Opći uvjeti za osiguranje imovine
Opći uvjeti za osiguranje imovine
ZNAČENJE POJEDINIH IZRAZA
(1) Opći uvjeti za osiguranje imovine (dalje u tekstu: Opći uvjeti) – odredbe kojima se uređuju međusobna prava i obveze između osiguratelja, ugovaratelja osiguranja i osiguranika iz ugovora o osiguranju imovine te koje čine sastavni dio ugovora o osiguranju.
(2) Osiguratelj – CROATIA osiguranje d.d. s ▇▇▇▇▇ ▇▇ sklopljen ugovor o osiguranju.
(3) Ugovaratelj osiguranja – osoba ▇▇▇▇ ▇▇ s osigurateljem sklopila ugovor o osiguranju.
(4) Osiguranik – ▇▇▇▇▇ ▇▇▇▇ je imovina ili ▇▇▇▇ je pravno dopušten imovinski interes osiguran i kojoj pripadaju prava iz osiguranja.
(5) Korisnik osiguranja – osoba koja po nastupu osiguranog slučaja ima pravo na isplatu osigurnine.
(6) Potrošač – svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu
izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
(7) Osigurani slučaj – događaj prouzročen osiguranim rizikom.
(8) Osigurani rizik – budući, neizvjestan događaj i neovisan o isključivoj volji ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.
(9) Cyber rizici – rizik gubitka, oštećenja ili ▇▇▇▇▇▇, koje je izravno ili neizravno uzrokovalo ili pripomoglo uzrokovati korištenje ili rad, ili su proizašli iz korištenja ili rada, kompjutora, kompjutorskog sustava, kompjutorskog softverskog programa, zlonamjernog koda, kompjutorskog virusa ili procesa ili bilo kojeg drugog elektroničkog sustava, kao sredstva za nanošenje štete.
(10) Premija osiguranja – iznos koji je ugovaratelj osiguranja ▇▇▇▇▇ platiti osiguratelju na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju.
(11) Dospijeće premije osiguranja – posljednji ▇▇▇ ▇▇▇▇ do kojega je potrebno
platiti premiju ili obrok premije osiguranja.
(12) Polica osiguranja – isprava o ugovoru o osiguranju (dalje u tekstu: polica).
(13) List pokrića ili druga isprava o osiguranju – isprava koja privremeno zamjenjuje policu.
(14) Iznos osiguranja – iznos na koji je imovina odnosno imovinski interes osiguran, a koji predstavlja najviši iznos obveze osiguratelja po ostvarenju osiguranog slučaja.
(15) Osigurnina – iznos koji je osiguratelj ▇▇▇▇▇ isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja po nastanku osiguranog slučaja.
(16) Agregatni limit – predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve u ugovorenom osigurateljnom razdoblju.
(17) ▇▇▇▇▇▇▇▇ (▇▇▇▇▇▇▇ ▇▇▇▇▇▇▇▇, samopridržaj) – iznos s kojim osiguranik
sudjeluje u odšteti pri isplati osigurnine.
(18) Karenca ili odgoda osigurateljnog pokrića – razdoblje na početku trajanja osiguranja u kojem osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu.
(19) Ugovor o osiguranju sklopljen na daljinu – ugovor sklopljen između osiguratelja i ugovaratelja osiguranja u okviru organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluge bez istodobne fizičke prisutnosti ugovornih strana pri čemu se do trenutka sklapanja te za sklapanje ugovora koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije.
(20) Sredstva daljinske komunikacije – sredstva koja se bez istodobne fizičke prisutnosti osiguratelja i ugovaratelja osiguranja mogu koristiti za sklapanje ugovora na daljinu, kao što su primjerice internet, telefoni s ljudskim posredovanjem i bez njega, elektronička pošta i dr.
(21) Ratne operacije – štete prouzročene građanskim ratom, revolucijom, ustankom, nemirima koji nastanu iz takvih događaja, minama, torpedima, bombama ili drugim ratnim oružjima, zarobljavanjima, zapljenama, uzapćenjima, ograničenjima ili zadržavanjima i posljedicama tih događaja ili pokušajima da se izvrše sabotažom ili terorizmom počinjenim iz političkih ▇▇▇▇▇▇, detonacijom eksploziva, ako osoba koja to radi, djeluje zlonamjerno ili iz političkih ▇▇▇▇▇▇, građanskim nemirima, nasiljima ili drugim sličnim događajima, konfiskacijom, rekvizicijom ili ostalim sličnim mjerama koje provodi ili namjerava provesti neka vlast ili druga slična organizacija koja se bori za vlast ili koja ima vlast.
(22) Vinkulacija – ustupanje prava na isplatu osigurnine nakon nastanka osiguranog slučaja.
(23) Prava (uspravna) linija – osobe koje potječu jedna ▇▇ ▇▇▇▇▇, odnosno predci i potomci.
SPOSOBNOST ZA OSIGURANJE
Članak 1.
(1) Ugovor o osiguranju imovine može sklopiti svaka osoba ili se može sklopiti u korist svake osobe koja ima opravdani interes na predmetu osiguranja.
(2) Osiguranik može biti osoba koja ima ili očekuje da će imati opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj jer bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak. Osoba koja nema ili ne očekuje da će imati opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj, nema interes za sklapanje ugovora o osiguranju.
(3) Osiguranik može zahtijevati naknadu štete samo ako je imao pravno dopušten materijalni interes na predmetu osiguranja u trenutku nastupanja osiguranog slučaja.
VRIJEME TRAJANJA UGOVORA O OSIGURANJU
Članak 2.
(1) Ugovor o osiguranju sklapa se na:
• određeno vrijeme ili
• neodređeno vrijeme.
SKLAPANJE UGOVORA O OSIGURANJU
Članak 3.
(1) Nakon što se ugovaratelj osiguranja i osiguratelj usuglase oko bitnih sastojaka ugovora, ugovor o osiguranju sklapa se:
• prihvaćanjem ponude ili
• plaćanjem premije ili prvog obroka premije osiguranja.
(2) U slučaju kada se ugovor o osiguranju sklapa prihvatom ponude, pisana ponuda obvezuje ugovaratelja osiguranja, ako nije odredio kraći rok, za vrijeme od 8 (osam) ▇▇▇▇ od ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ je ponuda prispjela osiguratelju.
(3) Ako je ponuda sukladna uvjetima osiguratelja pod kojima provodi tu vrstu osiguranja, osiguratelj će prihvatiti ponudu te o sklopljenom ugovoru ugovaratelju osiguranja dostaviti policu.
(4) Ako osiguratelj povodom primljene ponude zatraži kakvu dopunu ili izmjenu, u roku iz stavka (2), ▇▇▇ ▇▇▇ primitka ponude smatrat će se ▇▇▇ kad osiguratelj primi traženu dopunu ili izmjenu, odnosno kad bude obaviješten o prihvaćanju njegovih uvjeta.
(5) Kad se ugovor o osiguranju sklapa na daljinu, ugovor se sklapa plaćanjem premije ili prvog obroka premije osiguranja.
(6) Kad potrošač sklapa ugovor o osiguranju na daljinu, plaćanju premije ili prvog obroka premije osiguranja prethodi njegov izričit pristanak:
• ▇▇ ▇▇▇▇▇ premiju ili prvi obrok premije osiguranja prije isteka roka za
jednostrani raskid ugovora
• da osiguratelj započne ispunjavati ugovor prije isteka roka za jednostrani raskid ugovora.
POČETAK I PRESTANAK OSIGURATELJNOG POKRIĆA
Članak 4.
(1) Osim ako se drukčije ugovori, osigurateljno pokriće počinje istekom ▇▇▇▇ koji je ugovoren kao početak trajanja osiguranja, ako su do toga ▇▇▇▇ plaćeni premija ili prvi obrok premije osiguranja.
(2) Ako premija ili prvi obrok premije osiguranja nisu plaćeni do ▇▇▇▇ navedenog u stavku (1) ovog članka, osigurateljno pokriće počinje istekom onog ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ su plaćeni premija ili prvi obrok premije osiguranja, osim ako se drukčije ugovori ili ako u uvjetima za pojedinu vrstu osiguranja nije drukčije određeno.
(3) Kod ugovora o osiguranju sklopljenih na daljinu osigurateljno pokriće počinje sukladno stavku (1) ovog članka pod uvjetom da je ugovaratelj osiguranja u svojstvu potrošača izričito pristao da se ugovor započne ispunjavati prije isteka roka za jednostrani raskid ugovora.
(4) Osigurateljno pokriće prestaje kod ugovora o osiguranju:
• sklopljenih na određeno vrijeme, istekom ▇▇▇▇ koji je ugovoren ▇▇▇ ▇▇▇ isteka osiguranja, osim ako se drukčije ugovori
• sklopljenih na neodređeno vrijeme, kad nastupe učinci otkaza/raskida
ugovora.
OSIGURANI SLUČAJ
Članak 5.
(1) Ugovor o osiguranju ništetan je:
• ako je u trenutku njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj, ili je taj bio u nastupanju, ili ▇▇ ▇▇▇▇ izvjesno da će nastupiti, ili je već tada bila prestala mogućnost da on nastane
• ako je u trenutku njegova sklapanja zainteresiranoj strani bilo poznato da je osigurani slučaj već nastao, da je bio u nastupanju ili ▇▇ ▇▇▇▇ izvjesno da će nastupiti, odnosno da je već tada bila prestala mogućnost da on nastane.
(2) Osiguratelj ▇▇ ▇▇▇▇▇ naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju.
(3) Smatra se da je u osiguranju stvari nastao osigurani slučaj onoga trenutka kada se jedan od osiguranih rizika iznenada i neočekivano počeo ostvarivati na osiguranom predmetu i oštećivati ga, odnosno ostvarivati štetu.
FRANŠIZA (ODBITNA FRANŠIZA, SAMOPRIDRŽAJ)
Članak 6.
(1) Uvjeti i načini ugovaranja franšize, kada ▇▇ ▇▇▇▇ primjenjiva, propisani su uvjetima za pojedinu vrstu osiguranja.
ISKLJUČENJA OBVEZE OSIGURATELJA
Članak 7.
(1) Osiguratelj nije ▇▇▇▇▇ naknaditi štete:
• nastale namjerom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja te je ništetna odredba ugovora koja bi predviđala njegovu odgovornost i u ▇▇▇ slučaju. Ali ako se ostvario osigurani slučaj, osiguratelj ▇▇ ▇▇▇▇▇ naknaditi svaku štetu prouzročenu od neke osobe za čije postupke osiguranik odgovara po bilo kojoj osnovi, bez obzira na to ▇▇ ▇▇ šteta prouzročena namjerno ili nepažnjom, osim ako u uvjetima za pojedinu vrstu osiguranja nije drukčije propisano ili ako se drukčije ne ugovori
• prouzročene ratnim operacijama ili pobunama, osim ako se drukčije ugovori, pri čemu je osiguratelj ▇▇▇▇▇ dokazati da ▇▇ ▇▇▇▇▇ prouzročena nekim od tih događaja
• na osiguranoj stvari koja potječe od njezinih nedostataka, osim ako se drukčije ugovori
• uzrokovane cyber rizicima, osim ako se drukčije ugovori
• za koje je isključena obveza osiguratelja prema uvjetima za pojedinu vrstu osiguranja.
PRAVA I OBVEZE UGOVARATELJA OSIGURANJA/OSIGURANIKA
OBVEZA PRIJAVLJIVANJA OKOLNOSTI ZNAČAJNIH ZA OCJENU RIZIKA
Članak 8.
(1) Ugovaratelj osiguranja odnosno osiguranik ▇▇▇▇▇ ▇▇ prilikom sklapanja ugovora o osiguranju prijaviti osiguratelju sve okolnosti i dati sve podatke koji su značajni za ocjenu rizika, a koje su im poznate ili im ▇▇▇▇ ▇▇▇▇▇ ostati nepoznate.
(2) Ovisno o tome postupa li ugovaratelj osiguranja odnosno osiguranik namjerno ili nenamjerno u slučaju prijavljivanja okolnosti i davanja podataka značajnih za ocjenu rizika mogu nastupiti i različite pravne posljedice koje se detaljnije opisuju pod pravima i obvezama osiguratelja u člancima 25. i 26. ovih Općih uvjeta.
(3) Odredbe o posljedicama namjerno i nenamjerno netočne prijave ili prešućivanja okolnosti značajnih za ocjenu rizika primjenjuju se i u slučajevima osiguranja sklopljenih u ime i za račun drugoga, ili u korist trećega, ili za tuđi račun, ili za račun koga ▇▇ ▇▇▇▇, ako su te osobe znale za netočnost prijave ili prešućivanje okolnosti značajnih za ocjenu rizika.
OBVEZA PLAĆANJA PREMIJE OSIGURANJA
Članak 9.
(1) Ugovaratelj osiguranja ▇▇ ▇▇▇▇▇ platiti premiju osiguranja, a može ju platiti i svaka zainteresirana osoba.
(2) Prije sklapanja ugovora o osiguranju ugovaratelj osiguranja i osiguratelj usuglašavaju se oko načina plaćanja premije osiguranja:
• odjednom (jednokratno plaćanje) ili
• u ugovorenim rokovima.
(3) Ako se ugovori plaćanje premije osiguranja odjednom, premija osiguranja plaća se prilikom sklapanja ugovora, pri čemu se ▇▇▇ ▇▇▇ ▇▇▇▇▇▇▇▇▇ premije osiguranja ugovara ▇▇▇ na koji je ugovor sklopljen, osim ako se drukčije ugovori. Za sljedeću osigurateljnu godinu premija osiguranja dospijeva jednom godišnje na isti ▇▇▇ i mjesec ▇▇▇▇ ▇▇ ugovor sklopljen, osim ako se drukčije ugovori.
(4) Ako se ugovori plaćanje premije osiguranja u ugovorenim rokovima, prvi obrok premije osiguranja dospijeva prilikom sklapanja ugovora o osiguranju, ako se drukčije ugovori, dok ostali obroci premije osiguranja za čitavo vrijeme trajanja ugovora dospijevaju:
• više puta godišnje na isti ▇▇▇ svakog mjeseca kao i prvi obrok premije
osiguranja (mjesečni rokovi)
• više puta godišnje na isti ▇▇▇ u točno određenim mjesecima u godini koji se ugovaraju kao rokovi plaćanja premije osiguranja (npr. tromjesečni rokovi).
(5) Na iznos premije osiguranja koji je plaćen sa zakašnjenjem može se obračunati zatezna kamata.
(6) Osiguratelj ima pravo umanjiti osigurninu za iznos dužne premije osiguranja.
OBVEZA OBAVJEŠTAVANJA O PROMJENAMA OSIGURANOG RIZIKA
Članak 10.
(1) Nakon sklapanja ugovora o osiguranju, ugovaratelj osiguranja ▇▇▇▇▇ ▇▇ obavijestiti osiguratelja o promjenama okolnosti koje utječu na:
• smanjenje osiguranog rizika
• povećanje osiguranog rizika (npr. ako se za vrijeme trajanja ugovora poveća mogućnost nastupa osiguranog slučaja ili je intenzitet štetnih posljedica veći u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora).
(2) Ako ▇▇ ▇▇▇▇▇ sklapanja ugovora o osiguranju rizik smanjen, ugovaratelj osiguranja ima pravo zahtijevati odgovarajuće smanjenje premije osiguranja, računajući od ▇▇▇▇ kad je o smanjenju obavijestio osiguratelja.
(3) Ako osiguratelj ne pristane na smanjenje premije osiguranja, ugovaratelj osiguranja ima pravo raskinuti ugovor.
(4) Ugovaratelj osiguranja odnosno osiguranik ▇▇▇▇▇ ▇▇ ▇▇▇▇▇▇ obavijestiti osiguratelja o povećanju rizika:
• odmah, ako ▇▇ ▇▇▇▇▇ povećan nekim njihovim postupkom
• najkasnije u roku od 14 (četrnaest) ▇▇▇▇ od ▇▇▇▇ saznanja ako ▇▇ ▇▇▇▇▇ povećan bez njegova sudjelovanja.
(5) Na temelju dostavljenih podataka osiguratelj ocjenjuje koliko ▇▇ ▇▇▇▇▇ promijenjen u odnosu na ▇▇▇▇▇ ▇▇▇▇ je ocjenjivan prilikom sklapanja ugovora o osiguranju, te ovisno o tome osiguratelj može ostvariti prava koja su detaljnije definirana u članku 27. ovih Općih uvjeta.
OBVEZA OBAVJEŠTAVANJA OSIGURATELJA O PROMJENI VLASNIŠTVA NA OSIGURANOJ STVARI
Članak 11.
(1) Ugovaratelj osiguranja ▇▇▇▇▇ ▇▇ obavijestiti osiguratelja o promjeni vlasništva na osiguranoj stvari. Ako ugovaratelj osiguranja ne obavijesti osiguratelja da je osigurana stvar postala vlasništvo druge osobe (pribavitelja), ugovaratelj osiguranja i dalje ostaje u obvezi platiti premiju osiguranja koja dospijeva i poslije ▇▇▇▇ otuđenja (promjene vlasništva).
(2) Osim ako se drukčije ugovori, u slučaju da dođe do promjene vlasništva na osiguranoj stvari, prava i obveze ugovaratelja osiguranja prelaze, po samom zakonu, na pribavitelja osigurane stvari jer dosadašnji ugovaratelj osiguranja izlazi iz ugovornog odnosa.
(3) ▇▇▇ ako je otuđen samo 1 (jedan) dio osiguranih stvari koji glede osiguranja ne čine zasebnu cjelinu, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu glede otuđenih stvari.
(4) Kad se zbog otuđenja stvari poveća ili smanji vjerojatnost nastupanja osiguranog slučaja, primjenjuju se odredbe članka 1o. ovih Općih uvjeta o promjenama osiguranog rizika.
(5) Osiguratelj i pribavitelj osigurane stvari mogu otkazati ugovor o osiguranju uz otkazni rok od 15 (petnaest) ▇▇▇▇, s ▇▇▇ što su otkaz dužni podnijeti najkasnije u roku od 30 (trideset) ▇▇▇▇ od saznanja za prijenos vlasništva (otuđenje).
(6) Ako se ugovor u smislu prethodnog stavka otkaže, ugovor o osiguranju prestaje istekom zadnjeg ▇▇▇▇ otkaznog roka. Ako se otkaz šalje poštom preporučeno, ▇▇▇ ▇▇▇ otkaza smatra se ▇▇▇ predaje pošti.
(7) Ugovor o osiguranju ne može se raskinuti ako ▇▇ ▇▇▇▇▇▇ izdana na donositelja ili po naredbi.
PRAVO NA POVRAT NEISKORIŠTENOG DIJELA PREMIJE OSIGURANJA
Članak 12.
(1) Ugovaratelj osiguranja ima pravo na povrat cijelog iznosa naplaćene premije osiguranja ako osigurana stvar propadne prije nego što započne osigurateljno pokriće.
(2) Ugovaratelj osiguranja ima pravo na povrat neiskorištenog dijela premije osiguranja u sljedećim slučajevima:
• ako osigurana stvar propadne uslijed ▇▇▇▇▇▇ ▇▇▇▇ nije obuhvaćen
osiguranjem nakon što je započelo osigurateljno pokriće
• ako osiguratelj raskida ugovor o osiguranju iz razloga jer je ugovaratelj osiguranja nenamjerno netočno prijavio okolnosti značajne za ocjenu rizika ili je nenamjerno prešutio okolnosti značajne za ocjenu rizika (članak 26. ovih Općih uvjeta)
• kad u svojstvu potrošača jednostrano raskida ugovor o osiguranju
sklopljen na daljinu.
(3) Neovisno o tome koja ugovorna strana raskida ugovor o osiguranju, ugovaratelju osiguranja vraća se dio plaćene premije osiguranja koji odgovara vremenu od trenutka raskida ugovora do ugovorenog isteka osigurateljnog razdoblja. Osiguratelj zadržava plaćenu premiju osiguranja koja odgovara pruženoj usluzi do trenutka raskida ugovora.
(4) Neiskorišteni dio premije osiguranja računa se na način da se cjelokupan iznos obračunate premije osiguranja podijeli s 365 (▇▇▇▇) te dobiveni dnevni iznos premije osiguranja pomnoži s brojem preostalih ▇▇▇▇ trajanja ugovora o osiguranju („pro rata temporis“).
(5) Kada ugovaratelj osiguranja u svojstvu potrošača jednostrano raskida ugovor o osiguranju sklopljen na daljinu, neiskorišteni dio plaćene premije osiguranja vraća se ugovaratelju osiguranja najkasnije u roku od 30 (trideset) ▇▇▇▇ od ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ je osiguratelj obaviješten o raskidu.
(6) U slučaju raskida ugovora o osiguranju od odgovornosti prije isteka ugovorenog razdoblja osiguranja, osiguratelj zadržava cjelokupnu godišnju premiju osiguranja naznačenu na polici, ukoliko nije drukčije definirano uvjetima osiguranja od odgovornosti, osim u slučaju iz članka 25. ovih Općih uvjeta.
PRAVO NA SNIŽENJE I POVEĆANJE PREMIJE OSIGURANJA
Članak 13.
(1) U pojedinim vrstama osiguranja i pod uvjetima utvrđenima ▇▇ ▇▇▇▇▇▇ osiguratelja, ugovaratelj osiguranja stječe pravo na sniženje premije osiguranja za sljedeće osigurateljno razdoblje (bonus).
(2) U pojedinim vrstama osiguranja i pod uvjetima utvrđenima ▇▇ ▇▇▇▇▇▇ osiguratelja, ugovaratelju osiguranja povećava se premija osiguranja za sljedeće osigurateljno razdoblje u vidu doplatka (malus).
PRAVO NA OTKAZ UGOVORA O OSIGURANJU SKLOPLJENOG NA ODREĐENO VRIJEME
Članak 14.
(1) Ako je ugovor o osiguranju sklopljen u trajanju do 5 (pet) ▇▇▇▇▇▇, ugovaratelj osiguranja ga unutar tog roka ne može otkazati.
(2) Ako je ugovor o osiguranju sklopljen u trajanju dužem od 5 (pet) ▇▇▇▇▇▇, ugovaratelj osiguranja ga može otkazati tek istekom roka od 5 (pet) ▇▇▇▇▇▇, upućivanjem pisane obavijesti o otkazu ugovora osiguratelju, uz obvezu poštivanja otkaznog roka od 6 (šest) mjeseci.
(3) Ako ugovaratelj osiguranja otkaže ugovor koji je sklopljen na rok duži od 5 (pet) ▇▇▇▇▇▇, ▇▇▇▇▇ ▇▇ platiti razliku premije osiguranja u visini popusta koji mu je bio odobren zbog ugovorenog trajanja ugovora o osiguranju.
(4) Pravo na otkaz ugovora o osiguranju pripada i osiguratelju.
PRAVO NA RASKID UGOVORA O OSIGURANJU SKLOPLJENOG NA NEODREĐENO VRIJEME
Članak 15.
(1) Ako je ugovor o osiguranju sklopljen na neodređeno vrijeme, ugovaratelj osiguranja ga može raskinuti uz obvezu slanja osiguratelju pisane obavijesti.
(2) Obavijest ▇▇ ▇▇▇▇▇ dostaviti najkasnije 3 (tri) mjeseca prije ugovorenog datuma dospijeća premije osiguranja.
(3) Ugovor se raskida s danom dospijeća premije osiguranja.
(4) Pravo na raskid ugovora o osiguranju pripada i osiguratelju.
PRAVO NA JEDNOSTRANI RASKID UGOVORA O OSIGURANJU SKLOPLJENOG NA DALJINU
Članak 16.
(1) Ugovor o osiguranju sklopljen na daljinu ugovaratelj osiguranja u svojstvu potrošača može raskinuti bez navođenja razloga za raskid slanjem pisane obavijesti osiguratelju u roku od 14 (četrnaest) ▇▇▇▇.
(2) Rok od 14 (četrnaest) ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ početi teći:
• od ▇▇▇▇ sklapanja ugovora, ako je ugovaratelj osiguranja predugovorne informacije, primjenjujuće uvjete i ugovorne odredbe zaprimio prije sklapanja ugovora ili
• od ▇▇▇▇ zaprimanja predugovornih informacija, primjenjujućih uvjeta i
ugovornih odredbi, ako je ugovaratelj osiguranja predugovorne informacije, primjenjujuće uvjete i ugovorne odredbe zaprimio nakon sklapanja ugovora o osiguranju.
(3) U oba slučaja iz stavka (2) ovog članka ugovor o osiguranju raskinut će se kada osiguratelj primi pisanu obavijest o raskidu ugovora o osiguranju.
(4) Ako je ugovor u cijelosti ispunjen na izričit zahtjev potrošača prije isteka roka od 14 (četrnaest) ▇▇▇▇, ugovaratelj osiguranja u svojstvu potrošača nema pravo na jednostrani raskid ugovora.
(5) Ako ugovaratelj osiguranja u svojstvu potrošača nije iskoristio svoje pravo na jednostrani raskid ugovora u roku od 14 (četrnaest) ▇▇▇▇, zadržava pravo raskinuti ugovor na način ▇▇▇▇ ▇▇ to opisano u člancima 14. i 15. ovih Općih uvjeta.
PRAVO NA RASKID UGOVORA O OSIGURANJU USLIJED PROMJENA UVJETA OSIGURANJA
Članak 17.
(1) Ako osiguratelj izmijeni uvjete osiguranja na način koji rezultira promjenom bilo kojeg bitnog elementa ugovora o osiguranju, ▇▇▇▇▇ ▇▇ o tome obavijestiti ugovaratelja osiguranja najkasnije 60 (šezdeset) ▇▇▇▇ prije isteka tekućeg osigurateljnog razdoblja.
(2) Ugovaratelj osiguranja ima pravo jednostrano raskinuti ugovor o osiguranju u roku od 30 (trideset) ▇▇▇▇ od ▇▇▇▇ primitka obavijesti, osim ako se bitni elementi ugovora o osiguranju mijenjaju u korist osiguranika i/ili ugovaratelja osiguranja ili su isti uvjetovani promjenom prisilnih odredbi propisa.
(3) Ako ugovaratelj osiguranja iskoristi svoje pravo raskida ugovora, ugovor o osiguranju će trajati sve do isteka osigurateljnog razdoblja uz primjenu uvjeta osiguranja pod ▇▇▇▇▇▇ ▇▇ osiguranje sklopljeno.
(4) Ako ugovaratelj osiguranja ne raskine ugovor o osiguranju u roku 30 (trideset) ▇▇▇▇, ugovor o osiguranju mijenja se početkom sljedećeg osigurateljnog razdoblja u skladu s izvršenim promjenama u uvjetima osiguranja.
PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU
Članak 18.
(1) Osim slučajeva prestanka ugovora o osiguranju navedenih u člancima 14., 15., 16. i 17. ovih Općih uvjeta, ugovor o osiguranju prestaje i u slučaju:
• poništaja ugovora o osiguranju predviđenog u člancima 25., 34. i 35. ovih
Općih uvjeta
• kada ga otkaže osiguratelj ili pribavitelj osigurane stvari na način predviđen u čl. 11. ovih Općih uvjeta
• kada nastupe posljedice raskida ugovora po samom zakonu predviđene u
člancima 11., 26., 27. i 28. ovih Općih uvjeta
• kad se uništi predmet osiguranja
• sporazuma ugovornih strana.
OBVEZA SPRIJEČITI NASTANAK OSIGURANOG SLUČAJA, OBVEZA SPAŠAVANJA I PRIDRŽAVANJA ODREDABA O ZAŠTITNIM MJERAMA
Članak 19.
(1) Osiguranik ▇▇ ▇▇▇▇▇ poduzeti propisane, ugovorene i sve ostale razborite mjere potrebne za sprječavanje nastanka osiguranog slučaja, a ako osigurani slučaj nastupi, ▇▇▇▇▇ ▇▇ poduzeti sve što je razborito i u njegovoj moći da se ograniče njegove štetne posljedice.
(2) Osiguratelj ▇▇ ▇▇▇▇▇ naknaditi troškove, gubitke, ▇ ▇ ▇▇▇▇▇ štete prouzročene pokušajem da se otkloni neposredna opasnost nastupanja osiguranog slučaja te pokušajem da se ograniče njegove štetne posljedice, pa i onda ako su ti pokušaji ostali bez uspjeha, pod pretpostavkom da je postupano u skladu s odredbom stavka (1) ovoga članka ili po nalogu, odnosno uz suglasnost osiguratelja.
(3) Osiguratelj ▇▇ ▇▇▇▇▇ naknaditi troškove iz stavka (2) ovog članka čak i ako oni zajedno s osigurninom prelaze iznos osiguranja.
(4) Ako osiguranik ne ispuni svoju obvezu sprječavanja osiguranog slučaja ili obvezu spašavanja, a za to nema opravdanja, obveza osiguratelja smanjuje se za onoliko za koliko ▇▇ ▇▇▇▇▇▇▇ šteta veća zbog toga neispunjenja.
(5) Ako je određen ili ugovoren datum od kojega se imaju provoditi mjere za sprečavanje ostvarenja ili povećanja rizika (preventivne mjere), naknada se isplaćuje osiguraniku i onda kad je osigurani slučaj nastao i prije ugovorenog datuma i ako ▇▇ ▇▇▇▇▇ u uzročnoj vezi s propisanim odnosno ugovorenim mjerama.
(6) Osiguratelj ima pravo obavljati kontrolu ugovorenih i ostalih odredaba o zaštitnim mjerama iz stavka (1) ovoga članka.
OBVEZE PO NASTANKU OSIGURANOG SLUČAJA
Članak 20.
(1) Kad nastane osigurani slučaj na temelju kojega se traži isplata osigurnine, osiguranik ▇▇ ▇▇▇▇▇ postupiti na sljedeći način:
• odmah poduzeti sve što je u njegovoj moći da se ograniče štetne posljedice
osiguranog slučaja i pri tome se pridržavati uputa koje mu ▇▇ ▇▇▇ osiguratelj ili njegov predstavnik
• obavijestiti osiguratelja usmeno, telefonom ili na koji drugi sličan način o
nastupanju osiguranog slučaja najkasnije u roku od 3 (tri) ▇▇▇▇ ▇▇▇▇▇ je to saznao
• što prije, a najkasnije u roku od 3 (tri) ▇▇▇▇ potvrditi tu obavijest pisanom
prijavom osiguranog slučaja
• u svim slučajevima predviđenima propisima, a osobito kad ▇▇ ▇▇▇▇▇ prouzročena od požara, eksplozije, krađe, provalne krađe, razbojstva i prometne nesreće, prijaviti osigurani slučaj nadležnom organu unutarnjih poslova i navesti koje su sve stvari uništene ili oštećene i/ili su nestale prilikom nastanka osiguranog slučaja
• odmah po nastanku osiguranog slučaja, ako je to moguće, odnosno kad to prilike dozvoljavaju, dostaviti osiguratelju popis uništenih, oštećenih stvari i/ili nestalih stvari uz približnu naznaku njihove vrijednosti
• do dolaska predstavnika osiguratelja na samo mjesto nastanka osiguranog slučaja, ne promijeniti stanje oštećenih ili uništenih stvari, osim ako je promjena potrebna u javnom interesu ili radi smanjenja odnosno sprečavanja povećanja štete, odnosno radi nastavljanja normalne proizvodnje. Ako se promjena izvrši radi nastavljanja normalne proizvodnje, osiguranik ▇▇ ▇▇▇▇▇ o tome odmah obavijestiti osiguratelja telefonom ili na koji drugi način.
(2) Osiguranik ▇▇ ▇▇▇▇▇, neovisno od roka u kojem je podnio prijavu osiguranog slučaja (odštetni zahtjev), predstavniku osiguranja pružiti sve podatke i druge dokaze koji su potrebni za utvrđivanje uzroka, opsega i visine štete. Osiguratelj može isto tako zahtijevati da osiguranik pribavi i druge dokaze, ako je to nužno, potrebno i opravdano.
(3) Ako osiguranik ne ispuni obveze iz stavaka (1) i (2) ovog članka, ▇▇▇▇▇ ▇▇ naknaditi osiguratelju štetu koju bi ovaj zbog toga imao.
(4) Kako bi spriječio nastupanje primjene članka 30. stavka (7) ovih Općih uvjeta, osiguranik ▇▇ ▇▇▇▇▇ obavijestiti osiguratelja i o postojanju založnih i drugih stvarnih prava na osiguranoj stvari jer bez suglasnosti založnih vjerovnika ili nositelja ostalih stvarnih prava osiguratelj nije u mogućnosti isplatiti osigurninu. U slučaju obavještavanja osiguratelja o postojanju založnih i drugih prava na predmetu osiguranja, podaci o vinkulaciji unose se u policu.
SPAŠENI DIJELOVI
Članak 21.
(1) Ako se ne ugovori drukčije, spašeni dijelovi uništenih, odnosno oštećenih stvari ostaju osiguraniku. Osiguranik nema pravo, nakon nastupanja osiguranog slučaja, prepustiti osiguratelju uništenu, odnosno oštećenu osiguranu stvar i od njega zahtijevati isplatu pune svote osiguranja, odnosno pune vrijednosti.
(2) Vrijednost spašenih, uništenih, odnosno oštećenih stvari i/ili njihovih dijelova obračunava se po tržišnoj vrijednosti u mjestu nastanka osiguranog slučaja i prema stanju na ▇▇▇ nastanka osiguranog slučaja.
PRAVNA SITUACIJA NAKON NASTANKA OSIGURANOG SLUČAJA
Članak 22.
(1) Ako se u tijeku istog razdoblja osiguranja ostvari više osiguranih slučajeva jedan za drugim, osigurnina će se odrediti i isplatiti za svaki od njih zasebno u potpunosti s obzirom na cijeli iznos osiguranja, bez njegova umanjenja za
iznos prije isplaćenih naknada u ▇▇▇ razdoblju, ako uvjetima za pojedinu vrstu osiguranja nije drukčije određeno, ali uvijek najviše do visine agregatnog limita.
OBVEZA OBAVJEŠTAVANJA O PROMJENI ADRESE I NAZIVA TVRTKE
Članak 23.
(1) Ugovaratelj osiguranja ▇▇▇▇▇ ▇▇ o promjeni imena, prezimena ili adrese, odnosno promjeni naziva tvrtke i sjedišta (adrese tvrtke) obavijestiti osiguratelja u roku od 15 (petnaest) ▇▇▇▇ od ▇▇▇▇ ▇▇▇▇▇▇▇ promjene.
(2) Ako ugovaratelj osiguranja ne obavijesti osiguratelja o promjenama iz prethodnog stavka, osiguratelj zadržava pravo slati obavijesti na njegovu zadnju poznatu adresu i smatra se da je obavijest uručena ugovaratelju osiguranja ako ▇▇ ▇▇ osiguratelj uputio na zadnju poznatu adresu, uz naznaku imena i prezimena, odnosno naziva tvrtke kojima raspolaže.
NAČIN OBAVJEŠTAVANJA
Članak 24.
(1) Sve obavijesti, prijave, izjave i zahtjevi koje je ugovaratelj osiguranja ▇▇▇▇▇ dati u smislu odredaba ovih i drugih uvjeta za pojedinu vrstu osiguranja, trebaju ▇▇ ▇▇▇▇▇▇ potvrditi običnom ili elektroničkom poštom ako su dane usmeno ili telefonom.
(2) ▇▇▇ ▇▇▇ primitka obavijesti odnosno izjave smatra se ▇▇▇ kad je primljena obavijest odnosno prijava. Ako se obavijest odnosno prijava šalju preporučeno poštom, danom primitka smatra se ▇▇▇ predaje pošti.
PRAVA I OBVEZE OSIGURATELJA
PRAVO NA PONIŠTAJ UGOVORA USLIJED NAMJERNE NETOČNOSTI ILI NEPOTPUNOSTI PRIJAVE
Članak 25.
(1) Ako je ugovaratelj osiguranja prilikom sklapanja ugovora o osiguranju namjerno učinio netočnu prijavu ili je namjerno prešutio okolnosti takve prirode da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguratelj može zahtijevati poništaj ugovora.
(2) U slučaju poništaja ugovora osiguratelj ima pravo zadržati i naplatiti premije osiguranja za razdoblje do ▇▇▇▇ podnošenja zahtjeva za poništaj ugovora, ▇▇▇ ▇▇ u obvezi plaćanja osigurnine ako do toga ▇▇▇▇ nastupi osigurani slučaj.
(3) Ako osiguratelj u roku od 3 (tri) mjeseca od ▇▇▇▇ saznanja za netočnost prijave ili prešućivanje ne izjavi da se namjerava koristiti ▇▇▇ pravom, pravo na poništaj ugovora o osiguranju prestaje.
PRAVO NA RASKID UGOVORA USLIJED NENAMJERNE NETOČNOSTI ILI NEPOTPUNOSTI PRIJAVE
Članak 26.
(1) Ako je ugovaratelj osiguranja prilikom sklapanja ugovora o osiguranju nenamjerno učinio netočnu prijavu ili nenamjerno propustio dati dužnu obavijest, osiguratelj može, po svom izboru, u roku od mjesec ▇▇▇▇ od saznanja za netočnost ili nepotpunost prijave:
• izjaviti da raskida ugovor ili
• predložiti povećanje premije osiguranja razmjerno povećanom riziku.
(2) Ako osiguratelj izjavi ugovaratelju osiguranja da raskida ugovor, ugovor prestaje nakon isteka 14 (četrnaest) ▇▇▇▇ otkad je osiguratelj svoju izjavu o raskidu priopćio ugovaratelju osiguranja.
(3) Ako ugovaratelj osiguranja odnosno osiguranik ne prihvati prijedlog osiguratelja o razmjernom povećanju premije osiguranja, ugovor se raskida po samom zakonu istekom 14. (četrnaestog) ▇▇▇▇ od ▇▇▇▇ primitka prijedloga osiguratelja za povećanjem premije osiguranja.
(4) Ako se osigurani slučaj dogodi prije nego što je osiguratelj obaviješten o povećanju rizika ili nakon što je obaviješten o povećanju ▇▇▇▇▇▇, ▇▇▇ prije nego što je ugovor raskinuo ili postigao sporazum s ugovarateljem osiguranja o povećanju premije osiguranja, osigurnina se smanjuje razmjerno razlici između plaćenih i premija osiguranja koje bi trebalo platiti prema povećanom riziku.
PRAVO NA RASKID UGOVORA ILI POVEĆANJE PREMIJE OSIGURANJA USLIJED POVEĆANJA RIZIKA
Članak 27.
(1) Ako ▇▇ ▇▇▇▇▇ sklapanja ugovora o osiguranju rizik povećan toliko da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je takvo stanje postojalo u trenutku njegova sklapanja, osiguratelj može raskinuti ugovor.
(2) Ako je povećanje rizika toliko da bi osiguratelj sklopio ugovor samo uz veću premiju osiguranja da je takvo stanje postojalo u trenutku sklapanja ugovora, može predložiti ugovaratelju osiguranja novu stopu premije osiguranja.
(3) Ako ugovaratelj osiguranja ne pristane na novu stopu premije osiguranja u roku od 14 (četrnaest) ▇▇▇▇ od ▇▇▇▇ primitka prijedloga, ugovor prestaje po samom zakonu.
(4) Osiguratelj može koristiti ova svoja prava u roku od mjesec ▇▇▇▇ otkad je na bilo ▇▇▇▇ ▇▇▇▇▇ saznao za povećanje rizika.
PRESTANAK UGOVORA USLIJED POSLJEDICA NEPLAĆANJA PREMIJE OSIGURANJA
Članak 28.
(1) Ako ugovaratelj osiguranja premiju osiguranja ▇▇▇▇ ▇▇ dospjela nakon sklapanja ugovora, ne plati o dospjelosti niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako osiguratelj ugovaratelju osiguranja uruči preporučeno pismo s obaviješću o dospjelosti premije osiguranja. U ▇▇▇ slučaju ugovor o osiguranju prestaje istekom roka od 30 (trideset) ▇▇▇▇ od ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije osiguranja, ali s ▇▇▇ da ▇▇▇ rok ne može isteći prije nego što istekne 30 (trideset) ▇▇▇▇ od dospjelosti premije.
(2) Ugovor o osiguranju prestaje u svakom slučaju po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od 1 (jedne) godine od ▇▇▇▇ dospjelosti premije, neovisno ▇▇ ▇▇ ugovoreno plaćanje premije odjednom ili u ugovorenim rokovima, i bez potrebe uručivanja preporučenog pisma ugovaratelju osiguranja s obaviješću o dospjelosti premije osiguranja.
PROCJENA ŠTETE
Članak 29.
(1) Ako osiguratelj ne pristupi očevidu, utvrđivanju i procjeni štete u roku od 3 (tri) ▇▇▇▇▇ ▇▇▇▇ od primitka pisane prijave o osiguranom slučaju, osiguranik može početi otklanjati štetu uz uvjet da se prethodno komisijski utvrdi uzrok nastanka osiguranog slučaja i opseg oštećenja.
(2) Osiguranik može i prije isteka roka iz stavka (1) ovog članka početi otklanjati
štetu, ako je to potrebno radi nastavljanja normalne proizvodnje.
(3) Štetu utvrđuju i procjenjuju zajedno osiguranik i osiguratelj, odnosno njihovi ovlašteni predstavnici.
(4) Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost osigurane stvari sporazumno utvrđena, osigurnina se određuje prema toj vrijednosti, izuzev u slučaju iz članka 33. stavka 1. ovih Općih uvjeta.
(5) U slučaju da se osiguranik i osiguratelj ne usuglase kod utvrđivanja i procjene štete, svaka od ugovornih strana može zatražiti da štetu utvrde stručnjaci (vještaci).
(6) Svaka od ugovornih strana ▇▇▇▇▇▇ imenuje svojega vještaka. Za vještaka se mogu imenovati osobe koje nisu u radnom odnosu s osigurateljem odnosno osiguranikom. Prije početka vještačenja imenovani vještaci ▇▇▇▇▇▇ trećeg vještaka kao predsjednika.
(7) Predmet vještačenja mogu biti samo sporne činjenice. Postupak vještačenja te koje ▇▇ ▇▇▇▇▇▇ činjenice biti predmetom vještačenja određuju u svakom pojedinom slučaju osiguranik i osiguratelj pisanim sporazumom o vještačenju ili se isti propisuju odredbama uvjeta osiguranja za pojedinu vrstu osiguranja.
(8) Svaka ugovorna strana snosi troškove za svojega vještaka, a u jednakom omjeru snose troškove za predsjednika.
OBVEZA ISPLATE OSIGURNINE
Članak 30.
(1) Osiguratelj je obvezan isplatiti osigurninu po nastanku osiguranog slučaja po odredbama ovih Općih uvjeta i uvjeta za pojedinu vrstu osiguranja po ▇▇▇▇▇▇ ▇▇ sklopljen ugovor o osiguranju.
(2) Da bi osiguranik ostvario pravo na isplatu osigurnine ▇▇▇▇ dokazati da je nastupom osiguranog slučaja pretrpio štetu na predmetu osiguranja.
(3) Iznos osigurnine ne može biti veći od štete ▇▇▇▇ ▇▇ osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja, izuzev u slučaju iz članka 19. stavka (3) ovih Općih uvjeta.
(4) Ako je ugovoreno da se premija plaća prilikom sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu počinje idućeg ▇▇▇▇ od ▇▇▇▇ uplate premije osiguranja, pod uvjetom da za pojedinu vrstu osiguranja nije ugovorena odgoda osigurateljnog pokrića (karenca).
(5) Ako je ugovoreno da se premija plaća nakon sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu počinje od ▇▇▇▇ ugovorenog ▇▇▇ ▇▇▇ početka osiguranja.
(6) U slučaju postojanja založnih ili nekih drugih stvarnih prava na osiguranoj stvari, osiguratelj ne može isplatiti osigurninu osiguraniku bez suglasnosti nositelja tih prava. Nositelji založnih i drugih stvarnih prava mogu zahtijevati neposredno od osiguratelja da im u granicama iznosa osiguranja i prema prvenstvenom redu isplati njihove tražbine.
(7) Ako u trenutku isplate osiguratelj nije znao niti je mogao znati za postojanje založnih i drugih stvarnih prava na osiguranoj stvari pa je u dobroj vjeri isplatio osigurninu osiguraniku, takva će isplata naknade biti pravovaljana, a založni vjerovnik ili nositelji ostalih stvarnih prava neće moći od osiguratelja zahtijevati naknadnu isplatu.
ROKOVI ISPLATE OSIGURNINE
Članak 31.
(1) Osiguratelj ▇▇ ▇▇▇▇▇ isplatiti osigurninu u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 (četrnaest) ▇▇▇▇, računajući od ▇▇▇▇ kad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.
(2) Ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezine visine potrebno određeno vrijeme, osiguratelj ▇▇ ▇▇▇▇▇ isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od 30 (trideset) ▇▇▇▇ od ▇▇▇▇ primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan.
(3) Ako visina osigurateljeve obveze ne bude utvrđena u rokovima određenim u stavcima (1) i (2) ovoga članka, osiguratelj ▇▇ ▇▇▇▇▇ bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma.
(4) Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne ▇▇▇▇▇▇ ▇▇ ▇▇▇▇ primitka pisane prijave o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.
PRIJELAZ OSIGURANIKOVIH PRAVA PREMA ODGOVORNOJ OSOBI NA OSIGURATELJA (SUBROGACIJA)
Članak 32.
(1) Sva prava koja osiguranik ima prema osobi ▇▇▇▇ ▇▇ po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, prelaze po samom zakonu na osiguratelja do visine isplaćene naknade iz osiguranja.
(2) Ako je krivnjom osiguranika u potpunosti ili djelomično onemogućen ovaj prijelaz prava na osiguratelja, osiguratelj se prema osiguraniku u odgovarajućoj mjeri oslobađa svoje obveze.
(3) Prijelaz prava s osiguranika na osiguratelja ne može biti na štetu osiguranika, pa ako je naknada ▇▇▇▇ ▇▇ osiguranik dobio od osiguratelja iz bilo kojeg uzroka niža od štete ▇▇▇▇ ▇▇ pretrpio, osiguranik ima pravo da mu se iz sredstava odgovorne osobe isplati ostatak naknade prije naplate osigurateljeve tražbine po osnovi subrogacije.
(4) Iznimno od pravila o prijelazu osiguranikovih prava na osiguratelja, ta prava ne prelaze na osiguratelja ako ▇▇ ▇▇▇▇▇ prouzročila:
• osoba u srodstvu u pravoj liniji s osiguranikom ili
• osoba za čije postupke osiguranik odgovara ili
• koja živi s njim u istom kućanstvu ili
• osoba koja ▇▇ ▇▇▇▇▇▇ osiguranika
osim ako su te osobe štetu uzrokovale namjerno.
(5) ▇▇▇ ako je neka ▇▇ ▇▇▇▇▇ spomenutih u stavku (4) ovoga članka bila osigurana, osiguratelj može zahtijevati od njezina osiguratelja naknadu iznosa koji je isplatio osiguraniku.
NADOSIGURANJE I NAKNADNO SMANJENJE VRIJEDNOSTI
Članak 33.
(1) Ako se pri sklapanju ugovora jedna strana posluži prijevarom i tako ugovori iznos osiguranja veći od stvarne vrijednosti osigurane stvari, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora.
(2) U slučaju poništaja ugovora osiguratelj ima pravo zadržati i naplatiti premije za razdoblje do ▇▇▇▇ podnošenja zahtjeva za poništaj ugovora, ali u obvezi je plaćanja osigurnine do stvarne vrijednosti osigurane stvari, primjenom uvjeta osiguranja za pojedinu vrstu osiguranja, ako do toga ▇▇▇▇ nastupi osigurani slučaj.
(3) Ako je ugovoreni iznos osiguranja veći od vrijednosti osigurane stvari, a pri tome nijedna strana nije postupila nesavjesno, ugovor ostaje na snazi. Iznos osiguranja se primjenom uvjeta osiguranja snižava do iznosa stvarne vrijednosti osigurane stvari, a premije se razmjerno smanjuju.
(4) Ako se osigurana vrijednost smanji za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju, svaka ugovorna strana ima pravo na odgovarajuće sniženje osiguranog iznosa i premije, počev od ▇▇▇▇ kad je svoj zahtjev za sniženje priopćila drugoj strani.
VIŠESTRUKO I DVOSTRUKO OSIGURANJE
Članak 34.
(1) Ako je neka stvar osigurana kod 2 (dva) ili više osiguratelja od istog rizika, za isti interes, za isto vrijeme i za istog osiguranika, tako da je zbroj osiguranih iznosa:
• manji ili jednak vrijednosti osigurane stvari (višestruko osiguranje), svaki
osiguratelj u potpunosti odgovara za ispunjenje obveza nastalih iz ugovora koji je on sklopio
• veći od vrijednosti osigurane stvari (dvostruko osiguranje), a pri tome
ugovaratelj osiguranja nije postupio nesavjesno, sva osiguranja su pravovaljana, i svaki osiguratelj ima pravo na ugovorenu premiju za razdoblje osiguranja u tijeku, a osiguranik ima pravo zahtijevati od svakoga pojedinog osiguratelja naknadu prema ugovoru sklopljenom s njim, ali ukupno ne više od iznosa štete.
(2) Ako je pri nastanku dvostrukog osiguranja ugovaratelj osiguranja postupio nesavjesno, svaki osiguratelj može zahtijevati poništaj ugovora.
(3) Kad se dogodi osigurani slučaj, ugovaratelj osiguranja ▇▇▇▇▇ ▇▇ obavijestiti o tome svakog osiguratelja istog rizika i priopćiti mu nazive ostalih osiguratelja te iznose osiguranja pojedinih ugovora sklopljenih s njima.
(4) Nakon isplate naknade osiguraniku svaki osiguratelj snosi dio naknade u razmjeru u kojem stoji iznos osiguranja na koji se on obvezao prema ukupnom zbroju iznosa osiguranja, te osiguratelj koji je platio više od toga ima pravo zahtijevati od ostalih osiguratelja naknadu više plaćenog.
(5) Ako je neki ugovor sklopljen bez naznake iznosa osiguranja ili uz neograničeno pokriće, smatra se ugovorom sklopljenim uz najviši iznos osiguranja.
(6) Za dio osiguratelja koji ne može platiti odgovaraju ostali osiguratelji razmjerno svojim dijelovima.
(7) Ako je ugovaratelj osiguranja sklopio ugovor o osiguranju ▇▇▇▇▇ ▇▇ nastalo dvostruko osiguranje ne znajući za ranije sklopljeno osiguranje, on može, bez obzira ▇▇ ▇▇ prijašnje osiguranje sklopio on ili netko drugi, u roku od mjesec ▇▇▇▇ otkad je saznao za to osiguranje, zahtijevati odgovarajuće sniženje iznosa osiguranja i premija kasnijeg osiguranja, ali osiguratelj zadržava primljene premije i ima pravo na premiju za tekuće razdoblje.
(8) Ako je do dvostrukog osiguranja došlo zbog smanjenja vrijednosti osigurane stvari za trajanja osiguranja, ugovaratelj ima pravo na odgovarajuća sniženja iznosa osiguranja i premija, počevši od ▇▇▇▇ kad je svoj zahtjev za sniženja priopćio osiguratelju.
PODOSIGURANJE
Članak 35.
(1) Kad se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od iznosa osiguranja, osigurnina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u odnosu na iznos osiguranja u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja.
(2) Ako ▇▇ ▇▇▇ ugovoreno da odnos između vrijednosti osigurane stvari i visine iznosa osiguranja nema značenja za određivanje iznosa osigurnine (npr. kod osiguranja na prvi rizik), osiguratelj ▇▇ ▇▇▇▇▇ isplatiti potpunu osigurninu sve do iznosa osiguranja.
KLAUZULA O SANKCIJAMA
Članak 36.
(1) Osiguratelj nije ▇▇▇▇▇ pružiti pokriće, platiti nijednu štetu niti dati bilo kakvu naknadu kada bi takvo pokriće, naknada štete ili davanje naknada izložilo osiguratelja bilo kakvim sankcijama, zabranama ili ograničenjima po rezolucijama Ujedinjenih naroda ili trgovinskim i ekonomskim sankcijama, zakonima i direktivama Europske unije, Ujedinjenog Kraljevstva ili SAD-a.
ZAVRŠNE ODREDBE
MJERODAVNO PRAVO I NADLEŽNOST U SLUČAJU SUDSKOG SPORA
Članak 37.
(1) Za ugovor o osiguranju mjerodavno je pravo Republike Hrvatske, osim ako se drukčije ugovori.
(2) Kod ugovora o osiguranju s međunarodnim elementom na koje se primjenjuje Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća, ugovorne strane ovlaštene su izabrati, kao mjerodavno pravo:
• pravo države članice u kojoj se nalazi imovina
• pravo države članice u kojoj ugovaratelj osiguranja ima prebivalište ili uobičajeno boravište
• ako je ugovaratelj osiguranja pravna osoba, pravo države članice u kojoj se nalazi poslovni nastan ugovaratelja osiguranja na koji se ugovor odnosi.
(3) Na ugovor o osiguranju, ▇▇▇▇ ▇▇▇▇▇▇ imaju pravo izbora, osiguratelj predlaže da ▇▇ ▇▇▇ mjerodavno pravo izabere pravo Republike Hrvatske.
(4) Svi sporovi koji proizlaze iz ugovora o osiguranju, iz odnosa osiguranja ili u vezi s njim, uključujući i sporove koji se odnose na pitanja njegovog valjanog nastanka, povrede ili prestanka, kao i na pravne učinke koji iz toga proistječu, mogu se uputiti ▇▇ ▇▇▇▇▇▇▇▇ mirenja pred nadležnim arbitrima prema važećim propisima.
(5) U slučaju da se unatoč nastojanja sporazumnog rješavanja spora ne uspije postići mirno rješenje spora, za sudske sporove je nadležan stvarno nadležan sud sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, ukoliko ugovorne strane prilikom sklapanja ugovora o osiguranju sporazumno ne ugovore nadležnost određenog drugog suda.
PRIMJENA UVJETA OSIGURANJA
Članak 38.
(1) Ovi se Opći uvjeti primjenjuju na sva osiguranja imovine, osim na one vrste osiguranja imovine u ▇▇▇▇▇▇ ▇▇ izričito isključena njihova primjena.
(2) Na ugovor o osiguranju imovine primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima, osim ako se drugačije ugovori.
(3) Ako su odnosi koji se reguliraju odredbama ovih Općih uvjeta, drukčije regulirani u uvjetima za pojedinu vrstu osiguranja imovine, primijenit će se odredbe uvjeta za tu pojedinu vrstu osiguranja.
U primjeni od 26. listopada 2021.
