ponuđeni primio opoziv prije prijema ponude ili istovremeno sa njom.

Rok za obaveznost ponude

Član 30

(1) Ponuda u kojoj je određen rok za njeno prihvatanje obavezuje ponudioca do isteka tog roka.

(2) Ako je ponudilac u pismu ili telegramu odredio rok za prihvatanje, smatraće se da je taj rok počeo teći od datuma označenog u pismu, odnosno od xxxx kad je telegram predat pošti.

(3) U slučaju da pismo nije datirano, rok za prihvatanje ponude teče od xxxx kad je pismo predato pošti.

(4) Ponuda učinjena odsutnom licu, u kojoj nije određen rok za prihvatanje, vezuje ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuđenom, da je ovaj razmotri, o njoj odluči i da odgovor o prihvatanju stigne ponudiocu.

Forma ponude

Član 31

(1) Ponuda ugovora za čije zaključenje zakon zahtijeva posebnu formu obavezuje ponudioca samo ako je učinjena u toj formi.

(2) Propisi o formi xxxx i za prihvatanje ponude.

Ponuda neovlašćenog lica

Član 32

(1) Pisana ponuda obavezuje ponudioca iako je nije potpisalo ovlašćeno lice, samo u slučaju: ako je ponuda sačinjena na hartiji sa odštampanim ili utisnutim oznakama ponudioca, kojom se on u svom poslovanju služi; ako je ponuda snabdjevena pečatom ili štambiljem ponudioca i potpisana na uobičajeni način; ako se ponuda odnosi na posao kojim se ponudilac redovno bavi i ne prelazi obim njegovog normalnog poslovanja i ako ponuđeni nije znao da je ponudu potpisalo neovlašćeno lice.

(2) Propisi o formi xxxx i za prihvatanje ponude.

Potvrda ponude učinjene telefonom ili telegramom

Član 33

(1) Ponudilac xxxx ponudu datu telefonom ili telegramom potvrditi ponuđenom preporučenim pismom najkasnije sljedećeg radnog xxxx.

(2) Izostanak pisane potvrde ne utiče na valjanost ugovora zaključenog telefonom ili slanjem telegrama, ali strana koja nije dala potvrdu odgovara drugoj strani za prozrokovanu štetu.

(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana xxxx i za prihvatanje ponude.

Prihvatanje ponude

Član 34

(1) Ponuda je prihvaćena kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu.

(2) Ponuda je prihvaćena i kad ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu, kao i kad učini neku drugu radnju koja se, na osnovu ponude, prakse utvrđene između zainteresovanih strana ili običaja, može smatrati kao izjava o prihvatanju.

(3) Prihvatanje se može opozvati ako ponudilac primi izjavu o opozivanju prije izjave o prihvatanju ili istovremeno sa njom.

Prihvatanje neposredne ponude

Član 35

(1) Ponuda učinjena prisutnom licu smatra se odbijenom ako nije prihvaćena bez odlaganja, izuzev ako iz okolnosti proizlazi da ponuđenom pripada izvjestan rok za razmišljanje.

(2) Ponuda učinjena telefonom, ili neposrednom radio-vezom smatra xx xxx ponuda prisutnom licu.

(3) Ponuda učinjena telefaksom ne smatra se ponudom učinjenom prisutnom licu.

Prihvatanje ponude s predlogom da se izmijeni

Član 36

(1) Ako ponuđeni izjavi da prihvata ponudu i istovremeno predloži da se ona u nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane učinio drugu ponudu svom ranijem ponudiocu.

(2) Odgovor na ponudu, kojom se ponuda prihvata, ali sa dopunama ili izmjenama koje je bitnije ne mijenjaju, znači prihvatanje, osim ako ponudilac odmah ne prigovori.

(3) Ako tako ne postupi, ugovor će se zaključiti u skladu sa sadržinom izmjena koje su navedene u izjavi o prihvatanju.

(4) Smatra se da se bitno mijenja ponuda kad se dopune ili izmjene odnose na cijenu, plaćanje, kvalitet ili količinu robe, mjesto i vrijeme isporuke, obim odgovornosti jedne strane u odnosu na drugu.

Ćutanje ponuđenog

Član 37

(1) Ćutanje ponuđenog ne znači prihvatanje ponude.

(2) Nema dejstva odredba u ponudi da će se ćutanje ponuđenog ili neko drugo njegovo propuštanje smatrati kao prihvatanje (ako ne odbije ponudu u određenom roku, ili ako poslatu stvar o kojoj mu xx xxxx ugovor ne vrati u određenom roku i sl.).

(3) Kad je ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu, ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio.

(4) Lice koje se ponudilo drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, kao i lice u čiju poslovnu djelatnost xxxxx vršenje takvih naloga, dužno je da izvrši dobijeni nalog ako ga nije odmah odbilo.

(5) Ako u slučaju iz stava 4 ovog člana ponuda, odnosno nalog nije odbijen, smatra se da je ugovor zaključen u trenutku kad je ponuda, odnosno nalog stigao ponuđenom.

Zadocnjelo prihvatanje i zadocnjelo dostavljanje izjave o prihvatanju

Član 38

(1) Prihvatanje ponude izvršeno sa zadocnjenjem smatra xx xxx nova ponuda xx xxxxxx ponuđenog.

(2) Ako je izjava o prihvatanju, xxxx xx učinjena blagovremeno, stigla ponudiocu poslije isteka roka za prihvatanje, a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava otposlata blagovremeno, ugovor je zaključen.

(3) Ugovor nije zaključen ako ponudilac odmah, a najkasnije prvog idućeg radnog xxxx po prijemu izjave, ili i prije prijema izjave, a po isteku roka za prihvatanje ponude, izvijesti ponuđenog da se zbog zakašnjenja ne smatra vezan svojom ponudom.

Smrt ili nesposobnost jedne strane

Član 39

Ponuda ne gubi dejstvo ako je smrt ili nesposobnost jedne strane nastupila prije njenog prihvatanja, izuzev ako suprotno proizilazi iz namjere strana, običaja ili prirode posla.

Predugovor

Član 40

(1) Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obaveza da se docnije zaključi drugi, glavni ugovor.

(2) Propisi o formi glavnog ugovora xxxx i za predugovor, ako je propisana forma uslov punovažnosti ugovora.

(3) Predugovor obavezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.

(4) Na zahtjev zainteresovane strane sud će naložiti drugoj strani koja odbija da pristupi zaključenju glavnog ugovora da to uradi u roku koji će joj odrediti.

(5) Zaključenje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo zaključenje, a ako taj rok nije predviđen, onda od xxxx kad je prema prirodi posla i okolnostima ugovor trebalo da bude zaključen.

(6) Predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti od njegovog zaključenja toliko izmijenile da ne bi bio ni zaključen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.

II. PREDMET

Sadržaj predmeta ugovorne obaveze

Član 41

(1) Ugovorna obaveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju.

(2) Ugovorna obaveza xxxx biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

ništav.

Ništavost ugovora zbog predmeta

Član 42

Kad je predmet obaveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je

Naknadna mogućnost

Član 43

Ugovor zaključen pod odložnim uslovom ili rokom punovažan je ako je predmet

obaveze koji je u početku bio nemoguć postao moguć prije ostvarenja uslova ili isteka roka.

Nedopuštenost predmeta obaveze

Član 44

Predmet obaveze je nedopušten ako je suprotan prinudnim propisima ili moralu društva.

Odredivost predmeta obaveze

Član 45

(1) Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili xx xxxxxx ostavile trećem licu da ga odredi.

(2) Ako to treće lice neće ili ne može da odredi predmet obaveze, ugovor je ništav.

III. OSNOV

Dopušten osnov

Član 46

(1) Svaka ugovorna obaveza xxxx imati dopušten osnov.

(2) Osnov je nedopušten ako je suprotan prinudnim propisima ili moralu društva.

(3) Pretpostavlja se da obaveza ima osnov iako nije izražen.

Ništavost ugovora zbog osnova

Član 47

Ako osnov ne postoji ili je nedopušten, ugovor je ništav.

Pobude za zaključenje ugovora

Član 48

(1) Pobude iz kojih je ugovor zaključen ne utiču na njegovu punovažnost.

(2) Ako je nedopuštena xxxxxx bitno uticala na odluku jedne ugovorne strane da zaključi ugovor i ako je to druga ugovorna strana znala ili xx xxxxxx znati, ugovor će biti bez dejstva.

(3) Ugovor bez naknade nema pravno dejstvo i kad jedna ugovorna strana nije znala da je nedopuštena xxxxxx bitno uticala na odluku druge ugovorne strane.

IV. SPOSOBNOST

Ugovor poslovno nesposobnog lica

Član 49

(1) Za zaključenje punovažnog ugovora potrebno je da ugovorna strana ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora.

(2) Ograničeno poslovno sposobno lice može, bez odobrenja svog zakonskog zastupnika, zaključivati samo one ugovore čije mu je zaključivanje zakonom dozvoljeno.

(3) Ostali ugovori tih lica ako su zaključeni bez odobrenja zakonskog zastupnika rušljivi su, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem.

Pravo saugovarača poslovno nesposobnog lica

Član 50

(1) Xxxxxxxxxx poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost može odustati od ugovora koji je zaključio sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika.

(2) Xxxxx iz stava 1 ovog člana ima i saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je znao za njegovu poslovnu nesposobnost, xxx xx bio prevaren od njega da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika.

(3) Pravo iz st. 1 i 2 ovog člana gasi se po isteku 30 xxxx od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno za odsustvo odobrenja zakonskog zastupnika, ali i ranije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego što taj rok istekne.

Pozivanje zakonskog zastupnika da se izjasni

Član 51

(1) Xxxxxxxxxx poslovno nesposobnog lica koji je zaključio ugovor sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika može pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni da li odobrava taj ugovor.

(2) Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku od 30 xxxx od dostavljanja poziva da ugovor odobrava, smatraće se da je odbio da da odobrenje.

Kad ugovornik stekne poslovnu sposobnost poslije zaključenja ugovora

Član 52

Poslovno sposobno lice može zahtijevati da se poništi ugovor koji je bez potrebnog odobrenja zaključilo za vrijeme svoje ograničene poslovne sposobnosti samo ako je tužbu podnijelo u roku od tri mjeseca od xxxx sticanja potpune poslovne sposobnosti.

V. MANE VOLJE

Prijetnja i prinuda

Član 53

(1) Ako je ugovorna strana ili neko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani xxxxx kod xxxxx xxxxxx xxxx xx zbog toga zaključila ugovor, druga strana može tražiti da se ugovor poništi.

(2) Xxxxx xx smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili trećeg lica.

(3) Ništav je ugovor zaključen upotrebom sile prema drugoj ugovornoj strani.

Bitna zabluda

Član 54

(1) Zabluda xx xxxxx ako se odnosi na bitna svojstva predmeta, na lice sa kojim se zaključuje ugovor ako se zaključuje s obzirom na to lice, kao i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim, a strana xxxx xx u zabludi ne bi inače zaključila ugovor takve sadržine.

(2) Strana xxxx xx u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri zaključenju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva.

(3) U slučaju poništaja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo da traži naknadu pretrpljene štete bez obzira na to što strana xxxx xx u zabludi nije kriva za svoju zabludu.

(4) Strana xxxx xx u zabludi ne može se na nju pozivati ako xx xxxxx strana spremna da izvrši ugovor kao da zablude nije bilo.

Zabluda o pobudi kod ugovora bez naknade

Član 55

Kod ugovora bez naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja xx xxxx odlučna za preuzimanje obaveze.

Nesporazum

Član 56

Kad strane vjeruju da su saglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze, ugovor ne nastaje.

Posredna izjava

Član 57

Zabluda lica preko xxxx xx strana izjavila svoju volju smatra se isto kao i zabluda u vlastitom izjavljivanju volje.

Prevara

Član 58

(1) Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na zaključenje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna.

(2) Strana xxxx xx zaključila ugovor pod prevarom ima pravo da zahtijeva naknadu pretrpljene štete.

(3) Ako je prevaru učinilo treće lice, prevara utiče na xxx ugovor ako xx xxxxx ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala ili morala znati za prevaru.

(4) Ugovor bez naknade može se poništiti i kad je prevaru učinilo treće lice, bez obzira na to da li xx xxxxx ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala ili morala znati za prevaru.

Prividan ugovor

Član 59

(1) Prividan ugovor nema dejstva među ugovornim stranama.

(2) Ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost.

(3) Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećem savjesnom licu.

VI. FORMA UGOVORA

Neformalnost ugovora

Član 60

(1) Zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drukčije određeno.

(2) Zahtjev zakona da ugovor bude zaključen u određenoj formi važi i za sve docnije izmjene ili dopune ugovora.

(3) Punovažne su docnije usmene dopune o sporednim tačkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno ukoliko to nije protivno cilju radi xxxx xx forma propisana.

(4) Punovažne su i docnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili druge strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.

Forma ugovora o prenosu nepokretnosti

Član 61

Ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo svojine na nepokretnosti ili se ustanovljava neko drugo stvarno pravo na nepokretnosti xxxx biti zaključen u pisanoj formi i ovjeren u skladu sa propisima.

Raskidanje formalnih ugovora

Član 62

Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za određeni slučaj zakonom predviđeno što drugo, ili ako cilj zbog xxxx xx propisana forma za zaključenje ugovora zahtijeva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi.

Ugovorena forma

Član 63

(1) Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uslov punovažnosti njihovog ugovora.

(2) Ugovor za čije je zaključenje ugovorena posebna forma može biti raskinut, dopunjen ili na drugi način izmijenjen i neformalnim sporazumom.

(3) Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovornike je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru daju predviđenu formu.

Sankcija nedostatka potrebne forme

Član 64

(1) Ugovor koji nije zaključen u propisanoj formi nema pravno dejstvo ukoliko iz cilja propisa xxxxx xx određena forma ne proizlazi što drugo.

(2) Ugovor koji nije zaključen u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo ukoliko su stranke punovažnost ugovora uslovile posebnom formom.

Pretpostavka potpunosti isprave

Član 65

(1) Ako je ugovor zaključen u posebnoj formi, na osnovu zakona ili po volji stranaka, važi samo ono što xx x xxx formi izraženo.

(2) Punovažne su istovremene usmene pogodbe o sporednim tačkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno, ukoliko nijesu u suprotnosti sa njegovom sadržinom ili ako nijesu protivne cilju zbog xxxx xx forma propisana.

(3) Punovažne su i istovremene usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili obje strane ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.

Sastavljanje isprave

Član 66

(1) Kad je za zaključenje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je zaključen kad ispravu potpišu sva xxxx xxxx se njim obavezuju.

(2) Ugovorna strana koja ne zna pisati staviće na ispravu rukoznak ovjeren od dva svjedoka, notara ili xx xxxx, odnosno drugog nadležnog organa.

(3) Za zaključenje dvostrano obaveznog ugovora dovoljno je da obje strane potpišu jednu ispravu ili da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani.

(4) Zahtjev pisane forme je ispunjen ako strane izmijenjaju pisma ili se sporazumiju pomoću drugog sredstva koje omogućava da se sa izvjesnošću utvrde sadržina i davalac izjave.

Zaključenje ugovora elektronskim putem

Član 67

(1) Ugovor je zaključen elektronskim putem kad su xx xxxxxx saglasile o bitnim elementima.

(2) Ponuda učinjena elektronskim putem smatra se ponudom prisutnom licu, ako se u konkretnom slučaju može na izjavu odmah dati protivizjava.

(3) Upotreba elektronskog potpisa prilikom zaključenja ugovora uređuje se posebnim propisima.

Kad je izvršen ugovor kome nedostaje forma

Član 68

Ugovor za čije se zaključenje zahtijeva pisana forma smatra se punovažnim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cjelini ili u pretežnom djelu, obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog xxxx xx forma propisana očigledno ne proizlazi što drugo.

VII. USLOV I NALOG

Uslovi i njihovo dejstvo

Član 69

(1) Ugovor je zaključen pod uslovom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne činjenice.

(2) Ako je zaključen pod odložnim uslovom pa se uslov ispuni, ugovor djeluje od trenutka njegovog zaključenja, osim ako iz zakona, prirode posla ili volje strana ne proističe nešto drugo.

(3) Ako je zaključen pod raskidnim uslovom, ugovor prestaje da važi kad se uslov

ispuni.

(4) Smatra se da xx xxxxx ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu

savjesnosti i poštenja, spriječi strana na xxxx xx xxxxx određen, a smatra se da nije ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzrokuje strana u xxxx xx korist određen.

Nedopušten ili nemoguć uslov

Član 70

(1) Ništav je ugovor u xxxx xx postavljen odložni ili raskidni uslov suprotan prinudnim propisima ili moralu društva.

(2) Ugovor zaključen pod nemogućim odložnim uslovom je ništav, a nemoguć raskidni uslov smatra se nepostojećim.

Obezbjeđenje uslovnog prava

Član 71

Ako je ugovor zaključen pod odložnim uslovom, povjerilac čije je pravo uslovljeno može zahtijevati odgovarajuće obezbjeđenje tog prava ako je njegovo ostvarenje ugroženo.

Nalog (teret)

Član 72

(1) Ako je bezteretni ugovor zaključen uz nalog, pa primalac koristi ne ispuni nalog, druga strana može zahtijevati ispunjenje naloga ili raskid ugovora.

(2) Neispunjenje naloga kod pravnog posla za slučaj smrti ima dejstvo ispunjenja raskidnog uslova.

VIII. ROK

Računanje vremena

Član 73

(1) Rok određen u danima počinje teći prvog xxxx poslije događaja xx xxxx se rok računa, a završava se istekom poslednjeg xxxx xxxx.

(2) Rok određen u nedjeljama, mjesecima ili godinama završava se onog xxxx koji se po imenu i broju poklapa sa danom nastanka događaja xx xxxx rok počinje da teče, a ako takvog xxxx nema u poslednjem mjesecu, kraj roka pada na poslednji xxx tog mjeseca.

(3) Ako poslednji xxx xxxx pada u xxx xxxx je zakonom određeno da se ne radi, kao poslednji xxx xxxx računa se sljedeći radni xxx.

(4) Početak mjeseca označava prvi xxx u mjesecu, sredina – 15-ti , a kraj – posljednji xxx u mjesecu, ako što drugo ne proizlazi iz namjere stranaka ili iz prirode ugovornog odnosa.

Primjena pravila o uslovu

Član 74

Kad dejstvo ugovora počinje od određenog vremena, shodno se primjenjuju pravila o odložnom uslovu, a kad ugovor prestaje da važi po isteku određenog roka, shodno se primjenjuju pravila o raskidnom uslovu.

IX. KAPARA I ODUSTANICA

1. Kapara

Vraćanje i uračunavanje xxxxxx

Član 75

(1) Ako je u trenutku zaključenja ugovora jedna strana dala drugoj izvjestan iznos novca ili izvjesnu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor zaključen (kapara), ugovor se smatra zaključenim kad xx xxxxxx data, ako nije što drugo ugovoreno.

(2) U slučaju ispunjenja ugovora, kapara xx xxxx vratiti ili uračunati u ispunjenje obaveze.

(3) Ako što drugo nije ugovoreno, strana xxxx xx xxxx xxxxxx ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem udvojene xxxxxx.

Neizvršenje ugovora

Član 76

(1) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana xxxx xx xxxx xxxxxx, xxxxx strana može po svom izboru tražiti izvršenje ugovora, ako je to xxx moguće ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom.

(2) Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana xxxx xx xxxxxxx xxxxxx, xxxxx strana može, po svom izboru, tražiti izvršenje ugovora, ako je to xxx moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje xxxxxx, ili tržiti vraćanje udvojene xxxxxx.

(3) U svakom slučaju, kad druga strana traži izvršenje ugovora, ona ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog zadocnjenja.

(4) Sud može na zahtjev zainteresovane strane smanjiti pretjerano veliku kaparu.

U slučaju djelimičnog ispunjenja obaveze

Član 77

(1) U slučaju djelimičnog ispunjenja obaveze, povjerilac ne može zadržati kaparu, nego može tražiti ispunjenje ostatka obaveze i naknadu štete zbog zadocnjenja, ili tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba slučaja kapara uračunava u naknadu.

(2) Ako povjerilac raskine ugovor i vrati ono što je xxxxxx xxx djelimično ispunjenje, on može birati između ostalih zahtjeva koji pripadaju jednoj strani kad je ugovor ostao neizvršen krivicom druge.

2. Odustanica

Uloga odustanice

Član 78

(1) Sporazumom ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustane od ugovora davanjem odustanice.

(2) Kad strana u xxxx xx korist ugovorena odustanica izjavi drugoj strani da će dati odustanicu, xxx xxxx ne može zahtijevati izvršenje ugovora.

(3) Strana ovlašćena da odustane dužna xx xxxx odustanicu istovremeno sa izjavom o odustajanju.

(4) Ako ugovorne strane nijesu odredile rok do koga ovlašćena strana može odustati od ugovora, ona to može učiniti sve dok ne protekne rok određen za ispunjenje njene obaveze.

(5) Pravo odustajanja od ugovora prestaje i kad strana u xxxx xx korist ugovoreno počne ispunjavati svoje obaveze iz tog ugovora ili primati ispunjenje xx xxxxx xxxxxx.

Xxxxxx xxx odustanica

Član 79

(1) Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, kapara se smatra kao odustanica i svaka strana može odustati od ugovora.

(2) Ako odustane strana xxxx xx xxxx xxxxxx, xxxx xx, a ako odustane strana koja xx xxxxxx primila, udvojenu je vraća.

Odsjek 2.

ZASTUPANJE

I. O ZASTUPANJU UOPŠTE

Mogućnost zastupanja

Član 80

(1) Ugovor kao i drugi pravni posao može se preduzeti i preko zastupnika.

(2) Ovlašćenje za zastupanje zasniva se na zakonu, opštem aktu pravnog lica, aktu nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoćje).

Dejstva zastupanja

Član 81

(1) Ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovlašćenja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.

(2) Pod istim uslovima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravno dejstvo neposredno prema zastupanom licu.

(3) Zastupnik xx xxxxx da obavijesti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravno dejstvo za zastupanog i drugu stranu, ako je ova znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik.

Prenošenje ovlašćenja

Član 82

(1) Zastupnik ne može prenijeti svoja ovlašćenja na drugog, izuzev kad mu je to dozvoljeno zakonom ili ugovorom.

(2) Izuzetno, on to može učiniti ako je spriječen okolnostima da posao lično obavi, a interesi zastupanog zahtijevaju neodložno preduzimanje pravnog posla.

Prekoračenje granica ovlašćenja

Član 83

(1) Kad zastupnik prekorači granice ovlašćenja, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri prekoračenje.

(2) Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatraće se da je odobrenje odbijeno.

(3) Odobrenje iz stava 2 ovog člana ima povratno dejstvo, ako strane ne odrede drukčije.

(4) Ako druga strana nije znala xxxx xxxxxx znati za prekoračenje ovlašćenja, može odmah po saznanju za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru izjasni, izjaviti da se ne smatra ugovorom vezana.

(5) Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju xx xxxxx strana pretrpjela, ako ona nije znala niti xx xxxxxx znati za prekoračenje ovlašćenja.

Zaključenje ugovora xx xxxxxx neovlašćenog lica

Član 84

(1) Ugovor koji neko lice zaključi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegovog ovlašćenja obavezuje neovlašćeno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

(2) Strana sa kojom je ugovor zaključen može zahtijevati od neovlašćeno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava.

(3) Ako neovlašćeno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni zaključen.

(4) U xxx slučaju, strana sa kojom je ugovor zaključen može od lica koje xx xxx punomoćnik bez ovlašćenja zaključilo ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku zaključenja ugovora nije znala niti xx xxxxxx znati da to lice nije imalo ovlašćenje za zaključenje ugovora.

II. PUNOMOĆJE

Davanje punomoćja

Član 85

(1) Punomoćje je ovlašćenje za zastupanje koje vlastodavac pravnim poslom daje punomoćniku.

(2) Postojanje i xxxx xxxxxxxxx su nezavisni od pravnog odnosa na čijoj je podlozi punomoćje dato.

(3) Punomoćnik može biti i pravno lice.

Posebna forma punomoćja

Član 86

Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoćje za zaključenje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla.

Obim ovlašćenja

Član 87

(1) Punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašćen.

(2) Punomoćnik kome xx xxxx opšte punomoćje može preduzimati samo pravne poslove koji spadaju u redovno poslovanje.

(3) Posao koji ne xxxxx u redovno poslovanje može punomoćnik preduzeti samo ako je posebno ovlašćen za preduzimanje tog posla, odnosno vrste poslova među koje on xxxxx.

(4) Punomoćnik ne može bez posebnog ovlašćenja za svaki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu obavezu, zaključiti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o izbranom sudu, kao ni odreći se nekog prava bez naknade.

Opozivanje i sužavanje punomoćja

Član 88

(1) Vlastodavac može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoćje, čak i ako se ugovorom odrekao tog prava.

(2) Opozivanje i sužavanje svakog punomoćja može se učiniti izjavom bez posebne forme.

(3) Ako je opozivanjem ili sužavanjem punomoćja povrijeđen ugovor o nalogu, ili ugovor o djelu, ili neki drugi ugovor, punomoćnik ima pravo na naknadu time nastale štete.

Dejstvo prestanka i sužavanja punomoćja prema trećim licima

Član 89

(1) Opozivanje punomoćja kao i njegovo sužavanje nema dejstvo prema trećem licu koje je zaključilo ugovor sa punomoćnikom, ili obavilo drugi pravni posao, a nije znalo niti je moralo znati da je punomoćje opozvano, odnosno suženo.

(2) U xxx slučaju, vlastodavac ima pravo da zahtijeva od punomoćnika naknadu štete koju bi zbog toga pretrpio, izuzev kad punomoćnik nije znao ni morao znati za opozivanje, odnosno za sužavanje punomoćja.

(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana primjenjuju se i u ostalim slučajevima prestanka punomoćja.

Drugi slučajevi prestanka punomoćja

Član 90

(1) Xxxxxxxxx prestaje prestankom pravnog xxxx xxx punomoćnika, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Punomoćje prestaje smrću punomoćnika.

(3) Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica, odnosno smrću lica koje ga xx xxxx, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete po pravne sljedbenike ili ako punomoćje važi i za slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla.

III. POSLOVNO PUNOMOĆJE

Davanje punomoćja i njegova sadržina

Član 91

(1) Poslovno punomoćje može dati, u granicama zakona, privredno društvo, odnosno drugo pravno lice, i njime ovlastiti punomoćnika da zaključuje ugovore i obavlja ostale poslove koji su uobičajeni u vršenju njihove poslovne djelatnosti.

(2) Poslovni punomoćnik ne može otuđiti ili opteretiti nepokretnosti, preuzeti mjenične obaveze ili obaveze jemstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio posebno punomoćje za svaki takav posao.

(3) Poslovno punomoćje može biti ograničeno na određenu vrstu poslova, ili na određene poslove, ali ova ograničenja imaju dejstvo prema trećem samo ako je za njih znao ili morao znati.

Poslovno punomoćje preduzetnika

Član 92

(1) Odredbe o poslovnom punomoćju shodno se primjenjuju na poslovno punomoćje preduzetnika.

(2) Poslovno punomoćje ne prestaje smrću preduzetnika, kao ni kad on bude lišen poslovne sposobnosti.

IV. OVLAŠĆENJA TRGOVINSKOG PUTNIKA

Član 93

(1) Trgovinski putnik privrednog društva, odnosno preduzetnika ovlašćen je da preduzima samo one poslove koji se odnose na prodaju robe i koji su navedeni u punomoćju koje mu je privredno društvo dalo.

(2) U slučaju neizvjesnosti, smatra se da trgovinski putnik nije ovlašćen da zaključuje ugovore, nego samo da prikuplja porudžbine, xxx xx ugovor koji je zaključio ostati na snazi ako ga vlastodavac naknadno odobri.

(3) Trgovinski xxxxxx xxxx je ovlašćen da prodaje robu nije ovlašćen da naplati cijenu, kao ni da prodaje na kredit, osim ako ima posebno ovlašćenje za prodaju na kredit.

(4) Trgovinski xxxxxx xx ovlašćen da za vlastodavca prima reklamacije zbog nedostatka robe i ostale izjave u vezi sa izvršenjem ugovora zaključenog njegovim posredovanjem, kao i da u ime vlastodavca preduzima potrebne mjere za očuvanje njegovih prava iz tog ugovora.

V. OVLAŠĆENJA XXXX XXXX OBAVLJAJU ODREÐENE POSLOVE

Član 94

Xxxx xxxx xxxx na takvim poslovima čije je obavljanje vezano za zaključivanje i ispunjenje određenih ugovora, kao što su prodavci u prodavnicama, xxxx xxxx obavljaju određene usluge u ugostiteljstvu, lica na poslovima šalterske službe u pošti, u banci i sl. ovlašćeni su xxxxx xxx na zaključenje i ispunjenje tih ugovora.

Odsjek 3.

TUMAČENJE UGOVORA

Primjena odredaba i tumačenje spornih odredaba

Član 95

(1) Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako xxxxx.

(2) Pri tumačenju spornih odredaba ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovornih strana i odredbu razumjeti u skladu sa načelima obligacionog prava utvrđenim ovim zakonom.

Namjera ugovornih strana

Član 96

(1) Zajednička namjera ugovornih strana utvrđuje se prema onome što je jedna strana stvarno izjavila i xxxx xx trebalo xx xxxxx strana ovo razumije.

(2) Kad nije moguće utvrditi zajedničku namjeru ugovornih strana treba istraživati namjeru koju bi redovno imala razumna lica istog svojstva kad bi bila u istoj situaciji.

(3) Ako je utvrđeno da je jedna strana imala namjeru da ugovor dobije određeno značenje, a u vrijeme zaključenja ugovora druga strana xx xxxxxx znati za tu namjeru ugovor treba tumačiti na način koji je u skladu sa namjerom prve strane.

Okolnosti od značaja za tumačenje

Član 97

Prilikom tumačenja ugovora posebno se cijene: okolnosti u xxxxxx xx zaključen, prethodni pregovori, ponašanje ugovornih strana nakon zaključenja ugovora, priroda i svrha ugovora, tumačenje koje su ugovorne strane već primijenile na slične odredbe i praksu koju su međusobno uspostavile, značenje koje se obično pridaje odredbama i izrazima u određenoj struci ili grani, kao i načelo savjesnosti i poštenja.

Nejasne odredbe u posebnim slučajevima

Član 98

U slučaju kad je ugovor zaključen prema unaprijed odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor bio na drugi način pripremljen i predložen od jedne ugovorne strane, nejasne odredbe tumačiće se u korist druge strane.

Dopunsko pravilo

Član 99

Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumačiti u smislu koji je xxxxx xxxxx za dužnika, a u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja.

Vansudsko tumačenje ugovora

Član 100

(1) Ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesaglasnosti u pogledu smisla i domašaja ugovornih odredbi, neko treći tumačiti ugovor.

(2) U xxx slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim organom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treće lice odbije da da tumačenje ugovora.

Odsjek 4.

NEVAŽNOST UGOVORA

I. NIŠTAVI UGOVORI

Ništavost

Član 101

(1) Ugovor koji je suprotan prinudnim propisima ili moralu društva je ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

(2) Ako je zaključenje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana xxxx xx povrijedila zakonsku zabranu snosiće odgovarajuće posljedice.

Posljedice ništavosti

Član 102

(1) U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna xx xx xxxxx drugoj sve ono što je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ukoliko zakon što drugo ne određuje.

(2) Ako je ugovor ništav zbog toga što je po svojoj sadržini ili cilju suprotan prinudnim propisima ili moralu društva, sud može odbiti, u cjelini ili djelimično, zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala, a može i odlučiti xx xxxxx strana ono što je primila po osnovu zabranjenog ugovora preda odgovarajućoj humanitarnoj organizaciji ili ustanovi na čijoj teritoriji ta strana ima sjedište, odnosno prebivalište, ili boravište.

(3) Prilikom odlučivanja sud će voditi računa o savjesnosti jedne, odnosno obje strane, o značaju ugroženog dobra ili interesa, kao i o moralnim shvatanjima.

Djelimična ništavost

Član 103

(1) Ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odlučujuća xxxxxx zbog koje je ugovor zaključen.

(2) Ugovor će ostati na snazi i ako je ništava odredba bila uslov ili odlučujuća xxxxxx ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

Konverzija

Član 104

Kad ništav ugovor ispunjava uslove za punovažnost nekog drugog ugovora onda će među ugovornim stranama važiti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u saglasnosti sa ciljem koje su ugovorne strane imale u vidu kad su ugovor zaključile i ako se može uzeti da bi one zaključile taj ugovor da su znale za ništavost svog ugovora.

Naknadni nestanak uzroka ništavosti

Član 105

(1) Ništav ugovor ne postaje punovažan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno nestane.

(2) Ako je zabrana bila manjeg značaja, a ugovor je izvršen, ništavost se ne može isticati.

Odgovornost lica krivog za ništavost ugovora

Član 106

Ugovorna strana koja xx xxxxx za zaključenje ništavog ugovora odgovorna je drugoj ugovornoj strani za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora, ako ova nije znala ili prema okolnostima nije morala znati za postojanje uzroka ništavosti.

Isticanje ništavosti

Član 107

(1) Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svako zainteresovano lice.

(2) Pravo da zahtijeva utvrđenje ništavosti ima i državni tužilac.

Neograničeno isticanje ništavosti

Član 108

Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.

II. RUŠLJIVI UGOVORI

Uslovi za rušljivost ugovora

Član 109

Ugovor je rušljiv kad ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom zaključenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom određeno.

Poništenje ugovora

Član 110

(1) Ugovorna strana u čijem je interesu rušljivost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi.

(2) Saugovarač ugovorne strane iz stava 1 ovog člana može od nje da traži da se u određenom roku, ali ne kraćem od 30 xxxx, izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne, jer će u protivnom smatrati da je ugovor poništen.

(3) Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom roku ne izjasni ili ako izjavi da ne ostaje pri ugovoru, smatraće se da je ugovor poništen.

Posljedica poništenja

Član 111

(1) Ako je na osnovu rušljivog ugovora koji je poništen xxxxx xxxx ispunjeno, ima se izvršiti vraćanje, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu.

(2) Naknada u novcu daje se prema cijenama u vrijeme vraćanja, odnosno donošenja sudske odluke.

Vraćanje i naknada u slučaju poništenja ugovora ograničeno poslovno sposobnog lica

Član 112

U slučaju poništenja ugovora zbog ograničene poslovne sposobnosti jedne ugovorne strane, saugovarač takvog xxxx xxxx zahtijevati vraćanje samo onog dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini ograničeno poslovno sposobnog lica, ili je upotrijebljen u njegovu korist, kao i onog što je namjerno uništeno ili otuđeno.

Odgovornost za poništenje ugovora

Član 113

Ugovorna strana na čijoj je strani uzrok rušljivosti odgovorna je svom saugovaraču za štetu koju trpi zbog poništenja ugovora, ako ovaj nije znao ni morao znati za postojanje uzroka rušljivosti ugovora.

Odgovornost ograničeno poslovno sposobnog lica

Član 114

Ograničeno poslovno sposobno lice odgovara za štetu nastalu poništenjem ugovora, ako je lukavstvom uvjerilo svog saugovarača da je poslovno sposobno.

Prestanak prava

Član 115

(1) Pravo da zahtijeva poništenje rušljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog rušljivosti, odnosno od prestanka prinude.

(2) To pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od xxxx zaključenja ugovora.

Odsjek 5.

DVOSTRANO OBAVEZNI UGOVORI

I. ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE I PRAVNE NEDOSTATKE STVARI

Član 116

(1) Kod ugovora sa naknadom svaka ugovorna strana odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja.

(2) Ugovorna strana odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i dužna xx xx xxxxx drugu stranu od prava i zahtjeva trećih xxxx xxxxxx bi njeno pravo bilo isključeno ili suženo.

(3) Na ove obaveze prenosioca shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o odgovornosti prodavca za materijalne i pravne nedostatke, ako za određeni slučaj nije što drugo propisano.

II. PRIGOVOR NEISPUNJENJA UGOVORA

Pravilo istovremenog ispunjenja

Član 117

(1) U dvostrano obaveznim ugovorima nijedna strana nije dužna da ispuni svoju obavezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proističe iz prirode posla.

(2) Ako na sudu jedna strana istakne da nije dužna da ispuni svoju obavezu xxx x xxxxx strana ne ispuni svoju, sud će joj naložiti da ispuni svoju obavezu kad i druga strana ispuni svoju.

Kad ispunjenje obaveze jedne strane postane neizvjesno

Član 118

(1) Ako je ugovoreno da prvo jedna strana ispuni svoju obavezu, pa se poslije zaključenja ugovora materijalne prilike druge strane pogoršaju u toj mjeri da je neizvjesno da li će ona moći ispuniti svoju obavezu, ili ako ta neizvjesnost proizilazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu može odložiti njeno ispunjenje xxx xxxxx strana ne ispuni svoju obavezu ili dok ne pruži dovoljno obezbjeđenje da će je ispuniti.

(2) Odredba stava 1 ovog člana primjenjuje se i kad su materijalne prilike druge strane bile u istoj mjeri xxxxx xxx prije zaključenja ugovora ako njen saugovarač to nije znao niti xx xxxxx znati.

(3) Strana koja se u smislu st. 1 i 2 ovog člana obavezala da prva ispuni svoju obavezu može zahtijevati da joj se obezbjeđenje pruži u primjerenom roku, a poslije proteka tog roka bez rezultata, može raskinuti ugovor.

III. RASKIDANJE UGOVORA ZBOG NEISPUNJENJA

Prava jedne strane kad druga strana ne ispuni svoju obavezu

Član 119

U dvostrano obaveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana može da, ako nije što drugo određeno, zahtijeva ispunjenje obaveza ili, pod uslovima predviđenim ovim zakonom da raskine ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

Kad je ispunjenje o roku bitni sastojak ugovora

Član 120

(1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obavezu u xxx roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

(2) Povjerilac može održati ugovor na snazi, ako po isteku roka, bez odlaganja, obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora.

(3) Kad je povjerilac zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.

(4) Ova pravila xxxx u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, kao i kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla.

Kad ispunjenje o roku nije bitni sastojak ugovora

Član 121

(1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitni sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i poslije isteka roka ispuni svoju obavezu, a povjerilac da zahtijeva njeno ispunjenje.

(2) Ako povjerilac želi raskinuti ugovor, xxxx ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje.

(3) Ako dužnik ne ispuni obavezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitni sastojak ugovora.

Raskidanje ugovora bez ostavljanja naknadnog roka

Član 122

Povjerilac može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku.

Raskidanje ugovora prije isteka roka

Član 123

Kad je prije isteka roka za ispunjenje obaveza očigledno da jedna strana neće ispuniti svoju obavezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

Raskidanje ugovora sa uzastopnim obavezama

Član 124

(1) Kad u ugovoru sa uzastopnim obavezama jedna strana ne ispuni jednu obavezu, druga strana može, u razumnom roku, raskinuti ugovor u pogledu svih budućih obaveza, ako je iz datih okolnosti očigledno da ni one neće biti ispunjene.

(2) Ugovorna strana može raskinuti ugovor ne samo u pogledu budućih obaveza, nego i u pogledu već ispunjenih obaveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju.

(3) Dužnik može održati ugovor ako da odgovarajuće obezbjeđenje.

Dužnost obavještenja

Član 125

Povjerilac koji zbog neispunjenja dužnikove obaveze raskida ugovor, xxxxx xx to saopštiti dužniku bez odlaganja.

Kad se ugovor ne može raskinuti

Član 126

Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveze.

Dejstvo raskida

Član 127

(1) Raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obaveza, izuzev obaveze na naknadu eventualne štete.

(2) Ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelimično, ima pravo da joj xx xxxxx ono što je dala.

(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje datog, uzajamna vraćanja vrše se po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora.

(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno naknaditi.

(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od xxxx kad je isplatu primila.

IV. IZMJENA ILI RASKID UGOVORA ZBOG PROMIJENJENIH OKOLNOSTI

Uslovi za izmjenu ili raskid

Član 128

(1) Ako poslije zaključenja ugovora nastupe okolnosti koje se nijesu xxxxx predvidjeti, a koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane u toj mjeri da bi joj ispunjenje obaveze postalo pretjerano otežano ili bi joj takvo ispunjenje obaveze nanijelo pretjerano veliki gubitak, sud može na zahtjev xx xxxxxx izmijeniti ili raskinuti ugovor.

(2) Izmjena ili raskid ugovora ne može se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna da u vrijeme zaključenja ugovora uzme u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

(3) Strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile po isteku roka određenog za ispunjenje njene obaveze.

(4) Ugovor xx xxxx raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajući uslovi ugovora pravično izmijene.

(5) Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obavezati stranu koja ga je zahtjevala da naknadi drugoj strani pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

Dužnost obavještavanja

Član 129

Strana xxxx xx ovlašćena da zbog promijenjenih okolnosti zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora dužna je da o svojoj namjeri da traži raskid ugovora obavijesti drugu stranu čim je saznala da su takve okolnosti nastupile, a ako to nije učinila, odgovara za štetu koju xx xxxxx strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme saopšten.

Okolnosti od značaja za odluku suda

Član 130

Pri odlučivanju o izmjeni ili raskidu ugovora sud se rukovodi načelima savjesnosti i poštenja vodeći računa naročito o cilju ugovora, o normalnom riziku kod ugovora odnosne vrste, o djelovanju i trajanju izvanrednih okolnosti, kao i o uravnoteženim interesima obiju strana.

Odricanje od pozivanja na promijenjene okolnosti

Član 131

Strane se mogu ugovorom unaprijed odreći pozivanja na određene promijenjene okolnosti, osim ako je to u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

V. NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA

Nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana

Član 132

(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obaveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obaveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnova.

(2) U slučaju djelimične nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, druga strana može raskinuti ugovor ako djelimično ispunjenje ne odgovara njenim potrebama, inače ugovor ostaje na snazi, a druga strana ima pravo da zahtijeva srazmjerno smanjenje svoje obaveze.

Nemogućnost ispunjenja za koju odgovara druga strana

Član 133

(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostrano obaveznom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, njena obaveza se gasi, a ta strana zadržava svoje potraživanje prema drugoj strani, s xxx što se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od sopstvene obaveze.

(2) Pored toga, ona je dužna ustupiti drugoj strani sva prava koja bi imala prema trećim licima u vezi sa predmetom svoje obaveze čije je ispunjenje postalo nemoguće.

(3) Ako xx xxxxxxx nemogućnost ispunjenja dvostranog obaveznog ugovora zbog događaja, za koji je odgovorna strana xxxx xxxxx da ispuni ugovor, druga strana može po svom izboru da zahtijeva naknadu štete zbog neispunjenja ili da odustane od ugovora i zahtijeva naknadu štete.

VI. PREKOMJERNO OŠTEĆENJE

Član 134

(1) Ako je između obaveza ugovornih strana u dvostrano obaveznom ugovoru postojala u vrijeme zaključenja ugovora očigledna nesrazmjera, oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti xx xxxxxx znati.

(2) Pravo da se zahtijeva poništenje ugovora prestaje istekom jedne godine od njegovog zaključenja.

(3) Odricanje unaprijed od ovog prava nema pravnog dejstva.

(4) Poništenje ugovora ne može se zahtijevati ako navedena nesrazmjera ne postoji više u vrijeme podnošenja tužbe.

(5) Ugovor će ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti.

(6) Zbog ove nesrazmjere ne može se tražiti poništenje ugovora u privredi, ugovora na sreću, javne prodaje, poravnjanja kao ni onda kad je za stvar data viša cijena iz posebnih razloga.

VII . ZELENAŠKI UGOVOR

Član 135

(1) Ništav je ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ili nekom drugom sličnom okolnošću ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist xxxx xx u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obavezao dati ili učiniti.

(2) Na zelenaški ugovor shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ništavosti i o djelimičnoj ništavosti ugovora.

(3) Ako oštećeni zahtijeva da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u xxx slučaju ugovor sa odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi.

(4) Oštećenik može podnijeti zahtjev za smanjenje obaveze na pravičan iznos u roku od pet xxxxxx xx zaključenja ugovora, a kad je u pitanju krivično djelo, dok ne zastari pravo na gonjenje.

VIII. UGOVORI PO PRISTUPU (FORMULARNI UGOVORI)

Pojam

Član 136

Ugovorom po pristupu (formularnim ugovorom) jedna strana unaprijed određuje elemente i uslove ugovora preko jedne opšte i stalne ponude (opšti uslovi), a druga strana samo pristupa tako učinjenoj ponudi.

Obaveznost

Član 137

(1) Opšti uslovi ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovornim stranama u istom ugovoru, i po pravilu obavezuju kao i ove.

(2) Opšti uslovi moraju se objaviti na uobičajeni način.

(3) Opšti uslovi obavezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u času zaključenja ugovora.

(4) U slučaju neslaganja opštih uslova i posebnih pogodbi xxxx posebne pogodbe.

Ništavost pojedinih odredbi opštih uslova

Član 138

(1) Ništave su odredbe opštih uslova koje su protivne samom cilju zaključenog ugovora ili dobrim poslovnim običajima, čak i ako su opšti uslovi koji ih sadrže odobreni od nadležnog organa.

(2) Sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi opštih uslova koje lišavaju drugu stranu prava da stavi prigovore, ili onih na osnovu kojih xxx xxxx prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inače nepravične ili pretjerano stroge prema njoj.

IX. USTUPANJE UGOVORA

Uslovi ustupanja

Član 139

(1) Svaka strana u dvostrano obaveznom ugovoru može, ako na to pristane druga strana, ustupiti ugovor nekom trećem licu, koje time postaje nosilac svih njenih prava i obaveza iz tog ugovora.

(2) Ustupanjem ugovora ugovorni odnos između ustupioca i druge strane prelazi na prijemnika i drugu stranu u času kad xx xxxxx strana pristala na ustupanje, a ako xx xxxxx strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obaviještena o ustupanju.

(3) Pristanak na ustupanje ugovora je punovažan samo ako je dat u formi propisanoj u zakonu za ustupljeni ugovor.

(4) Odredbe o sporednim pravima u vezi sa ugovorom o preuzimanju duga shodno

će se primijeniti i na ustupanje ugovora.

Odgovornost ustupioca

Član 140

(1) Ustupilac odgovara prijemniku za punovažnost ustupljenog ugovora.

(2) Ustupilac ne jemči da xx xxxxx strana ispuniti svoje obaveze iz ustupljenog ugovora, osim ako se na to naročito obavezao.

(3) Ustupilac ne jemči drugoj strani da će prijemnik ispuniti obaveze iz ugovora, osim ako se na to naročito obavezao.

Prigovori

Član 141

Druga strana može istaći prijemniku sve prigovore iz ustupljenog ugovora, kao i one koje ima iz drugih odnosa sa njim, ali ne i prigovore koje ima prema ustupiocu.

Odsjek 6.

OPŠTA DEJSTVA UGOVORA

I. STVARANJE OBAVEZA ZA UGOVORNE STRANE

Dejstva ugovora među ugovornim stranama i njihovim pravnim sljedbenicima

Član 142

(1) Ugovor stvara prava i obaveze za ugovorne strane.

(2) Ugovor proizvodi dejstvo i za univerzalne pravne sljedbenike ugovornih strana, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizlazi iz prirode samog ugovora.

(3) Ugovorom se može ustanoviti pravo u korist trećeg lica.

II. UGOVOR U KORIST TREĆEG LICA

Neposredno pravo trećeg

Član 143

(1) Kad neko ugovori u svoje ime potraživanje u korist trećeg, xxxxx xxxxx sopstveno i neposredno pravo prema dužniku, ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.

(2) Ugovorna strana ima pravo da zahtijeva da dužnik izvrši prema trećem ono što je ugovoreno u korist tog trećeg lica.

Opozivanje koristi za trećeg

Član 144

(1) Ugovorna strana koristi za trećeg xxxx xx opozvati ili izmijeniti sve dok treći ne izjavi da prihvata ono što je ugovoreno u njegovu korist.

(2) Ako je ugovoreno da će dužnik izvršiti ono na šta se obavezao u korist trećeg tek poslije smrti ugovorne strane, ugovorna strana može sve dotle, pa i svojim testamentom, opozvati korist ugovorenu za trećeg, ako iz samog ugovora ili iz okolnosti ne proizlazi što drugo.

Prigovori dužnika prema trećem

Član 145

Dužnik može istaći trećem sve prigovore koje ima prema ugovornoj strani po osnovu ugovora xxxxx xx ugovorena korist za trećeg.

Odbijanje trećeg

Član 146

Ako treći odbije korist xxxx xx ugovorena za njega, ili je ugovorna strana opozove, korist pripada ugovornoj strani, ako što drugo nije ugovoreno ili ne proizlazi iz prirode posla.

Obećanje radnje trećeg lica

Član 147

(1) Obećanje učinjeno drugom da će xxxxx xxxxx učiniti ili propuštiti, trećeg ne obavezuje, a obećavalac odgovara za štetu koju bi drugi pretrpio zbog toga što xxxxx xxxx da se obaveže ili da izvrši ili propusti određenu radnju.

(2) Obećavalac neće odgovarati ako je drugom obećao da će se samo zauzeti kod trećeg da se ovaj obaveže da nešto učini ili propusti, a u tome nije uspio i pored potrebnog zalaganja.

ODJELJAK 2.

PROUZROKOVANJE ŠTETE

Odsjek 1.

OPŠTA NAČELA

Osnovi odgovornosti

Član 148

(1) Ko drugome prouzrokuje štetu xxxxx xx da je naknadi, ukoliko ne dokaže da xx xxxxx nastala bez njegove krivice.

(2) Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potiče povećana opasnost štete za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu.

(3) Za štetu bez obzira na krivicu odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

Šteta

Član 149

Xxxxx xx umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njenog povećanja (izmakla korist), nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha, kao i povreda prava ličnosti i ugleda pravnog lica (nematerijalna šteta).

Zahtjev da se ukloni opasnost štete

Član 150

(1) Svako može da zahtijeva od drugoga da ukloni izvor opasnosti xx xxxx prijeti znatnija šteta njemu ili neodređenom broju lica, kao i da se uzdrži od djelatnosti od koje proizilazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se nastanak uznemiravanja ili štete ne može spriječiti odgovarajućim mjerama.

(2) Sud će na zahtjev zainteresovanog lica narediti da se preduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemiravanja, ili da se otkloni izvor opasnosti, na trošak držaoca izvora opasnosti, ako ovaj xxx to ne učini.

(3) Ako šteta nastane u obavljanju opštekorisne djelatnosti za xxxx xx dobijena dozvola nadležnog organa, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi normalne granice.

(4) U slučaju iz stava 3 ovog člana može se zahtijevati i preduzimanje društveno opravdanih mjera za sprječavanje nastupanja štete ili za njeno smanjenje.

Zahtjev da se prestane sa povredom prava ličnosti

Član 151

(1) Svako ima pravo da zahtijeva xx xxxx ili drugog nadležnog organa xx xxxxxx prestanak radnje kojom se povređuje integritet ljudske ličnosti, lični i porodični život i druga prava njegove ličnosti, kao i ugled pravnog lica.

(2) Sud, odnosno drugi nadležni organ može xx xxxxxx prestanak radnje pod prijetnjom plaćanja izvjesne novčane svote, određene ukupno ili po jedinici vremena, u korist povrijeđenog.

Odsjek 2.

ODGOVORNOST PO OSNOVU KRIVICE

Kad postoji krivica

Član 152

Krivica postoji xxxx xx štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom.

Pri ocjenjivanju da xx xx lice koje xx xxxxx prouzrokovalo krivo, sud vodi računa o redovnom toku stvari i o tome šta se od razumnog i pažljivog čovjeka moglo osnovano očekivati u datim okolnostima.

Neodgovorna lica

Član 153

(1) Lice koje usled duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, ne odgovara za štetu koju drugome prouzrokuje.

(2) Ko drugom prouzrokuje štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, izuzev ako dokaže da nije svojom krivicom dospio u to stanje.

(3) Ako je u to stanje dospio tuđom krivicom, za xxxxx xx odgovarati onaj ko ga je u to stanje doveo.

Odgovornost maloljetnika

Član 154

(1) Maloljetnik do navršene sedme godine života ne odgovara za štetu koju prouzrokuje.

(2) Maloljetnik od navršene sedme do navršene četrnaeste godine života ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri prouzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje.

(3) Maloljetnik sa navršenih četrnaest xxxxxx xxxxxx odgovara prema opštim pravilima o odgovornosti za štetu.

Nužna odbrana, stanje nužde, otklanjanje štete od drugog

Član 155

(1) Ko u nužnoj odbrani prouzrokuje štetu napadaču nije xxxxx naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne odbrane.

(2) Kad neko prouzrokuje štetu u stanju nužde, oštećenik može da zahtijeva naknadu od lica koje xx xxxxx za nastanak opasnosti štete ili od lica od kojih xx xxxxx otklonjena, ali od lica od kojih xx xxxxx otklonjena, ne više od koristi koju su imala od toga.

(3) Ko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete, ima pravo da zahtijeva od njega naknadu one štete kojoj se razumno izložio.

Dozvoljena samopomoć Član 156

(1) Ko u slučaju dozvoljene samopomoći prouzrokuje štetu licu koje je izazvalo potrebu samopomoći, nije xxxxx naknaditi je.

(2) Pod dozvoljenom samopomoći podrazumijeva se pravo svakog lica da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost.

Pristanak oštećenika

Član 157

(1) Ko na svoju štetu dozvoli drugome preduzimanje neke radnje, ne može od njega zahtijevati naknadu štete prouzrokovane xxx xxxxxxx.

(2) Ništava je izjava oštećenika kojom je pristao da mu se učini šteta radnjom xxxx xx zakonom zabranjena.

Odsjek 3.

ODGOVORNOST ZA DRUGOG

Duševno bolesni i zaostali u umnom razvoju

Član 158

(1) Za štetu koju prouzrokuje lice koje usljed duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, odgovara onaj koji je na osnovu zakona, ili odluke nadležnog organa, ili ugovora, xxxxx da vodi nadzor nad njim.

(2) Lice iz stava 1 ovog člana može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da je vršilo nadzor na koji je obavezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora.

Odgovornost roditelja

Član 159

(1) Xxxxxxxxx odgovaraju za štetu koju prouzrokuje drugom njihovo dijete do navršene sedme godine života, bez obzira na svoju krivicu.

(2) Roditelji se oslobađaju odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje odgovornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivicu.

(3) Roditelji ne odgovaraju ako xx xxxxx nastala dok je dijete bilo povjereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za štetu.

(4) Xxxxxxxxx odgovaraju za štetu koju prouzrokuje drugom njihovo maloljetno dijete koje je navršilo xxxxx xxxxxx xxxxxx, osim ako dokažu da xx xxxxx nastala bez njihove krivice.

Solidarna odgovornost

Član 160

Ako pored roditelja odgovara za štetu i dijete, njihova je odgovornost solidarna.

Odgovornost drugog lica za maloljetnika

Član 161

(1) Za štetu koju drugom prouzrokuje maloljetnik dok je pod nadzorom staratelja, škole ili druge ustanove, odgovara staratelj, škola, odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor vršili na način na koji su obavezni, ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora.

(2) Ako za štetu odgovara i maloljetnik, odgovornost je solidarna.

Posebna odgovornost roditelja

Član 162

(1) Ako dužnost nadzora nad maloljetnim licem nije na roditeljima, već na nekom drugom licu, oštećenik ima pravo da zahtijeva naknadu od roditelja, kad xx xxxxx nastala usljed lošeg vaspitanja maloljetnika, poročnih navika ili rđavih primjera koje su mu roditelji dali, ili se i inače šteta može upisati u krivicu roditeljima.

(2) Lice koje vrši dužnost nadzora ima pravo da traži od roditelja da mu naknade isplaćeni iznos ako xx xxx isplatilo naknadu oštećeniku.

Odgovornost po osnovu pravičnosti

Član 163

(1) U slučaju štete xxxx xx prouzrokovalo lice koje za nju nije odgovorno, a naknada se ne može dobiti od lica koje xx xxxx dužno da vodi nadzor nad njim, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika, osuditi štetnika da naknadi štetu, potpuno ili djelimično.

(2) Ako xx xxxxx prouzrokovao maloljetnik sposoban za rasuđivanje koji nije u stanju da je naknadi, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje roditelja i oštećenika, obavezati roditelje da naknade štetu, potpuno ili djelimično, iako za nju nijesu krivi.

Odsjek 4.

ODGOVORNOST PRIVREDNOG DRUŠTVA I DRUGIH PRAVNIH LICA PREMA TREĆEM

Odgovornost privrednog društva ili preduzetnika

Član 164

(1) Za štetu koju zaposleni u radu ili u vezi xx xxxxx prouzrokuje trećem licu odgovara privredno društvo, odnosno preduzetnik (poslodavac) kod xxxx xx zaposleni radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da je zaposleni u datim okolnostima postupao onako xxxx xx trebalo.

(2) Oštećenik ima pravo da zahtijeva naknadu štete i neposredno od zaposlenog ako xx xxxxx prouzrokovao namjerno.

(3) Odredbom stava 1 ovog člana ne dira se u pravila o odgovornosti za štetu koja potiče od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

(4) Poslodavac koji je oštećenom naknadio štetu ima pravo da zahtijeva od zaposlenog naknadu koju xx xxx ako je ovaj štetu prouzrokovao namjerno ili iz krajnje nepažnje.

(5) Pravo iz stava 4 ovog člana zastarijeva u roku od šest mjeseci od xxxx xxxx xx xxxxx naknađena.

Odgovornost drugih lica

Član 165

(1) Odredbe člana 164 ovog zakona primjenjuju se i na druge poslodavce u pogledu odgovornosti za štetu koju zaposleni koji kod njih rade prouzrokuju u radu ili u vezi s radom.

(2) Lice koje je oštećeniku naknadilo štetu xxxx xx zaposleni prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom, ima pravo da od tog zaposlenog zahtijeva naknadu plaćenog iznosa.

(3) Pravo iz stava 3 ovog člana zastarijeva u roku od šest mjeseci od xxxx xxxx xx xxxxx naknađena.

Odgovornost pravnog lica za štetu koju prouzrokuje njegov organ

Član 166

(1) Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.

(2) Ako za određeni slučaj nije zakonom drukčije određeno, pravno lice ima pravo na naknadu od lica koje xx xxxxx skrivilo namjerno ili krajnjom nepažnjom.

(3) Pravo iz stava 2 ovog člana zastarijeva u roku od šest mjeseci od xxxx xxxx xx xxxxx naknađena.

Odsjek 5.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE STVARI ILI OPASNE DJELATNOSTI

I. OPŠTE ODREDBE

Pojam opasne stvari i djelatnosti

Član 167

(1) Opasnim stvarima smatraju se pokretne ili nepokretne stvari, xxxx položaj ili upotreba, ili osobine, ili samo postojanje predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu.

(2) Opasnim djelatnostima smatraju se djelatnosti koje predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu.

Pretpostavka uzročnosti

Član 168

Šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potiče od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nijesu bile uzrok štete.

Lice odgovorno za štetu

Član 169

Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi.

Protivpravno oduzimanje opasne stvari od imaoca

Član 170

Ako je imaocu oduzeta opasna stvar na protivpravan način, za štetu koja od nje potiče ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imalac nije za to odgovoran.

Predaja stvari trećem licu

Član 171

(1) Umjesto imaoca stvari odgovara lice xxxx xx imalac povjerio stvar da se njome služi, ili lice koje je dužno da je nadgleda, a nije kod njega na radu.

(2) Pored lica iz stava 1 ovog člana odgovaraće i imalac stvari ako xx xxxxx proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje mu nije skrenuo pažnju.

(3) U xxx slučaju odgovorno lice koje je isplatilo naknadu oštećeniku ima pravo da zahtijeva cio njen iznos od imaoca.

(4) Xxxxxx opasne stvari koji xx xx povjerio licu koje nije osposobljeno ili nije ovlašćeno da njome rukuje, odgovara za štetu koja potekne od te stvari.

Oslobođenje od odgovornosti

Član 172

(1) Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od nekog uzroka koji se nalazio van stvari, a čije se dejstvo nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.

(2) Imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da xx xxxxx nastala isključivo radnjom oštećenika ili trećeg lica, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

(3) Imalac se oslobađa odgovornosti djelimično, ako je oštećenik djelimično doprinio nastanku štete.

(4) Ako je nastanku štete djelimično doprinijelo treće lice, ono odgovara oštećeniku solidarno sa imaocem stvari, a dužno je snositi naknadu srazmjerno težini svoje krivice.

(5) Lice kojim se imalac poslužio pri upotrebi stvari ne smatra se trećim licem.

II. ODGOVORNOST U SLUČAJU UDESA IZAZVANOG MOTORNIM VOZILIMA U POKRETU

Odgovornost po osnovu krivice

Član 173

(1) U slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice.

(2) Ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli srazmjerno stepenu svoje krivice.

(3) Ako nema krivice ni jednog, imaoci odgovaraju na ravne djelove, ako razlozi pravičnosti ne zahtijevaju što drugo.

(4) Za štetu koju pretrpe xxxxx xxxx imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno.

Odgovornost u slučaju neovlašćenog korišćenja motornog vozila

Član 174

(1) Neovlašćeni korisnik motornog vozila odgovara trećim licima umjesto vlasnika.

(2) Pored neovlašćenog korisnika i solidarno s njim odgovara i vlasnik motornog vozila, ako je svojom krivicom ili krivicom xxxx xxxx su se trebala brinuti o vozilu, omogućio neovlašćeno korišćenje vozila.

(3) Neovlašćeni korisnik je lice koje u vrijeme štetnog događaja koristi motorno vozilo bez saglasnosti vlasnika, a nije kod njega zaposlen u vezi s pogonom motornog vozila, niti je član njegovog porodičnog domaćinstva, niti mu xx xxxxxxx vozilo predao u državinu.

III. ODGOVORNOST PROIZVOÐAČA STVARI SA NEDOSTATKOM

Stvar sa nedostatkom

Član 175

(1) Ko stavi u promet neku stvar xxxx xx proizveo, a koja zbog nekog nedostatka za koji on nije znao predstavlja opasnost štete za lica ili stvari, odgovara za štetu koja bi nastala zbog tog nedostatka, bez obzira na krivicu.

(2) Proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije preduzeo sve što je potrebno da štetu, xxxx xx mogao predvidjeti, spriječi putem upozorenja, bezbjedne ambalaže ili drugom odgovarajućom mjerom.

(3) Oštećeno lice je dužno da dokaže neispravnost proizvoda, štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i štete.

Proizvod

Član 176

(1) Proizvod xx xxxx koja pokretna stvar, kao i samostalni dio ugrađen u neku pokretnu ili nepokretnu stvar.

(2) Proizvod su i električna i drugi oblici energije.

Neispravan proizvod

Član 177

(1) Proizvod nije ispravan ako, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito način na koji je proizvod predstavljen, svrhe u koje, prema razumnom očekivanju, proizvod može biti upotrijebljen i vrijeme kad je proizvod stavljen u promet, ne pruža sigurnost koja se od takvog proizvoda opravdano očekuje.

(2) Proizvod nije neispravan samo zbog toga što je naknadno bolji proizvod stavljen u promet.

Proizvođač

Član 178

(1) Proizvođač je lice koje je izradilo gotov proizvod, lice koje je proizvelo sirovinu, samostalni ili nesamostalni dio ugrađen u gotov proizvod, kao i lice koje se, obilježavanjem proizvoda svojim imenom, žigom ili kakvim drugim znakom raspoznavanja, predstavlja kao proizvođač.

(2) Ako je proizvod uvezen, uzima se da je proizvođač lice koje je uvezlo proizvod radi prodaje, davanja u zakup ili bilo kojeg drugog oblika stavljanja proizvoda u promet i odgovara solidarno s licima navedenim u stavu 1 ovog člana.

(3) Ako nije moguće utvrditi xx xx proizvođač, proizvođačem se smatra svako lice koje proizvod stavlja u promet, osim ako to lice u razumnom roku ne obavijesti oštećenog o licu od xxxx xx nabavilo proizvod.

(4) Odredba stava 3 ovog člana primjenjuje se i kad se ne može utvrditi xx xx uvezao proizvod, pa i onda ako su ime, fabrika ili naziv proizvođača navedeni na proizvodu.

Solidarna odgovornost

Član 179

Ako više lica odgovara za štetu prouzrokovanu neispravnošću proizvoda, njihova je odgovornost solidarna.

Oslobođenje od odgovornosti

Član 180

(1) Proizvođač se oslobađa odgovornosti, ako dokaže:

- da nije stavio proizvod u promet;

- da iz okolnosti slučaja proizilazi da neispravnost, a ni njen uzrok, nijesu postojali u vrijeme kad je stavio proizvod u promet;

- da proizvod nije proizveden za prodaju, davanje u zakup ili bilo koju drugu poslovnu svrhu, niti da je proizveden ili stavljen u promet u okviru njegovog poslovanja;

- da je neispravnost posljedica pridržavanja prinudnih propisa koji su bili na snazi u trenutku kad je stavio proizvod u promet;

- da stanje nauke ili tehničkog znanja u vrijeme stavljanja proizvoda u promet nije omogućavalo otkrivanje neispravnosti;

- da xx xxxxx prouzrokovana isključivo radnjom oštećenog ili lica za koju on odgovara, odnosno radnjom trećeg lica koju proizvođač nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

(2) Proizvođač dijela proizvoda oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je neispravnost prouzrokovana konstrukcijom glavnog proizvoda ili uputstvima dobijenim od proizvođača glavnog proizvoda.

(3) Proizvođač se djelimično oslobađa odgovornosti ako je nastanku štete djelimično doprinio oštećeni ili lice za koje on odgovara.

(4) Ako je nastanku štete djelimično doprinijelo treće lice, ono odgovara solidarno s proizvođačem.

Zabrana ugovornog isključenja ili ograničenja odgovornosti

Član 181

Odgovornost proizvođača ne može se ugovorom s oštećenim unaprijed isključiti ili ograničiti.

Rokovi ostvarivanja prava

Član 182

(1) Potraživanje naknade štete prouzrokovane neispravnim proizvodom zastarijeva u roku od tri godine od xxxx kad je oštećeni saznao ili morao saznati za štetu, neispravnost i proizvođača.

(2) Pravo na naknadu štete prouzrokovane neispravnim proizvodom prestaje u roku od deset xxxxxx xx xxxx njegovog stavljanja u promet, osim ako je u xxx roku protiv proizvođača pokrenut postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja ili ostvarivanja potraživanja naknade štete iz ovoga odsjeka.

Odsjek 6.

IV. ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD ŽIVOTINJA

Odgovornost imaoca

Član 183

(1) Za štetu koju prouzrokuje životinja odgovara njen imalac, bilo da je životinja kod njega, bilo da je zalutala ili pobjegla.

(2) Imalac odgovara za štetu xxxx xx uznemirena životinja prouzrokovala licu koje je dobrovoljno pokušalo da je uhvati ili zadrži.

Životinja predata drugom

Član 184

(1) Za štetu koju prouzrokuju životinje povjerene na čuvanje ili staranje licima i ustanovama koje se bave primanjem životinja na čuvanje i staranje odgovaraju xx xxxx i ustanove onako kako bi odgovarao imalac.

(2) Xxxxxx koji je predao životinju drugom da se njom služi, ili na čuvanje ili staranje u smislu stava 1 ovog člana, xxxxx xx skrenuti mu pažnju na mane životinje, ako ih ima, inače će odgovarati za štetu.

Životinja uhvaćena u šteti

Član 185

(1) Oštećenik ima pravo da uhvati tuđu životinju koja mu čini štetu i da je zadrži kao zalogu za naplatu naknade štete.

(2) Oštećenik xx xxxxx da bez odlaganja obavijesti o šteti i zadržanju imaoca životinje, a ako ne zna xx xx imalac, onda nadležni organ lokalne uprave.

Odsjek 7.

V. ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD GRAÐEVINA

Član 186

(1) Imalac zgrade i svake druge građevine odgovoran je za štetu koju ona prouzrokuje svojim rušenjem, ili padom nekog njenog dijela, ili na koji drugi način.

(2) Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da se šteta dogodila usljed više sile ili krivicom oštećenika.

(3) Imalac ima pravo da traži naknadu od xxxx xxxx xx xxxxx što xx xxxxx dogodila.

(4) Odredbe ovog člana xxxx i za svojinskog držaoca.

Odsjek 8.

POSEBNI SLUČAJEVI ODGOVORNOSTI

Odgovornost usljed terorističkih akata, javnih demonstracija ili manifestacija

Član 187

(1) Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem, odnosno unište- njem imovine fizičkog lica usljed terorističkih akata, kao i prilikom javnih demonstracija i manifestacija, odgovara država xxxx xx organi po važećim propisima bili dužni da spriječe takvu štetu.

(2) Organizatori, učesnici, podstrekači i pomagači u terorističkim aktima, javnim demonstracijama i manifestacijama koje su usmjerene na podrivanje ustavnog uređenja, nemaju pravo na naknadu štete po ovom osnovu.

(3) Država ima pravo i obavezu da zahtijeva naknadu isplaćenog iznosa od lica koje xx xxxxx prouzrokovalo.

(4) To pravo zastarijeva u rokovima propisanim za zastarjelost potraživanja naknade štete.

Odgovornost organizatora priredbi

Član 188

Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem stvari koju neko pretrpi usljed izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je gibanje masa, opšti nered i slično.

Odgovornost zbog uskraćivanja neophodne pomoći

Član 189

(1) Ko bez opasnosti po sebe uskrati pomoć xxxx xxxx su život ili zdravlje očigledno ugroženi, odgovara za štetu xxxx xx otuda nastala, ako je on tu štetu prema okolnostima slučaja morao predvidjeti.

(2) Ako pravičnost zahtijeva, sud može takvo lice osloboditi obaveze da naknadi

štetu.

Odgovornost u vezi sa obavezom zaključenja ugovora

Član 190

Lice koje je po zakonu obavezno da zaključi neki ugovor, dužno je da naknadi

štetu ako na zahtjev zainteresovanog lica bez odlaganja ne zaključi taj ugovor.

Odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od javnog interesa

Član 191

Privredna društva, druga pravna lica ili preduzetnici koja vrše komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno vrše svoju uslugu.

Odsjek 9. NAKNADA

I. NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE

Uspostavljanje ranijeg stanja i naknada u novcu

Član 192

(1) Odgovorno lice dužno je da uspostavi stanje koje xx xxxx prije nego što xx xxxxx nastala.

(2) Ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, odgovorno lice dužno je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

(3) Kad uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće, ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

(4) Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtijeva, izuzev ako okolnosti datog slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja.

Kad dospijeva obaveza naknade

Član 193

Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Naknada u slučaju propasti stvari oduzete na nedozvoljen način

Član 194

Ako je stvar koja xx xxxx oduzeta imaocu na nedozvoljen način propala usljed više sile, odgovorno lice dužno xx xxxx naknadu u novcu.

Naknada u obliku novčane rente

Član 195

(1) U slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, naknada se određuje po pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

(2) Novčana renta dosuđena na ime naknade štete plaća se mjesečno unaprijed, ako sud ne odredi što drugo.

(3) Povjerilac ima pravo da zahtijeva potrebno obezbjeđenje za isplatu rente, osim ako to prema okolnostima slučaja ne bi bilo opravdano.

(4) Ako dužnik ne pruži obezbjeđenje koje sud odredi, povjerilac ima pravo da zahtijeva da mu se umjesto rente isplati jedna ukupna svota čija xx xxxxxx određuje xxxxx xxxxxx rente i vjerovatnom trajanju povjeriočevog života, uz odbitak odgovarajućih kamata.

(5) Iz ozbiljnih uzroka povjerilac može i u drugim slučajevima zahtijevati, odmah ili docnije, da mu se umjesto rente isplati jedna ukupna svota.

II. OBIM NAKNADE MATERIJALNE ŠTETE

Obična šteta i izmakla korist

Član 196

(1) Oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i na naknadu izmakle koristi.

(2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad je zakonom drukčije određeno.

(3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

(4) Kad je stvar uništena ili oštećena krivičnim djelom učinjenim sa umišljajem, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti xxxx xx stvar imala za oštećenika.

Potpuna naknada

Član 197

Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

Sniženje naknade

Član 198

(1) Sud može, vodeći računa o materijalnom stanju oštećenika, osuditi odgovorno lice da isplati manju naknadu nego što iznosi šteta, ako ona nije prouzrokovana ni namjerno ni krajnjom nepažnjom, a odgovorno lice je slabog imovnog stanja te bi ga isplata potpune naknade dovela u oskudicu.

(2) Ako je štetnik prouzrokovao štetu radeći nešto radi koristi oštećenika, sud može odrediti manju naknadu, vodeći računa o brižljivosti koju štetnik pokazuje u sopstvenim poslovima.

Podijeljena odgovornost

Član 199

(1) Oštećenik koji je doprinio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi xxxxx xxxx, ima pravo samo na srazmjerno smanjenu naknadu.

(2) Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potiče od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

III. NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE U SLUČAJU SMRTI, TJELESNE POVREDE I OŠTEĆENJA ZDRAVLJA

Izgubljena zarada i troškovi liječenja i sahrane

Član 200

(1) Ko prouzrokuje nečiju smrt xxxxx xx da naknadi uobičajene troškove njegove sahrane.

(2) On xx xxxxx naknaditi i troškove njegovog liječenja od zadobijenih povreda i druge potrebne troškove u vezi sa liječenjem, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad.

Pravo lica koje je poginuli izdržavao

Član 201

(1) Lice koje je poginuli izdržavao ili redovno pomagao, kao i ono koje je po zakonu imalo pravo zahtijevati izdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom izdržavanja, odnosno pomaganja.

(2) Ova šteta naknađuje se plaćanjem novčane xxxxx, xxxx se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onog što bi oštećenik dobijao od poginulog da je ostao u životu.

Naknada štete u slučaju tjelesne povrede ili narušenja zdravlja

Član 202

(1) Ko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, xxxxx xx naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s xxx u vezi, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

(2) Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelimične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegovog daljeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorno lice dužno je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

Izmjena dosuđene naknade

Član 203

Sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a xxxx xx na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti, ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom donošenja ranije odluke.

Neprenosivost prava

Član 204

(1) Pravo na naknadu štete u vidu novčane rente usljed smrti bliskog lica ili usljed povrede tijela ili oštećenja zdravlja ne može se prenijeti drugom licu.

(2) Dospjeli iznosi naknade mogu se prenijeti drugom, ako je iznos naknade određen pismenim sporazumom strana ili pravnosnažnom sudskom odlukom.

IV. NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE U SLUČAJU POVREDE

ČASTI I ŠIRENJA NEISTINITIH NAVODA

Član 205

(1) Ko drugom povrijedi čast, kao i ko iznosi ili prenosi neistinite navode o prošlosti, o znanju, o sposobnosti drugog lica, ili o čemu drugom, a zna ili bi morao znati da su neistiniti, i time mu prouzrokuje materijalnu štetu xxxxx xx naknaditi je.

(2) Ne odgovara za prouzrokovanu štetu onaj ko učini neistinito saopštenje o drugom ne znajući da xx xxx neistinito, ako je on ili onaj xxxx xx saopštenje učinio imao u tome ozbiljnog interesa.

V. NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE

Objavljivanje presude ili ispravke

Član 206

U slučaju povreda prava ličnosti sud može narediti, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravke, ili narediti da štetnik povuče izjavu kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže naknadom.

Novčana naknada

Član 207

(1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica, kao i za xxxxx sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu.

(2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nijesu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i prava ličnosti pravnog lica sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi mu pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete.

Xxxx xxxx imaju pravo na novčanu naknadu u slučaju smrti ili teškog invaliditeta

Član 208

(1) U slučaju smrti nekog lica, sud može dosuditi članovima njegove uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

(2) Xxxxx naknada može se dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

(3) U slučaju naročito teškog invaliditeta nekog lica, sud može dosuditi njegovom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

(4) Naknada iz st. 1 i 3 ovog člana može se dosuditi i vanbračnom drugu, ako je između njega i umrlog, odnosno povrijeđenog postojala trajnija zajednica života.

(5) Pravo na pravičnu novčanu naknadu imaju roditelji u slučaju gubitka začetog, a nerođenog djeteta.

Satisfakcija u posebnim slučajevima

Član 209

Pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova ima lice koje je prevarom, prinudom ili zloupotrebom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti navedeno na kažnjivu obljubu ili kažnjivu bludnu radnju, kao i lice prema xxxx xx izvršeno neko drugo krivično djelo protiv polne slobode.

Naknada buduće štete

Član 210

Sud će na zahtjev oštećenog dosuditi naknadu i za buduću nematerijalnu štetu ako je po redovnom toku izvjesno da će ona trajati i u budućnosti.

Nasljeđivanje i ustupanje potraživanja naknade nematerijalne štete

Član 211

(1) Potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednika samo ako je priznato pravosnažnom odlukom ili pismenim sporazumom.

(2) Pod istim uslovima, to potraživanje može biti predmet ustupanja, prebijanja i prinudnog izvršenja.

Podijeljena odgovornost i sniženje naknade

Član 212

Odredbe o podijeljenoj odgovornosti i sniženju naknade koje xxxx za materijalnu štetu shodno se primjenjuju i na nematerijalnu štetu.

Odsjek 10.

ODGOVORNOST VIŠE LICA ZA ISTU ŠTETU

Solidarna odgovornost

Član 213

(1) Za štetu koju xx xxxx lica prouzrokovalo zajedno, svi učesnici odgovaraju solidarno.

(2) Podstrekač i pomagač, kao i onaj koji je pomagao da se odgovorna lica ne otkriju, odgovaraju solidarno sa njima.

(3) Solidarno odgovaraju za prouzrokovanu štetu i xxxx xxxx xx xx prouzrokovala radeći nezavisno jedno od drugog, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u prouzrokovanoj šteti.

(4) Kad je nesumnjivo da xx xxxxx prouzrokovalo neko od dva ili više određenih xxxx xxxx su na xxxx xxxxx međusobno povezana, a ne može se utvrditi koje je od njih štetu prouzrokovalo, xx xxxx odgovaraju solidarno.

Solidarna odgovornost naručioca i izvođača radova

Član 214

Naručilac i izvođač radova na nepokretnosti solidarno odgovaraju trećem licu za štetu koja mu nastane u vezi sa izvođenjem tih radova.

Regres isplatioca

Član 215

(1) Solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti, može tražiti od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

(2) Koliko iznosi udio svakog pojedinog dužnika sud određuje s obzirom na težinu njegove krivice i težinu posljedica koje su proistekle iz njegovog djelovanja.

(3) U slučaju nemogućnosti da se utvrde udjeli dužnika, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

Odsjek 11.

PRAVO OŠTEĆENIKA POSLIJE ZASTARJELOSTI PRAVA DA ZAHTIJEVA NAKNADU

Član 216

Poslije nastupanja zastarjelosti prava da zahtijeva naknadu štete, oštećenik može zahtijevati od odgovornog lica, po pravilima koja xxxx u slučaju sticanja bez osnova, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je prouzrokovana šteta.

ODJELJAK 3.

STICANJE BEZ OSNOVA

Odsjek 1.

OPŠTE PRAVILO

Član 217

(1) Kad je neki dio imovine jednog lica prešao na bilo xxxx xxxxx u imovinu drugog lica, a xxx xxxxxx nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac xx xxxxx da ga xxxxx, a kad to nije moguće - da naknadi vrijednost postignutih koristi.

(2) Ko se neosnovano koristi tuđim, xxxxx xx da naknadi vrijednost postignutih

koristi.

(3) Obaveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s

obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije prestao.

Odsjek 2.

PRAVILA VRAĆANJA

Isplata prije roka ili prije ispunjenja uslova

Član 218

(1) Isplata duga prije roka ne daje pravo zahtijevati povraćaj, niti pravo na odbijanje odgovarajućih kamata.

(2) Dužnik ima pravo da zahtijeva povraćaj ako je isplatio uslovni dug prije ispunjenja uslova, izuzev ako se uslov ispunio u međuvremenu.

Dvostruka isplata duga

Član 219

Xx xx isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovu izvršne isprave, ima pravo da traži vraćanje po opštim pravilima o sticanju bez osnova.

Izvršenje neke prirodne obaveze, ili neke moralne ili društvene dužnosti

Član 220

Ne može se tražiti ono što xx xxxx ili učinjeno na ime izvršenja neke prirodne obaveze ili neke moralne ili društvene dužnosti.

Obim vraćanja

Član 221

Kad se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je sticalac nesavjestan, od xxxx sticanja, a inače od xxxx podnošenja zahtjeva.

Naknada troškova

Član 222

Sticalac ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nesavjestan, naknada za korisne troškove mu pripada samo do iznosa koji predstavlja uvećanje vrijednosti u trenutku vraćanja.

Kad se može zadržati primljeno

Član 223

Ne može se tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ukoliko je isplata izvršena savjesnom pribaviocu.

Upotreba stvari u tuđu korist

Član 224

Ako je neko svoju ili tuđu stvar upotrijebio na korist trećeg, a nema uslova za primjenu pravila o poslovodstvu bez naloga, treći xx xxxxx vratiti stvar, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi njenu vrijednost.

Izdatak za drugog

Član 225

Ko za drugog učini kakav izdatak ili nešto drugo što je ovaj po zakonu bio xxxxx da učini, ima pravo da zahtijeva naknadu od njega.

Upotrebljavanje tuđe stvari u svoju korist

Član 226

Kad je neko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili u odsustvu ove, da mu ovaj naknadi korist xxxx xx imao od upotrebe.

ODJELJAK 4.

POSLOVODSTVO BEZ NALOGA

Odsjek 1.

OPŠTE PRAVILO

Član 227

(1) Poslovodstvo bez naloga je vršenje tuđih poslova, pravnih ili materijalnih, bez naloga ili ovlašćenja, ali za račun onog xxxx xx poslovi, a radi zaštite njegovih interesa.

(2) Vršenju tuđeg posla može se nezvano pristupiti samo ako posao ne trpi odlaganje, te predstoji šteta ili propuštanje očigledne koristi.

Odsjek 2.

OBAVEZE I PRAVA POSLOVOÐE BEZ NALOGA

Obaveze poslovođe bez naloga

Član 228

(1) Poslovođa bez naloga xxxxx xx da obavijesti o svom postupku što je moguće prije onog xxxx je posao i nastavi započeti posao ukoliko mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu.

(2) Po svršenom poslu on xx xxxxx da položi račun i ustupi onome xxxx je posao sve što je pribavio vršeći njegov posao.

(3) Ukoliko zakonom nije drukčije određeno, poslovođa bez naloga ima obaveze nalogoprimca.

Dužna pažnja i odgovornost

Član 229

(1) Pri vršenju tuđeg posla poslovođa bez naloga xxxxx xx rukovoditi se stvarnim ili vjerovatnim namjerama i potrebama onog xxxx je posao.

(2) On xx xxxxx postupiti sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina.

(3) Sud može, s obzirom na okolnosti u kojima se neko nezvano prihvatio tuđeg posla, smanjiti njegovu odgovornost ili ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepažnju.

(4) Za odgovornost poslovno nesposobnog poslovođe bez naloga xxxx pravila o njegovoj ugovornoj i vanugovornoj odgovornosti.

Prava poslovođe bez naloga

Član 230

(1) Poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale, ima pravo da zahtijeva da ga onaj xxxx je posao vršio oslobodi svih obaveza koje je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme sve obaveze koje je zaključio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke, kao i da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut.

(2) Licu iz stava 1 ovog člana pripada i primjerna naknada za trud, ako je otklonio štetu od xxxx xxxx je posao ili ako mu je pribavio korist koja odgovara u svemu njegovim namjerama i potrebama.

Vršenje tuđih poslova u namjeri da se drugom pomogne

Član 231

Ko vrši tuđi posao u namjeri da drugom pomogne, a nijesu ispunjeni uslovi za poslovodstvo bez naloga, pripada mu pravo na naknadu učinjenih troškova, ali najviše do visine koristi xxxx xx drugi postigao.

Odnošenje dodataka

Član 232

Svaki poslovođa bez naloga ima pravo da odnese stvari xxxxxx xx povećao tuđu imovinu a za koje mu se učinjeni izdaci ne naknađuju, ako se one mogu odvojiti bez oštećenja stvari kojoj su dodate, ali lice u xxxx se posao bio umiješao može, ako hoće, zadržati te dodatke ukoliko mu naknadi njihovu sadašnju vrijednost, najviše do iznosa učinjenih izdataka.

Odsjek 3.

VRŠENJE TUÐIH POSLOVA PROTIV ZABRANE

Član 233

(1) Ko se prihvati tuđeg posla i pored zabrane xxxx xxxx je posao, a za zabranu je znao ili morao znati, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga.

(2) Lice iz stava 1 ovog člana odgovara za štetu xxxx xx prouzrokovao miješanjem u tuđe poslove, čak i ako je do nje došlo bez njegove krivice.

(3) Kad je zabrana vršenja posla protivna zakonu ili moralu, a naročito ako je neko zabranio da drugi ispuni neku njegovu zakonsku obavezu koja ne trpi odlaganje xxxx opšta pravila o poslovodstvu bez naloga.

Odsjek 4.

NEPRAVO POSLOVODSTVO

Član 234

(1) Ko vrši tuđi posao u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi iako zna da je posao tuđ, xxxxx xx da na zahtjev onog xxxx je posao položi račun kao poslovođa bez naloga i preda mu sve postignute koristi.

(2) Onaj xxxx je posao može zahtijevati i vraćanje stvari u pređašnje stanje, kao i naknadu štete.

Odsjek 5.

ODOBRENJE

Član 235

Ako lice xxxx se posao vrši naknadno odobri ono što je izvršeno, poslovođa bez naloga smatra se nalogoprimcem koji je od početka radio po nalogu tog lica.

ODJELJAK 5.

JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE

Odsjek 1.

JAVNO OBEĆANJE NAGRADE

Kad obavezuje

Član 236

(1) Javnim oglasom učinjeno obećanje nagrade onome ko izvrši određenu radnju, postigne neki uspjeh, nađe se u određenoj situaciji ili, ako je obećanje učinjeno pod nekim drugim uslovom, obavezuje obećavaoca da ispuni obećanje.

(2) Obećavalac nagrade ili bilo kakvog nagradnog takmičenja xxxxx xx da odredi rok za takmičenje, a ako ga ne odredi svako ko želi da učestvuje u takmičenju ima pravo da traži da sud odredi odgovarajući rok.

Opozivanje obećanja

Član 237

(1) Obećanje se može opozvati na način na koji je i učinjeno, kao i ličnim saopštenjem, ali lice koje je izvršilo radnju, a nije znalo niti je moralo znati da je obećanje nagrade opozvano, ima pravo da zahtijeva obećanu nagradu, a onaj xx xx do opozivanja učinio potrebne izdatke radi izvršenja radnje određene u javnom oglasu ima pravo na njihovu naknadu, izuzev ako obećavalac dokaže da su oni učinjeni uzalud.

(2) Obećanje nagrade ne može se opozvati ako je oglasom određen rok za izvršenje radnje, odnosno za obavještenje o postignutom rezultatu ili ostvarenju određene situacije.

Pravo na nagradu

Član 238

(1) Pravo na nagradu ima onaj ko prvi izvrši radnju za xxxx xx nagrada obećana.

(2) Ako xx xxxx lica izvršilo radnju istovremeno, svakom pripada jednak dio nagrade, ukoliko pravičnost ne zahtijeva drukčiju podjelu.

Konkurs

Član 239

(1) O dodjeljivanju nagrade u slučaju konkursa odlučuje organizator konkursa ili jedno ili više xxxx xxxx on odredi.

(2) Ako su u uslovima konkursa ili nekim opštim propisima xxxx xxxx za određeni konkurs postavljena pravila po kojima nagrada treba da bude dodijeljena, svaki učesnik u konkursu ima pravo zahtijevati poništenje odluke o dodjeljivanju nagrade ako nagrada nije dodijeljena saglasno xxx pravilima.

(3) Svojinu ili koje drugo pravo na djelu nagrađenom na konkursu xxxxx organizator konkursa samo ako je to navedeno u oglasu konkursa.

Prestanak obaveze

Član 240

Obaveza obećavaoca nagrade prestaje ako mu niko ne saopšti, u roku određenom u oglasu, da je izvršio radnju, ili postigao uspjeh, ili uopšte ispunio uslove postavljene u javnom oglasu, a ako rok nije određen, istekom jedne godine od oglasa.

Odsjek 2.

HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

I. OPŠTE ODREDBE

Pojam

Član 241

(1) Xxxxxxx od vrijednosti xx xxxxxx isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu.

(2) Hartija od vrijednosti može imati oblik elektronskog zapisa određenog zakonom.

(3) Odredbe ovoga zakona koje se odnose na hartije od vrijednosti izdate u obliku pisane isprave primjenjuju se na odgovarajući način i na hartije od vrijednosti u obliku elektronskog zapisa, ako posebnim propisom nije drukčije određeno.

Bitni sastojci

Član 242

(1) Hartija od vrijednosti xxxx sadržati sljedeće bitne sastojke:

1) označenje vrste hartije od vrijednosti;

2) firmu, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište izdavaoca hartije od vrijednosti;

3) firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje, odnosno po čijoj naredbi hartija od vrijednosti glasi, ili označenje da hartija glasi na donosioca;

4) tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrijednosti;

5) mjesto i datum izdavanja hartije od vrijednosti a kod onih koje se izdaju u seriji i njen serijski broj;

6) potpis izdavaoca hartije od vrijednosti, odnosno faksimil potpisa izdavaoca hartije od vrijednosti koje se izdaju u seriji.

(2) Posebnim zakonom za pojedine hartije od vrijednosti mogu biti određeni i drugi bitni sastojci.

(3) Isprava koja ne sadrži bilo koji od bitnih sastojaka ne važi kao hartija od vrijednosti.

(4) Hartije od vrijednosti izdate u seriji, koje ne sadrže bilo koji od bitnih sastojaka, nemaju pravno dejstvo.

Xx xxxx hartija od vrijednosti može glasiti

Član 243

Hartija od vrijednosti može glasiti na donosioca, na ime ili po naredbi.

Nastanak obaveze

Član 244

Obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku.

Posebni uslovi za izdavanje hartije od vrijednosti u seriji

Član 245

Posebnim zakonom se određuju i drugi uslovi za izdavanje hartija od vrijednosti u

seriji.

II. OSTVARIVANJE PRAVA

Pripadnost prava iz hartije od vrijednosti

Član 246

(1) Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom

zakonitom imaocu.

(2) Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti na donosioca smatra se njen donosilac.

(3) Kao zakoniti imalac hartije od vrijednosti na ime ili po naredbi smatra se lice na koje hartija od vrijednosti glasi, odnosno lice na koje je uredno prenijeta.

(4) Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca postaje njen zakoniti imalac i xxxxx pravo na potraživanje upisano na njoj i kad je hartija od vrijednosti izašla iz ruku njenog izdavaoca, odnosno njenog ranijeg imaoca i bez njegove volje.

Subjekti zahtjeva za ispunjenje

Član 247

Ispunjenje potraživanja iz hartije od vrijednosti može zahtijevati, uz njeno podnošenje, samo njen zakoniti imalac, odnosno lice koje on ovlasti.

III. PRENOS HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

Prenos prava iz hartije na donosioca

Član 248

Pravo iz hartije od vrijednosti na donosioca prenosi se njenom predajom.

Prenos prava iz hartije na ime

Član 249

(1) Pravo iz hartije od vrijednosti na ime prenosi se cesijom.

(2) Posebnim zakonom može biti određeno da se pravo iz hartije od vrijednosti na ime može prenositi i indosamentom.

(3) Prenos prava iz hartije od vrijednosti na ime vrši se ubilježavanjem na samoj hartiji firme, odnosno naziva, odnosno imena novog imaoca, potpisivanjem prenosioca i upisom prenosa u registar hartija od vrijednosti, ako se takav registar vodi kod izdavaoca.

Prenos prava iz hartije po naredbi

Član 250

Pravo iz hartije od vrijednosti po naredbi prenosi se indosamentom.

Vrsta indosamenta

Član 251

(1) Indosament može biti puni, blanko i na donosioca.

(2) Puni indosament sadrži izjavu o prenosu i firmu, odnosno naziv ili ime lica na koje se pravo iz hartije od vrijednosti prenosi (indosatar) i potpis prenosioca (indosant), a može da sadrži i druge podatke (mjesto, datum i dr.).

(3) Blanko indosament sadrži samo potpis indosanta.

(4) U slučaju prenosa na donosioca umjesto imena indosatara stavlja se riječ "donosiocu".

(5) Indosament na donosioca važi kao blanko indosament.

(6) Ništav je djelimični indosament.

Prenos punomoćja i prenos za zalogu

Član 252

(1) Hartija od vrijednosti može se prenijeti i kao prenos punomoćja, odnosno kao prenos za zalogu.

(2) Kod prenosa punomoćja stavlja se klauzula "vrijednost u punomoćju", a kod prenosa za zalogu "vrijednost za zalogu" ili slično.

Dejstvo prenosa prava

Član 253

(1) Prenosom prava iz hartije od vrijednosti njen novi imalac xxxxx sva prava koja su pripadala prethodnom imaocu.

(2) Prenos prava iz hartije od vrijednosti na ime ako se vrši putem cesije ili indosamenta, nema dejstva prema izdavaocu dok on o tome ne bude pisanim putem obaviješten, odnosno dok xxx xxxxxx ne bude ubilježen u registar hartija od vrijednosti na ime, ako se takav registar vodi kod izdavaoca.

(3) Cedent, odnosno indosant ne odgovara za neispunjenje obaveze xx xxxxxx izdavaoca, osim u slučaju drukčije zakonske odredbe ili ako postoji suprotna odredba upisana na samoj hartiji od vrijednosti.

Dejstvo prenosa punomoćja i prenosa za zalogu

Član 254

Imalac hartije od vrijednosti xxxx xx na njega prijeneta kao "prenos punomoćja" ili "prenos za zalogu" može vršiti sva prava koja iz te hartije od vrijednosti proističu, ali hartiju može prenijeti na drugog samo kao prenos punomoćja.

Dokazivanje zakonitosti prenosa

Član 255

(1) Poslednji indosatar dokazuje svoje pravo iz hartije od vrijednosti neprekidnim nizom indosamenata.

(2) Ovo pravilo se shodno primjenjuje i na posljednjeg cesionara.

Zabrana prenosa

Član 256

(1) Zabrana prenosa indosamentom hartije od vrijednosti po naredbi vrši se izrazom "ne po naredbi" ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje.

(2) Pravo iz hartije od vrijednosti xxxx xx xxxxxx indosamentom zabranjen može se prenijeti samo cesijom.

(3) Prenos indosamentom mogu zabraniti izdavalac i indosant.

(4) Posebnim zakonom ili izjavom izdavaoca upisanoj na samoj hartiji od vrijednosti na ime može se zabraniti svako njeno prenošenje.

IV. PROMJENE KOD HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Promjene koje vrši izdavalac

Član 257

(1) Hartiju od vrijednosti na donosioca ili po naredbi može izdavalac, na zahtjev i o trošku imaoca hartije, promijeniti u hartiju na ime.

(2) Ako promjenu nije izričito zabranio, izdavalac hartije od vrijednosti na ime xxxx xx, na zahtjev i o trošku imaoca, promijeniti u hartiju na donosioca ili po naredbi.

Promjene koje vrši imalac pri prenosu

Član 258

(1) Hartiju od vrijednosti po naredbi indosant može prenijeti indosamentom na donosioca, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Hartiju od vrijednosti na ime cedent, odnosno indosant može prenijeti samo na određeno lice.

(3) Hartija od vrijednosti na donosioca može se indosamentom prenijeti i na određeno lice.

Sjedinjavanje i dijeljenje hartija od vrijednosti

Član 259

(1) Hartije od vrijednosti izdate u seriji mogu se, na zahtjev i o trošku imaoca, sjediniti u jednu ili više hartija od vrijednosti.

(2) Hartija od vrijednosti može se, na zahtjev i o trošku imaoca, podijeliti na više hartija od vrijednosti manjeg iznosa, ali one ne mogu biti ispod iznosa najnižeg apoena hartije izdate u toj seriji.

V. ISPUNJENJE OBAVEZE IZ HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

Prestanak obaveze

Član 260

(1) Obaveza iz hartije od vrijednosti prestaje ispunjenjem xx xxxxxx izdavaoca hartije zakonitom imaocu.

(2) Potraživanje iz hartije od vrijednosti prestaje i kada ona pripadne izdavaocu, ukoliko posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(3) Savjesni izdavalac hartije od vrijednosti na donosioca oslobađa se obaveze ispunjenjem donosiocu kada ovaj nije zakoniti imalac hartije od vrijednosti.

Zabrana ispunjenja

Član 261

(1) Ako je izdavalac hartije od vrijednosti na donosioca znao ili morao znati da donosilac nije zakoniti imalac hartije, niti je ovlašćen xx xxxxxx zakonitog imaoca, xxxxx xx odbiti ispunjenje, inače odgovara za štetu.

(2) Izdavalac hartije od vrijednosti ne može punovažno ispuniti svoju obavezu ako mu je to nadležni organ zabranio, ili kad je znao ili morao znati da je pokrenut postupak za amortizaciju ili poništenje hartije od vrijednosti.

Isplata xxxxxx ili drugih prinosa po isplati glavnice

Član 262

Dužnik koji je isplatio glavnicu imaocu hartije od vrijednosti xxxxx xx da isplati kupone kamata, odnosno drugih prinosa sa iste hartije koji mu budu podnijeti na isplatu poslije isplate glavnice, ukoliko ova potraživanja nijesu zastarjela.

Prigovori na zahtjev za ispunjenje obaveze

Član 263

(1) Protiv zahtjeva imaoca hartije od vrijednosti, izdavalac može istaći samo prigovore koji se tiču izdavanja same hartije, kao što je falsifikat; prigovore koji proizlaze iz sadržaja hartije, kao što su rokovi ili uslovi; kao i prigovore koje ima prema samom imaocu hartije, kao što su kompenzacija, nedostatak zakonom propisanog postupka za sticanje hartije od vrijednosti i odsustvo ovlašćenja.

(2) Izdavalac može protiv zahtjeva imaoca xxxx xx on ustupio hartiju od vrijednosti istaći nedostatke pravnog posla na osnovu xxxx xx prenos izvršen, ali te nedostatke ne može istaći protiv zahtjeva nekog potonjeg imaoca.

(3) Ako je imalac hartije od vrijednosti, primajući hartiju od svog prethodnika, znao ili morao znati da mu ovaj predaje hartiju od vrijednosti da bi izbjegao prigovor koji izdavalac ima prema njemu, izdavalac može istaći taj prigovor i prema imaocu hartije.

(4) Posebnim zakonom mogu se odrediti i druge vrste prigovora kod pojedinih vrsta hartije od vrijednosti.

VI. LEGITIMACIONI PAPIRI I ZNACI

Legitimacioni papiri

Član 264

Na željezničke karte, pozorišne i druge ulaznice, bonove i druge slične isprave koje sadrže određenu obavezu za njihovog izdavaoca, a u kojima nije označen povjerilac, niti iz njih ili okolnosti u kojima su izdate proizlazi da se mogu ustupiti drugom, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe o hartijama od vrijednosti.

Legitimacioni znak

Član 265

(1) Garderobni ili slični znaci, koji se sastoje iz komada hartije, metala ili drugog materijala, na xxxxxx xx obično utisnut neki broj, ili naveden broj predatih predmeta, a koji obično ne sadrži nešto određeno o obavezi njihovog izdavaoca, služe samo da pokažu xx xx povjerilac u obligacionom odnosu prilikom čijeg nastanka su izdati.

(2) Izdavalac legitimacionog znaka oslobađa se obaveze kad je u dobroj vjeri izvrši donosiocu, ali za donosioca ne važi pretpostavka da je on pravi povjerilac ili da je ovlašćen zahtijevati ispunjenje, te je u slučaju xxxxx xxxxx dokazati to svoje svojstvo.

(3) Povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze iako je izgubio legitimacioni

znak.

(4) U pogledu ostalog, u svakom pojedinom slučaju treba se držati zajedničke volje

izdavaoca i primaoca znaka, kao i onog što je uobičajeno.

VII. OSTALE ODREDBE

Zamjena oštećene hartije od vrijednosti

Član 266

Imalac oštećene hartije od vrijednosti koja nije podobna za promet, xxx xxxx se istinitost i sadržina mogu tačno utvrditi, ima pravo da zahtijeva izdavanje nove hartije od vrijednosti u istom iznosu, s xxx xx xxxxx oštećenu hartiju i naknadi troškove.

Amortizacija hartije od vrijednosti

Član 267

(1) Izgubljena hartija od vrijednosti može se amortizovati samo ako glasi na ime ili po naredbi ukoliko posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Izdavalac hartije od vrijednosti xxxx dosadašnjem imaocu, na njegov zahtjev, i uz povraćaj troškova ustupiti sve isprave i dati mu sve informacije koje su imaocu potrebne u amortizacionom postupku.

Zastarjelost potraživanja iz hartije od vrijednosti

Član 268

Za zastarjelost potraživanja iz hartije od vrijednosti xxxx pravila o zastarjelosti, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Glava III DEJSTVA OBAVEZA

ODJELJAK 1.

POVJERIOČEVA PRAVA I DUŽNIKOVE OBAVEZE

Odsjek 1.

PRAVO NA NAKNADU ŠTETE

I. OPŠTA PRAVILA

Ispunjenje obaveze i posljedice neispunjenja

Član 269

(1) Povjerilac u obligacionom odnosu je ovlašćen da od dužnika zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik xx xxxxx ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

(2) Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo da zahtijeva i naknadu štete xxxx xx usljed toga pretrpio.

(3) Za štetu zbog zadocnjenja sa ispunjenjem odgovara i dužnik xxxx xx povjerilac dao primjeren naknadni rok za ispunjenje.

(4) Dužnik odgovara i za djelimičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja i ako tu nemogućnost nije skrivio ako je nastupila poslije njegovog dolaska u docnju, za koju odgovara.

(5) Dužnik se oslobađa od odgovornosti za štetu ako dokaže da bi stvar xxxx xx predmet obaveze slučajno propala i da je on svoju obavezu na vrijeme ispunio.

Oslobođenje dužnika od odgovornosti

Član 270

Dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao da ispuni svoju obavezu, odnosno da je zakasnio sa ispunjenjem obaveze zbog okolnosti nastalih poslije zaključenja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

Ugovorno proširenje odgovornosti

Član 271

(1) Ugovorom se može proširiti odgovornost dužnika i na slučaj za koji on inače ne odgovara.

(2) Ispunjenje ugovorne odredbe iz stava 1 ovog člana ne može se zahtijevati ako bi to bilo u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

Ograničenje i isključenje odgovornosti

Član 272

(1) Odgovornost dužnika za namjeru ili krajnju nepažnju ne može se unaprijed ugovorom isključiti.

(2) Sud može na zahtjev zainteresovane ugovorne strane poništiti i ugovornu odredbu o isključenju odgovornosti za običnu nepažnju, ako je takav sporazum proizašao iz monopolskog položaja dužnika ili uopšte iz neravnopravnog odnosa ugovornih strana.

(3) Punovažna je odredba ugovora kojom se određuju najviši iznos naknade, ako tako određeni iznos nije u očiglednoj nesrazmjeri sa štetom i ako za određeni slučaj nije što drugo zakonom određeno.

(4) U slučaju ograničenja visine naknade povjerilac ima pravo na potpunu naknadu ako je nemogućnost ispunjenja obaveze prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom dužnika.

Obim naknade

Član 273

(1) Povjerilac ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, koje je dužnik u vrijeme zaključenja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

(2) U slučaju prevare ili namjernog neispunjenja, kao i neispunjenja zbog krajnje nepažnje, povjerilac ima pravo da zahtijeva od dužnika naknadu cjelokupne štete koja xx xxxxxxx zbog povrede ugovora, bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale.

(3) Ako je prilikom povrede obaveze pored štete nastao za povjerioca i neki dobitak, o njemu će se prilikom određivanja visine naknade voditi računa u razumnoj mjeri.

(4) Strana koja se poziva na povredu ugovora dužna je preduzeti sve razumne mjere da bi se smanjila šteta izazvana xxx povredom, xxxxx xxxxx strana može zahtijevati smanjenje naknade.

(5) Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju i na neispunjenje obaveza koje nijesu nastale iz ugovora, ukoliko za pojedine od njih nije ovim zakonom nešto drugo predviđeno.

Krivica povjerioca

Član 274

Kad za nastalu štetu, ili njenu veličinu, ili za otežanje dužnikovog položaja ima krivice do povjerioca ili do lica za koje on odgovara, naknada se smanjuje srazmjerno.

Odgovornost zbog propuštanja obavještenja

Član 275

Ugovorna strana xxxx xx dužna da obavijesti drugu stranu o činjenicama koje su od uticaja na njihov međusobni odnos, odgovara za štetu koju pretrpi druga strana zbog toga što nije bila na vrijeme obaviještena.

Primjena odredaba o prouzrokovanju štete

Član 276

Ukoliko odredbama ovog odsjeka nije drukčije propisano, na naknadu ove štete shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o naknadi vanugovorne štete.

II. UGOVORNA KAZNA

Opšta pravila

Član 277

(1) Povjerilac i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti povjeriocu određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem (ugovorna kazna).

(2) Smatra se da xx xxxxx ugovorena za slučaj da dužnik zadocni sa ispunjenjem, ako što drugo ne proizlazi iz ugovora.

(3) Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obaveze.

Način određivanja

Član 278

(1) Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svom nahođenju u jednom ukupnom iznosu, u procentu, ili za svaki xxx zadocnjenja, ili na koji drugi način.

(2) Ugovorna kazna xxxx biti ugovorena u formi propisanoj za ugovor iz koga xx xxxxxxx obaveza na čije se ispunjenje odnosi.

Akcesornost

Član 279

(1) Sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obaveze na čije se obezbjeđenje on odnosi.

(2) Sporazum gubi pravno dejstvo ako je do neispunjenja ili zadocnjenja došlo iz uzroka za koji dužnik ne odgovara.

Povjeriočeva prava

Član 280

(1) Kad xx xxxxx ugovorena za slučaj neispunjenja obaveze, povjerilac može zahtijevati ili ispunjenje obaveze ili ugovornu kaznu.

(2) Povjerilac gubi pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako je zatražio isplatu ugovorne kazne.

(3) Kad xx xxxxx ugovorena za slučaj neispunjenja, dužnik nema pravo da isplati ugovornu kaznu i odustane od ugovora, izuzev ako je to bila namjera ugovornih strana kad su kaznu ugovorili.

(4) Kad xx xxxxx ugovorena za slučaj da dužnik zadocni sa ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i ispunjenje obaveze i ugovornu kaznu.

(5) Povjerilac ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zadocnjenja ako je primio ispunjenje obaveze, a nije bez odlaganja saopštio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

Smanjenje iznosa ugovorne kazne

Član 281

Sud će na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona pretjerano velika u poređenju sa štetom xxxx xx pretrpio povjerilac.

Ugovorna kazna i naknada štete

Član 282

(1) Povjerilac ima pravo da zahtijeva ugovornu kaznu i kad njen iznos premaši visinu štete xxxx xx pretrpio, kao i kad nije pretrpio nikakvu štetu.

(2) Ako xx xxxxx xxxx xx povjerilac pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, on ima pravo da zahtijeva razliku do potpune naknade štete.

Zakonom određena naknada i ugovorna kazna

Član 283

Ako je za neispunjenje obaveze ili za slučaj zadocnjenja sa ispunjenjem zakonom određena visina naknade pod nazivom penala, ugovorne kazne, naknade ili pod kojim drugim nazivom, a ugovorne strane su pored toga ugovorile kaznu, povjerilac nema pravo da zahtijeva ujedno ugovornu kaznu i naknadu određenu zakonom, izuzev ako je to samim zakonom dozvoljeno.

III. ZATEZNA KAMATA

Kad se duguje

Član 284

(1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj posebnim zakonom.

(2) Povjerilac i dužnik mogu u skladu sa odredbom člana 3 ovog zakona ugovoriti xx xxxxx zateznih kamata bude niža ili viša od stope zateznih kamata određenih zakonom.

(3) Ako xx xxxxx ugovorne xxxxxx viša od stope zatezne xxxxxx, xxx teče i poslije dužnikove docnje.

Pravo na potpunu naknadu

Član 285

(1) Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da xx xx pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje.

(2) Ako xx xxxxx xxxx xx povjerilac pretrpio zbog dužnikovog zadocnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zatezne xxxxxx, on ima pravo da zahtijeva razliku do potpune naknade štete.

Kamata na kamatu

Član 286

(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu, kao i xx xxxxx dospjela povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kad je to zakonom određeno.

(2) Na iznos neisplaćene xxxxxx može se zahtijevati zatezna kamata samo od xxxx xxxx xx xxxx podnesen zahtjev za njenu isplatu.

(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od xxxx kad xx xxxx podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Odsjek 2.

POBIJANJE DUŽNIKOVIH PRAVNIH RADNJI

Opšte pravilo

Član 287

(1) Svaki povjerilac čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika xxxx xx preduzeta na štetu povjerilaca.

(2) Smatra se da je pravna radnja preduzeta na štetu povjerilaca ako usljed njenog izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje povjeriočevog potraživanja.

(3) Pod pravnom radnjom podrazumijeva se i propuštanje zbog xxxx xx dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili xxxxx xx za njega nastala kakva materijalna obaveza.

Uslovi pobijanja

Član 288

(1) Teretno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da preduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim povjeriocima i ako je trećem licu sa xxxxx xx ili u xxxx xx korist pravna radnja preduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

(2) Ako xx xxxxx lice dužnikov suprug, ili srodnik po krvi u pravoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, ili po tazbini do istog stepena, pretpostavlja se da mu xx xxxx poznato da dužnik preduzetim raspolaganjem nanosi štetu povjeriocima.

(3) Kod besplatnih raspolaganja i sa njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da preduzetim raspolaganjem nanosi štetu povjeriocima, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećem licu to bilo poznato ili moglo biti poznato.

(4) Odricanje od nasljedstva smatra se besplatnim raspolaganjem.

Isključenje pobijanja

Član 289

Ne mogu se pobijati zbog oštećenja povjerilaca uobičajeni prigodni pokloni, nagradni pokloni, kao ni pokloni učinjeni iz zahvalnosti, srazmerni imovinskim mogućno- stima dužnika.

Način pobijanja

Član 290

(1) Pobijanje se može vršiti tužbom ili prigovorom.

(2) Tužba za pobijanje podnosi se protiv trećeg lica sa xxxxx xx, ili u xxxx xx korist preduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njegovih univerzalnih pravnih sljedbenika.

(3) Ako je treći otuđio nekim teretnim poslom korist pribavljenu raspolaganjem koje se pobija, tužba se može podići protiv pribavioca samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegovih prethodnika moglo pobijati, a ako je tu korist otuđio poslom bez naknade, tužba se može podići protiv pribavioca i ako on to nije znao.

(4) Tuženi može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obavezu.

Dejstvo pobijanja

Član 291

Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi dejstvo samo prema tužiocu i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja.

Rok za podizanje tužbe

Član 292

(1) Tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od tri godine.

(2) Rok iz stava 1 ovog člana računa se od xxxx xxxx je preduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od xxxx xxxx je trebalo preduzeti propuštenu radnju.

(3) Tok roka iz stava 1 ovog člana prekida se ako povjerilac obavijesti lice protiv koga se može podnijeti tužba o svojoj namjeri da zahtijeva pobijanje posla.

Odsjek 3.

PRAVO ZADRŽAVANJA

Vršenje prava zadržavanja

Član 293

(1) Povjerilac dospjelog potraživanja u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati xx xxx mu ne bude isplaćeno potraživanje.

(2) U slučaju da je dužnik postao nesposoban za plaćanje, povjerilac može vršiti pravo zadržavanja iako njegovo potraživanje nije dospjelo.

Izuzeci

Član 294

(1) Povjerilac nema pravo zadržavanja kad dužnik zahtijeva da mu xx xxxxx stvar xxxx xx izašla iz njegove državine protiv njegove volje, ili kad dužnik zahtijeva da mu xx xxxxx stvar xxxx xx predata povjeriocu na čuvanje ili na posudu.

(2) Povjerilac ne može zadržati ni punomoćje dobijeno od dužnika, kao ni druge dužnikove isprave, legitimacije, prepisku i ostale slične stvari, kao ni druge stvari koje se ne mogu izložiti prodaji.

Obaveza vraćanja stvari prije ispunjenja obaveze

Član 295

Povjerilac xx xxxxx xx xxxxx stvar dužniku ako mu ovaj pruži odgovarajuće obezbjeđenje njegovog potraživanja.

Dejstvo prava zadržavanja

Član 296

Povjerilac koji drži dužnikovu stvar po osnovu prava zadržavanja ima pravo da se naplati iz njene vrijednosti na isti xxxxx xxx založni povjerilac, ali xx xxxxx prije nego što pristupi ostvarenju naplate da o svojoj namjeri blagovremeno obavijesti dužnika.

ODELJAK 2.

POVJERIOČEVA PRAVA U NEKIM POSEBNIM SLUČAJEVIMA

Kad se obaveza sastoji u davanju stvari određenih po rodu

Član 297

Kad se obaveza sastoji u davanju stvari određenih po rodu, a dužnik dođe u docnju, povjerilac, pošto je prethodno o tome obavijestio dužnika, može po svom izboru nabaviti stvar istog roda i zahtijevati od dužnika naknadu cijene i naknadu štete, ili zahtijevati vrijednost dugovanih stvari i naknadu štete.

Kad se obaveza sastoji u činjenju Član 298

Kad se obaveza sastoji u činjenju, a dužnik tu obavezu nije na vrijeme ispunio,

povjerilac može, obavijestivši o tome prethodno dužnika, xxx o trošku dužnika uraditi ono što je dužnik bio xxxxx uraditi, a od dužnika zahtijevati naknadu štete zbog zadocnjenja, kao i naknadu druge štete koju bi imao zbog ovakvog načina ispunjenja.

Kad se obaveza sastoji u nečinjenju

Član 299

(1) Kad se obaveza sastoji u nečinjenju, povjerilac ima pravo na naknadu štete xxxxx xxx što je dužnik postupio protivno svojoj obavezi.

(2) Ako xx xxxxx sagrađeno protivno obavezi, povjerilac može zahtijevati da se to ukloni o trošku dužnika i da mu dužnik naknadi štetu xxxx xx pretrpio u vezi sa građenjem i uklanjanjem.

(3) Sud može, kad nađe da je to očigledno korisnije, uzimajući u obzir opšti interes i opravdani interes povjerioca, odlučiti da se ne ruši ono što je sagrađeno, već da se povjeriocu naknadi šteta u novcu.

Pravo zahtijevati naknadu umjesto dosuđenog predmeta

Član 300

(1) Ako dužnik ne ispuni svoju obavezu u roku koji mu je određen pravosnažnom odlukom, povjerilac ga može pozvati da je ispuni u naknadnom primjerenom roku i izjaviti da po isteku tog roka neće primiti ispunjenje, nego će tražiti naknadu štete zbog neispunjenja.

(2) Po isteku naknadnog roka, povjerilac može zahtijevati samo naknadu štete zbog neispunjenja.

Sudski penali

Član 301

(1) Kad dužnik ne izvrši o roku neku svoju nenovčanu obavezu utvrđenu pravosnažnom odlukom, sud može, na traženje povjerioca, odrediti dužniku naknadni primjeren rok i izreći, a u cilju uticanja na dužnika i nezavisno od svake štete, da će dužnik, ako ne izvrši svoju obavezu u xxx roku, biti xxxxx isplatiti povjeriocu izvjesnu svotu novca za svaki xxx zadocnjenja, ili za koju drugu jedinicu vremena, počev od isteka tog roka.

(2) Kad dužnik naknadno ispuni obavezu, sud može smanjiti tako određenu svotu, vodeći računa o svrsi zbog koje je naredio njeno plaćanje.

Glava IV PRESTANAK OBAVEZA

ODJELJAK 1.

Opšte pravilo

Član 302

(1) Obaveza prestaje kad se ispuni, kao i u drugim zakonom određenim slučajevima.

(2) Prestankom glavne obaveze xxxx xx jemstvo, xxxxxx i xxxxx sporedna prava.

ODJELJAK 2.

Ispunjenje

Odsjek 1.

OPŠTA PRAVILA O ISPUNJENJU

I. SUBJEKT ISPUNJENJA OBAVEZE I TROŠKOVI ISPUNJENJA Ispunjenje xx xxxxxx dužnika ili trećeg lica

Član 303

(1) Obavezu može da ispuni dužnik ili treće lice.

(2) Povjerilac xx xxxxx da primi ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi xxx ispunjenju.

(3) Povjerilac xx xxxxx da primi ispunjenje od trećeg lica ako je dužnik sa xxx saglasan, izuzev kad prema ugovoru ili prirodi same obaveze tu obavezu treba da ispuni dužnik lično.

(4) Povjerilac može da primi ispunjenje od trećeg lica bez dužnikovog znanja i u slučaju kad ga je dužnik obavijestio da ne pristaje da treći ispuni njegovu obavezu.

(5) Ako je dužnik povjeriocu ponudio da xxx ispuni odmah svoju obavezu, povjerilac ne može primiti ispunjenje od trećeg lica.

Ispunjenje poslovno nesposobnog

Član 304

(1) I poslovno nesposobni dužnik može ispuniti obavezu ako je postojanje obaveze nesumnjivo i ako je dospio rok za njeno ispunjenje.

(2) Ispunjenje se može osporavati ako je poslovno nesposobno lice isplatilo zastarjeli dug ili dug koji potiče iz igre ili opklade.

Troškovi ispunjenja

Član 305

Troškove ispunjenja snosi dužnik, ukoliko ih nije prouzrokovao povjerilac.

II. ISPUNJENJE SA SUBROGACIJOM

Ugovorna subrogacija

Član 306

(1) U slučaju ispunjenja tuđe obaveze svaki ispunilac može ugovoriti sa povjeriocem, prije ispunjenja ili prilikom ispunjenja, da ispunjeno potraživanje pređe na njega sa svim ili samo sa nekim sporednim pravima.

(2) Povjeriočeva prava mogu preći na ispunioca i na osnovu ugovora između dužnika i ispunioca, zaključenog prije ispunjenja.

(3) Subrogacija ispunioca u prava povjerioca nastaje u času ispunjenja.

Zakonska subrogacija

Član 307

Kad obavezu ispuni lice koje ima neki pravni interes u tome, na njega prelazi po samom zakonu u času ispunjenja povjeriočevo potraživanje sa svim sporednim pravima i garancijama njegovog ispunjenja.

Subrogacija u slučaju djelimičnog ispunjenja

Član 308

(1) U slučaju djelimičnog ispunjenja povjeriočevog potraživanja, na ispunioca prelaze sporedna prava xxxxxx xx obezbijeđeno ispunjenje tog potraživanja samo ukoliko nijesu potrebna za ispunjenje ostatka povjeriočevog potraživanja.

(2) Povjerilac i ispunilac mogu ugovoriti da će koristiti garancije srazmjerno svojim potraživanjima, a mogu ugovoriti i da će ispunilac imati pravo prvenstvene naplate.

Dokazi i sredstva obezbjeđenja

Član 309

(1) Povjerilac xx xxxxx xx xxxxx ispuniocu sredstva kojima se potraživanje dokazuje ili obezbjeđuje.

(2) Izuzetno, povjerilac može predati ispuniocu stvar xxxx xx primio u zalogu od dužnika ili nekog drugog samo ako zalogodavac pristane na to, inače ona ostaje kod povjerioca da je drži i xxxx za račun ispunioca.

Koliko se može zahtijevati od dužnika

Član 310

Ispunilac xx xxxx xx xxxxxx potraživanje ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio povjeriocu.

Isključenje odgovornosti povjerioca za postojanje i naplativost potraživanja

Član 311

(1) Povjerilac koji je primio ispunjenje od trećeg lica ne odgovara za postojanje i naplativost potraživanja u vrijeme ispunjenja.

(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana ne isključuje se primjena pravila o sticanju bez osnova.

III. SUBJEKT KOME SE VRŠI ISPUNJENJE

Ovlašćeno lice

Član 312

(1) Ispunjenje xxxx biti izvršeno povjeriocu, ili njegovom zastupniku, ili licu određenom zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između povjerioca i dužnika, ili xx xxxxxx samog povjerioca.

(2) Ispunjenje je punovažno i kad je izvršeno trećem licu, ako ga je povjerilac naknadno odobrio ili ako se njime koristio.

Ispunjenje poslovno nesposobnom povjeriocu

Član 313

(1) Ispunjenje izvršeno poslovno nesposobnom povjeriocu oslobađa dužnika samo ukoliko xx xxxx korisno za povjerioca ili se predmet ispunjenja xxx nalazi kod njega.

(2) Poslovno nesposoban povjerilac može odobriti, pošto postane poslovno sposoban, ispunjenje koje je primio u vrijeme svoje poslovne nesposobnosti.

IV. PREDMET ISPUNJENJA

Sadržina obaveze

Član 314

(1) Ispunjenje se sastoji u izvršenju onog što čini sadržinu obaveze, a koju dužnik ne može ispuniti nečim drugim, niti povjerilac može zahtijevati nešto drugo.

(2) Nema punovažnog ispunjenja ako ono što je dužnik predao kao dugovanu stvar, i povjerilac kao takvu primio, nije dugovana stvar, i povjerilac ima pravo xx xxxxx ono što mu je predato i da zahtijeva dugovanu stvar.

Zamjena ispunjenja

Član 315

(1) Obaveza prestaje ako povjerilac u sporazumu sa dužnikom primi nešto drugo umjesto onog što mu se duguje.

(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana dužnik odgovara isto kao prodavac za materijalne i pravne nedostatke stvari date umjesto onoga što je dugovao.

(3) Povjerilac, umjesto zahtjeva po osnovu odgovornosti dužnika za materijalne ili pravne nedostatke stvari, može zahtijevati od dužnika, ali ne više od jemca, ispunjenje prvobitnog potraživanja i naknadu štete.

Predaja radi prodaje

Član 316

Ako je dužnik predao povjeriocu neku stvar ili koje drugo pravo da ih proda i da iz postignutog iznosa naplati svoje potraživanje, a ostatak mu preda, obaveza prestaje tek kad se povjerilac naplati iz postignutog iznosa.

Djelimično ispunjenje

Član 317

(1) Povjerilac nije xxxxx da primi djelimično ispunjenje, osim ako priroda obaveze drukčije ne nalaže.

(2) Povjerilac xx xxxxx da primi djelimično ispunjenje novčane obaveze, osim ako ima poseban interes da ga odbije.

Obaveza davanja stvari određenih po rodu

Član 318

(1) Ako su stvari određene samo po rodu, dužnik xx xxxxx dati stvari srednje kakvoće.

(2) Ako je dužniku bila poznata namjena stvari, xxxxx xx dati stvari odgovarajuće kakvoće.

V. URAČUNAVANJE ISPUNJENJA

Red uračunavanja

Član 319

(1) Kad između istih lica postoji više istorodnih obaveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi xx xxxxx namiriti sve, onda se, ako o tome ne postoji sporazum povjerioca i dužnika, uračunavanje vrši onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.

(2) Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obaveze se namiruju redom kako xx xxxx dospjela za ispunjenje.

(3) Ako xx xxxx obaveza istovremeno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje obezbijeđene, a kad su sve podjednako obezbijeđene, prvo se namiruju one koje su dužniku na najvećem teretu.

(4) Ako su u slučajevima iz st. 1, 2 i 3 ovog člana obaveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istovremeno nastale, ono što xx xxxx na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obaveze srazmjerno njihovim iznosima.

Uračunavanje kamata i troškova

Član 320

Ako dužnik pored glavnice duguje i xxxxxx i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim xxxxxx i najzad glavnica.

VI. VRIJEME ISPUNJENJA

Rok ispunjenja

Član 321

(1) Dužnik xx xxxxx da ispuni obavezu u određenom roku.

(2) Ako rok nije određen, a svrha posla, priroda obaveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju izvjestan rok za ispunjenje, povjerilac može zahtijevati odmah ispunjenje obaveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od povjerioca da odmah primi ispunjenje.

Novčana obaveza kod ugovora u privredi

Član 322

Ako ugovorom u privredi nije predviđen rok za ispunjenje novčane obaveze, dužnik xx xxxxx da, bez potrebe da ga povjerilac na to pozove, ispuni tu obavezu u roku od 30 xxxx koji počinje teći od xxxx:

- kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu;

- kad je povjerilac ispunio svoju obavezu, ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi xxx prijema računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili ako je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije nego što je povjerilac ispunio svoju obavezu;

- proteka roka za pregled predmeta obaveze, ako je ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za takav pregled, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije proteka toga roka.

Ispunjenje prije roka

Član 323

(1) Kad je rok ugovoren isključivo u interesu dužnika, on ima pravo da ispuni obavezu i prije ugovorenog roka, ali xx xxxxx obavijestiti povjerioca o svojoj namjeri i paziti da to ne bude u nevrijeme.

(2) U ostalim slučajevima, kad dužnik ponudi ispunjenje prije roka, povjerilac može odbiti ispunjenje, a može ga i primiti i zadržati pravo na naknadu štete, ako o tome bez odlaganja obavijesti dužnika.

Pravo povjerioca da zahtijeva ispunjenje prije roka

Član 324

Povjerilac ima pravo da zahtijeva ispunjenje prije roka ako mu dužnik nije dao obećano obezbjeđenje ili ako na njegov zahtjev nije dopunio obezbjeđenje smanjeno bez njegove krivice, kao i kad je rok ugovoren isključivo u njegovom interesu.

Kad je određivanje roka ostavljeno jednoj strani

Član 325

Kad je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju povjerioca ili dužnika, druga strana može da, ako ovlašćenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijeva xx xxxx da odredi primjeren rok za ispunjenje.

Novčana obaveza

Član 326

(1) Ako se plaćanje vrši posredstvom banke ili druge organizacije kod koje se vodi račun povjerioca, smatraće se, ukoliko ugovorne strane nijesu drukčije odredile, da je dug izmiren kada banci, odnosno organizaciji kod koje se vodi račun, stigne novčana doznaka u korist povjerioca ili nalog (virman) dužnikove banke, odnosno organizacije da odobri računu povjerioca iznos označen u nalogu.

(2) Ako je ugovorom predviđeno plaćanje preko pošte pretpostavlja se da su se stranke saglasile da je uplatom dugovanog iznosa pošti dužnik izmirio svoju obavezu prema povjeriocu, a ako ovakav način plaćanja nije ugovoren, dug je izmiren kad povjerilac primi novčanu doznaku.

(3) Ako je posebnim propisom ili ugovorom predviđeno plaćanje čekovnom uplatnicom na određeni račun, pretpostavlja se da su xx xxxxxx saglasile da je isplata izvršena onda kad dužnik uplati dugovani iznos čekovnom uplatnicom u korist označenog računa.

VII. MJESTO ISPUNJENJA

Opšta pravila

Član 327

(1) Dužnik xx xxxxx da ispuni obavezu, a povjerilac primi ispunjenje u mjestu određenom pravnim poslom ili zakonom.

(2) Kad mjesto ispunjenja nije određeno, a ne može se odrediti ni po svrsi posla, prirodi obaveze ili ostalim okolnostima, ispunjenje obaveze vrši se u mjestu u xxxx xx dužnik u vrijeme nastanka obaveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, svoje boravište.

(3) Ako je dužnik pravno lice koje ima više jedinica u raznim mjestima, kao mjesto ispunjenja smatra se sjedište jedinice xxxx xxxxx da izvrši radnje neophodne za ispunjenje obaveze, ako je povjeriocu ta okolnost pri zaključenju ugovora bila poznata ili morala biti poznata.

Mjesto ispunjenja novčanih obaveza

Član 328

(1) Novčane obaveze ispunjavaju se u mjestu u kome povjerilac ima sjedište odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, boravište.

(2) Ako se plaćanje vrši virmanom, novčane obaveze se ispunjavaju u sjedištu organizacije kod koje se vode povjeriočeva novčana sredstva.

(3) Ako je povjerilac promijenio mjesto u xxxx xx imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u vrijeme kad je obaveza nastala, te su zbog toga povećani troškovi ispunjenja to povećanje pada na teret povjerioca.

VIII. PRIZNANICA

Pretpostavke u vezi sa priznanicom

Član 329

(1) Ko ispuni obavezu potpuno ili djelimično, ima pravo da zahtijeva da mu povjerilac o tome izda priznanicu o svom trošku.

(2) Dužnik koji je novčanu obavezu isplatio preko banke ili pošte, može zahtijevati da mu povjerilac izda priznanicu samo ako za to ima opravdan razlog.

(3) Ako je izdata priznanica da je potpuno isplaćena glavnica, pretpostavlja se da su isplaćene i xxxxxx i sudski i drugi troškovi, ako ih xx xxxx.

(4) Ako dužnik povremenih davanja, kao što su zakupnine, i drugih potraživanja koja se povremeno obračunavaju, kao što su xxx xxxx nastaju utroškom električne energije, ili vode, ili upotrebom telefona, ili drugih sličnih sredstava komunikacije ima priznanicu da je isplatio docnije dospjelo potraživanje pretpostavlja se da je isplatio i xxx xxxx su ranije dospjela.

Odbijanje izdavanja priznanice

Član 330

Ako povjerilac odbije da izda priznanicu, dužnik može položiti kod suda predmet svoje obaveze.

IX. VRAĆANJE OBVEZNICE

Član 331

(1) Kad potpuno ispuni svoju obavezu, dužnik može, pored priznanice, zahtijevati od povjerioca da mu vrati obveznicu.

(2) Kad povjerilac ne može xx xxxxx obveznicu, dužnik ima pravo da zahtijeva da mu povjerilac izda javno ovjerenu ispravu da je obaveza prestala.

(3) Ako je dužniku vraćena obveznica, pretpostavlja se da je obaveza potpuno ispunjena.

(4) Dužnik koji je ispunio obavezu samo djelimično ima pravo da zahtijeva da se to ispunjenje zabilježi na obveznici.

I. DOCNJA DUŽNIKA

Odsjek 2. DOCNJA

Kad dužnik dolazi u docnju

Član 332

(1) Dužnik dolazi u docnju kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje.

(2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kad ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili xxxxxx, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka xxxx xx svrha da se postigne ispunjenje obaveze.

(3) Dužnik ne dolazi u docnju ako dokaže da je zadocnio sa ispunjenjem usljed više sile ili usljed drugih okolnosti za koje on ne odgovara.

II. DOCNJA POVJERIOCA

Kad povjerilac dolazi u docnju

Član 333

(1) Povjerilac dolazi u docnju ako bez osnovanog razloga odbije da primi ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi.

(2) Povjerilac dolazi u docnju i kad xx xxxxxxx da primi ispunjenje dužnikove istovremene obaveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obaveze.

(3) Povjerilac ne dolazi u docnju ako dokaže da u vrijeme ponude ispunjenja, ili u vrijeme određeno za ispunjenje, dužnik nije bio u mogućnosti da svoju obavezu ispuni.

Dejstva povjeriočeve docnje

Član 334

(1) Dolaskom povjerioca u docnju prestaje docnja dužnika, i na povjerioca prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari.

(2) Od xxxx povjeriočeve docnje prestaje teći kamata.

(3) Povjerilac u docnji xxxxx xx da naknadi dužniku štetu nastalu usljed docnje za koju odgovara, kao i troškove oko daljeg čuvanja stvari.

(4) Dok traje njegova docnja povjerilac ne može preduzimati mjere izvršenja.

Odsjek 3.

POLAGANJE I PRODAJA DUGOVANE STVARI

Polaganje kod suda

Član 335

(1) Kad je povjerilac u docnji, ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno xx xx povjerilac ili gdje se nalazi, ili kad je povjerilac poslovno nesposoban, a nema zastupnika, dužnik može položiti dugovanu stvar kod suda.

(2) Isto pravo imaju i xxxxx xxxx koja su pravno zainteresovana da obaveza bude ispunjena.

(3) O izvršenom polaganju dužnik xx xxxxx da izvijesti povjerioca ako zna za njega i za njegovo boravište, inače će mu odgovarati za štetu.

Kod kog xxxx xx vrši polaganje

Član 336

(1) Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja, osim ako razlozi ekonomičnosti ili priroda posla zahtijevaju da se polaganje izvrši u mjestu gde se stvar nalazi.

(2) Svaki drugi stvarno nadležni sud xxxx xxxxxxx stvar u depozit, a dužnik xx xxxxx dati naknadu povjeriocu ako je ovaj polaganjem kod drugog suda pretrpio štetu.

Predaja na čuvanje drugom licu

Član 337

(1) Kad je predmet obaveze neka stvar koja se ne može čuvati u sudskom depozitu, dužnik može zahtijevati xx xxxx da odredi lice kome će predati stvar da xx xxxx o trošku i za račun povjerioca.

(2) U slučaju obaveze iz ugovora u privredi, predaja takve stvari javnom skladištu na čuvanje za račun povjerioca proizvodi dejstvo polaganja kod suda.

(3) O izvršenoj predaji na čuvanje dužnik xx xxxxx da obavijesti povjerioca.

Uzimanje položene stvari natrag

Član 338

(1) Dužnik može uzeti natrag položenu stvar.

(2) O uzimanju stvari dužnik xx xxxxx da obavijesti povjerioca.

(3) Pravo dužnika da uzme položenu stvar prestaje kad dužnik izjavi sudu da se odriče tog prava, kad povjerilac izjavi da prima položenu stvar, kao i kad bude utvrđeno pravosnažnom odlukom da polaganje ispunjava uslove urednog ispunjenja.

Dejstvo polaganja

Član 339

(1) Polaganjem dugovane stvari dužnik se oslobađa obaveze u času kad je izvršio polaganje.

(2) Ako je dužnik bio u docnji, njegova docnja prestaje.

(3) Od časa xxxx xx stvar položena, rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na povjerioca.

(4) Od xxxx polaganja prestaje teći kamata.

(5) Ako dužnik uzme natrag položenu stvar, smatraće xx xxx da nije bilo polaganja, a njegovi sadužnici i jemci ostaju u obavezi.

Troškovi polaganja

Član 340

Troškove punovažnog i neopozvanog polaganja snosi povjerilac ukoliko prelaze troškove ispunjenja koje xx xxxxx snositi dužnik.

Prodaja umjesto polaganja stvari

Član 341

(1) Ako je stvar nepodesna za čuvanje, ili ako su za njeno čuvanje ili za njeno održavanje potrebni troškovi nesrazmjerni sa njenom vrijednošću, dužnik xx xxxx prodati na javnoj prodaji u mjestu određenom za ispunjenje, ili nekom drugom mjestu ako je to u interesu povjerioca, a postignuti iznos, po odbitku troškova prodaje, položiti kod suda tog mjesta.

(2) Ako stvar ima tekuću cijenu, ili ako je male vrijednosti u poređenju sa troškovima javne prodaje, dužnik xx xxxx prodati iz slobodne ruke.

(3) Ako je stvar takva da može brzo propasti ili se pokvariti, dužnik xx xxxxx prodati je bez odlaganja na najpogodniji način.

(4) U svakom slučaju, dužnik xx xxxxx obavijestiti povjerioca o namjeravanoj prodaji kad god je to moguće, a po izvršenoj prodaji, o postignutoj cijeni i njenom polaganju kod suda.

Predavanje stvari povjeriocu

Član 342

Sud će predati povjeriocu položenu stvar pod uslovima koje je dužnik postavio.

Prodaja radi pokrića troškova čuvanja Član 343

(1) Ako troškovi čuvanja ne budu isplaćeni u razumnom roku, sud će, na traženje

čuvara, narediti da se stvar proda i odrediti način prodaje.

(2) Od iznosa dobijenog prodajom odbiće se troškovi prodaje i troškovi čuvanja, a ostatak položiti kod suda za povjerioca.

ODJELJAK 3.

OSTALI NAČINI PRESTANKA OBAVEZA

Odsjek 1.

PREBIJANJE (KOMPENZACIJA)

Zakonska kompenzacija

Član 344

Dužnik može prebiti potraživanje koje ima prema povjeriocu sa onim što ovaj potražuje od njega, ako oba potraživanja xxxxx xx novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela.

Izjava o prebijanju

Član 345

(1) Prebijanje ne nastaje čim se steknu uslovi za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prebijanje.

(2) Poslije izjave o prebijanju smatra se da je prebijanje nastalo onog časa kad su xx xxxxxx uslovi za to.

Odsustvo uzajamnosti

Član 346

(1) Dužnik ne može izvršiti prebijanje onog što duguje povjeriocu sa onim što povjerilac duguje njegovom jemcu.

(2) Xxxxx može izvršiti prebijanje dužnikove obaveze prema povjeriocu sa dužnikovim potraživanjem od povjerioca.

(3) Ko xx xxx svoju stvar u zalogu za tuđu obavezu, može zahtijevati od povjerioca da mu vrati založenu stvar kad se ispune uslovi za prestanak te obaveze prebijanjem, kao i kad povjerilac propusti svojom krivicom da izvrši prebijanje.

Zastarjelo potraživanje

Član 347

(1) Dug se može prebiti sa zastarjelim potraživanjem samo ako xxx xxx nije bilo zastarjelo u času kad su xx xxxxxx uslovi za prebijanje.

(2) Ako su uslovi za prebijanje nastali pošto je jedno od potraživanja zastarjelo, prebijanje ne nastaje ako je dužnik zastarjelog potraživanja istakao prigovor zastarjelosti.

Prebijanje sa ustupljenim potraživanjem

Član 348

(1) Dužnik ustupljenog potraživanja može prebiti prijemniku ona svoja potraživanja xxxx xx do obavještenja o ustupanju mogao prebiti ustupiocu.

(2) Dužnik može prijemniku prebiti i ona svoja potraživanja od ustupioca xxxx xx stekao prije obavještenja o ustupanju, a xxxx rok za ispunjenje nije bio dospio u času xxxx xx obaviješten o ustupanju, ali samo ako taj rok pada prije roka za ispunjenje ustupljenog potraživanja ili u isto vrijeme.

(3) Dužnik koji je bez rezerve izjavio prijemniku da pristaje na ustupanje ne može mu više prebiti nikakvo svoje potraživanje od ustupioca.

(4) Ako je ustupljeno potraživanje upisano u javne knjige, dužnik može izvršiti prebijanje prijemniku samo ako je njegovo potraživanje upisano kod ustupljenog potraživanja ili ako je prijemnik obaviješten prilikom ustupanja o postojanju tog potraživanja.

Slučajevi kad je prebijanje isključeno

Član 349

Ne može prestati prebijanjem potraživanje:

1) koje se ne može zaplijeniti;

2) stvari ili vrijednosti stvari koje su dužniku bile date na čuvanje, ili na posudu, ili koje je dužnik uzeo bespravno, ili ih bespravno zadržao;

3) nastalo namjernim prouzrokovanjem štete;

4) naknade štete pričinjene oštećenjem zdravlja ili prouzrokovanjem smrti;

5) koje potiče iz zakonske obaveze izdržavanja.

Zabrana na potraživanju druge strane

Član 350

Dužnik ne može vršiti prebijanje ako je njegovo potraživanje dospjelo tek pošto je neko treći stavio zabranu na povjeriočevo potraživanje prema njemu.

Uračunavanje prebijanjem

Član 351

Kad između dva lica postoji više obaveza koje mogu prestati prebijanjem, prebijanje se vrši po pravilima koja xxxx za uračunavanje ispunjenja.

Sudska kompenzacija

Član 352

(1) Ako potraživanje jedne strane nije likvidno, ali se može xxxx utvrditi da li ono postoji i koliko je, sud može izvršiti prebijanje za onaj dio tog potraživanja čije postojanje bude utvrdio i odložiti donošenje odluke o zahtjevu druge strane dok se ne utvrdi postojanje i količina ostatka.

(2) Ako je potraživanje druge strane xxxx xx potraživanja koje mu se ističe radi prebijanja, sud će dosuditi razliku povjeriocu istom presudom.

Odsjek 2.

OTPUŠTANJE DUGA

Sporazum

Član 353

(1) Obaveza prestaje kad povjerilac izjavi dužniku xx xxxx tražiti njeno ispunjene i dužnik se sa xxx saglasi.

(2) Za punovažnost ovog sporazuma nije potrebno da bude zaključen u formi u kojoj je zaključen posao iz xxxx xx obaveza nastala.

Odricanje od sredstava obezbjeđenja

Član 354

Vraćanje zaloge i odricanje od drugih sredstava kojima xx xxxx obezbijeđeno ispunjenje obaveze, ne znači povjeriočevo odricanje od prava da traži njeno ispunjenje.

Otpuštanje duga jemcu

Član 355

(1) Otpuštanje duga jemcu ne oslobađa glavnog dužnika, a otpuštanje duga glavnom dužniku oslobađa jemca.

(2) Kad ima više jemaca, pa povjerilac oslobodi jednog od njih, ostali ostaju u obavezi, ali se njihova obaveza smanjuje za dio koji otpada na oslobođenog jemca.

Opšte otpuštanje dugova

Član 356

Opšte otpuštanje dugova gasi sva novčana potraživanja prema dužniku, izuzev onih za koja povjerilac nije znao da postoje u času kad je otpuštanje izvršeno.

Odsjek 3.

PRENOV (NOVACIJA)

Uslovi

Član 357

(1) Obaveza prestaje ako se povjerilac i dužnik saglase da postojeću obavezu zamijene novom i ako nova obaveza ima različit predmet ili različit pravni osnov.

(2) Sporazum povjerioca i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu, ili o načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamati, ugovornoj kazni, obezbjeđenju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, kao i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu, ne smatraju se prenovom.

(3) Izdavanje mjenice ili čeka zbog neke ranije obaveze ne smatra se prenovom, izuzev kad je to ugovoreno.

Volja da se izvrši prenov

Član 358

Prenov se ne pretpostavlja, te ako strane nijesu izrazile namjeru da ugase postojeću obavezu kad su stvarale novu, ranija obaveza ne prestaje, već postoji i dalje pored nove.

Dejstva prenova

Član 359

(1) Ugovorom o prenovu ranija obaveza prestaje, a nova nastaje.

(2) Sa ranijom obavezom prestaju i xxxxxx i jemstvo, izuzev ako je sa jemcem ili zalogodavcem drukčije ugovoreno.

(3) Isto važi i za ostala sporedna prava koja su bila vezana za raniju obavezu.

Ništavost ranije obaveze

Član 360

(1) Xxxxxx je bez dejstva ako je ranija obaveza bila ništava ili već ugašena.

(2) Ako je ranija obaveza bila samo rušljiva, prenov je punovažan ako je dužnik znao za nedostatak ranije obaveze.

Dejstvo poništenja

Član 361

Kad je ugovor o prenovu poništen smatra se da nije ni bilo prenova i da ranija obaveza nije ni prestala postojati.

Odsjek 4.

SJEDINJENJE (KONFUZIJA)

Član 362

(1) Obaveza prestaje sjedinjenjem kad jedno isto lice postane i povjerilac i dužnik.

(2) Kad jemac postane povjerilac, obaveza glavnog dužnika ne prestaje.

(3) Obaveza upisana u javnoj knjizi prestaje sjedinjenjem tek kad se izvrši upis brisanja.

Odsjek 5.

NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA

Prestanak obaveze zbog nemogućnosti ispunjenja

Član 363

(1) Obaveza prestaje kad njeno ispunjenje postane nemoguće usljed okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara.

(2) Dužnik treba da dokaže okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost.

Kad su predmet obaveze stvari određene po rodu

Član 364

(1) Ako su predmet obaveze stvari određene po rodu, obaveza ne prestaje čak i kad sve što dužnik ima od takvih stvari propadne usljed okolnosti za koje on ne odgovara.

(2) Kad su predmet obaveza stvari određene po rodu koje se imaju uzeti iz određene mase tih stvari, obaveza prestaje kad propadne cijela ta masa.

Ustupanje prava prema trećem odgovornom za nemogućnost ispunjenja

Član 365

Dužnik određene stvari koji je oslobođen svoje obaveze usljed nemogućnosti ispunjenja xxxxx xx da ustupi povjeriocu pravo koje bi imao prema trećem licu zbog nastale nemogućnosti.

Odsjek 6.

PROTEK VREMENA, OTKAZ

Rok u trajnom dugovinskom odnosu

Član 366

Trajni dugovinski odnos sa određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne, izuzev kad je ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka dugovinski odnos produžava za neodređeno vrijeme ako ne bude blagovremeno otkazan.

Otkaz trajnog dugovinskog odnosa

Član 367

(1) Ako vrijeme trajanja dugovinskog odnosa nije određeno, svaka strana može ga prekinuti otkazom.

(2) Otkaz xxxx biti dostavljen drugoj strani.

(3) Otkaz se može dati u svako doba, samo ne u nevrijeme.

(4) Otkazni dugovinski odnos prestaje kada istekne otkazni rok određen ugovorom, a ako takav rok nije određen ugovorom, odnos prestaje po isteku roka određenog zakonom ili običajem, odnosno istekom primjerenog roka.

(5) Strane mogu ugovoriti da će njihov dugovinski odnos prestati samim dostavljanjem otkaza, ako za određeni slučaj zakonom nije drukčije određeno.

(6) Povjerilac ima pravo da zahtijeva od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obaveza prestala protekom roka ili otkazom.

Odsjek 7. SMRT

Član 368

Smrću dužnika ili povjerioca prestaje obaveza samo ako xx xxxxxxx s obzirom na lične osobine koje od ugovornih strana ili lične sposobnosti dužnika.

ODJELJAK 4. ZASTARJELOST

Odsjek 1.

OPŠTE ODREDBE

Opšte pravilo

Član 369

(1) Zastarjelošću prestaje pravo da se zahtijeva ispunjenje obaveze.

(2) Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u xxxx xx povjerilac mogao da zahtijeva ispunjenje obaveze.

(3) Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao.

Kad zastarjelost počinje teći

Član 370

(1) Zastarjelost počinje teći prvog xxxx poslije xxxx kad je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

(2) Ako se obaveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastarjelost počinje teći prvog xxxx poslije xxxx kad je dužnik postupio protivno obavezi.

Nastupanje zastarjelosti

Član 371

Zastarjelost nastupa kad istekne poslednji xxx zakonom određenog vremena.

Uračunavanje vremena prethodnika

Član 372

U vrijeme zastarjelosti računa se i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prethodnika.

Zabrana promjene roka zastarjelosti

Član 373

(1) Pravnim poslom ne može se odrediti duže ili kraće vrijeme zastarjelosti od onog vremena koje je određeno zakonom.

(2) Pravnim poslom ne može se odrediti da zastarjelost neće teći za neko vrijeme.

Odricanje od zastarjelosti

Član 374

Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme određeno za zastarjelost.

Xxxxxx priznanje i obezbjeđenje zastarjele obaveze

Član 375

(1) Xxxxxx priznanje zastarjele obaveze smatra xx xxx odricanje od zastarjelosti.

(2) Isto dejstvo ima davanje zaloge ili kog drugog obezbjeđenja za zastarjelo potraživanje.

Dejstvo ispunjenja zastarjele obaveze

Član 376

Ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo da zahtijeva da mu xx xxxxx ono što xx xxx, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela.

Povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno

Član 377

(1) Kad protekne vrijeme zastarjelosti, povjerilac čije je potraživanje obezbijeđeno zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

(2) Zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari.

Sporedna potraživanja

Član 378

Kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne.

Kad se ne primjenjuju pravila o zastarjelosti

Član 379

Pravila o zastarjelosti ne primjenjuju se u slučajevima kad su u zakonu određeni rokovi u xxxxxx xxxxx da se podigne tužba ili da se izvrši određena radnja pod prijetnjom gubitka prava.

Odsjek 2.

VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARJELOST

Opšti rok zastarjelosti

Član 380

Potraživanja zastarijevaju za deset xxxxxx, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastarjelosti.

Povremena potraživanja

Član 381

(1) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određe- nim razmacima vremena (povremena potraživanja), bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, ili da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

(2) Isto važi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i xxxxxx, xxx ne važi za otplate u obrocima i druga djelimična ispunjenja.

Zastarjelost samog prava

Član 382

(1) Samo pravo iz koga proističu povremena potraživanja zastarijeva za pet xxxxxx, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije koga dužnik nije vršio davanja.

(2) Kad zastari pravo iz koga proističu povremena potraživanja, povjerilac gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije ove zastarjelosti.

(3) Ne može zastariti pravo na izdržavanje određeno zakonom.

Međusobna potraživanja iz ugovora u privredi

Član 383

(1) Međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora u privredi, kao i potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s xxx ugovorima, zastarijevaju za tri godine.

(2) Zastarijevanje teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

Potraživanje zakupnine

Član 384

Potraživanje zakupnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

Potraživanje naknade štete

Član 385

(1) Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik saznao za štetu i za lice koje xx xxxxx učinilo.

(2) U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet xxxxxx xx kad xx xxxxx nastala.

(3) Potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obaveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastarjelost te obaveze.

(4) Zahtjev za naknadu štete koja xx xxxxxxx zbog polne zloupotrebe maloljetnog lica zastarijeva u roku od 15 xxxxxx xx punoljetstva oštećenog.

Potraživanje naknade štete prouzrokovane krivičnim djelom

Član 386

(1) Kad xx xxxxx prouzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predvi- đen duži rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja.

(2) Prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarije- vanja zahtjeva za naknadu štete.

(3) Isto važi i za zastoj zastarijevanja.

Zahtjev za naknadu štete zbog korupcije

Član 387

Ako xx xxxxx nastala činjenjem na koje je neposredno ili posredno uticala ponuda, davanje, prihvatanje ili zahtijevanje davanja mita ili xxxx xxxxx koristi ili obećanje, ili propuštanjem činjenja koje bi spriječilo korupciju, ili drugim činjenjem koje po zakonu ili međunarodnom ugovoru znači korupciju, potraživanje zastarijeva u roku od pet xxxxxx xx kad je oštećeni saznao za štetu i za lice koje xx xx prouzrokovalo, a u svakom slučaju u roku od 15 xxxxxx xx xxxx xx djelo učinjeno.

Dvogodišnji rok zastarjelosti

Član 388

(1) Zastarijevaju za dvije godine:

1) potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimničarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva;

2) potraživanje radio-stanice i radio-televizijske stanice za upotrebu radio- prijemnika i televizijskog prijemnika;

3) potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, xxx x xxxxx njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima;

4) potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena;

5) potraživanja od vlasnika posebnih djelova stambenih zgrada za usluge upravljanja i druga njihova potraživanja koja se plaćaju u tromjesečnim ili kraćim rokovima.

(2) Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene.

Potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim organima

Član 389

(1) Sva potraživanja koja su utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset xxxxxx i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarjelosti.

(2) Sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili poravnanja i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastarjelost povremenih potraživanja.

Rokovi zastarjelosti kod ugovora o osiguranju

Član 390

(1) Potraživanja ugovornika osiguranja, odnosno trećeg lica iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog xxxx poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.

(2) Ako zainteresovano lice dokaže da do xxxx određenog u stavu 1 ovog člana nije znalo da se osigurani slučaj dogodio, zastarijevanje počinje od xxxx kad je za to saznalo, s xxx da u svakom slučaju potraživanje zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet xxxxxx xx xxxx određenog u stavu 1 ovog člana.

(3) Potraživanja osiguravača iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.

(4) Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećeg, oštećeno lice zahtijeva naknadu od osiguranika, ili je dobije od njega, zastarijevanje osiguranikovog zahtjeva prema osiguravaču počinje od xxxx xxxx je oštećeno lice tražilo sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad ga je osiguranik obeštetio.

(5) Neposredan zahtjev trećeg oštećenog lica prema osiguravaču zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu.

(6) Zastarijevanje potraživanja koje pripada osiguravaču prema trećem licu odgovornom za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastarijevanje potraživanja osiguranika prema xxx xxxx i navršava se u istom roku.

Odsjek 3.

ZASTOJ ZASTARIJEVANJA

Potraživanja između određenih lica

Član 391

Zastarijevanje ne teče između:

1) bračnih drugova;

2) roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo;

3) štićenika i njegovog staraoca, kao i organa starateljstva, za vrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu položeni računi;

4) dva xxxx xxxx xxxx u vanbračnoj zajednici, dok ta zajednica postoji.

Potraživanja određenih lica

Član 392

Zastarijevanje ne teče:

1) za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata u pogledu potraživanja lica odsutnog zbog izvršavanja vojne dužnosti i

2) u pogledu potraživanja koja imaju lica zaposlena u tuđem domaćinstvu prema poslodavcu ili članovima njegove porodice koji zajedno sa njima žive, sve dok taj radni odnos traje.

Nesavladive prepreke

Član 393

Zastarijevanje ne teče za svo vrijeme za koje povjeriocu nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka da sudskim putem zahtijeva ispunjenje obaveze.

Uticaj uzroka zastoja zastarijevanja

Član 394

(1) Ako zastarijevanje nije moglo početi da teče zbog nekog zakonskog uzroka, ono počinje teći kad taj uzrok prestane.

(2) Ako je zastarijevanje počelo teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njegov xxxxx tok, ono nastavlja da teče kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

Potraživanja prema poslovno nesposobnim licima i njihova potraživanja

Član 395

(1) Zastarijevanje teče i prema maloljetniku i drugom poslovno nesposobnom licu, bez obzira na to da li imaju zakonskog zastupnika ili ne.

(2) Zastarjelost potraživanja maloljetnika koji nema zastupnika i drugog poslovno nesposobnog lica bez zastupnika, ne može nastupiti dok ne proteknu dvije godine od kad su postala potpuno poslovno sposobna, ili od kad su dobila zastupnika.

(3) Ako je za zastarjelost nekog potraživanja određeno vrijeme kraće od dvije godine, a povjerilac je maloljetnik koji nema zastupnika ili neko drugo poslovno sposobno lice bez zastupnika, zastarijevanje tog potraživanja počinje teći od kad je povjerilac postao poslovno sposoban, ili od kad je dobio zastupnika.

Odsjek 4.

PREKID ZASTARIJEVANJA

Priznanje duga

Član 396

(1) Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug.

(2) Priznanje duga može se učiniti izjavom povjeriocu i na posredan način (kao što su davanje otplate, plaćanje xxxxxx, davanje obezbjeđenja).

Podizanje tužbe

Član 397

Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja.

Odustanak, odbacivanje ili odbijanje tužbe

Član 398

(1) Prekid zastarijevanja izvršen podizanjem tužbe ili kojom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja, smatra se da nije nastupio ako povjerilac odustane od tužbe ili radnje xxxx xx preduzeo.

(2) Smatra se da nije bilo prekida ako povjeriočeva tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena ili preduzeta mjera izvršenja ili obezbjeđenja bude poništena.

Odbacivanje tužbe zbog nenadležnosti

Član 399

(1) Ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kog drugog uzroka koji se ne xxxx suštine stvari, pa povjerilac podigne ponovo tužbu u roku od tri mjeseca od xxxx pravosnažnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastarijevanje prekinuto prvom tužbom.

(2) Isto vrijedi i za pozivanje u zaštitu, i za isticanje prebijanja potraživanja u sporu, kao i u slučaju kad je sud ili drugi organ uputio dužniku da svoje prijavljeno potraživanje ostvaruje u parničnom postupku.

Pozivanje dužnika

Član 400

Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni.

Rok zastarjelosti u slučaju prekida

Član 401

(1) Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

(2) Zastarijevanje prekinuto priznanjem xx xxxxxx dužnika počinje teći iznova od priznanja.

(3) Kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prebijanja potraživanja u sporu, odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od xxxx kad xx xxxx okončan.

(4) Kad je prekid zastarijevanja nastao prijavom potraživanja u stečajnom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od xxxx okončanja ovog postupka.

(5) Isto važi i kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili obezbjeđenja

(6) Zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije prekida, navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto.

Zastarjelost u slučaju prenova

Član 402

Ako je prekid nastao priznanjem duga xx xxxxxx dužnika, a povjerilac i dužnik su se sporazumjeli da izmijene osnov ili predmet obaveze, novo potraživanje zastarijeva za vrijeme koje je određeno za njegovu zastarjelost.

Glava V

RAZNE VRSTE OBAVEZA

Odjeljak 1.

NOVČANE OBAVEZE

Odsjek 1.

OPŠTE ODREDBE

Načelo monetarnog nominalizma

Član 403

Kad obaveza ima za predmet svotu novca, dužnik xx xxxxx da isplati onaj broj novčanih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon određuje što drugo.

Valuta obaveze

Član 404

Ako novčana obaveza glasi na plaćanje u nekoj stranoj valuti ili zlatu, njeno ispunjenje se može zahtijevati u domaćem novcu prema kursu koji važi u trenutku ispunjenja obaveze.

Indeksna klauzula

Član 405

Dopuštena je odredba ugovora kojom se iznos novčane obaveze u domaćem novcu veže za promjene cijena dobara, robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlašćenog lica.

Klizna xxxxx

Član 406

U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje da izradi i isporuči određene predmete dozvoljeno je ugovoriti da će cijena zavisiti od cijena materijala i xx xxxx, xxx i drugih elemenata koji utiču na visinu troškova proizvodnje, u određeno vrijeme na određenom tržištu.

Plaćanje prije roka

Član 407

(1) Dužnik novčane obaveze xxxx xx ispuniti prije roka.

(2) Ništava je odredba ugovora kojom se dužnik odriče ovog prava.

(3) U slučaju ispunjenja novčane obaveze prije roka, dužnik ima pravo da od iznosa duga odbije iznos xxxxxx za vrijeme od xxxx isplate do dospjelosti obaveze, samo ako je na to ovlašćen ugovorom ili to proizlazi iz običaja.

Odsjek 2.

UGOVORNA KAMATA

Xxxxx ugovorne xxxxxx

Član 408

(1) Xxxxx ugovorne xxxxxx između fizičkih lica ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju.

(2) U pogledu najviše ugovorne kamatne stope između pravnih lica primjenjuju se odredbe posebnog zakona.

(3) Ako xx xxxxxx ugovorena, ali nije određena njena xxxxx ni vrijeme dospijevanja, između fizičkih lica važi kamatna xxxxx koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, a između pravnih lica važi kamatna xxxxx xxxx banka ili druga bankarska organizacija plaća, odnosno ugovara za takvu ili sličnu vrstu posla i dospijeva po isteku godine, ako za određeni slučaj nije predviđeno što drugo.

(4) Ako je ugovorena veća kamata od dozvoljene, primijeniće se najveća dozvoljena xxxxx xxxxxx.

Kamata na kamatu

Član 409

(1) Ništava je odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamatu, kada dospije za isplatu, početi teći kamata, ako ne bude isplaćena.

(2) Xxx se može unaprijed ugovoriti da će xx xxxxx xxxxxx povećati ako dužnik ne isplati dospjele xxxxxx xx vrijeme.

(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana ne odnose se na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija.

Prestanak xxxx xxxxxx

Član 410

Kamata prestaje teći kad iznos dospjelih a neisplaćenih kamata dostigne glavnicu.

Kamata u nenovčanim obavezama

Član 411

Odredbe ovog zakona o ugovornoj kamati shodno xxxx i za ostale obaveze koje imaju za predmet stvari određene po rodu.

ODJELJAK 2.

OBAVEZE XX XXXX PREDMETA

Odsjek 1.

ALTERNATIVNE OBAVEZE

Pravo izbora

Član 412

Ako neka obaveza ima dva ili više predmeta, xxx xx dužnik xxxxx dati samo jedan da bi se oslobodio obaveze, pravo izbora, ako nije što drugo ugovoreno, pripada dužniku i obaveza prestaje kad on bude predao predmet koji je izabrao.

Neopozivost i dejstvo izvršenog izbora

Član 413

(1) Izbor je izvršen kad strana kojoj pripada pravo izbora obavijesti drugu stranu o tome šta je izabrala, i od tog časa izbor se više ne može mijenjati.

(2) Izvršenjem izbora smatra se da je obaveza od početka bila jednostavna i da je njen predmet od početka bila izabrana stvar.

Trajanje prava izbora

Član 414

(1) Dužnik ima pravo izbora sve dok u postupku prinudnog izvršenja jedna od dugovanih stvari ne bude potpuno ili djelimično predata povjeriocu po njegovom izboru.

(2) Ako pravo izbora pripada povjeriocu, a on se ne izjasni o izboru u roku određenom za ispunjenje, dužnik ga može pozvati da izvrši izbor i za to mu odrediti primjeren rok, poslije čijeg isteka pravo izbora prelazi na dužnika.

Izbor povjeren trećem licu

Član 415

Ako izbor treba da izvrši neko treće lice, a ono to ne učini, svaka strana može zahtijevati da izbor izvrši sud.

Ograničenje na preostali predmet

Član 416

Ako xx xxxxx predmet obaveze postao nemoguć usljed nekog događaja za koji ne odgovara ni jedna strana, obaveza se ograničava na preostali predmet.

Ograničenje u slučaju odgovornosti jedne strane

Član 417

(1) Kad xx xxxxx predmet obaveze postao nemoguć usljed događaja za koji je odgovoran dužnik, obaveza se ograničava na preostali predmet u slučaju da pravo izbora pripada njemu, a ako pravo izbora pripada povjeriocu, on može po svom izboru tražiti preostali predmet ili naknadu štete.

(2) Kad xx xxxxx predmet obaveze postao nemoguć usljed događaja za koji je odgovoran povjerilac, dužnikova obaveza prestaje, ali u slučaju da njemu pripada pravo izbora, on može tražiti naknadu štete i izvršiti svoju obavezu preostalim predmetom, a ako pravo izbora ima povjerilac, on može dati naknadu štete i tražiti preostali predmet .

Odsjek 2.

FAKULTATIVNE OBAVEZE I FAKULTATIVNA POTRAŽIVANJA

I. FAKULTATIVNE OBAVEZE

Ovlašćenje dužnika u fakultativnoj obavezi

Član 418

Dužnik čija obaveza ima jedan predmet, ali mu je dopušteno da se oslobodi svoje obaveze dajući neki drugi određeni predmet, može se koristiti xxx mogućnošću sve dok

povjerilac u postupku prinudnog izvršenja ne dobije potpuno ili djelimično predmet obaveze.

Ovlašćenja povjerioca u fakultativnoj obavezi

Član 419

(1) Povjerilac u fakultativnoj obavezi može zahtijevati od dužnika samo predmet obaveze, ali ne i drugi predmet, kojim dužnik, ako hoće, može ispuniti svoju obavezu.

(2) Kad predmet obaveze postane nemoguć usljed događaja za koji dužnik odgovara, povjerilac može tražiti samo naknadu štete, ali se dužnik može osloboditi obaveze dajući predmet koji je ovlašćen dati umjesto dugovanog predmeta.

II. FAKULTATIVNA POTRAŽIVANJA

Član 420

(1) Kad je ugovorom ili zakonom predviđeno da povjerilac može umjesto dugovanog predmeta zahtijevati od dužnika neki drugi određeni predmet, dužnik xx xxxxx predati mu taj predmet ako povjerilac to zahtijeva.

(2) Uostalom, za ovakva fakultativna potraživanja xxxx xxxxx namjeri ugovornika i prema prilikama posla odgovarajuća pravila o fakultativnim i o alternativnim obavezama.

ODJELJAK 3.

OBAVEZE XX XXXX DUŽNIKA ILI POVJERILACA

Odsjek 1.

DJELJIVE OBAVEZE

Dijeljenje obaveze i potraživanja

Član 421

(1) Obaveza je djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u djelovima koji imaju ista svojstva kao i cio predmet, i ako xxx xxx podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obaveza je nedjeljiva.

(2) Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više dužnika, obaveza se dijeli među njima na jednake djelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio obaveze.

(3) Kad u nekoj djeljivoj obavezi ima više povjerilaca, potraživanje se dijeli među njima na jednake djelove, ako nije što drugo određeno, i svaki povjerilac može zahtijevati samo svoj dio potraživanja.

Pretpostavka solidarnosti

Član 422

Kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obavezi nastaloj ugovorom u privredi, oni odgovaraju povjeriocu solidarno, osim ako su ugovornici izričito otklonili solidarnu odgovornost.

Odsjek 2.

SOLIDARNE OBAVEZE

I. SOLIDARNOST DUŽNIKA

Sadržina solidarnosti dužnika

Član 423

(1) Svaki dužnik solidarne obaveze odgovara povjeriocu za cijelu obavezu i povjerilac može zahtijevati njeno ispunjenje xx xxxx xxxx sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obavezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

(2) Od više solidarnih dužnika, svaki može dugovati sa drugim rokom ispunjenja, pod drugim uslovima i uopšte sa različitim odstupanjima.

Prebijanje

Član 424

(1) Svaki solidarni dužnik može se pozvati na prebijanje koje je izvršio njegov sadužnik.

(2) Solidarni dužnik može potraživanje svog sadužnika prema povjeriocu prebiti sa povjeriočevim potraživanjem, ali samo za onoliko koliko iznosi dio duga tog sadužnika u solidarnoj obavezi.

Otpuštanje duga

Član 425

(1) Otpuštanje duga izvršeno sporazumno sa jednim solidarnim dužnikom oslobađa obaveze i ostale dužnike.

(2) Xxx, ako je otpuštanje imalo za svrhu da oslobodi obaveze samo dužnika s xxxxx xx izvršeno, solidarna obaveza smanjuje se za dio koji prema međusobnim odnosima dužnika pada na njega, a ostali dužnici odgovaraju solidarno za ostatak obaveze.

Prenov

Član 426

(1) Prenovom koji je povjerilac izvršio sa jednim solidarnim dužnikom oslobađaju se i ostali dužnici.

(2) Xxx, ako su povjerilac i dužnik prenov ograničili na dio obaveze koji dolazi na ovoga, obaveza ostalih ne prestaje, nego se samo smanjuje za taj dio.

Poravnanje

Član 427

Poravnanje koje je zaključio jedan od solidarnih dužnika sa povjeriocem nema dejstva prema ostalim dužnicima, ali ovi imaju pravo da prihvate to poravnanje, ako ono nije ograničeno na dužnika sa xxxxx xx zaključeno.

Sjedinjenje

Član 428

Kad se u jednom licu sjedini svojstvo povjerioca i svojstvo dužnika iste solidarne obaveze, obaveza ostalih dužnika smanjuje se za iznos dijela koji na njega pada.

Docnja povjerioca

Član 429

Kad povjerilac dođe u docnju prema jednom solidarnom dužniku, on je u docnji i prema ostalim solidarnim dužnicima.

Docnja jednog dužnika i priznanje duga

Član 430

(1) Docnja jednog solidarnog dužnika nema dejstvo prema ostalim dužnicima.

(2) Pravilo iz stava 1 ovog člana važi i za priznanje duga koje bi izvršio jedan od solidarnih dužnika.

Zastoj i prekid zastarijevanja i odricanje od zastarjelosti

Član 431

(1) Ako zastarijevanje ne teče ili je prekinuto prema jednom dužniku, ono teče za ostale solidarne dužnike i može se navršiti, ali dužnik prema kome obaveza nije zastarjela i koji xx xxxxx da je ispuni ima pravo da zahtijeva od ostalih dužnika prema xxxxxx xx obaveza zastarjela da mu naknade svaki svoj dio obaveze.

(2) Odricanje od navršene zastarjelosti nema dejstva prema ostalim dužnicima.

Pravo ispunioca na naknadu

Član 432

(1) Dužnik koji je ispunio obavezu ima pravo da zahtijeva od svakog sadužnika da mu naknadi dio obaveza koji pada na njega.

(2) Pri tome nije od uticaja okolnost što je povjerilac nekog od sadužnika oslobodio duga ili mu je dug smanjio.

(3) Dio koji pada na dužnika xx xxxx ne može da se dobije naknada dijeli se srazmjerno na sve dužnike.

Podjela na jednake djelove i izuzetak

Član 433

(1) Ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz pravnih odnosa učesnika u poslu, na svakog dužnika dolazi po jednak dio.

(2) Xxx, ako je solidarna obaveza zaključena u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika, on xx xxxxx da naknadi cio iznos obaveza sadužniku koji je namirio povjerioca.

II. SOLIDARNOST POVJERILACA

Solidarnost se ne pretpostavlja

Član 434

Kad na povjerilačkoj strani ima više lica, ona su solidarna samo kad je solidarnost ugovorena ili zakonom određena.

Sadržina solidarnosti

Član 435

(1) Svaki solidarni povjerilac ima pravo da zahtijeva od dužnika ispunjenje cijele obaveze, ali kad jedan od njih bude namiren, obaveza prestaje i prema ostalim povjeriocima.

(2) Dužnik može ispuniti obavezu povjeriocu kog xxx izabere, sve dok neki povjerilac ne zatraži ispunjenje.

Prebijanje

Član 436

(1) Dužnik može izvršiti prebijanje svoje obaveze sa potraživanjem koje ima prema povjeriocu koji mu zahtijeva ispunjenje.

(2) Prebijanje sa potraživanjem koje ima prema nekom drugom povjeriocu, dužnik može izvršiti samo do visine dijela solidarnog potraživanja koje pripada xxx povjeriocu.

Otpuštanje duga i prenov

Član 437

Otpuštanjem duga i prenovom između dužnika i jednog povjerioca smanjuje se solidarna obaveza za onoliko koliko iznosi dio tog potraživanja povjerioca.

Poravnanje

Član 438

Poravnanje koje je zaključio jedan od solidarnih povjerilaca sa dužnikom nema dejstva prema ostalim povjeriocima, ali ovi imaju pravo da prihvate to poravnanje, izuzev kad se ono odnosi samo na dio povjerioca sa xxxxx xx zaključeno.

Sjedinjenje

Član 439

Kad se u licu jednog solidarnog povjerioca sjedini i svojstvo dužnika, svaki od ostalih solidarnih povjerilaca može od njega zahtijevati samo svoj dio potraživanja.

Docnja

Član 440

(1) Kad dužnik dođe u docnju prema jednom solidarnom povjeriocu, on je u docnji i prema ostalim povjeriocima.

(2) Docnja jednog solidarnog povjerioca dejstvuje i prema ostalim povjeriocima.

Priznanje duga

Član 441

Priznanje duga učinjeno jednom povjeriocu koristi svim povjeriocima.

Zastarjelost

Član 442

(1) Ako jedan povjerilac prekine zastarijevanje, ili ako prema njemu ne teče zastarijevanje, to ne koristi ostalim povjeriocima i prema njima zastarijevanje teče i dalje.

(2) Odricanje od zastarjelosti izvršeno prema jednom povjeriocu koristi i ostalim povjeriocima.

Odnosi između povjerilaca poslije ispunjenja

Član 443

(1) Svaki solidarni povjerilac ima pravo da zahtijeva od povjerioca koji je primio ispunjenje od dužnika da mu preda dio koji mu pripada.

(2) Ako iz odnosa među povjeriocima ne proističe što drugo, svakom solidarnom povjeriocu pripada jednak dio.

Odsjek 3.

NEDJELJIVE OBAVEZE

Član 444

(1) Za nedjeljive obaveze u kojima ima više dužnika shodno se primjenjuju propisi o solidarnim obavezama.

(2) Kad u nedjeljivoj obavezi ima više povjerilaca među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan povjerilac može da zahtijeva da dužnik ispuni obavezu samo njemu ako je ovlašćen od ostalih povjerilaca da primi ispunjenje, a svaki povjerilac može da zahtijeva od dužnika da obavezu ispuni svim povjeriocima zajedno, ili da je položi sudu.

Glava VI

PROMJENA POVJERIOCA ILI DUŽNIKA

ODJELJAK 1.

USTUPANJA POTRAŽIVANJA UGOVOROM (CESIJA)

Odsjek 1.

OPŠTE ODREDBE

Potraživanja koja se mogu prenijeti ugovorom

Član 445

(1) Povjerilac može ugovorom zaključenim sa trećim prenijeti na ovog svoje potraživanje, izuzev onog xxxx xx xxxxxx zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost povjerioca, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugog.

(2) Ugovor o ustupanju nema dejstvo prema dužniku, ako su on i povjerilac ugovorili da ovaj neće moći prenijeti potraživanje na drugog ili da ga neće moći prenijeti bez dužnikovog pristanka.

Sporedna prava

Član 446

(1) Sa potraživanjem prelaze na prijemnika sporedna prava (pravo prvenstvene naplate, hipoteka, xxxxxx, prava iz ugovora sa jemcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl.).

(2) Ustupilac može predati založenu stvar prijemniku samo ako zalogodavac pristane na to, inače ona ostaje kod ustupioca da xx xxxx za račun prijemnika.

(3) Pretpostavlja se da su dospjele, a neisplaćene xxxxxx ustupljene sa glavnim potraživanjem.

Obavještavanje dužnika

Član 447

(1) Za prenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, xxx xx ustupilac xxxxx da obavijesti dužnika o izvršenom ustupanju.

(2) Ispunjenje izvršeno ustupiocu prije obavještenja o ustupanju punovažno je i oslobađa dužnika obaveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obaveza ostaje i on xx xxxxx da je ispuni prijemniku.

Višestruko ustupanje

Član 448

Ako je povjerilac ustupio isto potraživanje raznim licima, potraživanje pripada prijemniku o xxxx xx ustupilac prvo obavijestio dužnika, odnosno koji se prvi javio dužniku.

Odsjek 2.

ODNOS PRIJEMNIKA I DUŽNIKA

Član 449

(1) Prijemnik ima prema dužniku ista prava xxxx xx ustupilac imao prema dužniku do ustupanja.

(2) Dužnik može istaći prijemniku pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaći ustupiocu do časa kad je saznao za ustupanje.

Odsjek 3.

ODNOS USTUPIOCA I PRIJEMNIKA

Predaja isprava o dugu

Član 450

(1) Ustupilac xx xxxxx predati prijemniku obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, xxx x xxxxx dokaze o ustupljenom potraživanju i sporednim pravima.

(2) Ako je ustupilac prenio na prijemnika samo jedan dio potraživanja, on xx xxxxx predati mu ovjeren prepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje ustupljenog potraživanja.

(3) Ustupilac xx xxxxx da na zahtjev prijemnika izda ovjerenu potvrdu o ustupanju.

Odgovornost za postojanje potraživanja

Član 451

Kad je ustupanje izvršeno ugovorom sa naknadom, ustupilac odgovara za postojanje potraživanja u času kad je izvršeno ustupanje.

Odgovornost za naplativost

Član 452

(1) Ustupilac odgovara za naplativost ustupljenog potraživanja ako je to bilo ugovoreno, ali samo do visine onog što je primio od prijemnika, kao i za naplativost kamata, troškova oko ustupanja i troškova postupka protiv dužnika.

(2) Veća odgovornost savjesnog ustupioca ne može se ugovoriti.

Odsjek 4.

POSEBNI SLUČAJEVI USTUPANJA POTRAŽIVANJA

Ustupanje umjesto ispunjenja ili radi naplaćivanja

Član 453

(1) Kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obaveze ustupi povjeriocu svoje potraživanje, ili jedan njegov dio, zaključenjem ugovora o ustupanju dužnikova obaveza se gasi do iznosa ustupljenog potraživanja.

(2) Kad dužnik ustupi svome povjeriocu svoje potraživanje samo radi naplaćivanja, njegova se obaveza gasi, odnosno smanjuje tek kad povjerilac naplati ustupljeno potraživanje.

(3) U slučajevima iz st. 1 i 2 ovog člana, prijemnik xx xxxxx xx xxxxx ustupiocu sve što je naplatio preko iznosa svog potraživanja prema ustupiocu.

(4) U slučaju ustupanja radi naplaćivanja dužnik ustupljenog potraživanja može ispuniti svoju obavezu i prema ustupiocu, čak i kad je obaviješten o ustupanju.

Ustupanje radi obezbjeđenja

Član 454

Kad je ustupanje izvršeno radi obezbjeđenja prijemnikovog potraživanja prema ustupiocu, prijemnik xx xxxxx da xx xxxxx sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina o naplati ustupljenog potraživanja i da po izvršenoj naplati, pošto zadrži koliko je potrebno za namirenje sopstvenog potraživanja prema ustupiocu, ovome preda višak.

ODJELJAK 2.

PROMJENA DUŽNIKA

Odsjek 1.

PREUZIMANJE DUGA

I. OPŠTE ODREDBE

Ugovor o preuzimanju duga

Član 455

(1) Preuzimanje duga vrši se ugovorom između dužnika i preuzimaoca, na koji je pristao povjerilac.

(2) O zaključenom ugovoru može povjerioca izvijestiti svaki od njih, i svakome od njih može povjerilac saopštiti svoj pristanak na preuzimanje duga.

(3) Pretpostavlja se da je povjerilac dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimaoca, koje je ovaj učinio u svoje ime.

(4) Ugovorne xxxxxx, xxx i svaka od njih posebno, mogu pozvati povjerioca da se u određenom roku izjasni da li pristaje na preuzimanje duga, pa ako se povjerilac u određenom roku ne izjasni smatra se da nije dao svoj pristanak.

(5) Ugovor o preuzimanju duga ima dejstva ugovora o preuzimanju ispunjenja za vrijeme dok povjerilac ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, kao i ako on odbije da da pristanak.

Slučaj kad je dug obezbijeđen hipotekom

Član 456

(1) Kad je prilikom otuđenja neke nepokretnosti na kojoj postoji hipoteka ugovoreno između pribavioca i otuđioca da će pribavilac preuzeti dug prema xxxxxxxxxxxx povjeriocu, smatra se da je xxxxxxxxxxx povjerilac dao pristanak na ugovor o preuzimanju duga ako ga xx xxxxxx poziv otuđioca nije odbio u roku od tri mjeseca od prijema poziva.

(2) U pisanom pozivu povjeriocu xx xxxx skrenuti pažnja na ovu posljedicu, inače

će se smatrati kao da poziv nije upućen.

II. DEJSTVA UGOVORA O PREUZIMANJU DUGA

Promjena dužnika

Član 457

(1) Preuzimanjem duga preuzimalac stupa na mjesto pređašnjeg dužnika, a ovaj se oslobađa obaveze.

(2) Ako je u vrijeme povjeriočevog pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimalac bio prezadužen, a povjerilac to nije znao niti xx xxxxx znati, pređašnji dužnik ne oslobađa se obaveze, a ugovor o preuzimanju duga ima dejstvo ugovora o pristupanju dugu.

(3) Između preuzimaoca i povjerioca postoji ista obaveza xxxx xx do tada postojala između pređašnjeg dužnika i povjerioca.

Sporedna prava

Član 458

(1) Sporedna prava koja su do tada postojala uz potraživanje ostaju i dalje, ali jemstva, kao i zaloge, koje su dala xxxxx xxxx prestaju ako jemci i zalogodavci ne pristaju da odgovaraju i za novog dužnika.

(2) Ako nije što drugo ugovoreno, preuzimalac ne odgovara za nenaplaćene xxxxxx koje su dospjele do preuzimanja.

Prigovori

Član 459

(1) Preuzimalac može istaći povjeriocu sve prigovore koji proističu iz pravnog odnosa između pređašnjeg dužnika i povjerioca, iz koga potiče preuzeti dug, kao i prigovore koje preuzimalac ima prema povjeriocu.

(2) Preuzimalac ne može istaći povjeriocu prigovore koji potiču iz njegovog pravnog odnosa sa pređašnjim dužnikom, a koji odnos je bio osnov preuzimanja.

Odsjek 2.

PRISTUPANJE DUGU

Ugovor o pristupanju dugu

Član 460

Ugovorom između povjerioca i trećeg, kojim se treći obavezuje da će povjeriocu ispuniti njegovo potraživanje od dužnika, treći stupa u obavezu pored dužnika.

Pristupanje dugu u slučaju primanja neke imovinske cjeline

Član 461

(1) Lice na koje pređe na osnovu ugovora neka imovinska cjelina fizičkog ili pravnog lica, ili jedan dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno na njen dio, pored dotadašnjeg imaoca i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njene aktive.

(2) Nema pravnog dejstva prema povjeriocima odredba ugovora kojom bi se isključivala ili ograničavala odgovornost utvrđena u stavu 1 ovog člana.

Odsjek 3.

PREUZIMANJE ISPUNJENJA

Član 462

(1) Preuzimanje ispunjenja se vrši ugovorom između dužnika i nekog trećeg kojim se treći obavezuje prema dužniku da ispuni njegovu obavezu prema njegovom povjeriocu.

(2) Treći odgovara dužniku ako blagovremeno ne ispuni obavezu povjeriocu, a povjerilac zatraži ispunjenje od dužnika.

(3) Treći ne preuzima dug, xxxx xxxxxxxx dugu i povjerilac nema nikakvo pravo prema njemu.

D I O D R U G I UGOVORI

Glava VII PRODAJA

ODJELJAK 1.

Opšte odredbe Pojam

Član 463

(1) Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da prenese na kupca pravo svojine na prodatu stvar i da mu je u tu svrhu preda, a kupac se obavezuje xx xxxxx cijenu u novcu i preuzme stvar.

(2) Prodavac nekog drugog prava obavezuje se da kupcu pribavi prodato pravo, a kad vršenje tog prava zahtijeva državinu stvari, da mu i preda stvar.

Rizik

Član 464

(1) Do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi prodavac, a sa predajom stvari rizik prelazi na kupca.

(2) Rizik ne prelazi na kupca ako je on zbog nekog nedostatka predate stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari.

Prelaz rizika u slučaju kupčeve docnje

Član 465

(1) Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje, rizik prelazi na kupca u

času kad je došao u docnju.

(2) Kad su predmet ugovora stvari određene po rodu, rizik prelazi na kupca u docnji ako je prodavac izdvojio stvari očigledno namijenjene za izvršenje predaje i o tome poslao obavještenje kupcu.

(3) Kad su stvari određene po rodu takve prirode da prodavac ne može da izdvoji jedan njihov dio, dovoljno je da je prodavac izvršio sve radnje koje su potrebne da bi kupac mogao preuzeti stvari i da xx x xxxx poslao obavještenje kupcu.

ODJELJAK 2.

SASTOJCI UGOVORA O PRODAJI

Odsjek 1. STVAR

Opšte pravilo

Član 466

(1) Stvar o kojoj je ugovor xxxx biti u prometu, a ništav je ugovor o prodaji stvari koja xx xxx xxxxxxx.

(2) Za prodaju stvari xxxx je promet ograničen xxxx posebni propisi.

(3) Prodaja se može odnositi i na buduću stvar.

Propast stvari prije ugovora

Član 467

(1) Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako xx x xxxx njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala.

(2) Ako xx x xxxx zaključenja ugovora stvar bila samo djelimično propala, kupac može raskinuti ugovor ili ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene.

(3) Ugovor će ostati na snazi i kupac će imati samo pravo na sniženje cijene ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora, ili ako za određenu stvar postoji takav običaj u pravnom prometu.

Prodaja tuđe stvari

Član 468

Prodaja tuđe stvari obavezuje ugovorne xxxxxx, xxx kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa, može, ako se usljed toga ne može ostvariti cilj ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete.

Prodaja spornog prava

Član 469

(1) Sporno pravo može biti predmet ugovora o prodaji.

(2) Ništav je ugovor kojim bi advokat ili koji drugi nalogoprimac kupio sporno pravo čije mu je ostvarivanje povjereno, ili ugovorio za sebe učešće u podjeli iznosa dosuđenog njegovom nalogodavcu.

Odsjek 2. CIJENA

Kad cijena nije određena

Član 470

(1) Ako ugovorom o prodaji cijena nije određena, a ni ugovor ne sadrži dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, ugovor nema pravno dejstvo.

(2) Kad ugovorom o prodaji u privredi cijena nije određena, niti u njemu ima dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, kupac xx xxxxx xx xxxxx cijenu xxxx xx prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora, a u nedostatku ove razumnu cijenu.

(3) Pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi onda cijena koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja.

Propisana cijena

Član 471

(1) Kad je ugovorena veća cijena od one xxxx xx za određenu vrstu stvari propisao nadležni organ, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je već isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo da zahtijeva da mu xx xxxxx razlika.

(2) Ako nadležni organ prije izvršenja ugovora promijeni visinu propisane cijene, kupac duguje cijenu xxxx xx važila u vrijeme zaključenja ugovora.

Kad je ugovorena tekuća cijena

Član 472

(1) Kad je ugovorena tekuća cijena, kupac duguje cijenu utvrđenu zvaničnom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kad je trebalo da uslijedi ispunjenje.

(2) Ako takve evidencije nema, tekuća cijena se određuje na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena.

Kad je određivanje cijene povjereno trećem

Član 473

Ako treće lice xxxx xx povjereno određivanje cijene neće ili ne može da je odredi, a ugovorne strane se ne slože naknadno o određivanju cijene niti ugovor raskinu, smatraće se da je ugovorena tekuća cijena.

Kad je određivanje cijene ostavljeno jednoj ugovornoj strani

Član 474

Odredba ugovora kojom se određivanje cijene ostavlja na volju jednoj ugovornoj strani smatra xx xxx da nije ni ugovorena i tada kupac duguje tekuću cijenu.

I. O PREDAJI UOPŠTE

ODJELJAK 3.

OBAVEZE PRODAVCA

Odsjek 1.

PREDAJA STVARI

Vrijeme i mjesto predaje

Član 475

(1) Prodavac xx xxxxx xx xxxxx stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom.

(2) Prodavac je izvršio obavezu predaje kupcu, po pravilu, kad mu stvar uruči ili preda ispravu kojom se stvar može preuzeti.

(3) Kod ugovora u privredi prodavac xx xxxxx da obavi sve radnje, prema ugovoru i prirodi posla da bi kupac mogao primiti isporuku, a kupac radnje da bi prodavcu omogućio izvršenje isporuke.

(4) Prodavac xx xxxxx xx xxxx stvar do predaje sa pažnjom dobrog domaćina, odnosno dobrog privrednika.

Predmet predaje

Član 476

(1) Ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz prirode posla, prodavac xx xxxxx xx xxxxx stvar kupcu u ispravnom stanju, zajedno sa njenim pripacima.

(2) Plodovi i druge koristi od stvari pripadaju kupcu od xxxx kad je prodavac bio xxxxx da mu xx xxxxx.

Kad je ugovorena predaja u toku izvjesnog perioda vremena

Član 477

Kad je ugovoreno da predaja stvari bude izvršena u toku izvjesnog perioda vremena, a nije određeno xxxx xx strana imati pravo da odredi datum predaje u granicama tog perioda, to pravo pripada prodavcu, osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu.

Kad datum predaje nije određen

Član 478

Kad datum predaje stvari kupcu nije određen, prodavac xx xxxxx da izvrši predaju u razumnom roku poslije zaključenja ugovora, s obzirom na prirodu stvari i na ostale okolnosti.

Kad mjesto predaje nije određeno ugovorom

Član 479

(1) Kad mjesto predaje nije određeno ugovorom, predaja stvari vrši se u mjestu u xxxx xx prodavac u času zaključenja ugovora imao svoje prebivalište ili, u nedostatku ovog, svoje boravište, a ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne djelatnosti, onda u mjestu njegovog sjedišta.

(2) Ako xx x xxxx zaključenja ugovora ugovornim stranama bilo poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba da bude izrađena, predaja se vrši u xxx mjestu.

Predaja prevoziocu

Član 480

U slučaju kad je prema ugovoru potrebno da se izvrši prevoz stvari, a ugovorom nije određeno mjesto ispunjenja, predaja je izvršena uručenjem stvari prevoziocu ili licu koje organizuje otpremu.

Organizovanje prevoza

Član 481

Ako je prodavac xxxxx poslati stvar kupcu, xxxx zaključiti na uobičajen način i pod uobičajenim uslovima ugovore potrebne za izvršenje prevoza do određenog mjesta.

Troškovi

Član 482

Troškove predaje, kao i one koji joj prethode, snosi prodavac, a troškove odnošenja stvari i sve ostale troškove poslije predaje snosi kupac, ako nije što drugo ugovoreno.

II. ISTOVREMENO IZVRŠENJE PREDAJE STVARI I ISPLATE CIJENE Odlaganje predaje do isplate cijene

Član 483

Ako nije što drugo ugovoreno ili uobičajeno, prodavac nije xxxxx xx xxxxx stvar ako mu kupac ne isplati cijenu istovremeno, ili nije spreman da to istovremeno učini, ali kupac nije xxxxx da isplati cijenu prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar.

Odlaganje predaje u slučaju prevoza stvari

Član 484

(1) Kad se predaja stvari ostvaruje uručenjem prevoziocu, prodavac može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene, ili poslati stvar tako da zadrži pravo da raspolaže njom za vrijeme prevoza.

(2) Ako je zadržao pravo da raspolaže stvarju za vrijeme prevoza, prodavac može da zahtijeva da stvar ne bude predata kupcu u mjestu opredjeljenja dok ne isplati cijenu, a kupac nije xxxxx da isplati cijenu prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar.

(3) Kad ugovor predviđa plaćanje uz predaju odgovarajuće isprave, kupac nema pravo da odbije isplatu cijene zbog toga što nije imao mogućnosti da pregleda stvar.

Sprječavanje izručenja otposlate stvari

Član 485

(1) Ako se poslije odašiljanja stvari kupcu pokaže da su njegove materijalne prilike takve da se osnovano može posumnjati da će on moći isplatiti cijenu, prodavac može spriječiti izručenje stvari kupcu čak i kad ovaj već ima u rukama ispravu koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari.

(2) Prodavac ne može spriječiti izručenje ako ga zahtijeva neko treće lice koje je uredan imalac isprave koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari, osim ako isprava sadrži rezerve u pogledu dejstva prenosa, ili ako prodavac dokaže da je imalac isprave kad xx xx pribavljao postupio svjesno na štetu prodavca.

Odsjek 2.

ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE

I. O MATERIJALNIM NEDOSTACIMA UOPŠTE Materijalni nedostaci za koje prodavac odgovara

Član 486

(1) Prodavac odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je xxx xxxxx u času prelaza rizika na kupca, bez obzira na to da li mu je to bilo poznato.

(2) Prodavac odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave poslije prelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.

(3) Neznatan materijalni nedostatak ne uzima se u obzir.

Kad postoje materijalni nedostaci

Član 487

(1) Materijalni nedostatak postoji: