Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj.
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj.
Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Xxx službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
PROČIŠĆENE VERZIJE UGOVORA O EUROPSKOJ UNIJI 2016/C 202/01
(SL C 202, 7.6.2016., str. 13.)
Sadržava: | ||||
Službeni list | ||||
br. | stranica | datum | ||
Regulation (EU, Euratom) No 741/2012 of the European Parliament and of the Council of 11 August 2012 (*) | ||||
Uredba (EU, Euratom) 2015/2422 Europskog parlamenta i Vijeća od | ||||
(*) Ovaj akt nije nikada objavljen na hrvatskome.
PROČIŠĆENA VERZIJA UGOVOR O EUROPSKOJ UNIJI
PREAMBULA
NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ BELGIJANACA, NJEZINO VELIČAN- STVO KRALJICA DANSKE, PREDSJEDNIK SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE, PREDSJEDNIK HELENSKE REPUBLIKE, NJEGOVO VELI- ČANSTVO KRALJ ŠPANJOLSKE, PREDSJEDNIK FRANCUSKE REPU- BLIKE, PREDSJEDNICA IRSKE, PREDSJEDNIK TALIJANSKE REPU- BLIKE, NJEGOVA KRALJEVSKA VISOST VELIKI VOJVODA OD LUKSEMBURGA, NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA NIZOZEMSKE, PREDSJEDNIK PORTUGALSKE REPUBLIKE, NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA UJEDINJENE KRALJEVINE VELIKE BRITANIJE I SJEVERNE IRSKE, (1)
ODLUČNI da označe novu fazu u procesu europske integracije koji je započeo osnivanjem Europskih zajednica,
NADAHNUTI kulturnim, vjerskim i humanističkim nasljeđem Europe iz kojeg su se razvile opće vrijednosti nepovredivih i neotuđivih prava ljudskog bića, slobode, demokracije, jednakosti i vladavine prava,
PODSJEĆAJUĆI na povijesnu važnost okončanja podijeljenosti europskog konti- nenta i na potrebu stvaranja čvrstih temelja za izgradnju buduće Europe,
POTVRĐUJUĆI svoju privrženost načelima slobode, demokracije i poštovanja ljudskih prava i temeljnih xxxxxxx xx vladavine prava,
POTVRĐUJUĆI svoju privrženost temeljnim socijalnim pravima utvrđenima u Europskoj socijalnoj povelji potpisanoj u Torinu 18. listopada 1961. te u Povelji Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika iz 1989.,
ŽELEĆI produbiti solidarnost među svojim narodima, poštujući njihovu povijest, kulturu i tradicije,
ŽELEĆI dodatno unaprijediti demokratsko i učinkovito funkcioniranje institucija kako bi im se omogućilo bolje obavljanje povjerenih im zadaća unutar jedin- stvenog institucionalnog okvira,
ODLUČIVŠI da ostvare jačanje i konvergenciju svojih gospodarstava i uspostave ekonomsku i monetarnu uniju, uključujući jedinstvenu i stabilnu valutu u skladu s odredbama ovog Ugovora i Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
ODLUČNI da promiču gospodarski i socijalni napredak svojih naroda, uzimajući u obzir načelo održivog razvoja i u okviru ostvarivanja unutarnjeg tržišta, čvršće povezanosti i zaštite okoliša, te da provode politike koje osiguravaju da pomaci u gospodarskoj integraciji budu popraćeni usporednim napretkom u drugim podru- čjima,
ODLUČIVŠI da ustanove građanstvo zajedničko svim državljanima njihovih zemalja,
(1) Republika Bugarska, Češka Republika, Republika Estonija, Republika Hrvat- ska, Republika Xxxxx, Republika Latvija, Republika Litva, Mađarska, Repu- blika Malta, Republika Austrija, Republika Poljska, Rumunjska, Republika Slovenija, Slovačka Republika, Republika Finska i Kraljevina Švedska od tada su postale članice Europske unije.
ODLUČIVŠI da provode zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku koja uključuje postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike koja bi mogla dovesti do zajedničke obrane u skladu s odredbama članka 42., a čime bi se ojačao europski identitet i neovisnost radi promicanja mira, sigurnosti i napretka u Europi i svijetu,
ODLUČIVŠI da olakšaju slobodno kretanje osoba, a da se xxxxxx osigura zaštita i sigurnost njihovih naroda, uspostavljanjem područja slobode, sigurnosti i pravde, u skladu s odredbama ovog Ugovora i Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
ODLUČIVŠI da nastave s procesom stvaranja sve tješnje povezane unije između naroda Europe u kojoj se odluke donose na razini što je moguće bližoj građa- nima, sukladno načelu supsidijarnosti,
S OBZIROM na daljnje korake koje valja poduzeti radi unapređenja europske integracije,
ODLUČILI SU osnovati Europsku uniju i u tu su svrhu odredili kao svoje opunomoćenike:
(lista opunomoćenika ne reproducira se)
KOJI su se, razmijenivši svoje punomoći, za koje je utvrđeno da su u valjanom i propisanom obliku, sporazumjeli kako slijedi:
GLAVA I.
ZAJEDNIČKE ODREDBE
Članak 1.
(bivši članak 1. UEU-a) (1)
Ovim Ugovorom VISOKE UGOVORNE STRANKE među sobom osnivaju EUROPSKU UNIJU, dalje u tekstu „Unija” kojoj države članice dodjeljuju nadležnosti za postizanje zajedničkih ciljeva.
Ovaj Ugovor označuje novu fazu u procesu stvaranja sve tješnje pove- xxxx unije među narodima Europe, u kojoj se odluke donose na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima.
Unija se temelji na ovom Ugovoru i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu „Ugovori”). Ta dva Ugovora imaju istu pravnu vrijednost. Unija zamjenjuje i nasljeđuje Europsku zajednicu.
Članak 2.
Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajed- ničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca.
(1) Ova su upućivanja samo indikativne naravi. Za detaljnije informacije, vidjeti tablice ekvivalenata između stare i nove numeracije Ugovorâ.
Članak 3.
(bivši članak 2. UEU-a)
1. Cilj je Unije promicanje mira, njezinih vrijednosti i dobrobiti njezinih naroda.
2. Unija svojim građanima nudi područje slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica, na kojem je osigurano slobodno kretanje osoba zajedno s odgovarajućim mjerama u pogledu nadzora vanjskih granica, azila, useljavanja te sprečavanja i suzbijanja kriminala.
3. Unija uspostavlja unutarnje tržište. Xxx xxxx na održivom razvoju Europe koji se temelji na uravnoteženom gospodarskom rastu i stabil- nosti cijena, visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka, te visokoj razini zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša. Ona promiče znanstveni i tehnološki napredak.
Ona suzbija društvenu isključenost i diskriminaciju, promiče socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost i zaštitu prava djeteta.
Ona promiče ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju te solidarnost među državama članicama.
Ona poštuje svoju bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost te osigurava očuvanje i unapređenje kulturnog nasljeđa Europe.
4. Unija uspostavlja ekonomsku i monetarnu uniju xxxx xx valuta euro.
5. U svojim odnosima s ostatkom svijeta, Unija podržava i promiče svoje vrijednosti i interese i doprinosi zaštiti svojih građana. Ona dopri- nosi miru, sigurnosti, održivom razvoju Zemlje, solidarnosti i uzajamnom poštovanju među narodima, slobodnoj i poštenoj trgovini, iskorjenjivanju siromaštva i zaštiti ljudskih prava, osobito prava djeteta, te strogom poštovanju i razvoju međunarodnog prava, uključujući pošto- vanje načela Povelje Ujedinjenih naroda.
6. Unija svoje ciljeve ostvaruje odgovarajućim sredstvima, primjere- nima nadležnostima koje su joj dodijeljene Ugovorima.
Članak 4.
1. U skladu s člankom 5., države članice zadržavaju nadležnosti koje Ugovorima nisu dodijeljene Uniji.
2. Unija poštuje jednakost država članica pred Ugovorima, kao i njihove nacionalne identitete, koji su neodvojivo povezani s njihovim temeljnim političkim i ustavnim strukturama, uključujući regionalnu i lokalnu samoupravu. Ona poštuje njihove temeljne državne funkcije, uključujući osiguranje teritorijalne cjelovitosti države, očuvanje javnog poretka i zaštitu nacionalne sigurnosti. Nacionalna sigurnost posebice ostaje isključiva odgovornost svake države članice.
3. Na temelju načela lojalne suradnje i uz puno uzajamno poštovanje, Unija i države članice međusobno si pomažu pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz Ugovorâ.
Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere, opće ili posebne, kako bi osigurale ispunjavanje obveza koje proizlaze iz Ugovorâ ili akata institucija Unije.
Države članice olakšavaju ostvarivanje zadaća Unije i suzdržavaju se od svake mjere koja bi mogla ugroziti postizanje ciljeva Unije.
Članak 5.
(bivši članak 5. UEU-a)
1. Granice nadležnosti Unije uređene su načelom dodjeljivanja. Izvršavanje nadležnosti Unije uređeno je načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti.
2. Na temelju načela dodjeljivanja, Unija djeluje samo u granicama nadležnosti koje su joj države članice dodijelile Ugovorima kako bi postigla njima određene ciljeve. Nadležnosti koje Ugovorima nisu xxxx- jeljene Uniji, zadržavaju države članice.
3. Na temelju načela supsidijarnosti, u područjima koja nisu u njezinoj isključivoj nadležnosti, Unija djeluje samo ako i u mjeri u kojoj ciljeve predloženog djelovanja države članice ne mogu dostatno ostvariti na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, nego se zbog opsega ili učinka predloženog djelovanja oni na bolji način mogu ostva- riti na razini Unije.
Institucije Unije primjenjuju načelo supsidijarnosti xxxx xx utvrđeno u Protokolu o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Nacio- nalni parlamenti osiguravaju usklađenost s načelom supsidijarnosti u skladu s postupkom koji je određen u xxx Protokolu.
4. Na temelju načela proporcionalnosti, sadržaj i oblik djelovanja Unije ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovora.
Institucije Unije primjenjuju načelo proporcionalnosti xxxx xx utvrđeno u Protokolu o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.
Članak 6.
(bivši članak 6. UEU-a)
1. Unija priznaje prava, slobode i načela određena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima od 7. prosinca 2000., xxxx xx prilagođena u Strasbourgu 12. prosinca 2007., koja ima istu pravnu snagu kao Ugovori.
Odredbama Povelje ni na koji xx xxxxx ne proširuju nadležnosti Unije kako su utvrđene u Ugovorima.
Prava, slobode i načela Povelje tumače se u skladu s općim odredbama xxxxx VII. Povelje kojima se uređuje njezino tumačenje i primjena, uzimajući u obzir objašnjenja iz Povelje kojima se određuju izvori tih odredaba.
2. Unija pristupa Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih xxxxxxx. To pristupanje ne utječe na nadležnosti Unije kako su utvrđene u Ugovorima.
3. Temeljna prava, kako su zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih xxxxxxx i kako proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama, čine opća načela prava Unije.
Članak 7.
(bivši članak 7. UEU-a)
1. Na temelju obrazloženog prijedloga jedne trećine država članica, Europskog parlamenta ili Europske komisije, Vijeće može, odlučujući većinom od četiri petine svojih članova uz prethodnu suglasnost Europ- xxxx parlamenta, utvrditi da postoji očita opasnost da država članica teško prekrši vrijednosti iz članka 2. Prije nego što to utvrdi, Vijeće saslušava dotičnu državu članicu i može joj uputiti preporuke odlučujući u skladu s istim postupkom.
Vijeće redovito provjerava postoje li i dalje razlozi koji su bili temelj za takvo utvrđenje.
2. Europsko vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog jedne trećine država članica ili Europske komisije te uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta može utvrditi da država članica teško i trajno krši vrijednosti iz članka 2. nakon što pozove dotičnu državu članicu da se očituje.
3. Ako je utvrđeno kršenje temeljem stavka 2., Vijeće može, kvali- ficiranom većinom odlučiti da se dotičnoj državi članici suspendiraju određena prava koja proizlaze iz primjene Ugovorâ, uključujući pravo glasa predstavnika vlade te države članice u Vijeću. Xxxxxx Vijeće uzima u obzir moguće posljedice takve suspenzije na prava i obveze fizičkih i pravnih osoba.
Obveze dotične države članice temeljem Ugovorâ u svakom slučaju i dalje obvezuju tu državu.
4. Vijeće može kvalificiranom većinom naknadno odlučiti izmijeniti ili opozvati mjere poduzete temeljem stavka 3., ako su se promijenile okolnosti zbog kojih su mjere uvedene.
5. Modaliteti glasovanja koji se primjenjuju na Europski parlament, Europsko vijeće i Vijeće za potrebe ovog članka utvrđeni su u članku
354. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Članak 8.
1. Unija razvija poseban odnos sa susjednim zemljama radi uspostave područja blagostanja i dobrosusjedskih odnosa, utemeljen na vrijedno- stima Unije i obilježen bliskim i miroljubivim odnosima koji se temelje na suradnji.
2. Za potrebe stavka 1., Unija može sklapati posebne sporazume s dotičnim zemljama. Ti sporazumi mogu sadržavati uzajamna prava i obveze kao i mogućnost zajedničkog poduzimanja aktivnosti. Njihova je provedba predmet periodičnih savjetovanja.
GLAVA II.
ODREDBE O DEMOKRATSKIM NAČELIMA
Članak 9.
U svim svojim aktivnostima Unija poštuje načelo jednakosti svojih građana kojima njezine institucije, tijela, uredi i agencije posvećuju jednaku pozornost. Svaki državljanin države članice građanin je Unije. Građanstvo Unije dodaje se nacionalnom državljanstvu i ne zamjenjuje ga.
Članak 10.
1. Funkcioniranje Unije temelji se na predstavničkoj demokraciji.
2. Građani su neposredno predstavljeni na razini Unije u Europskom parlamentu.
Države članice u Europskom vijeću predstavljaju njihovi šefovi država ili vlada, a u Vijeću ih predstavljaju njihove vlade, koje su i same demokratski odgovorne svojim parlamentima ili svojim građanima.
3. Svaki građanin ima pravo sudjelovati u demokratskom životu Unije. Odluke se donose na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima.
4. Političke stranke na europskoj razini doprinose stvaranju europske političke svijesti i izražavanju volje građana Unije.
Članak 11.
1. Institucije građanima i predstavničkim udrugama na odgovarajući način omogućuju da objave i javno razmijene svoje stavove u svim područjima djelovanja Unije.
2. Institucije održavaju otvoren, transparentan i redovit dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom.
3. Europska komisija obavlja šira savjetovanja sa zainteresiranim strankama kako bi osigurala koherentno i transparentno djelovanje Unije.
4. Najmanje jedan milijun građana, državljana znatnog broja država članica, može na svoju inicijativu pozvati Europsku komisiju da u okviru svojih ovlasti podnese odgovarajući prijedlog o pitanjima za koja građani smatraju da je potreban pravni akt Unije u svrhu provedbe Ugovorâ.
Postupci i uvjeti koji se zahtijevaju za takvu građansku inicijativu odre- đuju se u skladu s člankom 24. stavkom prvim Ugovora o funkcioni- xxxxx Europske unije.
Članak 12.
Nacionalni parlamenti aktivno doprinose dobrom funkcioniranju Unije na način da:
(a) ih institucije Unije informiraju i da im se prosljeđuju nacrti zako- nodavnih akata Unije u skladu s Protokolom o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji;
(b) se brinu da se poštuje načelo supsidijarnosti u skladu s postupcima predviđenima Protokolom o primjeni načelâ supsidijarnosti i proporcionalnosti;
(c) u okviru područja slobode, sigurnosti i pravde sudjeluju u ocjeni mehanizama za provedbu politika Unije u xxx području u skladu s člankom 70. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i uključuju se u politički nadzor Europola i ocjenu aktivnosti Eurojusta u skladu s člancima 88. i 85. tog Ugovora;
(d) sudjeluju u postupcima revizije Ugovorâ u skladu s člankom 48. ovog Ugovora;
(e) ih se obavješćuje o zahtjevima za pristupanje Uniji u skladu s
člankom 49. ovog Ugovora;
(f) sudjeluju u međuparlamentarnoj suradnji nacionalnih parlamenata i suradnji s Europskim parlamentom u skladu s Protokolom o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji.
GLAVA III.
ODREDBE O INSTITUCIJAMA
Članak 13.
1. Unija ima institucionalni okvir xxxx je cilj promicati njezine vrijed- nosti, zalagati se za njezine ciljeve, služiti njezinim interesima, intere- sima njezinih građana i interesima država članica te osigurati koherent- nost, učinkovitost i kontinuitet njezinih politika i djelovanja.
Institucije Unije su:
— Europski parlament,
— Europsko vijeće,
— Vijeće,
— Europska komisija (dalje u tekstu: "Komisija"),
— Sud Europske unije,
— Europska središnja banka,
— Revizorski sud.
2. Svaka institucija djeluje u granicama ovlasti koje su joj dodijeljene u Ugovorima i u skladu s njima određenim postupcima, uvjetima i ciljevima. Institucije međusobno održavaju lojalnu suradnju.
3. Odredbe koje se odnose na Europsku središnju banku i Revizorski sud te detaljne odredbe o ostalim institucijama određene su Ugovorom o funkcioniranju Europske unije.
4. Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji pomažu Gospodarski i socijalni odbor te Odbor regija, koji imaju savjetodavnu ulogu.
Članak 14.
1. Europski parlament, zajedno s Vijećem, izvršava zakonodavne i proračunske funkcije. On izvršava funkcije političkog nadzora i savje- tovanja xxxx xx utvrđeno u Ugovorima. On bira predsjednika Komisije.
2. Europski parlament sastavljen je od predstavnika građana Unije. Njihov broj ne smije biti veći xx xxxxx stotina pedeset, ne računajući predsjednika. Zastupljenost građana je degresivno proporcionalna, a minimalni xxxx xx šest članova iz svake države članice. Nijednoj državi članici ne dodjeljuje se više od devedeset šest mjesta.
Europsko vijeće, na inicijativu Europskog parlamenta i uz njegovu suglasnost, jednoglasno usvaja odluku kojom se utvrđuje sastav Europ- xxxx parlamenta, poštujući načela iz prvog podstavka.
3. Članovi Europskog parlamenta xxxxxx xx na razdoblje od pet xxxxxx slobodnim i tajnim glasovanjem na općim neposrednim izborima.
4. Europski parlament iz redova svojih članova bira predsjednika i predsjedništvo.
Članak 15.
1. Europsko vijeće daje Uniji potreban poticaj za njezin razvoj i utvrđuje opće političke smjernice i prioritete tog razvoja. Europsko vijeće ne izvršava zakonodavne funkcije.
2. Europsko vijeće sastoji se od šefova država ili vlada država članica zajedno s njegovim predsjednikom i s predsjednikom Komisije. Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku sudje- luje u njegovu radu.
3. Europsko vijeće sastaje se dvaput svakih šest mjeseci na poziv svojeg predsjednika. Kada to nalaže dnevni red, članovi Europskog vijeća mogu odlučiti da svakome od njih pomaže ministar, a u slučaju predsjednika Komisije, član Komisije. Kada to nalaže situacija, predsjednik saziva izvanredni sastanak Europskog vijeća.
4. Osim ako je Ugovorima drukčije predviđeno, odluke Europskog vijeća donose se konsenzusom.
5. Europsko vijeće bira svojeg predsjednika kvalificiranom većinom na razdoblje od dvije i xxx xxxxxx koje xx xxxx jednom obnoviti. U slučaju spriječenosti ili teže povrede dužnosti, Europsko vijeće može okončati mandat predsjednika u skladu s istim postupkom.
6. Predsjednik Europskog vijeća:
(a) predsjeda i potiče njegov rad;
(b) osigurava pripremu i kontinuitet rada Europskog vijeća u suradnji s predsjednikom Komisije i na temelju rada Vijeća za opće poslove;
(c) nastoji omogućiti koheziju i postizanje konsenzusa u okviru Europ- xxxx vijeća;
(d) podnosi izvješće Europskom parlamentu nakon svakog sastanka Europskog vijeća.
Predsjednik Europskog vijeća, na svojoj razini i u xxx svojstvu, osigu- rava vanjsko predstavljanje Unije xxxx xx riječ o pitanjima koja se odnose na njezinu zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, ne dovodeći u pitanje ovlasti Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigur- nosnu politiku.
Predsjednik Europskog vijeća ne obnaša nacionalnu dužnost.
Članak 16.
1. Vijeće zajedno s Europskim parlamentom izvršava zakonodavne i proračunske funkcije. Ono obavlja funkcije utvrđivanja politika i koordi- nacije, xxxx xx utvrđeno u Ugovorima.
2. Vijeće se sastoji od po jednog predstavnika svake države članice na ministarskoj razini, koji smije preuzimati obveze u ime vlade dotične države članice i glasovati.
3. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom, osim ako je u Ugovorima drukčije predviđeno.
►C2 4. Od 1. studenoga 2014. kvalificirana većina utvrđuje xx xxx većina xxxx xxxx najmanje 55 % članova Vijeća, ◄ sačinjena od najmanje petnaest članova i kojom su predstavljene države članice koje zajedno čine najmanje 65 % stanovništva Unije.
Blokirajuća manjina xxxx uključivati najmanje četiri člana Vijeća; u protivnome se smatra da je kvalificirana većina postignuta.
Ostali aranžmani kojima se uređuje kvalificirana većina utvrđeni su u
članku 238. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
5. Prijelazne odredbe koje se odnose na definiciju kvalificirane većine koje se primjenjuju do 31. listopada 2014. i odredbe koje se primjenjuju od 1. studenoga 2014. do 31. ožujka 2017. utvrđene su u Protokolu o prijelaznim odredbama.
6. Vijeće zasjeda u različitim sastavima xxxx xx xxxxx usvaja u skladu s člankom 236. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Vijeće za opće poslove osigurava dosljednost u radu različitih sastava Vijeća. Ono priprema i osigurava nastavno postupanje nakon sastanka Europskog vijeća, u suradnji s predsjednikom Europskog vijeća i Komi- sijom.
Vijeće za vanjske poslove na temelju strateških smjernica koje utvrđuje Europsko vijeće, oblikuje vanjsko djelovanje Unije i osigurava dosljed- nost djelovanja Unije.
7. Odbor stalnih predstavnika vlada država članica odgovoran je za pripremu rada Vijeća.
8. Vijeće se sastaje javno kada raspravlja i glasuje o nacrtu zakono- davnog akta. U tu je svrhu svaki sastanak Vijeća podijeljen na dva dijela, na način da xx xxxxx dio posvećen raspravi zakonodavnih akata Unije, a drugi aktivnostima koje nisu zakonodavne.
9. Dužnost predsjedanja sastavima Vijeća, osim xxxx xx riječ o sastavu Vijeća za vanjske poslove, obnašaju predstavnici država članica u Vijeću na temelju ravnopravne rotacije, u skladu s uvjetima utvrđenima u skladu s člankom 236. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Članak 17.
1. Komisija promiče opći interes Unije i u tu svrhu poduzima odgo- varajuće inicijative. Osigurava primjenu Ugovorâ i mjera koje na temelju njih donose institucije. Ona nadzire primjenu prava Unije pod kontrolom Suda Europske unije. Izvršava proračun i upravlja progra- mima. Izvršava koordinacijske, izvršne i upravljačke funkcije, xxxx xx utvrđeno u Ugovorima. Osim u slučaju zajedničke vanjske i sigurnosne politike i u drugim slučajevima predviđenima u Ugovorima, ona osigu- rava vanjsko predstavljanje Unije. Pokreće godišnje i višegodišnje plani- ranje programa Unije radi ostvarivanja međuinstitucionalnih sporazuma.
2. Zakonodavni akti Unije mogu se donijeti samo na temelju prije- dloga Komisije, osim ako je Ugovorima drukčije predviđeno. Ostali se akti donose na temelju prijedloga Komisije ako je to predviđeno Ugovo- rima.
3. Mandat Komisije traje pet xxxxxx.
Članovi Komisije xxxxxx xx na temelju njihove opće sposobnosti i europ- xxxx opredjeljenja, iz redova xxxxx xxxx je neovisnost neupitna.
U obavljanju svojih zaduženja Komisija je u potpunosti neovisna. Ne dovodeći u pitanje članak 18. stavak 2., članovi Komisije ne traže i ne primaju naputke od bilo koje vlade ili koje druge institucije, tijela, xxxxx ili subjekta. Suzdržavaju se od svakog djelovanja koje je nespojivo s njihovim dužnostima ili obavljanjem njihovih zadaća.
4. Komisija imenovana u razdoblju od xxxx stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona do 31. listopada 2014. sastoji se od po jednog državljanina svake države članice, uključujući njezina predsjednika i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku koji xx xxxxx od njezinih potpredsjednika.
5. Od 1. studenoga 2014. Komisija se sastoji od onog broja članova, uključujući njezina predsjednika i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, koji odgovara dvjema trećinama broja država članica, osim ako Europsko vijeće jednoglasno odluči xxx xxxx izmijeniti.
Članovi Komisije xxxxxx xx među državljanima država članica na temelju sustava strogo ravnopravne rotacije među državama članicama koji odražava demografski i zemljopisni spektar svih država članica. Sustav se uspostavlja jednoglasnom odlukom Europskog vijeća u skladu s člankom 244. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
6. Predsjednik Komisije:
(a) utvrđuje smjernice u okviru kojih Komisija treba raditi;
(b) odlučuje o unutarnjem ustroju Komisije, osiguravajući da ona djeluje dosljedno, učinkovito i kao kolegijalno tijelo;
(c) imenuje potpredsjednike, osim Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, iz redova članova Komisije.
Član Komisije podnosi ostavku ako to zatraži predsjednik. Visoki pred- stavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku podnosi ostavku u skladu s postupkom određenim u članku 18. stavku 1., ako to zatraži predsjednik.
7. Uzimajući u obzir izbore za Europski parlament te nakon održa- vanja odgovarajućih savjetovanja, Europsko vijeće, odlučujući kvalifici- ranom većinom, predlaže Europskom parlamentu kandidata za predsjed- nika Komisije. Europski parlament bira toga kandidata većinom glasova svojih članova. Ako kandidat ne dobije potrebnu većinu glasova, Europsko vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, u roku od jednog mjeseca predlaže novog kandidata kojeg Europski parlament bira prema istom postupku.
Vijeće, zajedničkom suglasnošću s izabranim predsjednikom, utvrđuje popis ostalih osoba koje predlaže za imenovanje članovima Komisije. Izbor tih osoba obavlja se na temelju prijedloga država članica u skladu s kriterijima određenima u stavku 3. drugom podstavku i stavku 5. drugom podstavku.
Predsjednika, Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigur- nosnu politiku i ostale članove Komisije kolektivno, kao tijelo, glasova- njem potvrđuje Europski parlament. Na temelju takve potvrde Komisiju imenuje Europsko vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom.
8. Komisija je kolektivno, kao tijelo, odgovorna Europskom parla- mentu. U skladu s člankom 234. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europski parlament može glasovati o nepovjerenju Komisiji. U slučaju izglasavanja nepovjerenja, članovi Komisije kolektivno, kao tijelo, podnose ostavku, a Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku podnosi ostavku na dužnosti koje obavlja u Komisiji.
Članak 18.
1. Europsko vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom uz suglasnost predsjednika Komisije, imenuje Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Europsko vijeće može okončati njegov mandat istim postupkom.
2. Visoki predstavnik vodi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Unije. Svojim prijedlozima doprinosi razvoju te politike koju provodi u skladu s mandatom koji mu dodjeljuje Vijeće. Isto se primjenjuje i na zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku.
3. Visoki predstavnik predsjeda Vijećem za vanjske poslove.
4. Visoki predstavnik jedan je od potpredsjednika Komisije. On osigurava dosljednost vanjskog djelovanja Unije. U Komisiji xx xxxx- xxxxx za njezine obveze u pogledu vanjskih odnosa i za usklađivanje drugih aspekata vanjskog djelovanja Unije. Pri izvršavanju tih zaduženja u Komisiji, i samo za potrebe tih zaduženja, Visokog predstavnika obvezuju postupci Komisije u mjeri u kojoj je to u skladu sa stavcima 2. i 3.
Članak 19.
1. Sud Europske unije obuhvaća Sud, Opći sud i specijalizirane sudove. On osigurava poštovanje prava pri tumačenju i primjeni Ugovorâ.
Države članice osiguravaju pravne lijekove dostatne za osiguranje učin- kovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije.
2. Sud se sastoji od po jednog suca po državi članici. Pomažu mu nezavisni odvjetnici.
Opći sud uključuje najmanje jednog suca po državi članici.
Suci i nezavisni odvjetnici Xxxx xx suci Općeg xxxx xxxxxx se iz redova xxxxx xxxx je neovisnost neupitna i koje ispunjavaju uvjete određene člancima 253. i 254. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Imenuju ih vlade država članica zajedničkom suglasnošću na razdoblje od šest xxxxxx. Suci i nezavisni odvjetnici xxxxxx xx istekla dužnost mogu biti ponovno imenovani.
3. Sud Europske unije, u skladu s Ugovorima:
(a) donosi odluke u postupcima koje pokreću države članice, institucije ili fizičke ili pravne osobe;
(b) odlučuje o prethodnim pitanjima, na zahtjev sudova država članica, o tumačenju prava Unije ili valjanosti akata koje su usvojile institucije;
(c) donosi odluke u ostalim slučajevima predviđenima Ugovorima.
GLAVA IV.
ODREDBE O POJAČANOJ SURADNJI
Članak 20.
(bivši članci od 27.a do 27.e, članci od 40. do 40.b i članci od 43. do
45. UEU-a te bivši članci 11. i 11.a UEZ-a)
1. Države članice koje među sobom žele uspostaviti pojačanu sura- dnju u okviru neisključivih nadležnosti Unije mogu koristiti njezine institucije i izvršavati te nadležnosti primjenjujući odgovarajuće odredbe Ugovorâ, podložno ograničenjima i u skladu s detaljnim aran- žmanima utvrđenima u ovom članku i člancima od 326. do 334. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Pojačana suradnja usmjerena je na unapređivanje ciljeva Unije, zaštitu njezinih interesa i jačanje procesa njezine integracije. Takva je suradnja u svako doba otvorena svim državama članicama u skladu s člankom
328. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
2. Odluku kojom se daje ovlaštenje za pojačanu suradnju Vijeće donosi kao krajnje sredstvo, kada utvrdi da ciljeve takve suradnje Unija kao cjelina ne može ostvariti u razumnom roku, i pod uvjetom da u njoj sudjeluje najmanje devet država članica. Vijeće djeluje u skladu s postupkom predviđenim u članku 329. Ugovora o funkcioni- xxxxx Europske unije.
3. Svi članovi Vijeća mogu sudjelovati u vijećanju, ali u glasovanju sudjeluju samo članovi Vijeća koji predstavljaju države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji. Pravila glasovanja određena su u članku 330. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
4. Akti usvojeni u okviru pojačane suradnje obvezuju samo države članice koje u njoj sudjeluju. Oni se ne smatraju dijelom pravne steče- vine koju moraju prihvatiti države kandidatkinje za pristupanje Uniji.
GLAVA V.
OPĆE ODREDBE O VANJSKOM DJELOVANJU UNIJE I POSEBNE ODREDBE O ZAJEDNIČKOJ VANJSKOJ I SIGURNOSNOJ POLITICI
POGLAVLJE 1.
OPĆE ODREDBE O VANJSKOM DJELOVANJU UNIJE
Članak 21.
1. Djelovanje Unije na međunarodnoj sceni vodi se načelima koja su nadahnjivala njezino stvaranje, razvoj i proširenje i koja ona nastoji promicati u ostatku svijeta: demokraciji, vladavini prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih xxxxxxx, poštovanju ljudskog dostojanstva, načelima jednakosti i solidarnosti te poštovanju načelâ Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava.
Unija nastoji razvijati odnose i graditi partnerstva s trećim zemljama i međunarodnim, regionalnim ili globalnim organizacijama s kojima dijeli načela iz prvog podstavka. Ona promiče multilateralna rješenja zajedni- čkih problema, osobito u okviru Ujedinjenih naroda.
2. Unija utvrđuje i provodi zajedničke politike i djelovanja i nastoji ostvariti visok stupanj suradnje u svim područjima međunarodnih odnosa radi:
(a) zaštite svojih vrijednosti, temeljnih interesa, sigurnosti, neovisnosti i cjelovitosti;
(b) učvršćivanja i podrške demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima i načelima međunarodnog prava;
(c) očuvanja mira, sprečavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti u skladu s ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda, xxxx- xxxx Helsinškoga završnog akta i ciljevima Pariške povelje, uklju- čujući i one koji se odnose na vanjske granice;
(d) podupiranja održivog gospodarskog i socijalnog razvoja te razvoja zaštite okoliša u zemljama u razvoju, prvenstveno radi iskorjenji- vanja siromaštva;
(e) poticanja integracije svih zemalja u svjetsko gospodarstvo, uključu- jući i postupnim ukidanjem ograničenja u međunarodnoj trgovini;
(f) pružanja pomoći razvoju međunarodnih mjera za očuvanje i pobolj- šanje kvalitete okoliša i održivog upravljanja svjetskim prirodnim bogatstvima, kako bi osigurala održivi razvoj;
(g) pružanja pomoći stanovništvu, zemljama i regijama pogođenima prirodnim nepogodama ili nesrećama izazvanima ljudskim djelova- njem; te
(h) promicanja međunarodnog sustava utemeljenog na snažnijoj multi- lateralnoj suradnji i dobrom globalnom upravljanju.
3. Unija poštuje načela i ostvaruje ciljeve određene u stavcima 1. i 2. u razvoju i provedbi različitih područja vanjskog djelovanja Unije koja su obuhvaćena ovom glavom i dijelom petim Ugovora o funkcioniranju Europske unije i vanjskih aspekata svojih drugih politika.
Unija osigurava koherentnost među različitim područjima svojeg vanj- skog djelovanja, kao i između njih i svojih drugih politika. Vijeće i Komisija, uz pomoć Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, osiguravaju tu koherentnost i surađuju u tu svrhu.
Članak 22.
1. Na temelju načela i ciljeva određenih u članku 21., Europsko vijeće utvrđuje strateške interese i ciljeve Unije.
Odluke Europskog vijeća o strateškim interesima i ciljevima Unije odnose se na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku te na ostala područja vanjskog djelovanja Unije. Takve se odluke mogu odnositi na odnose Unije s određenom zemljom ili regijom ili mogu biti tematske prirode. U njima se utvrđuje njihovo trajanje te sredstva koja su Unija i države članice dužne osigurati.
Europsko vijeće odlučuje jednoglasno, na preporuku Vijeća, usvojenu xx xxxxxx potonjeg na temelju aranžmana utvrđenih za svako područje. Odluke Europskog vijeća provode se u skladu s postupcima predviđe- nima u Ugovorima.
2. Vijeću mogu zajedničke prijedloge podnositi Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, za područje zajedničke vanjske i sigurnosne politike, a Komisija za ostala područja vanjskog djelovanja.
POGLAVLJE 2.
POSEBNE ODREDBE O ZAJEDNIČKOJ VANJSKOJ I SIGURNO- SNOJ POLITICI
ODJELJAK 1.
ZAJEDNIČKE ODREDBE
Članak 23.
Djelovanje Unije na međunarodnoj sceni, na temelju ovog poglavlja, rukovodi se načelima i ostvaruje ciljeve općih odredaba utvrđenih u poglavlju 1. te se provodi u skladu s xxx odredbama.
Članak 24.
(bivši članak 11. UEU-a)
1. Nadležnost Unije u pitanjima zajedničke vanjske i sigurnosne poli- tike obuhvaća sva područja vanjske politike i sva pitanja koja se odnose na sigurnost Unije, uključujući i postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike koja bi mogla voditi prema zajedničkoj obrani.
Zajednička vanjska i sigurnosna politika podliježe posebnim pravilima i postupcima. Utvrđuju je i provode Europsko vijeće i Vijeće, odlučujući jednoglasno, osim ako je Ugovorima drukčije predviđeno. Usvajanje zakonodavnih akata je isključeno. Zajedničku vanjsku i sigurnosnu xxxx- xxxx provode Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice u skladu s Ugovorima. Posebna uloga Europ- xxxx parlamenta i Komisije u xxx području utvrđena je Ugovorima. Sud Europske unije nema nadležnost u odnosu na te odredbe, izuzev nadlež- nosti za praćenje usklađenosti s člankom 40. ovog Ugovora i ispitivanja zakonitosti određenih odluka xxxx xx predviđeno člankom 275. stavkom drugim Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
2. U okviru načela i ciljeva svojeg vanjskog djelovanja, Unija vodi, utvrđuje i provodi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku na temelju razvoja uzajamne političke solidarnosti među državama članicama, iden- tifikacije pitanja od općeg interesa i ostvarenja sve većeg stupnja konvergencije djelovanja država članica.
3. Države članice aktivno i bez zadrške podupiru vanjsku i sigur- nosnu politiku Unije u duhu lojalnosti i uzajamne solidarnosti i u skladu su s djelovanjem Unije u xxx području.
Države članice zajednički rade na jačanju i razvijanju svoje uzajamne političke solidarnosti. One se suzdržavaju od svakog djelovanja koje je suprotno interesima Unije ili koje bi moglo narušiti njezinu učinkovitost kao kohezivne snage u međunarodnim odnosima.
Vijeće i Visoki predstavnik osiguravaju usklađenost s xxx načelima.
Članak 25.
(bivši članak 12. UEU-a) Unija vodi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku:
(a) utvrđivanjem općih smjernica;
(b) donošenjem odluka kojima se utvrđuju:
i. djelovanja koje Unija treba poduzeti;
ii. stajališta koja Unija treba zauzeti;
iii. xxxxxxxxx za provedbu odluka iz točaka i. i ii.;
te
(c) jačanjem sustavne suradnje među državama članicama u vođenju politike.
Članak 26.
(bivši članak 13. UEU-a)
1. Europsko vijeće prepoznaje strateške interese Unije, određuje ciljeve i utvrđuje opće smjernice zajedničke vanjske i sigurnosne poli- tike, uključujući za pitanja s implikacijama u području obrane. Xxx donosi potrebne odluke.
Ako to nalaže međunarodni razvoj događaja, predsjednik Europskog vijeća saziva izvanredni sastanak Europskog vijeća radi utvrđivanja strateških odrednica politike Unije u odnosu na takav razvoj događaja.
2. Vijeće oblikuje zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku i donosi odluke potrebne za njezino utvrđivanje i provedbu na temelju općih smjernica i strateških odrednica utvrđenih xx xxxxxx Europskog vijeća.
Vijeće i Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu xxxx- xxxx osiguravaju jedinstvo, koherentnost i učinkovitost djelovanja Unije.
3. Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku provode Visoki pred- stavnik i države članice, koristeći nacionalna sredstva i sredstva Unije.
Članak 27.
1. Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, koji predsjeda Vijećem za vanjske poslove, svojim prijedlozima dopri- nosi razvoju zajedničke vanjske i sigurnosne politike i osigurava provedbu odluka koje donose Europsko vijeće i Vijeće.
2. Visoki predstavnik predstavlja Uniju u pitanjima koja se odnose na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. On u ime Unije vodi politički dijalog s trećima i izražava stajalište Unije u međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama.
3. U ispunjavanju njegovog mandata, Visokom predstavniku pomaže Europska služba za vanjsko djelovanje. Ta služba surađuje s diplomat- skim službama država članica i sastavljena je od dužnosnika iz odgo- varajućih odjela Glavnog tajništva Vijeća i Komisije kao i osoblja upućenog iz nacionalnih diplomatskih službi država članica. Ustroj i funkcioniranje Europske službe za vanjsko djelovanje utvrđuje se odlukom Vijeća. Vijeće odlučuje na prijedlog Visokog predstavnika nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i uz prethodnu suglasnost Komisije.
Članak 28.
(bivši članak 14. UEU-a)
1. Kada međunarodna situacija zahtijeva operativno djelovanje Unije, Vijeće donosi potrebne odluke. U njima se utvrđuju njihovi ciljevi, područje primjene, sredstva koja Uniji stoje na raspolaganju, ako je potrebno i njihovo trajanje, te uvjeti za njihovu provedbu.
Ako se promijene okolnosti koje bitno utječu na pitanje koje je pred- metom takve odluke, Vijeće preispituje načela i ciljeve te odluke i donosi potrebne odluke.
2. Odluke iz stavka 1. obvezuju države članice u pogledu stajališta koja one zauzimaju i u pogledu njihovog djelovanja.
3. Kada se planira usvajanje nacionalnog stajališta ili djelovanje na nacionalnoj razini na temelju odluke iz stavka 1., potrebno je da države članice na vrijeme dostave obavijest o tome kako bi se, ako je potrebno, omogućilo prethodno savjetovanje u Vijeću. Obveza dostavljanja pret- xxxxx obavijesti ne odnosi se na mjere koje samo predstavljaju preno- šenje odluka Vijeća na nacionalnu razinu.
4. U slučaju neodoljive potrebe koja proizlazi iz promijenjene situa- cije, a u nedostatku preispitivanja odluke Vijeća iz stavka 1., države članice mogu hitno poduzeti potrebne mjere, vodeći računa o općim ciljevima te odluke. Dotična država članica odmah obavješćuje Vijeće o svim takvim mjerama.
5. U slučaju bilo kakvih značajnih poteškoća u provedbi odluke iz ovog članka, država članica ih je dužna uputiti Vijeću, koje o njima raspravlja i traži odgovarajuća rješenja. Ta rješenja ne smiju biti u suprotnosti s ciljevima odluke iz stavka 1. ili narušavati njezinu učin- kovitost.
Članak 29.
(bivši članak 15. UEU-a)
Vijeće donosi odluke koje utvrđuju pristup Unije pojedinom pitanju zemljopisne ili tematske naravi. Države članice osiguravaju da njihove nacionalne politike budu u skladu sa stajalištima Unije.
Članak 30.
(bivši članak 22. UEU-a)
1. Bilo koja država članica, Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku ili Visoki predstavnik uz potporu Komisije mogu Vijeću uputiti pitanje koje se odnosi na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku te mu mogu podnositi inicijative ili prijedloge, ako je to primjereno.
2. U slučajevima koji zahtijevaju brzu odluku, Visoki predstavnik, po službenoj dužnosti ili na zahtjev države članice, saziva izvanredni sastanak Vijeća u roku od četrdeset osam sati ili, u slučaju hitnosti, u kraćem roku.
Članak 31.
(bivši članak 23. UEU-a)
1. Odluke na temelju ovog poglavlja donose Europsko vijeće i Vijeće, odlučujući jednoglasno, osim ako je ovim poglavljem pred- viđeno drukčije. Donošenje zakonodavnih akata je isključeno.
Ako glasuje suzdržano, svaki član Vijeća može obrazložiti svoju suzdržanost davanjem formalne izjave na temelju ovog podstavka. U xxx slučaju nije obvezan primjenjivati tu odluku, ali prihvaća da ona obvezuje Uniju. U duhu uzajamne solidarnosti dotična država članica suzdržava se od svakog djelovanja koje bi moglo biti u suprotnosti ili onemogućavati djelovanje Unije na temelju te odluke, a ostale države članice poštuju njezino stajalište. Ako članovi Vijeća koji na xxx xxxxx obrazlože svoju suzdržanost predstavljaju najmanje jednu trećinu država članica koje zajedno čine najmanje jednu trećinu stanovništva Unije, odluka se ne donosi.
2. Odstupajući od odredaba stavka 1., Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom:
— pri donošenju odluke kojom se utvrđuje djelovanje ili stajalište Unije na temelju odluke Europskog vijeća koja se odnosi na strateške inte- rese i ciljeve Unije, xxxx xx navedeno u članku 22. stavku 1.,
— pri donošenju odluke kojom se utvrđuje djelovanje ili stajalište Unije, na prijedlog koji Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavi nakon posebnog zahtjeva Europskog vijeća, podnesenog na vlastitu inicijativu ili na inicijativu Visokog predstavnika,
— pri donošenju svih odluka kojima se provodi odluka kojom se utvr- đuje djelovanje ili stajalište Unije,
— kada se imenuje posebni predstavnik u skladu s člankom 33.
Ako član Vijeća izjavi da se zbog ključnih i navedenih razloga nacio- nalne politike namjerava suprotstaviti donošenju odluke o kojoj se odlu- čuje kvalificiranom većinom, glasovanje se ne provodi. Visoki pred- stavnik će u neposrednom savjetovanju s državom članicom o kojoj je riječ tražiti rješenje koje je za nju prihvatljivo. Ako on u tome ne uspije, Vijeće može, odlučujući kvalificiranom većinom, zatražiti da se to pitanje uputi Europskom vijeću na jednoglasno odlučivanje.
3. Europsko vijeće može jednoglasno donijeti odluku kojom xx xxxx- đuje da Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom u slučajevima koji nisu slučajevi iz stavka 2.
4. Stavci 2. i 3. ne primjenjuju se na odluke koje imaju implikacije u području vojske ili obrane.
5. O postupovnim pitanjima Vijeće odlučuje većinom glasova svojih
članova.
Članak 32.
(bivši članak 16. UEU-a)
Kako bi se utvrdio zajednički pristup, države se članice međusobno u okviru Europskog vijeća i Vijeća savjetuju o svakom pitanju vanjske i sigurnosne politike koje je od općeg interesa. Prije poduzimanja bilo kakvog djelovanja na međunarodnoj sceni ili preuzimanja bilo koje obveze koja bi mogla utjecati na interese Unije, svaka država članica savjetuje se s ostalim državama članicama u okviru Europskog vijeća ili Vijeća. Države članice konvergencijom svojih djelovanja osiguravaju da Unija može afirmirati svoje interese i vrijednosti na međunarodnoj sceni. Države članice pokazuju međusobnu solidarnost.
Kada Europsko vijeće ili Vijeće utvrdi zajednički pristup Unije u smislu prvog stavka, Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ministri vanjskih poslova država članica koordiniraju svoje aktivnosti unutar Vijeća.
Diplomatske misije država članica i misije Unije u trećim zemljama i međunarodnim organizacijama surađuju i doprinose oblikovanju i provedbi zajedničkog pristupa.
Članak 33.
(bivši članak 18. UEU-a)
Vijeće može, na prijedlog Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, imenovati posebnog predstavnika s mandatom u pogledu nekog posebnog političkog pitanja. Posebni pred- stavnik je u izvršavanju svojeg mandata odgovoran Visokom predstavniku.
Članak 34.
(bivši članak 19. UEU-a)
1. Države članice koordiniraju svoje djelovanje u međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama. U xxx forumima one podržavaju stajališta Unije. Tu koordinaciju organizira Visoki pred- stavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.
U međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama, gdje ne sudjeluju sve države članice, one koje sudjeluju podržavaju stajališta Unije.
2. U skladu s člankom 24. stavkom 3., države članice zastupljene u međunarodnim organizacijama ili na međunarodnim konferencijama u kojima ne sudjeluju sve države članice, redovito obavješćuju ostale države članice i Visokog predstavnika o svim pitanjima od zajedničkog interesa.
Države članice koje su ujedno članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda uskladit će svoje djelovanje i u potpunosti obavješćivati ostale države članice i Visokog predstavnika. Države članice koje su članice Vijeća sigurnosti brane u obavljanju svojih funkcija stajališta i interese Unije, ne dovodeći u pitanje svoje obveze prema odredbama Povelje Ujedinjenih naroda.
Kada Unija utvrdi stajalište o određenom pitanju koje je na dnevnom redu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, države članice koje su članice Vijeća sigurnosti zahtijevaju da ►C2 Visoki predstavnik bude pozvan da iznese stajalište Unije. ◄
Članak 35.
(bivši članak 20. UEU-a)
Diplomatske i konzularne misije država članica i delegacije Unije u trećim zemljama i na međunarodnim konferencijama te njihova pred- stavništva pri međunarodnim organizacijama surađuju kako bi osigurali poštovanje i provođenje odluka o utvrđivanju stajališta i djelovanja Unije koje su donesene na temelju ovog poglavlja.
Svoju suradnju oni unapređuju razmjenom podataka i provođenjem zajedničkih procjena.
One doprinose provedbi prava građana Unije na zaštitu na državnom području trećih zemalja iz članka 20. stavka 2. točke (c) Ugovora o funkcioniranju Europske unije i mjerama usvojenim na temelju članka
23. tog Ugovora.
Članak 36.
(bivši članak 21. UEU-a)
Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku redo- xxxx se savjetuje s Europskim parlamentom o glavnim aspektima i osno- vnim opredjeljenjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike te zajed- ničke sigurnosne i obrambene politike i informira ga o razvoju tih politika. On osigurava da se stavovi Europskog parlamenta na odgova- rajući način uzmu u razmatranje. Posebni predstavnici smiju sudjelovati u informiranju Europskog parlamenta.
Europski parlament može upućivati pitanja ili davati preporuke Vijeću ili Visokom predstavniku. Europski parlament dvaput godišnje održava raspravu o napretku u provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike uključujući zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku.
Članak 37.
(bivši članak 24. UEU-a)
Unija može sklapati sporazume s jednom ili više država ili među- narodnih organizacija u područjima obuhvaćenima ovim poglavljem.
Članak 38.
(bivši članak 25. UEU-a)
Ne dovodeći u pitanje članak 240. Ugovora o funkcioniranju Europske zajednice, Politički i sigurnosni odbor prati međunarodnu situaciju u područjima obuhvaćenima zajedničkom vanjskom i sigurnosnom poli- tikom i doprinosi utvrđivanju politika davanjem mišljenja Vijeću, na zahtjev Vijeća ili Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku ili na vlastitu inicijativu. Također nadzire provedbu usuglašenih politika, ne dovodeći u pitanje ovlasti Visokog predstavnika.
U okviru područja primjene ovog poglavlja, Politički i sigurnosni odbor u sklopu odgovornosti Vijeća i Visokog predstavnika provodi politički nadzor i strateški usmjerava operacije upravljanja krizama iz članka 43.
Vijeće može ovlastiti Odbor da za potrebe i za vrijeme trajanja operacije upravljanja krizama, kako ih utvrdi Vijeće, donosi odgovarajuće odluke o političkom nadzoru i strateškom usmjeravanju operacije.
Članak 39.
U skladu s člankom 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i odstupajući od njegova stavka 2., Vijeće usvaja odluku u kojoj se utvr- đuju pravila o zaštiti pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka xx xxxxxx država članica pri obavljanju aktivnosti u području primjene ovog poglavlja i pravila o slobodnom kretanju takvih podataka. Pošto- vanje tih pravila podliježe nadzoru neovisnih tijela.
Članak 40.
(bivši članak 47. UEU-a)
Provedba zajedničke vanjske i sigurnosne politike ne utječe na primjenu postupaka i opseg ovlasti institucija utvrđenih Ugovorima za izvršavanje nadležnosti Unije iz članaka od 3. do 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Slično tomu, provedba politika navedenih u xxx člancima ne utječe na primjenu postupaka i opseg ovlasti institucija utvrđenih Ugovorima za izvršavanje nadležnosti Unije temeljem ovog poglavlja.
Članak 41.
(bivši članak 28. UEU-a)
1. Administrativni izdaci koji za institucije nastanu zbog provedbe ovog poglavlja terete proračun Unije.
2. Operativni izdaci koji nastanu pri provedbi ovog poglavlja također terete proračun Unije, osim izdataka koji nastanu pri operacijama koje imaju implikacije u području vojske ili obrane te u slučajevima kada Vijeće jednoglasno odluči drukčije.
U slučajevima kada izdaci ne terete proračun Unije, oni terete države članice prema ključu bruto nacionalnog proizvoda, osim ako Vijeće jednoglasno odluči drukčije. Xxxx xx riječ o izdacima koji nastanu pri operacijama koje imaju implikacije u području vojske ili obrane, države članice xxxx xx predstavnici u Vijeću dali formalnu izjavu na temelju članka 31. stavka 1. drugog podstavka, nisu obvezne doprinijeti njihovu financiranju.
3. Vijeće donosi odluku u kojoj se utvrđuju posebni postupci koji jamče brzi pristup odobrenim proračunskim sredstvima u proračunu Unije za žurno financiranje inicijativa u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike, a osobito za pripremne aktivnosti za zadaće iz članka 42. stavka 1. i članka 43. Vijeće odlučuje nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.
Pripremne aktivnosti za zadaće iz članka 42. stavka 1. i članka 43. koje ne terete proračun Unije, financiraju se iz početnog xxxxx xxxx čine doprinosi država članica.
Na prijedlog Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigur- nosnu politiku, Vijeće kvalificiranom većinom donosi odluke kojima se utvrđuju:
(a) postupci osnivanja i financiranja početnog xxxxx, osobito iznosi koji se dodjeljuju fondu;
(b) postupci upravljanja početnim fondom;
(c) postupci financijskog nadzora.
Kada zadaća planirana u skladu s člankom 42. stavkom 1. i člankom 43. ne može teretiti proračun Unije, Vijeće daje ovlaštenje Visokom pred- stavniku Unije da upotrijebi sredstva xxxxx. Visoki predstavnik izvje- šćuje Vijeće o provedbi te doznake.
ODJELJAK 2.
ODREDBE O ZAJEDNIČKOJ SIGURNOSNOJ I OBRAMBENOJ POLITICI
Članak 42.
(bivši članak 17. UEU-a)
1. Zajednička sigurnosna i obrambena politika sastavni je dio zajed- ničke vanjske i sigurnosne politike. Ona Uniji osigurava operativnu sposobnost koja se oslanja na civilna i vojna sredstva. Unija ih može koristiti u misijama izvan Unije za očuvanje mira, sprečavanje sukoba i jačanje međunarodne sigurnosti u skladu s načelima Povelje Ujedinjenih naroda. Izvršavanje tih zadaća obavlja se korištenjem kapaciteta koje osiguravaju države članice.
2. Zajednička sigurnosna i obrambena politika uključuje postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike Unije. To će dovesti do zajedničke obrane, kada Europsko vijeće jednoglasno tako odluči. Ono u xxx slučaju preporučuje državama članicama da donesu takvu odluku u skladu sa svojim ustavnim odredbama.
Politika Unije u skladu s ovim odjeljkom ne dovodi u pitanje poseban karakter sigurnosne i obrambene politike određenih država članica te poštuje obveze pojedinih država članica na temelju Sjevernoatlantskog ugovora, koje svoju zajedničku obranu ostvaruju u okviru Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) i u skladu je sa zajedničkom sigur- nosnom i obrambenom politikom utvrđenom unutar tog okvira.
3. Države članice Uniji stavljaju na raspolaganje civilne i vojne kapa- citete za provedbu zajedničke sigurnosne i obrambene politike, kako bi doprinijele ostvarivanju ciljeva koje je utvrdilo Vijeće. Države članice koje zajednički uspostave multinacionalne snage mogu ih staviti na raspolaganje zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici.
Države članice obvezuju se postupno poboljšati svoje vojne kapacitete. Agencija u području razvoja obrambenih kapaciteta, istraživanja, nabave i naoružanja (dalje u tekstu „Europska obrambena agencija”) utvrđuje operativne potrebe, promiče mjere za zadovoljavanje tih potreba te doprinosi utvrđivanju i, prema potrebi, provedbi bilo koje mjere potrebne za jačanje industrijskih i tehnoloških temelja u obrambenom sektoru, sudjeluje pri utvrđivanju europske politike kapacitetâ i naoru- žanja te pomaže Vijeću pri procjeni poboljšanja vojnih kapaciteta.
4. Odluke koje se odnose na zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku, uključujući one kojima se pokreće misija navedena u ovom članku, Vijeće donosi odlučujući jednoglasno, na prijedlog Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku ili na inici- jativu države članice. Visoki predstavnik može, prema potrebi, zajedno s Komisijom, predložiti korištenje nacionalnih sredstava i instrumenata Unije.
5. Vijeće može izvršenje zadaće, u okviru Unije, povjeriti skupini država članica u svrhu zaštite vrijednosti Unije i služenja njezinim interesima. Izvršenje takve zadaće uređeno je člankom 44.
6. Države članice xxxx vojni kapaciteti ispunjavaju više kriterije i koje su se u ovom području uzajamno više obvezale radi obavljanja najzah- tjevnijih misija, uspostavljaju stalnu strukturiranu suradnju u okviru Unije. Takva je suradnja uređena člankom 46. Suradnja ne utječe na odredbe članka 43.
7. Ako je država članica žrtva oružane agresije na svoje državno područje, ostale države članice obvezne su pružiti joj pomoć i potporu svim sredstvima kojima raspolažu, u skladu s člankom 51. Povelje Ujedinjenih naroda. To ni na xxxx xxxxx ne dovodi u pitanje poseban karakter sigurnosne i obrambene politike određenih država članica.
Obveze i suradnja u ovom području moraju biti u skladu s obvezama preuzetima u okviru Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora, koja, za države koje su njezine članice, ostaje temelj njihove kolektivne obrane i forum za njezinu provedbu.
Članak 43.
1. Zadaće iz članka 42. stavka 1. tijekom kojih Unija može koristiti civilna i vojna sredstva uključuju zajedničke operacije razoružavanja, humanitarne zadaće i zadaće spašavanja, zadaće vojnog savjetovanja i pružanja pomoći, zadaće sprečavanja sukoba i očuvanja mira, zadaće borbenih snaga u upravljanju krizama, uključujući uspostavu mira i stabilizaciju nakon sukoba. Sve te zadaće mogu doprinijeti borbi protiv terorizma, među ostalim i pružanjem potpore trećim zemljama u suzbijanju terorizma na njihovim državnim područjima.
2. Vijeće donosi odluke o zadaćama iz stavka 1. kojima se utvrđuju njihovi ciljevi i opseg te opći uvjeti njihove provedbe. Visoki pred- stavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, pod nadzorom Vijeća te u bliskom i stalnom kontaktu s Političkim i sigurnosnim odborom, osigurava koordinaciju civilnih i vojnih aspekata tih zadaća.
Članak 44.
1. U okviru odluka donesenih u skladu s člankom 43., Vijeće može povjeriti provedbu neke zadaće skupini država članica koje su voljne i imaju potrebne sposobnosti za takvu zadaću. Te se države članice, u suradnji s Visokim predstavnikom Unije za vanjske poslove i sigur- nosnu politiku, međusobno dogovaraju o načinu upravljanja zadaćom.
2. Države članice koje sudjeluju u zadaći redovito obavješćuju Vijeće o njezinom napretku, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev druge države članice. Te članice odmah obavješćuju Vijeće, ako dovršenje zadaće dovodi do znatnih posljedica ili zahtijeva izmjenu cilja, opsega ili uvjeta određenih za zadaću u odlukama iz stavka 1. U xxx slučajevima Vijeće donosi potrebne odluke.
Članak 45.
1. Europska obrambena agencija iz članka 42. stavka 3. xxxx xx u odgovornosti Vijeća ima za zadaću:
(a) doprinijeti utvrđivanju ciljeva vojnih kapaciteta država članica i ocjeni poštovanja obveza povezanih sa sposobnostima koje xx xxxx- xxxx države članice;
(b) promicati usklađivanje operativnih potreba i usvajanje učinkovitih i usklađenih metoda nabave;
(c) predlagati multilateralne projekte radi ispunjenja ciljeva u smislu vojnih kapaciteta, osigurati koordinaciju programa koje provode države članice te upravljanje posebnim programima suradnje;
(d) podupirati istraživanja obrambene tehnologije te koordinirati i plani- rati zajedničke istraživačke aktivnosti i proučavanje tehničkih rješenja za buduće operativne potrebe;
(e) doprinositi prepoznavanju, a po potrebi, i provedbi svih korisnih mjera za jačanje industrijske i tehnološke osnove obrambenog sektora i za poboljšanje učinkovitosti vojnih izdataka.
2. Europska obrambena agencija otvorena je svim državama člani- cama koje žele sudjelovati u njezinu radu. Vijeće, odlučujući kvalifici- ranom većinom, donosi odluku kojom se utvrđuju statut, sjedište i pravila poslovanja Agencije. U xxx xx odluci potrebno uzeti u obzir razinu učinkovitog sudjelovanja u aktivnostima Agencije. U okviru Agencije osnivaju se posebne skupine koje okupljaju države članice koje rade na zajedničkim projektima. Prema potrebi, Agencija svoje zadaće obavlja u suradnji s Komisijom.
Članak 46.
1. Države članice koje žele sudjelovati u stalnoj strukturiranoj sura- dnji iz članka 42. stavka 6., koje ispunjavaju kriterije i koje su preuzele obveze povezane s vojnim kapacitetima određenima u Protokolu o stalnoj strukturiranoj suradnji, o svojoj namjeri obavješćuju Vijeće i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.
2. U roku od tri mjeseca nakon obavijesti iz stavka 1., Vijeće usvaja odluku kojom se uspostavlja stalna strukturirana suradnja i utvrđuje popis država članica koje u njoj sudjeluju. Vijeće odlučuje kvalifici- ranom većinom, nakon savjetovanja s Visokim predstavnikom.
3. Svaka država članica koja naknadno poželi sudjelovati u stalnoj strukturiranoj suradnji o svojoj namjeri obavješćuje Vijeće i Visokog predstavnika.
Vijeće usvaja odluku kojom se potvrđuje sudjelovanje dotične države xxxxxxx xxxx ispunjava kriterije i preuzima obveze iz članaka 1. i 2. Protokola o stalnoj strukturiranoj suradnji. Vijeće odlučuje kvalifici- ranom većinom, nakon savjetovanja s Visokim predstavnikom. U glaso- vanju sudjeluju samo članovi Vijeća koji predstavljaju države članice sudionice.
Kvalificirana se većina utvrđuje u skladu s člankom 238. stavkom 3. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
4. Ako država članica sudionica više ne ispunjava kriterije ili više nije u mogućnosti ispunjavati obveze iz članaka 1. i 2. Protokola o stalnoj strukturiranoj suradnji, Vijeće može donijeti odluku kojom se suspendira sudjelovanje dotične države članice.
Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom. U glasovanju sudjeluju samo članovi Vijeća koji predstavljaju države članice sudionice, uz iznimku dotične države članice.
Kvalificirana se većina utvrđuje u skladu s člankom 238. stavkom 3. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
5. Svaka država članica sudionica koja xx xxxx povući iz stalne xxxxx- turirane suradnje o svojoj namjeri obavješćuje Vijeće, koje prima na znanje da je dotična država članica prestala sudjelovati.
6. Odluke i preporuke Vijeća u okviru stalne strukturirane suradnje, osim onih koje su predviđene u stavcima od 2. do 5., donose se jedno- glasno. Za potrebe ovog stavka, jednoglasnost podrazumijeva samo glasove predstavnika država članica sudionica.
GLAVA VI.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 47.
Unija ima pravnu osobnost.
Članak 48.
(bivši članak 48. UEU-a)
▼C2
1. Ugovori se mogu mijenjati u skladu s redovnim postupkom revi- zije. Ugovori se mogu mijenjati i u skladu s pojednostavnjenim postup- cima revizije.
Redovni postupak revizije
2. Xxxxx xxxx koje države članice, Europski parlament ili Komisija mogu Vijeću podnijeti prijedloge za izmjenu Ugovorâ. Xxx se prijedlo- zima, između ostalog, mogu povećati odnosno smanjiti nadležnosti koje su Uniji dodijeljene u Ugovorima. Vijeće podnosi te prijedloge Europ- skom vijeću, a o njima se obavješćuju nacionalni parlamenti.
▼B
3. Ako Europsko vijeće, nakon savjetovanja s Europskim parla- mentom i Komisijom, običnom većinom glasova xxxxxx odluku o razmatranju predloženih izmjena, predsjednik Europskog vijeća saziva konvenciju sastavljenu od predstavnika nacionalnih parlamenata, šefova država ili vlada država članica, Europskog parlamenta i Komisije. U slučaju institucionalnih promjena u monetarnom području, savjetovanja se provode i s Europskom središnjom bankom. Konvencija razmatra prijedloge izmjena te konsenzusom donosi preporuku za konferenciju predstavnika vlada država članica xxxx xx predviđena u stavku 4.
Europsko vijeće običnom većinom glasova, uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta, može odlučiti ne sazvati konvenciju ako opseg predloženih izmjena ne opravdava njezino sazivanje. U potonjem slučaju Europsko vijeće utvrđuje okvir nadležnosti konferencije predsta- vnika vlada država članica.
4. Konferenciju predstavnika vlada država članica saziva predsjednik Vijeća kako bi se zajedničkom suglasnošću utvrdile namjeravane izmjene Ugovorâ.
Izmjene stupaju na snagu nakon što ih ratificiraju sve države članice u skladu sa svojim ustavnim odredbama.
5. Ako dvije godine nakon potpisivanja ugovora o izmjeni Ugovorâ, četiri petine država članica ratificira ugovor, a jedna ili više država članica pri ratifikaciji nailazi na poteškoće, predmet se upućuje Europ- skom vijeću.
Pojednostavnjeni postupci revizije
6. Xxxxx xxxx koje države članice, Europski parlament ili Komisija mogu Europskom vijeću podnijeti prijedloge za reviziju svih ili dijela odredaba dijela trećeg Ugovora o funkcioniranju Europske unije koje se odnose na unutarnje politike i djelovanje Unije.
Europsko vijeće može donijeti odluku o izmjeni svih ili dijela odredaba dijela trećeg Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Europsko vijeće odlučuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Komisijom te Europskom središnjom bankom u slučaju institucionalnih promjena u monetarnom području. Ta odluka stupa na snagu tek nakon što je potvrde države članice u skladu sa svojim ustavnim odredbama.
Odluka iz drugog podstavka ne proširuje nadležnosti koje su Uniji dodijeljene Ugovorima.
7. Ako Ugovor o funkcioniranju Europske unije ili glava V. ovog Ugovora predviđa da u određenom području ili slučaju Vijeće odlučuje jednoglasno, Europsko vijeće može donijeti odluku kojom ovlašćuje Vijeće da u xxx području ili u xxx slučaju odlučuje kvalificiranom većinom. Ovaj se podstavak ne primjenjuje na odluke koje se odnose na područje vojske ili obrane.
Ako Ugovor o funkcioniranju Europske unije predviđa da zakonodavne akte usvaja Vijeće u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, Europsko vijeće može donijeti odluku kojom se dopušta usvajanje takvih akata u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.
O svakoj se inicijativi Europskog vijeća na temelju prvog ili drugog podstavka obavješćuju nacionalni parlamenti. Ako se nacionalni parla- ment usprotivi u roku od šest mjeseci od xxxx takve obavijesti, odluka iz prvog ili drugog podstavka ne donosi se. Ako protivljenje izostane, Europsko vijeće može donijeti odluku.
Europsko vijeće odluke iz prvog i drugog podstavaka donosi jednogla- sno, uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta xxxx xx xxxx xxxxxx njegovih članova.
Članak 49.
(bivši članak 49. UEU-a)
Svaka europska država koja poštuje vrijednosti iz članka 2. i koja se obvezuje promicati ih, može podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji. O xxx se zahtjevu obavješćuju Europski parlament i nacionalni parlamenti. Država podnositeljica zahtjeva svoj zahtjev upućuje Xxxxxx, koje odlu- čuje jednoglasno nakon savjetovanja s Komisijom i nakon dobivene suglasnosti Europskog parlamenta, koji odlučuje većinom svojih članova. Uzimaju se u obzir uvjeti prihvatljivosti koje je dogovorilo Europsko vijeće.
Uvjeti primanja u članstvo i prilagodbe Ugovora na kojima se Unija temelji koje to primanje povlači za sobom predmetom su sporazuma između država članica i države podnositeljice zahtjeva. Taj se sporazum podnosi na ratifikaciju svim državama ugovornicama u skladu s njihovim ustavnim odredbama.
Članak 50.
1. Svaka država članica može donijeti odluku o povlačenju iz Unije u skladu sa svojim ustavnim odredbama.
2. Država članica xxxx xxxxxx odluku o povlačenju, o svojoj namjeri obavješćuje Europsko vijeće. S obzirom na smjernice koje daje Europsko vijeće, Unija pregovara i sklapa s xxx državom sporazum kojim se utvrđuju aranžmani njezina povlačenja, uzimajući xxxxxx u obzir okvir za njezin budući odnos s Unijom. Sporazum se pregovara u skladu s člankom 218. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Sporazum u ime Unije sklapa Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta.
3. Ugovori se na dotičnu državu prestaju primjenjivati od xxxx stupanja na snagu sporazuma o povlačenju ili, ako do toga ne dođe, dvije godine od obavijesti iz stavka 2., osim ako Europsko vijeće, u dogovoru s dotičnom državom članicom, jednoglasno odluči produljiti to razdoblje.
4. Za potrebe stavaka 2. i 3. član Europskog vijeća ili Vijeća, koji predstavlja državu članicu koja se povlači, ne sudjeluje ni u raspravama Europskog vijeća ili Vijeća ni u donošenju odluka koje se na nju odnose.
Kvalificirana se većina utvrđuje u skladu s člankom 238. stavkom 3. točkom (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
5. Ako država koja se povukla iz Unije ponovno zatraži pristupiti Uniji, njezin zahtjev podliježe postupku iz članka 49.
Članak 51.
Protokoli i prilozi Ugovorima čine njihov sastavni dio.
Članak 52.
▼A1
1. Ugovori se primjenjuju na Kraljevinu Belgiju, Republiku Bugar- sku, Češku Republiku, Kraljevinu Dansku, Saveznu Republiku Njema- čku, Republiku Estoniju, Irsku, Helensku Republiku, Kraljevinu Španjolsku, Francusku Republiku, Republiku Hrvatsku, Talijansku Republiku, Republiku Xxxxx, Republiku Latviju, Republiku Litvu, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Republiku Mađarsku, Republiku Maltu, Kraljevinu Nizozemsku, Republiku Austriju, Republiku Poljsku, Portugalsku Republiku, Rumunjsku, Republiku Sloveniju, Slovačku Republiku, Republiku Finsku, Kraljevinu Švedsku i Ujedinjenu Kralje- xxxx Velike Britanije i Sjeverne Irske.
▼B
2. Teritorijalno područje primjene Ugovorâ navedeno je u članku
355. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Članak 53.
(bivši članak 51. UEU-a) Ovaj se Ugovor sklapa na neograničeno vrijeme.
Članak 54.
(bivši članak 52. UEU-a)
1. Visoke ugovorne stranke ratificiraju ovaj Ugovor u skladu sa svojim ustavnim odredbama. Isprave o ratifikaciji polažu se kod Vlade Talijanske Republike.
2. Ovaj Ugovor stupa na snagu 1. siječnja 1993., pod uvjetom da su prethodno položene sve isprave o ratifikaciji ili, u suprotnom, prvog xxxx mjeseca koji slijedi nakon što posljednja država potpisnica položi ispravu o ratifikaciji.
Članak 55.
(bivši članak 53. UEU-a)
▼A1
▼B
1. Ovaj Ugovor, koji je sastavljen u jednom izvorniku na bugarskom, češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, hrvatskom, irskom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malte- škom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunj- skom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom i talijanskom jeziku, pri čemu su tekstovi na svakom od ovih jezika jednako vjerodo- stojni, pohranjuje se u arhivu Vlade Talijanske Republike, koja vladama ostalih država potpisnica dostavlja po jedan ovjereni primjerak.
2. Ovaj Ugovor države članice mogu prevesti na bilo koji drugi jezik koji u skladu s njihovim ustavnim poretkom uživa status službenog jezika na cijelom ili na dijelu njihova državnog područja. Dotične države članice dostavljaju ovjereni primjerak takvih prijevoda koji se pohranjuje u arhivu Vijeća.
U POTVRDU TOGA niže potpisani opunomoćenici potpisali su ovaj Ugovor.
Sastavljeno u Maastrichtu, xxxx sedmog veljače godine tisuću devetsto devedeset i druge.
(lista potpisnika ne reproducira se)
PROTOKOLI
PROTOKOL (br. 1)
O ULOZI NACIONALNIH PARLAMENATA U EUROPSKOJ UNIJI
VISOKE UGOVORNE STRANKE,
PODSJEĆAJUĆI da xx xxxxx na koji nacionalni parlamenti nadziru svoje vlade kad je riječ o aktivnostima Europske unije predmet ustavnog uređenja i prakse svake države članice,
ŽELEĆI potaknuti veću uključenost nacionalnih parlamenata u aktivnosti Europske unije i povećati njihovu sposobnost izražavanja svojih stavova o nacrtima zakonodavnih akata Europske unije i o drugim pitanjima koja za njih mogu biti od posebnog interesa,
SPORAZUMJELE SU SE o sljedećim odredbama koje se prilažu Ugovoru o Europskoj uniji, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju:
GLAVA I.
INFORMACIJE ZA NACIONALNE PARLAMENTE
Članak 1.
Dokumente o savjetovanju Komisije (zelene i bijele knjige i komunika- cije) Komisija nakon objavljivanja izravno prosljeđuje nacionalnim parlamentima. Komisija prosljeđuje i godišnji zakonodavni program kao i svaki drugi instrument zakonodavnog planiranja ili politike nacio- nalnim parlamentima, i to istodobno kad i Europskom parlamentu i Vijeću.
Članak 2.
Nacrti zakonodavnih akata koji se šalju Europskom parlamentu i Vijeću prosljeđuju se nacionalnim parlamentima.
Za potrebe ovog Protokola „nacrt zakonodavnih akata” znači prijedloge Komisije, inicijative skupine država članica, inicijative Europskog xxxxx- xxxxx, zahtjeve Suda, preporuke Europske središnje banke i zahtjeve Europske investicijske banke, za donošenje zakonodavnog akta.
Komisija nacrte zakonodavnih akata koje xx xxxx predložila prosljeđuje izravno nacionalnim parlamentima, i to istodobno kad i Europskom parlamentu i Vijeću.
Europski parlament nacrte zakonodavnih akata koje je xxx predložio prosljeđuje izravno nacionalnim parlamentima.
Nacrte zakonodavnih akata koje je predložila skupina država članica, Sud, Europska središnja banka ili Europska investicijska banka Vijeće prosljeđuje nacionalnim parlamentima.
Članak 3.
Nacionalni parlamenti mogu predsjednicima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije uputiti obrazloženo mišljenje o tome poštuje li se u nacrtu zakonodavnog akta načelo supsidijarnosti, u skladu s postupkom utvrđenim Protokolom o primjeni načelâ supsidijarnosti i proporcionalnosti.
Ako nacrt zakonodavnog akta predlaže skupina država članica, pred- sjednik Vijeća prosljeđuje obrazloženo mišljenje ili mišljenja vladama tih država članica.
Ako nacrt zakonodavnog akta predlaže Sud, Europska središnja banka ili Europska investicijska banka, predsjednik Vijeća prosljeđuje obrazlo- ženo mišljenje ili mišljenja dotičnoj instituciji ili tijelu.
Članak 4.
Od trenutka kad je nacrt zakonodavnog akta dostupan nacionalnim parlamentima na službenim jezicima Unije do xxxx kad se stavlja na privremeni dnevni red Vijeća radi njegova donošenja ili usvajanja staja- lišta u okviru zakonodavnog postupka xxxx proći osam tjedana. Iznimke su moguće u žurnim slučajevima, a razlozi za žurnost navode se u aktu ili u stajalištu Vijeća. Osim u žurnim slučajevima za koja su navedeni valjani razlozi, o nacrtu zakonodavnog akta nije moguće postići dogovor tijekom tih osam tjedana. Osim u žurnim slučajevima za koja su navedeni valjani razlozi, između stavljanja nacrta zakono- davnog akta na privremeni dnevni red Vijeća i usvajanja stajališta xxxx proći deset xxxx.
Članak 5.
Dnevni redovi i rezultat sastanaka Vijeća, uključujući zapisnike sa sasta- naka na kojima Vijeće razmatra nacrte zakonodavnih akata, dostavljaju se izravno nacionalnim parlamentima, istodobno kad i vladama država članica.
Članak 6.
Kada Europsko vijeće namjerava koristiti članak 48. stavak 7. prvi i drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji, nacionalni parlamenti obavješćuju se o inicijativi Europskog vijeća najmanje šest mjeseci prije donošenja bilo kakve odluke.
Članak 7.
Revizorski sud svoje godišnje izvješće prosljeđuje na znanje nacio- nalnim parlamentima istodobno kad i Europskom parlamentu i Vijeću.
Članak 8.
Kad nacionalni parlamentarni sustav nije jednodoman, primjenjuju se
članci od 1. do 7. na sve domove od kojih se sastoji parlament.
GLAVA II.
MEĐUPARLAMENTARNA SURADNJA
Članak 9.
Europski parlament i nacionalni parlamenti zajedno utvrđuju organiza- ciju i promicanje učinkovite i redovite međuparlamentarne suradnje unutar Unije.
Članak 10.
Konferencija parlamentarnih odbora za poslove Unije može svaki doprinos koji smatra uputnim proslijediti na razmatranje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji. Ta konferencija nadalje promiče razmjenu informacija i najbolje prakse između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta, uključujući i njihove posebne odbore. Također može organizirati međuparlamentarne konferencije o posebnim temama, posebice kako bi se raspravljalo o pitanjima zajedničke vanjske i sigur- nosne politike, uključujući zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku. Doprinosi s konferencije ne obvezuju nacionalne parlamente i ne dovode u pitanje njihova stajališta.
PROTOKOL (br. 2)
O PRIMJENI NAČELA SUPSIDIJARNOSTI I PROPORCIO- NALNOSTI
VISOKE UGOVORNE STRANKE,
ŽELEĆI osigurati da se odluke donose na razini što je moguće bližoj građanima Unije,
ODLUČNE da uspostave uvjete za primjenu načela supsidijarnosti i proporcio- nalnosti, xxxx xx to utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji, te da uspostave sustav nadzora nad primjenom tih načela,
SPORAZUMJELE SU SE o sljedećim odredbama koje se prilažu Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije:
Članak 1.
Svaka institucija osigurava trajno poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, xxxx xx to utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji.
Članak 2.
Prije nego što predloži zakonodavne akte, Komisija provodi opsežna savjetovanja. U xxx se savjetovanjima po potrebi uzima u obzir regio- nalni i lokalni aspekt predviđene mjere. U izuzetno žurnim slučajevima Komisija ne provodi takva savjetovanja. Komisija u svom prijedlogu navodi razloge za svoju odluku.
Članak 3.
Za potrebe ovog Protokola „nacrt zakonodavnih akata” znači prijedloge Komisije, inicijative skupine država članica, inicijative Europskog xxxxx- xxxxx, zahtjeve Suda, preporuke Europske središnje banke i zahtjeve Europske investicijske banke za donošenje zakonodavnog akta.
Članak 4.
Komisija prosljeđuje svoje nacrte zakonodavnih akata i njihove izmije- njene nacrte nacionalnim parlamentima istodobno kad i zakonodavcu Unije.
Europski parlament prosljeđuje svoje nacrte zakonodavnih akata i njegove izmijenjene nacrte nacionalnim parlamentima.
Vijeće prosljeđuje nacrte zakonodavnih akata koje je predložila skupina država članica, Sud, Europska središnja banka ili Europska investicijska banka te izmijenjene nacrte nacionalnim parlamentima.
Nakon njihova donošenja, Europski parlament prosljeđuje svoje zako- nodavne rezolucije, a Vijeće svoja stajališta nacionalnim parlamentima.
Članak 5.
Nacrti zakonodavnih akata opravdani su s obzirom na načela supsidi- jarnosti i proporcionalnosti. Svaki nacrt zakonodavnog akta xxxx sadr- žavati detaljnu izjavu kojom se omogućuje procjena sukladnosti s xxxx- xxxx supsidijarnosti i proporcionalnosti. Ta bi izjava trebala sadržavati ocjenu financijskog utjecaja prijedloga i, u slučaju direktive, njezinih učinaka za pravila koja države članice moraju uvesti, uključujući po potrebi i regionalno zakonodavstvo. Razlozi za zaključak da se cilj Unije može bolje ostvariti na razini Unije obrazlažu se pomoću kvalita- tivnih i, kad god je to moguće, kvantitativnih pokazatelja. U nacrtima zakonodavnih akata uzima se u obzir potreba da se svako opterećenje, financijsko ili administrativno, koje nastaje za Uniju, nacionalne vlade, regionalne ili lokalne vlasti, gospodarske subjekte i građane svede na najmanju moguću mjeru i da bude primjereno cilju koji se treba ostvariti.
Članak 6.
Svaki nacionalni parlament ili svaki dom nacionalnog parlamenta može u roku od osam tjedana od xxxx prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta na službenim jezicima Unije uputiti predsjednicima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije obrazloženo mišljenje u kojem navodi zašto smatra da dotični nacrt nije u skladu s načelom supsidijarnosti. Svaki nacionalni parlament ili svaki dom nacionalnog parlamenta po potrebi se savjetuje s regionalnim parlamentima koji imaju zakonodavne ovlasti.
Ako nacrt zakonodavnog akta predlaže skupina država članica, pred- sjednik Vijeća prosljeđuje mišljenje vladama tih država članica.
Ako nacrt zakonodavnog akta predlaže Sud, Europska središnja banka ili Europska investicijska banka, predsjednik Vijeća prosljeđuje mišljenje dotičnoj instituciji ili tijelu.
Članak 7.
1. Europski parlament, Vijeće i Komisija te, kad je to primjereno, skupina država članica, Sud, Europska središnja banka ili Europska investicijska banka ako su oni predložili nacrt zakonodavnog akta, uzimaju u obzir obrazloženo mišljenje koje su donijeli nacionalni parla- menti ili dom nacionalnog parlamenta.
Svaki nacionalni parlament ima dva glasa podijeljena na temelju nacio- nalnog parlamentarnog sustava. U slučaju dvodomnog parlamentarnog sustava, svaki dom ima jedan glas.
2. Kada obrazložena mišljenja o nepoštovanju načela supsidijarnosti u nekom nacrtu zakonodavnog akta predstavljaju najmanje jednu trećinu svih glasova koji su dodijeljeni nacionalnim parlamentima u skladu s stavkom 1. drugim podstavkom, nacrt xx xxxx preispitati. Taj xx xxxx četvrtina u slučaju xxxx xx nacrt zakonodavnog akta dostavljen na temelju članka 76. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji se odnosi na područje slobode, sigurnosti i pravde.
Nakon tog preispitivanja Komisija ili, kad je to primjereno, skupina država članica, Europski parlament, Sud, Europska središnja banka ili Europska investicijska banka ako su oni predložili nacrt zakonodavnog akta, mogu odlučiti zadržati, izmijeniti ili povući nacrt. Za takvu se odluku xxxx dati obrazloženje.
3. Nadalje, u okviru redovnog zakonodavnog postupka, kad obrazlo- žena mišljenja o nepoštovanju načela supsidijarnosti u predloženom zakonodavnom aktu predstavljaju najmanje običnu većinu glasova koji su dodijeljeni nacionalnim parlamentima u skladu s stavkom 1. drugim podstavkom, nacrt xx xxxx preispitati. Nakon tog preispitivanja Komi- sija može odlučiti zadržati, izmijeniti ili povući prijedlog.
Ako odluči zadržati prijedlog, Komisija xxxx obrazloženim mišljenjem opravdati zašto smatra da je prijedlog u skladu s načelom supsidijarno- sti. To obrazloženo mišljenje zajedno s obrazloženim mišljenjima nacio- nalnih parlamenata moraju se dostaviti zakonodavcu Unije da ih uzme u obzir u okviru postupka:
(a) prije zaključenja prvog čitanja zakonodavac (Europski parlament i Vijeće) razmatra xx xx zakonodavni prijedlog u skladu s načelom supsidijarnosti, uzimajući osobito u obzir dane razloge koji su zajednički većini nacionalnih parlamenata te obrazloženo mišljenje Komisije;
(b) ako, većinom xxxx xxxx 55 % članova Vijeća ili većinom danih glasova u Europskom parlamentu, zakonodavac smatra da prijedlog nije u skladu s načelom supsidijarnosti, zakonodavni se prijedlog više ne razmatra.
Članak 8.
Sud Europske unije nadležan je za odlučivanje u postupcima koje zbog povrede načela supsidijarnosti zakonodavnim aktom, u skladu s pravi- lima utvrđenima u članku 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pokreću ili o kojima izvješćuju države članice u skladu sa svojim pravnim poretkom u ime svog nacionalnog parlamenta ili njegova doma.
U skladu s pravilima utvrđenima navedenim člankom, Odbor regija također može pokrenuti takve postupke protiv zakonodavnih akata pri čijem je donošenju Ugovorom o funkcioniranju Europske unije pred- viđeno savjetovanje s Odborom regija.
Članak 9.
Komisija svake godine Europskom Vijeću, Europskom parlamentu, Vijeću i nacionalnim parlamentima dostavlja izvješće o primjeni članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. To se godišnje izvješće prosljeđuje i Gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija.
PROTOKOL (br. 3)
PROTOKOL O STATUTU SUDA EUROPSKE UNIJE
VISOKE UGOVORNE STRANKE,
ŽELEĆI utvrditi Statut Suda Europske unije predviđen člankom 281. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
SPORAZUMJELE SU SE o sljedećim odredbama koje se prilažu Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije:
Članak 1.
Sud Europske unije osnovan je i djeluje u skladu s odredbama Ugovorâ i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Ugovor o EZAE-u) i ovog Statuta.
GLAVA I.
SUCI I NEZAVISNI ODVJETNICI
Članak 2.
Prije preuzimanja dužnosti svaki xxxxx pred Sudom koji zasjeda javno priseže da će svoje dužnosti obavljati nepristrano i savjesno te da će čuvati tajnost vijećanja Suda.
Članak 3.
Suci uživaju imunitet od sudskih postupaka. Nakon prestanka obnašanja dužnosti oni nastavljaju uživati imunitet u pogledu radnji koje su podu- zeli u službenom svojstvu, uključujući izgovorene ili napisane riječi.
Sud može ukinuti imunitet zasjedajući u xxxxx sastavu. Ako se odluka odnosi na člana Općeg suda ili specijaliziranog suda, Sud odluku donosi nakon savjetovanja s dotičnim sudom.
Ako xx xxxx ukinut imunitet te je protiv njega pokrenut kazneni postu- pak, njemu se u bilo kojoj državi članici xxxx xxxx pred sudom nadležnim za suđenje članovima najviših nacionalnih pravosudnih tijela.
Članci od 11. do 14. i članak 17. Protokola o povlasticama i imunite- tima Europske unije primjenjuju se na suce, nezavisne odvjetnike, tajnika i pomoćne izvjestitelje Suda Europske unije, ne dovodeći u pitanje odredbe, određene u prethodnim stavcima, koje se odnose na imunitet sudaca od pokretanja sudskog postupka.
Članak 4.
Suci ne smiju obnašati nikakvu političku ili upravnu funkciju.
Ne smiju se baviti nikakvim zanimanjem, ni plaćenim ni neplaćenim, osim ako to iznimno odobri Vijeće odlučujući običnom većinom.
Pri stupanju na dužnost, svečano se obvezuju da će tijekom i nakon prestanka obnašanja iste poštovati obveze koje iz nje proizlaze, osobito obvezu da će se nakon prestanka obnašanja dužnosti pri prihvaćanju određenih imenovanja ili pogodnosti ponašati pošteno i diskretno.
Sud odlukom rješava sve dvojbe o xxx pitanju. Ako se odluka odnosi na člana Općeg suda ili specijaliziranog suda, Sud odluku donosi nakon savjetovanja s dotičnim sudom.
Članak 5.
Osim redovitom zamjenom ili smrću, dužnosti suca prestaju i njegovom ostavkom.
Xxxx xxxxx podnosi ostavku, ona se u pisanom obliku upućuje pred- sjedniku Xxxx xxxx je prosljeđuje predsjedniku Vijeća. Nakon upući- vanja potonje obavijesti mjesto suca postaje slobodno.
Osim u slučaju kada se primjenjuje članak 6., xxxxx ostaje na dužnosti sve dok njegov nasljednik ne stupi na dužnost.
Članak 6.
Xxxxx može biti razriješen dužnosti ili mu se može oduzeti pravo na mirovinu ili druge zamjenske povlastice samo ako, prema jednoglasnom mišljenju sudaca i nezavisnih odvjetnika Suda, više ne ispunjava propi- sane uvjete ili obveze koje proizlaze iz njegove službe. Dotični xxxxx ne sudjeluje u toj raspravi. Ako je dotična osoba član Općeg suda ili specijaliziranog suda, Sud odluku donosi nakon savjetovanja s dotičnim sudom.
Tajnik Suda dostavlja odluku Suda predsjedniku Europskog parlamenta i predsjedniku Komisije te o njoj obavješćuje predsjednika Vijeća.
U slučaju odluke o razrješenju suca, mjesto suca postaje slobodno nakon upućivanja obavijesti predsjedniku Vijeća.
Članak 7.
Xxxxx xxxx zamjenjuje člana Xxxx xxxx dužnost nije istekla imenuje se za preostalo vrijeme trajanja dužnosti svojeg prethodnika.
Članak 8.
Odredbe članaka od 2. do 7. primjenjuju se na nezavisne odvjetnike.
▼M4
GLAVA II.
ORGANIZACIJA SUDA
Članak 9.
Kada se svake tri godine provodi djelomična zamjena sudaca, zamje- njuje se polovica sudaca. Ako xx xxxx sudaca neparan, broj sudaca koji se zamjenjuju jest naizmjenično prvi broj iznad polovice broja sudaca, a zatim prvi broj ispod polovice broja sudaca.
Prvi stavak primjenjuje se i kada se svake tri godine provodi djelomična zamjena nezavisnih odvjetnika.
▼M3
Članak 9.a
Suci iz vlastitih redova xxxxxx predsjednika i potpredsjednika Suda na razdoblje od tri godine. Oni mogu ponovno biti izabrani.
Potpredsjednik pomaže predsjedniku u skladu s uvjetima utvrđenima u poslovniku. On zamjenjuje predsjednika u slučaju njegove spriječenosti ili xxxx xx mjesto predsjednika upražnjeno.
▼B
Članak 10.
Tajnik Suda priseže pred Sudom da će svoje dužnosti obavljati nepri- xxxxxx i savjesno te da će čuvati tajnost vijećanja Suda.
Članak 11.
Sud u slučajevima spriječenosti tajnika organizira njegovu zamjenu.
Članak 12.
Sudu se dodjeljuju dužnosnici i ostali službenici koji omogućuju njegov rad. Oni su odgovorni tajniku koji je podređen predsjedniku.
Članak 13.
Europski parlament i Vijeće mogu, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, na zahtjev Suda, osigurati imenovanje pomoćnih izvjestitelja i utvrditi pravila koja uređuju njihovu službu. Prema uvjetima utvrđenim poslovnikom, od pomoćnih se izvjestitelja može zahtijevati da sudjeluju u pripremnim radnjama u predmetima pred Sudom te da surađuju sa sucem izvjestiteljem.
Pomoćne izvjestitelje imenuje Vijeće odlučujući običnom većinom. Xxxxxx xx među osobama xxxx xx neovisnost neupitna i koje imaju potrebne pravne kvalifikacije. Pred Sudom polažu prisegu da će svoje dužnosti obavljati nepristrano i savjesno te da će čuvati tajnost vijećanja Suda.
Članak 14.
Suci, nezavisni odvjetnici i tajnik Suda obvezni su boraviti u mjestu u kojem Sud ima svoje sjedište.
Članak 15.
Sud zasjeda stalno. Trajanje sudskih praznika određuje Sud uzimajući u obzir potrebe svojeg poslovanja.
Članak 16.
Sud osniva sudska vijeća koja su sastavljena od tri i pet sudaca. Pred- sjednike sudskih vijeća xxxxxx xxxx iz vlastitih redova. Predsjednici sudskih vijeća od pet članova xxxxxx xx na razdoblje od tri godine. Mogu biti ponovno izabrani samo jednom.
▼M3
Veliko vijeće sastoji se od 15 sudaca. Njime predsjeda predsjednik Suda. Članovi velikog vijeća su i potpredsjednik Xxxx xx, u skladu s uvjetima utvrđenima u poslovniku, tri predsjednika sudskih vijeća od pet sudaca i drugi suci.
▼B
Sud zasjeda u velikom vijeću kada to zatraži država članica ili institucija Unije kao stranka u postupku.
Sud zasjeda u xxxxx sastavu kada su mu predmeti upućeni temeljem članka 228. stavka 2., članka 245. stavka 2., članka 247. ili članka 286. stavka 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Osim toga, kada smatra da je predmet koji mu je upućen od iznimna značaja, Sud može odlučiti, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, predmet uputiti Sudu u xxxxx sastavu.
Članak 17.
Odluke Suda valjane su samo ako u vijećanju sudjeluje neparan broj njegovih članova.
Odluke sudskih vijeća od tri ili pet sudaca valjane su samo ako ih xxxxxx xxxxx sudaca.
▼M3
Odluke velikog vijeća valjane su samo ako je nazočno 11 sudaca. Odluke punog sastava valjane su samo ako je nazočno 17 sudaca.
▼B
U slučaju spriječenosti suca jednog sudskog vijeća, može se pozvati suca drugog sudskog vijeća u skladu s uvjetima utvrđenima u poslovniku.
Članak 18.
Suci i nezavisni odvjetnici ne mogu sudjelovati u odlučivanju u bilo kojem predmetu u kojem su prethodno sudjelovali kao zastupnici, savjetnici ili odvjetnici jedne od stranaka ili o kojem su bili pozvani očitovati se u svojstvu člana suda, istražnog povjerenstva ili u nekom drugom svojstvu.
Ako zbog nekog posebnog razloga xxxxx ili nezavisni odvjetnik smatra da ne može sudjelovati u donošenju odluke ili razmatranju određenog predmeta, o tome obavješćuje predsjednika. Ako zbog nekog posebnog razloga predsjednik smatra xx xxxxx ili nezavisni odvjetnik ne smiju sudjelovati u postupku ili odlučivanju u određenom predmetu, o tome ih obavješćuje.
Sve poteškoće koje proizlaze iz primjene ovog članka rješavaju se odlukom Suda.
Stranka ne može zahtijevati izmjenu sastava Suda ili jednog od njegovih sudskih vijeća na temelju državljanstva suca ili zato što u Sudu ili sudskom vijeću nema suca istog državljanstva xxx xx stranka.
GLAVA III.
POSTUPAK PRED SUDOM
Članak 19.
Države članice i institucije Unije pred Sudom zastupa zastupnik, koji se imenuje za svaki pojedinačni predmet; zastupniku može pomagati savjetnik ili pravnik.
Države koje su stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, a nisu države članice, i u xxx Sporazumu navedeno nadzorno tijelo EFTA-e zastupane su na isti način.
Ostale stranke xxxx zastupati pravnik.
Samo pravnik koji je ovlašten zastupati pred sudom države članice ili druge države xxxx xx stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru može pred Sudom nastupiti kao zastupnik ili savjetnik neke stranke.
Takvi zastupnici, savjetnici i pravnici, u nastupu pred Sudom, uživaju prava i imunitete potrebne za neovisno obnašanje svojih dužnosti, prema uvjetima utvrđenima u poslovniku.
U odnosu na takve savjetnike i pravnike koji nastupaju pred Sudom, Sud ima ovlasti uobičajeno dodijeljene sudovima prema uvjetima utvr- đenima u poslovniku.
Sveučilišni profesori koji su državljani država članica, xxxx im zakoni daju pravo nastupanja pred sudom, uživaju pred Sudom ista prava koja su ovim člankom priznata pravnicima.
Članak 20.
Postupak pred Sudom sastoji se od dva dijela: pisanog i usmenog.
Xxxxxx dio postupka sastoji se od dostave tužba, podnesaka, odgovora na tužbu i očitovanja, te od eventualnih replika, kao i svih isprava i doku- menata koji ih potkrepljuju, ili njihovih ovjerenih preslika, strankama i institucijama Unije čije su odluke predmetom postupka.
Dostavu obavlja tajnik redoslijedom i u rokovima utvrđenima u poslovniku.
▼M3
Usmeni dio postupka sastoji se od saslušanja, xx xxxxxx Xxxx, zastup- nika, savjetnika i pravnika te prijedloga odluka nezavisnog odvjetnika kao i, prema potrebi, od saslušanja svjedoka i stručnjaka.
▼B
Ako Sud smatra da se u predmetu ne javlja nikakvo novo pravno pitanje, može, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odlučiti da će rješavati predmet bez prijedloga odluke nezavisnog odvjetnika.
Članak 21.
Postupak pred Sudom pokreće se pisanom tužbom upućenom tajniku. Tužba sadržava ime i stalnu adresu podnositelja, položaj potpisnika, ime stranke ili imena stranaka protiv koje se podnosi tužba, predmet spora, tužbeni zahtjev i kratak opis razloga na kojima se temelji tužba.
Tužbi xxxx biti priložen, xxxx xx to prikladno, akt čije se poništenje zahtijeva ili, u okolnostima iz članka 265. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, isprava kojom se dokazuje datum poziva predviđenog u xxx člancima. Ako navedeni dokumenti nisu priloženi tužbi, tajnik poziva zainteresiranu stranku da ih dostavi u razumnom roku, ali u xxx slučaju prava stranke ne prestaju čak i ako se navedeni dokumenti dostave nakon isteka roka određenog za pokretanje postupka.
Članak 22.
U slučajevima uređenima člankom 18. Ugovora o EZAE-u, postupak pred Sudom pokreće se žalbom upućenom tajniku. Žalba sadržava ime i stalnu adresu podnositelja, položaj potpisnika, naznaku odluke protiv koje se podnosi žalba, imena protivnih stranaka, predmet spora, žalbeni prijedlog i kratak opis razloga na kojima se temelji žalba.
Žalbi xxxx biti priložena ovjerena preslika odluke Arbitražnog odbora koja se pobija.
Ako Sud odbije žalbu, odluka Arbitražnog odbora postaje konačna.
Ako Sud poništi odluku Arbitražnog odbora, postupak se, xxxx xx to potrebno, na inicijativu jedne od stranaka u postupku može ponoviti pred Arbitražnim odborom. Arbitražni odbor xxxxx xx odlukama Suda o pravnim pitanjima.
Članak 23.
U slučajevima iz članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, sud države članice koji suspendira postupak i uputi predmet Sudu obavješćuje Sud o svojoj odluci. Tajnik Suda o navedenoj odluci obavješćuje stranke, države članice i Komisiju, kao i institucije, tijela, ured ili agenciju xxxx xx donijela akt xxxx xx valjanost ili tumačenje predmet spora, te Europski parlament i Vijeće ako su akt čija xx xxxxx- xxxx ili tumačenje predmetom spora zajednički donijele te dvije institucije.
U roku od dva mjeseca od takve obavijesti stranke, države članice, Komisija i, xxxx xx to prikladno, institucija, tijelo, ured ili agencija xxxx xx donijela akt xxxx xx valjanost odnosno tumačenje predmet spora imaju pravo podnositi Sudu podneske ili pisana očitovanja.
U slučajevima iz članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tajnik Suda o odluci nacionalnog suda obavješćuje i države stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru koje nisu države članice i u xxx Sporazumu navedeno nadzorno tijelo EFTA-e, koji mogu u roku od dva mjeseca od primitka obavijesti Sudu dostaviti podneske ili pisana očitovanja, kada se odluka odnosi na jedno od područja primjene tog Sporazuma.
Ako je sporazumom o određenom predmetu sklopljenim između Vijeća i jedne ili više država nečlanica predviđeno da te države imaju pravo podnošenja podnesaka ili pisanih očitovanja, u slučajevima kada sud države članice uputi Sudu prethodno pitanje obuhvaćeno područjem primjene sporazuma, dotične države nečlanice se također obavještava o odluci nacionalnog xxxx xxxx sadrži to pitanje. U roku dva mjeseca od takve obavijesti te države mogu Sudu podnijeti podneske ili pisana očitovanja.
Članak 23.a (1)
Poslovnikom se može predvidjeti ubrzani postupak, te hitni postupak za upućena prethodna pitanja koja se odnose na područje slobode, sigur- nosti i pravde.
Xxx se postupcima, u pogledu podnošenja podnesaka ili pisanih očito- vanja, mogu odrediti kraći rokovi od onih predviđenih člankom 23. te se, odstupajući od članka 20. četvrtog stavka, može predvidjeti rješa- vanje predmeta i bez prijedloga odluke nezavisnog odvjetnika.
Nadalje, u okviru hitnog postupka može se predvidjeti xxx xxxx stranaka i ostalih zainteresiranih osoba od onog iz članka 23. ovlaštenih za podnošenje podnesaka ili pisanih očitovanja te, u slučaju krajnje hitno- sti, izostavljanje pisanog dijela postupka.
Članak 24.
Sud može zahtijevati od stranaka da dostave sve dokumente i podatke koje Sud smatra potrebnima. U slučaju odbijanja, sastavlja se službena zabilješka.
Sud također može zahtijevati od država članica i institucija, tijela, xxxxx ili agencija koje nisu stranke u postupku da dostave sve podatke koje Sud smatra potrebnima za postupak.
Članak 25.
Sud u svako doba može povjeriti bilo kojem pojedincu, tijelu, vlasti, odboru ili drugoj organizaciji koju izabere zadaću davanja stručnog mišljenja.
Članak 26.
Svjedoci se mogu saslušati prema uvjetima utvrđenima u poslovniku.
Članak 27.
U odnosu na svjedoke koji se ne odazovu sudskom pozivu, Sud ima ovlasti koje su općenito u takvim slučajevima dodijeljene sudovima te može izreći novčane kazne prema uvjetima utvrđenima u poslovniku.
Članak 28.
Svjedoci i stručnjaci mogu se saslušati pod prisegom danom u obliku utvrđenom u poslovniku ili na način utvrđen pravom zemlje svjedoka ili stručnjaka.
(1) Članak umetnut Odlukom 2008/79/EZ, Xxxxxxx (SL L 24 od 29. siječnja 2008., str. 42.).
Članak 29.
Sud može naložiti saslušanje svjedoka ili stručnjaka pred pravosudnim tijelom njegova stalnog boravišta.
Nalog se šalje na provedbu nadležnom pravosudnom tijelu prema uvje- tima utvrđenima u poslovniku. Dokumenti sastavljeni u skladu sa zamolnicom vraćaju se Sudu pod istim uvjetima.
Sud snosi troškove, ne dovodeći u pitanje njegovo pravo da, xxxx xx to prikladno, naloži strankama njihovo plaćanje.
Članak 30.
Prema svakom kršenju prisege svjedoka ili stručnjaka država članica postupa na isti xxxxx xxx da je povreda počinjena pred jednim od njezinih sudova nadležnih u građanskim stvarima. Po prijavi Suda dotična država članica pokreće postupak protiv počinitelja povrede pred svojim nadležnim sudom.
Članak 31.
Rasprava xx xxxxx, osim ako Sud, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka, zbog ozbiljnih razloga odluči drukčije.
Članak 32.
Tijekom rasprave Sud može ispitati stručnjake, svjedoke i same stranke. Stranke se, međutim, mogu obraćati Sudu samo putem svojih zastupnika.
Članak 33.
O svakoj se raspravi sastavlja zapisnik koji potpisuju predsjednik i tajnik.
Članak 34.
Popis rasprava utvrđuje predsjednik.
Članak 35.
Vijećanje xx Xxxx tajno i ostaje tajno.
Članak 36.
Presude moraju imati obrazloženje. Sadržavaju imena sudaca koji su sudjelovali u vijećanju.
Članak 37.
Presude potpisuju predsjednik i tajnik Suda. One se javno čitaju.
Članak 38.
Sud odlučuje o troškovima.
Članak 39.
Predsjednik Suda može u skraćenom postupku, koji se može, u mjeri u kojoj je to potrebno, razlikovati od nekih pravila sadržanih u ovom Statutu i koji se utvrđuje u poslovniku, odlučiti o prijedlozima za suspenziju primjene, xxxx xx predviđeno u članku 278. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članku 157. Ugovora o EZAE-u, ili za određivanje privremenih mjera sukladno članku 279. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ili za suspenziju izvršenja sukladno članku 299. četvrtom stavku Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili članku 164. trećem stavku Ugovora o EZAE-u.
▼M3
Ovlasti iz prvog stavka može, prema uvjetima utvrđenima u poslovniku, izvršavati potpredsjednik Suda.
U slučaju spriječenosti predsjednika i potpredsjednika, zamjenjuje ih drugi xxxxx xxxxx uvjetima utvrđenima u poslovniku.
▼B
Odluka predsjednika ili suca koji ga zamjenjuje privremena je i ni na xxxx xxxxx ne utječe na odluku Suda o glavnoj stvari.
Članak 40.
Države članice i institucije Unije mogu se uključiti u postupak pred Sudom.
Isto pravo imaju tijela, uredi i agencije Unije te svaka druga osoba koja dokaže svoj pravni interes za ishod postupka pred Sudom. Fizičke ili pravne osobe ne mogu se uključiti u postupke među državama člani- cama, među institucijama Unije ili između država članica i institucija Unije.
Ne dovodeći u pitanje drugi stavak, države stranke Ugovora o Europ- skom gospodarskom prostoru koje nisu države članice te u xxx Xxxxx- zumu navedeno nadzorno tijelo EFTA-e, mogu se uključiti u postupke pred Sudom u xxxxxx xx u pitanju jedno od područja primjene tog Sporazuma.
Prijedlog za uključenje u postupak ograničen je na potporu tužbenog zahtjeva jedne od stranaka.
Članak 41.
Ako tužena stranka, nakon što je uredno pozvana, ne podnese xxxxxx odgovor na tužbu, protiv te stranke donosi se presuda zbog ogluhe. Takvoj presudi može se prigovoriti u roku od mjesec xxxx od njezine dostave. Prigovaranje ne suspendira izvršenje presude zbog ogluhe, osim ako Sud odluči drukčije.
Članak 42.
Države članice, institucije, tijela, uredi ili agencije Unije i sve druge fizičke ili pravne osobe mogu u slučajevima i prema uvjetima određe- nima poslovnikom pokrenuti postupak xxxxx xxxxxx radi osporavanja presude donesene bez njihovog sudjelovanja kada presuda štetno utječe na njihova prava.
Članak 43.
Ako je smisao ili doseg presude nejasan, Sud daje njezino tumačenje na prijedlog bilo koje stranke ili institucije Unije koja za to dokaže svoj pravni interes.
Članak 44.
Prijedlog za ponavljanje postupka može se podnijeti Sudu samo ako se sazna za činjenicu odlučujuće naravi, koja u vrijeme donošenja presude nije bila poznata ni Sudu ni stranci koja traži ponavljanje postupka.
Ponavljanje postupka pokreće se odlukom Suda u kojoj se izrijekom utvrđuje postojanje nove činjenice, priznaje joj se karakter činjenice podobne za pokretanje ponavljanja postupka te se prijedlog proglašava dopuštenim po toj osnovi.
Prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti nakon proteka roka od 10 xxxxxx xx xxxx presude.
Članak 45.
Poslovnikom se utvrđuju rokovi, koji uzimaju u obzir udaljenosti.
Istek roka nema štetan utjecaj na prava zainteresirane stranke ako ona dokaže postojanje nepredvidivih okolnosti ili više sile.
Članak 46.
Postupci protiv Unije u predmetima koji potječu iz izvanugovorne odgo- vornosti ne mogu se pokrenuti nakon proteka roka od pet xxxxxx xx nastanka događaja koji xx xxxxx pokretanju postupka. Rok zastare prekida se pokretanjem postupka pred Sudom ili ako je prije pokretanja tog postupka oštećena strana podnijela zahtjev nadležnoj instituciji Unije. U potonjem slučaju postupak xx xxxx pokrenuti u roku od dva mjeseca predviđenom u članku 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; xxxx xx to prikladno, primjenjuju se odredbe članka 265. drugog stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Ovaj se članak primjenjuje i na postupke protiv Europske središnje banke u pogledu izvanugovorne odgovornosti.
GLAVA IV.
OPĆI SUD
Članak 47.
▼M3
▼B
▼M4
▼B
Članak 9. prvi stavak, članak 9.a, članci 14. i 15., članak 17. prvi, drugi, četvrti i peti stavak i članak 18. primjenjuju se na Opći sud i njegove članove.
Članak 3. četvrti stavak i članci 10., 11. i 14. primjenjuju se mutatis mutandis na tajnika Općeg suda.
Članak 48.
Opći sud sastoji se od:
(a) 40 sudaca od 25. prosinca 2015.;
(b) 47 sudaca od 1. rujna 2016.;
(c) dvaju sudaca po državi članici od 1. rujna 2019.
Članak 49.
Članove Općeg suda može se pozvati da obavljaju zadaće nezavisnog odvjetnika.
Dužnost je nezavisnog odvjetnika, djelujući posve nepristrano i neovi- sno, javno iznositi obrazložene prijedloge odluka u određenim pred- metima koji su upućeni Općem sudu kako bi Općem sudu pomogao u obavljanju njegove zadaće.
Kriteriji za odabiranje takvih predmeta, kao i postupci za određivanje nezavisnih odvjetnika utvrđuju se u poslovniku Općeg suda.
Član koji je pozvan obavljati zadaće nezavisnog odvjetnika u odre- đenom predmetu ne smije sudjelovati pri odlučivanju u xxx predmetu.
Članak 50.
Opći sud zasjeda u sudskim vijećima od tri ili pet sudaca. Predsjednike sudskih vijeća xxxxxx xxxx iz vlastitih redova. Predsjednici sudskih vijeća od pet sudaca xxxxxx xx na razdoblje od tri godine. Mogu biti ponovno izabrani jednom.
Sastav sudskih vijeća i dodjeljivanje predmeta xxx sudskim vijećima uređuje se poslovnikom. U određenim slučajevima uređenima poslovni- kom, Opći sud može zasjedati u xxxxx sastavu ili xxx xxxxx pojedinac.
Poslovnikom se može predvidjeti i da Opći sud zasjeda u sastavu velikog vijeća u slučajevima i pod uvjetima koji su utvrđeni u poslovniku.
Članak 51.
Odstupajući od pravila utvrđenog u članku 256. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Sud zadržava nadležnost u postupcima iz članaka 263. i 265. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kada ih države članice pokreću protiv:
(a) akta ili propuštanja djelovanja Europskoga parlamenta ili Vijeća, ili obje spomenute institucije kad odlučuju zajednički, osim:
— odluka koje donosi Vijeće na temelju članka 108. stavka 2. trećeg podstavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
— akata Vijeća donesenih na temelju uredbe Vijeća o mjerama za zaštitu trgovine u smislu članka 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
— akata Vijeća kojima Vijeće izvršava provedbene ovlasti u skladu s člankom 291. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
(b) akta ili propuštanja djelovanja Komisije na temelju članka 331. prvog stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Sud zadržava nadležnost i za postupke iz istih članaka kada ih pokreće pojedina institucija Unije protiv akta ili propuštanja djelovanja Europ- skoga parlamenta, Vijeća, ili obiju tih institucija kada odlučuju zajedni- čki, ili Komisije, ili kad institucija Unije pokreće postupak protiv akta ili propuštanja djelovanja Europske središnje banke.
Članak 52.
Predsjednik Suda i predsjednik Općeg suda zajedničkom suglasnošću određuju uvjete pod kojima dužnosnici i ostali službenici dodijeljeni Sudu pružaju usluge Općem sudu kako bi se omogućilo njegovo djelo- vanje. Određeni dužnosnici ili ostali službenici odgovorni su tajniku Općeg xxxx xxxx je podređen predsjedniku Općeg suda.
Članak 53.
Postupak pred Općim sudom uređen je glavom III.
U poslovniku Općeg xxxx xx, u mjeri u kojoj je to potrebno, utvrđuju daljnje i detaljnije odredbe u pogledu tog postupka. Poslovnik može odstupiti od članka 40. četvrtog stavka i članka 41. kako bi se uzele u obzir posebnosti sporova u području intelektualnog vlasništva.
Neovisno o članku 20. četvrtom stavku, nezavisni odvjetnik može svoje obrazložene prijedloge odluka dati u pisanom obliku.
Članak 54.
Ako je tužba ili neki drugi podnesak, koji je namijenjen Općem sudu, greškom podnesen tajniku Suda, on ga bez odgode upućuje tajniku Općeg suda; jednako tako, ako je tužba ili neki drugi podnesak, koji je namijenjen Sudu, greškom podnesen tajniku Općeg suda, on ga bez odgode upućuje tajniku Suda.
Ako Opći sud utvrdi da nije nadležan provoditi postupak i odlučivati u predmetu koji je u nadležnosti Suda, upućuje taj predmet Sudu; ako Sud utvrdi da neki predmet pripada u nadležnost Općeg suda, upućuje taj predmet Općem sudu, koji se tada ne smije oglasiti nenadležnim.
Ako su pred Sudom i Općim sudom pokrenuti postupci s istim pred- metom spora, istim pitanjem tumačenja ili u kojima se ispituje valjanost istog akta, Opći sud može nakon saslušanja stranaka suspendirati xxxxxxxx xxxx je pred njime u tijeku dok Sud ne xxxxxx presudu ili, u slučaju da xx xxxxxxxx pokrenut prema članku 263. Ugovora o funkcio- niranju Europske unije, može se oglasiti nenadležnim kako bi Sudu omogućio odlučivanje u postupcima. U istim okolnostima, Sud također može odlučiti suspendirati xxxxxxxx xxxx je pred njime u tijeku; u xxx se slučaju postupak pred Općim sudom nastavlja.
Ako neka država članica i institucija Unije pobijaju isti akt, Opći sud oglašava se nenadležnim tako da Sudu može odlučiti o xxx prijedlozima.
Članak 55.
Tajnik Općeg suda dostavlja svim strankama te svim državama člani- cama i institucijama Unije, čak i ako se one nisu uključile u postupak pred Općim sudom, konačne odluke Općeg suda, djelomične odluke o meritornim pitanjima te odluke o postupovnim pitanjima xxxxx xxxxx- xxxx nenadležnosti ili nedopuštenosti.
Članak 56.
Protiv konačnih odluka Općeg suda i protiv njegovih djelomičnih odluka o meritornim pitanjima te odluka o postupovnim pitanjima glede prigovora nenadležnosti ili nedopuštenosti može se podnijeti žalba Sudu u roku od dva mjeseca od dostave pobijane odluke.
Takvu žalbu može podnijeti bilo koja stranka koja nije uspjela sa svojim zahtjevom u cijelosti ili djelomično. Stranke koje su se uključile u postupak, a koje nisu države članice i institucije Unije, mogu podnijeti takvu žalbu samo ako se odluka Općeg suda na njih neposredno odnosi.
Osim u predmetima koji se odnose na sporove između Unije i njezinih službenika, žalbu mogu podnijeti i države članice i institucije Unije koje se nisu uključile u postupak pred Općim sudom. U xxx slučaju te države članice i institucije imaju jednak položaj kao i države članice ili institucije koje su se uključile u postupak u prvom stupnju.
Članak 57.
Ako je Opći sud odbio prijedlog za uključenje u postupak, podnositelj prijedloga može u roku od dva tjedna od dostave odluke kojom se odbija njegov prijedlog podnijeti žalbu Sudu.
Protiv svih odluka Općeg suda donesenih na temelju članka 278., članka
279. ili članka 299. četvrtog stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ili na temelju članka 157. ili članka 164. trećeg stavka Ugovora o EZAE-u, stranke u postupku mogu u roku od dva mjeseca od njihove dostave podnijeti žalbu Sudu.
Povodom žalbe iz prva dva stavka ovog članka provodi xx xxxxxxxx i odlučuje se u skladu s postupkom iz članka 39.
Članak 58.
Žalba podnesena Sudu ograničena je na pitanja prava. Može se podnijeti zbog nenadležnosti Općeg suda, zbog povrede postupka kojom se povređuju interesi podnositelja žalbe te zbog povrede prava Unije xx xxxxxx Općeg suda.
Žalba samo protiv odluke o naknadi troškova ili o njihovoj visini nije dopuštena.
Članak 59.
Ako se protiv odluke Općeg suda podnese žalba, postupak se pred Sudom sastoji od pisanog i usmenog dijela. U skladu s uvjetima utvr- đenima u poslovniku, Sud može, nakon što sasluša nezavisnog odvjet- nika i stranke, donijeti odluku bez provođenja usmenog postupka.
Članak 60.
Ne dovodeći u pitanje članke 278. i 279. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili članke 157. Ugovora o EZAE-u, žalba nema suspen- zivni učinak.
Odstupajući od članka 280. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odluke Općeg xxxx xxxxxx se uredba proglašava ništavom stupaju na snagu tek istekom roka iz članka 56. prvog stavka ovog Statuta ili, ako je u xxx roku podnesena xxxxx, xx xxxx njezina odbijanja; međutim, ne dovodeći xxxxxx u pitanje pravo stranke da xx Xxxx zatraži, u skladu s člancima 278. i 279. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili članku 157. Ugovora o EZAE-u, suspenziju učinaka uredbe xxxx xx proglašena ništavom ili određivanje druge privremene mjere.
Članak 61.
Ako xx xxxxx osnovana, Sud ukida odluku Općeg suda. Xxxx xxx konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili može vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu.
U slučaju vraćanja predmeta Xxxxx sudu taj je sud vezan odlukom Suda glede pravnih pitanja.
Ako xx xxxxx xxxx xx podnijela država članica ili institucija Unije, koja se nije uključila u postupak pred Općim sudom, osnovana, Sud može, ako to smatra potrebnim, navesti koji se učinci ukinute odluke Općeg suda imaju smatrati konačnima za stranke u sporu.
Članak 62.
Ako u slučajevima predviđenima u članku 256. stavcima 2. i 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije prvi nezavisni odvjetnik smatra da je ozbiljno ugroženo jedinstvo ili dosljednost prava Unije, može predložiti Sudu da ispita odluku Općeg suda.
Prijedlog xx xxxx podnijeti u roku od mjesec xxxx od objave odluke Općeg suda. Sud odlučuje u roku od mjesec xxxx od primitka prijedloga prvog nezavisnog odvjetnika xxxxx xx odluku ispitati ili ne.
Članak 62.a
Sud donosi odluku o pitanjima koja podliježu postupku preispitivanja u hitnom postupku, na temelju spisa koji mu je proslijedio Opći sud.
Stranke iz postupka pred Općim sudom iz članka 23. ovog Statuta, u slučajevima iz članka 256. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ovlaštene su podnositi podneske ili pisana očitovanja Sudu o pitanjima koja podliježu postupku preispitivanja u za to predviđenom razdoblju.
Sud može pokrenuti usmeni postupak prije donošenja odluke.
Članak 62.b
U slučajevima predviđenim u članku 256. stavku 2. Ugovora o funk- cioniranju Europske unije, ne dovodeći u pitanje članke 278. i 279. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, prijedlozi za preispitivanje i odluke da se pokrene postupak preispitivanja nemaju suspenzivni učinak. Ako Sud utvrdi da odluka Općeg suda utječe na jedinstvo ili dosljednost prava Unije, predmet vraća Općem sudu koji je obvezan poštovati odluke Suda o pitanjima prava; Sud može navesti koji se učinci odluke Općeg suda imaju smatrati konačnima za stranke u sporu. Ako, međutim, uzimajući u obzir rezultat preispitivanja, ishod postupka proizađe iz činjeničnog stanja na kojem se temelji odluka Općeg suda, Sud donosi konačnu odluku.
U slučajevima iz članka 256. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u nedostatku prijedloga za preispitivanje ili odluke o pokretanju postupaka preispitivanja, odluke koje Opći sud donosi o pitanjima koja su mu podnesena proizvode učinke nakon isteka razdoblja koji su u tu svrhu propisani u drugom stavku članka 62. Ako se pokrene postupak preispitivanja, odluke koje podliježu postupku preispitivanja proizvode učinke nakon obavljenog postupka, osim ako Sud odluči drukčije. Ako Sud utvrdi da odluka Općeg suda utječe na jedinstvo ili dosljednost prava Unije, odluka Suda o pitanju koje podli- ježe postupku preispitivanja zamjenjuje odluku Općeg suda.
GLAVA IV.a
SPECIJALIZIRANI SUDOVI
Članak 62.c
Odredbe o nadležnosti, sastavu, organizaciji i postupku specijaliziranih sudova osnovanih na temelju članka 257 Ugovora o funkcioniranju Europske unije utvrđene su u Prilogu ovom Statutu.
▼M3
Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s člankom 257. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, mogu dodijeliti privremene suce specijaliziranim sudovima radi nadomještanja odsutnih sudaca koji, iako se ne smatraju u potpunosti onesposobljenima, ne mogu sudjelovati u rješavanju predmeta na dulje vrijeme. U xxx slučaju Europski parla- ment i Vijeće utvrđuju uvjete u skladu s kojima se imenuju privremeni suci, njihova prava i dužnosti, detaljna pravila kojima se uređuje izvrša- vanje njihovih dužnosti te okolnosti u kojima prestaju izvršavati te dužnosti.
GLAVA V.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 63.
Poslovnici Suda i Općeg suda sadrže sve odredbe koje su potrebne za primjenu i, ako je potrebno, dopunu ovog Statuta.
Članak 64.
Pravila koja uređuju pitanje jezika koji se primjenjuju na Sudu Europske unije utvrđuju se uredbom koju Vijeće donosi odlučujući jednoglasno. Ta se uredba donosi na zahtjev Suda i nakon savjetovanja s Komisijom i Europskim parlamentom ili na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja sa Sudom i Europskim parlamentom.
Odredbe poslovnika Suda i poslovnika Općeg suda koje se odnose na uređivanje pitanja jezika vrijede sve dok se ne utvrde pravila. Odstupa- jući od članaka 253. i 254. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te se odredbe mogu izmijeniti ili staviti izvan snage samo na temelju jednoglasne suglasnosti Vijeća.
PRILOG I.
SLUŽBENIČKI SUD EUROPSKE UNIJE
Članak 1.
Službenički sud Europske unije (dalje u tekstu „Službenički sud”) nadležan je u prvom stupnju za rješavanje sporova između Unije i njezinih službenika na temelju članka 270. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, uključujući sporove između svih tijela ili agencija i njihovih službenika, za koje je nadležnost dodijeljena Sudu Europske unije.
Članak 2.
►M3 1. ◄ Službenički sud sastoji se xx xxxxx sudaca. Na zahtjev Suda Vijeće može, odlučujući kvalificiranom većinom, povećati broj sudaca.
Suci se imenuju na razdoblje od šest xxxxxx. Suci xxxxxx xx istekla dužnost mogu biti ponovno imenovani.
Svako slobodno mjesto popunjava se novim imenovanjem suca na razdoblje od šest xxxxxx.
▼M3
2. Osim sudaca navedenih u stavku 1. prvom podstavku, imenuju se privre- meni suci radi nadomještanja odsutnih sudaca koji, iako se ne smatraju u potpu- nosti onesposobljenima, ne mogu sudjelovati u rješavanju predmeta na dulje vrijeme.
▼B
Članak 3.
1. Suce imenuje Vijeće, odlučujući u skladu s člankom 257. četvrtim stavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije, nakon savjetovanja s odborom pred- viđenim ovim člankom. Pri imenovanju sudaca Vijeće osigurava ujednačen sastav Službeničkog suda na što široj zemljopisnoj osnovi između državljana država članica i u odnosu na zastupljene nacionalne pravne sustave.
2. Svaki građanin Unije koji ispunjava uvjete iz članka 257. četvrtog stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije može podnijeti prijavu za kandidaturu. Vijeće, odlučujući na preporuku Suda, određuje uvjete i postupke o podnošenju i obradi prijava kandidatura.
3. Uspostavlja se odbor koji se sastoji xx xxxxx xxxxx izabranih iz redova bivših članova Suda i Općeg xxxx xx odvjetnika priznate stručnosti. O članstvu u odboru i pravilima za njegovo djelovanje odlučuje Vijeće na preporuku pred- sjednika Suda.
4. Odbor daje mišljenje o prikladnosti kandidata za obnašanje dužnosti suca Službeničkog sudu. Odbor svom mišljenju prilaže popis kandidata s najpriklad- nijim visokim stupnjem iskustva. Takav popis xxxx sadržavati imena barem dvostruko više kandidata u odnosu na broj sudaca koje Vijeće treba imenovati.
Članak 4.
1. Suci iz vlastitih redova imenuju predsjednika Službeničkog suda na razdoblje od tri godine. On može biti ponovno izabran.
2. Službenički sud zasjeda u sudskim vijećima od tri suca. U određenim slučajevima uređenim poslovnikom, Službenički sud može zasjedati u xxxxx sastavu ili u sudskom vijeću od pet sudaca ili xxx xxxxx pojedinac.
3. Predsjednik Službeničkog suda predsjedava punim sastavom i sudskim vijećem od pet sudaca. Predsjednici sudskih vijeća od tri suca određuju se na način predviđen u stavku 1. Ako je predsjedniku Službeničkog suda dodijeljeno sudsko vijeće od tri suca, tada on njime predsjeda.
4. Nadležnost i kvorum za puni sastav kao i za sastav sudskih vijeća te dodjeljivanje predmeta xxx sudskim vijećima uređuje se poslovnikom.
Članak 5.
Članci od 2. do 6., 14., 15., članak 17. prvi drugi i peti stavak te članak 18. Statuta Suda primjenjuju se na Službenički sud i njegove članove.
Prisega iz članka 2. Statuta daje se pred Sudom, a odluke iz članka 3., 4. i 6. Statuta Sud donosi nakon savjetovanja sa Službeničkim sudom.
Članak 6.
1. Službenički sud podupiru odjeli Suda i Općeg suda. Predsjednik Suda ili, u odgovarajućim slučajevima, predsjednik Općeg suda određuju u suglasnosti s predsjednikom Službeničkog suda uvjete pod kojima dužnosnici i ostali službe- nici dodijeljeni Sudu i Općem sudu pružaju usluge Službeničkom sudu kako bi omogućili njegovo djelovanje. Određeni dužnosnici i ostali službenici odgovorni su tajniku Službeničkog xxxx, xxxx xx podređen predsjednika tog suda.
2. Službenički sud imenuje svojeg tajnika i utvrđuje pravila kojima se uređuje njegov položaj. Članak 3. četvrti stavak i članci 10., 11. i 14. Statuta Suda primjenjuju se na tajnika Službeničkog suda.
Članak 7.
1. Postupak pred Službeničkim sudom uređen je glavom III. Statuta Suda uz iznimku članaka 22. i 23. U poslovniku tog xxxx xx prema potrebi utvrđuju dodatne i detaljnije odredbe.
2. Odredbe koje uređuju pitanje jezika Općeg suda primjenjuju se na Službe- nički sud.
3. Xxxxxx dio postupka sastoji se od podnošenja tužbe i odgovora na tužbu, osim ako Službenički sud odluči da je potrebna druga razmjena pisanih podnesaka. Ako dođe do takve druge razmjene, Službenički sud može, uz suglas- nost stranaka,donijeti presudu izostavljajući usmeni dio postupka.
4. U svim fazama postupka, uključujući trenutak podnošenja tužbe, Službe- nički sud može razmotriti mogućnost sporazumnog rješenja spora, te omogućiti takvo rješenje.
5. Službenički sud odlučuje o troškovima predmeta. Podložno posebnim odredbama poslovnika, stranka koja izgubi spor plaća troškove ako je stranka xxxx xx uspjela u sporu zatražila njihovu nadoknadu.
Članak 8.
1. Ako je tužba ili neki drugi podnesak, koji je namijenjen Službeničkom sudu podnesen tajniku Suda ili Općeg suda, on ga bez odgode upućuje tajniku Služ- beničkog suda. Jednako tako, ako je tužba ili neki drugi podnesak, koji je namijenjen Sudu ili Općem sudu greškom podnesen tajniku Službeničkog suda, on ga bez odgode upućuje tajniku Suda ili Općeg suda.
2. Ako Službenički sud utvrdi da nije nadležan provoditi postupak i odlučivati u predmetu koji je u nadležnosti Suda i Općeg suda, upućuje taj predmet Sudu ili Općem sudu. Jednako tako, ako Sud ili Opći sud utvrde da neki predmet pripada u nadležnost Službeničkog suda, upućuju taj predmet Službeničkom sudu, koji se tada ne smije oglasiti nenadležnim.
3. Ako su pred Službeničkim sudom i Općim sudom pokrenuti postupci s istim pitanjem tumačenja ili u kojima se ispituje valjanost istog akta, Službenički sud može nakon saslušanja stranaka suspendirati postupak dok Opći sud ne xxxxxx presudu.
Ako su pred Službeničkim sudom i Općim sudom pokrenuti postupci s istim predmetom spora, Službenički sud oglašava se nenadležnim tako da Opći sud može odlučivati o xxx predmetima.
Članak 9.
Protiv konačnih odluka Službeničkog suda i protiv njegovih djelomičnih odluka o meritornim pitanjima te odluka o postupovnim pitanjima u vezi s prigovorima nenadležnosti ili nedopuštenosti može se podnijeti žalba Općem sudu u roku od dva mjeseca od dostave pobijane odluke.
Takvu žalbu može podnijeti bilo koja stranka koja nije uspjela sa svojim zahtjevom u cijelosti ili djelomično. Stranke koje su se uključile u postupak, a koje nisu države članice i institucije Unije, mogu podnijeti takvu žalbu samo ako se odluka Službeničkog suda odnosi neposredno na njih.
Članak 10.
1. Ako je Službenički sud odbio prijedlog za uključenje u postupak, podno- sitelj prijedloga može u roku od dva tjedna od dostave odluke kojom se odbija njegov prijedlog podnijeti žalbu Općem sudu.
2. Protiv svih odluka Službeničkog suda donesenih na temelju članak 278. ili
279. ili članka 299. četvrtog stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili članka 157. ili članka 164. trećeg stavka Ugovora o EZAE-u, stranke u postupku mogu u roku od dva mjeseca od njihove dostave podnijeti žalbu Općem sudu.
3. Predsjednik Općeg suda može u skraćenom postupku, koji se može, u mjeri u kojoj je to potrebno razlikovati od nekih pravila sadržanih u ovom Prilogu i koji se utvrđuje u poslovniku Općeg suda, odlučiti o žalbama, xxxx xx pred- viđeno u stavcima 1. i 2.
Članak 11.
1. Žalba podnesena Općem sudu ograničena je na pravna pitanja. Može se podnijeti zbog nenadležnosti Službeničkog suda, zbog povrede postupka kojom se povređuju interesi podnositelja žalbe te zbog povrede prava Unije xx xxxxxx Službeničkog suda.
2. Žalba samo protiv odluke o naknadi troškova postupka i o njihovoj visini nije dopuštena.
Članak 12.
1. Ne dovodeći u pitanje članke 278. i 279. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili članak 157. Ugovora o EZAE-u, žalba pred Općim sudom nema suspenzivni učinak.
2. Ako se protiv odluke Službeničkog suda podnese žalba, postupak pred Općim sudom sastoji se od pisanog i usmenog dijela. U skladu s uvjetima utvr- đenim u poslovniku, Opći sud može, nakon što sasluša stranke u postupku, donijeti odluku bez provođenja usmenog postupka.
Članak 13.
1. Ako xx xxxxx osnovana, Opći sud ukida odluku Službeničkog suda i xxx odlučuje o sporu. On vraća predmet na odlučivanje Službeničkom sudu ako stanje postupka Sudu ne dopušta odlučivanje.
2. U slučaju vraćanja predmeta Službeničkom sudu, taj je sud vezan odlukom Općeg suda u vezi s pravnim pitanjima.
PROTOKOL (br. 4)
O STATUTU EUROPSKOG SUSTAVA SREDIŠNJIH BANAKA I EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE
VISOKE UGOVORNE STRANKE,
ŽELEĆI utvrditi Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke predviđen člankom 129. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
SPORAZUMJELE SU SE o sljedećim odredbama koje se prilažu Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije:
POGLAVLJE I.
EUROPSKI SUSTAV SREDIŠNJIH BANAKA
Članak 1.
Europski sustav središnjih banaka
U skladu s člankom 282. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europska središnja banka (ESB) i nacionalne središnje banke čine Europski sustav središnjih banaka (ESSB). ESB i nacionalne središnje banke država članica xxxx xx valuta euro čine Eurosustav.
ESSB i ESB izvršavaju svoje zadaće i obavljaju svoje aktivnosti u skladu s odredbama Ugovorâ i ovog Statuta.
POGLAVLJE II.
CILJEVI I ZADAĆE ESSB-A
Članak 2.
Ciljevi
U skladu s člankom 127. stavkom 1. i člankom 282. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije glavni je cilj ESSB-a održa- vanje stabilnosti cijena. Ne dovodeći u pitanje cilj stabilnosti cijena, ESSB podržava opće ekonomske politike u Uniji kako bi doprinio ostvarivanju ciljeva Unije utvrđenih u članku 3. Ugovora o funkcioni- xxxxx Europske unije. ESSB djeluje u skladu s načelom otvorenog trži- šnog gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem, dajući prednost učinkovitoj raspodjeli resursa te u skladu s načelima određenima člankom 119. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Članak 3.
Zadaće
3.1. U skladu s člankom 127. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije osnovne zadaće koje se provode putem ESSB-a jesu:
— utvrđivanje i provođenje monetarne politike Unije,
— obavljanje deviznih poslova u skladu s odredbama članka 219. tog Xxxxxxx,
— držanje i upravljanje službenim deviznim pričuvama država članica,
— promicanje nesmetanog funkcioniranja platnih sustava.
3.2. U skladu s člankom 127. stavkom 3. xxxxxxxxx Xxxxxxx, članak
3. stavak 3.1. treća alineja ne dovodi u pitanje držanje i upravljanje operativnim deviznim sredstvima xx xxxxxx vlada država članica.
3.3. U skladu s člankom 127. stavkom 5. navedenog Ugovora, ESSB doprinosi nesmetanom vođenju politika koje provode nadležne vlasti, a koje se odnose na bonitetni nadzor kreditnih institucija i stabilnost financijskog sustava.
Članak 4.
Savjetodavne funkcije
U skladu s člankom 127. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije:
(a) savjetovanje s ESB-om potrebno je:
— o svakom predloženom aktu Unije iz nadležnosti ESB-a;
— xx xxxxxx nacionalnih tijela, u vezi sa svakim prijedlogom propisa iz nadležnosti ESB-a, ali u granicama i pod uvjetima koje odredi Vijeće u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41.;
(b) O pitanjima iz svoje nadležnosti ESB može podnositi mišljenja institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije ili nacionalnim tijelima.
Članak 5.
Prikupljanje statističkih podataka
5.1. Kako bi preuzela zadaće ESSB-a, ESB uz pomoć nacionalnih središnjih banaka prikuplja potrebne statističke podatke od nadležnih nacionalnih tijela ili izravno od gospodarskih subjekata. U tu svrhu surađuje s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i s nadležnim tijelima država članica ili trećih zemalja te s međunarodnim organizacijama.
5.2. Nacionalne središnje banke, u mjeri u kojoj je to moguće, izvrša- vaju zadaće opisane u članku 5. stavku 5.1.
5.3. ESB prema potrebi, pomaže usklađivanju pravila i praksi koje uređuju prikupljanje, objedinjavanje i distribuciju statističkih podataka u područjima svoje nadležnosti.
5.4. Vijeće u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41. utvrđuje pravne i fizičke osobe koje podliježu obvezi izvješćivanja, režim tajnosti te odgovarajuće odredbe za izvršenje.
Članak 6.
Međunarodna suradnja
6.1. U području međunarodne suradnje koja obuhvaća zadaće povje- xxxx ESSB-u, ESB odlučuje o načinu zastupljenosti ESSB-a.
6.2. ESB i nacionalne središnje banke, ako im ESB to odobri, mogu sudjelovati u međunarodnim monetarnim institucijama.
6.3. Članak 6. stavci 6.1. i 6.2. ne dovode u pitanje članak 138. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
POGLAVLJE III.
USTROJ ESSB-A
Članak 7.
Neovisnost
U skladu s člankom 130. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, pri izvršavanju ovlasti i obavljanju zadaća i dužnosti koje su im dodijeljene ovim Ugovorom i ovim Statutom, ni ESB ni nacionalne središnje banke xxx xxxx članovi njihovih tijela nadležnih za odlučivanje ne smiju tražiti ni primati naputke od institucija, tijela, xxxxx i agencija Unije, bilo koje vlade država članica ili bilo kojeg drugog tijela. Institucije, tijela, uredi i agencije Unije i vlade država članica obvezuju se da će poštovati ovo načelo i xx xxxx nastojati utjecati na članove tijela nadležnih za odlu- čivanje u ESB-u ili u nacionalnim središnjim bankama u obavljanju njihovih zadaća.
Članak 8.
Opće načelo
ESSB-om upravljaju tijela ESB-a nadležna za odlučivanje.
Članak 9.
Europska središnja banka
9.1. ESB, koji u skladu s člankom 282. stavkom 3. Ugovora o funk- cioniranju Europske unije ima pravnu osobnost, u svakoj državi članici uživa najširu pravnu sposobnost koja se priznaje pravnim osobama na temelju prava države članice; ESB osobito može stjecati pokretnine i nekretnine ili njima raspolagati te biti stranka u sudskom postupku.
9.2. ESB osigurava da se zadaće dodijeljene ESSB-u na temelju članka 127. stavaka 2., 3. i 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije provode putem njegovih vlastitih aktivnosti na temelju ovog Statuta ili putem nacionalnih središnjih banaka na temelju članka 12. stavka 12.1. i članka 14.
9.3. U skladu s člankom 129. stavkom 1. navedenog Ugovora tijela ESB-a nadležna za odlučivanje jesu Upravno vijeće i Izvršni odbor.
Članak 10.
Upravno vijeće
10.1. U skladu s člankom 283. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Upravno vijeće sastoji se od članova Izvršnog odbora ESB-a i guvernera nacionalnih središnjih banaka država članica xxxx xx valuta euro.
10.2. Svaki član Upravnog vijeća ESB-a ima jedan glas. Od xxxx xxxx broj članova Upravnog vijeća ESB-a premaši 21, svaki član Izvršnog odbora ima jedan glas, a pravo glasa ima 15 guvernera Ova glasačka prava glasa dodjeljuju se i rotiraju kako slijedi:
— od xxxx xxxx broj guvernera prijeđe brojku 15, do xxxx xxxx dostigne brojku 22, guverneri se dijele u dvije skupine, u skladu s rangom prema veličini udjela nacionalnih središnjih banaka država članica u agregiranom bruto domaćem proizvodu po tržišnim cije- nama te u ukupnoj agregiranoj bilanci monetarnih financijskih insti- tucija onih države članice xxxx xx valuta euro. Udjelu u agregiranom bruto domaćem proizvodu po tržišnim cijenama dodjeljuje xx xxxxxx od 5/6, a udjelu u ukupnoj agregiranoj bilanci monetarnih financij- skih institucija dodjeljuje xx xxxxxx od 1/6. Prva skupina sastoji se od pet guvernera, a druga skupina od ostalih guvernera. Učestalost prava glasa guvernera koja se dodjeljuju prvoj skupini ne može biti manja od učestalosti prava glasa onih u drugoj skupini. Podložno prethodnoj rečenici, prvoj se skupini dodjeljuju četiri prava glasa, a drugoj skupini jedanaest prava glasa,
— od xxxx xxxx broj guvernera dostigne brojku 22, guverneri se dijele u tri skupine u skladu s rangom na temelju kriterija utvrđenih u prethodnoj alineji. Prva skupina sastoji se od pet guvernera i dodje- ljuju joj se četiri prava glasa. Druga skupina sastoji se od polovice ukupnog broja guvernera, pri čemu se svaki razlomak zaokružuje na najbliži cijeli broj, a dodjeljuje joj se osam glasova. Treća skupina se sastoji od preostalih guvernera i dodjeljuju joj se tri prava glasa,
— u svakoj skupini prava glasa se guvernerima dodjeljuju na jednaka vremenska razdoblja,
— za izračun udjela u agregiranom bruto domaćem proizvodu po trži- šnim cijenama primjenjuje se članak 29. stavak 29.2. Ukupna agre- girana bilanca monetarnih financijskih institucija izračunava se u skladu sa statističkim okvirom koji se primjenjuje u Uniji u trenutku izračuna,
— kada se agregirani bruto domaći proizvod po tržišnim cijenama prilagođava u skladu s člankom 29. stavak 29.3., ili kada se broj guvernera poveća, veličina i/ili sastav skupina prilagođava se u skladu s navedenim načelima,
— Upravno vijeće ESB-a odlučujući dvotrećinskom većinom svih svojih članova bez obzira imaju li pravo glasa ili ne, poduzima mjere potrebne za provedbu xxxx navedenih načela i može donijeti odluku o odgađanju početka sustava rotacije do xxxx xxxx broj guvernera premaši 18.
Pravo glasa koristi se osobno. Odstupajući od tog pravila, poslovnikom iz članka 12. stavka 12.3. može se utvrditi da članovi Upravnog vijeća glasuju putem telekonferencije. Xxx se poslovnikom također predviđa da član Upravnog vijeća koji je tijekom duljeg razdoblja spriječen i ne može prisustvovati sjednicama Upravnog vijeća može imenovati zamje- nika članom Upravnog vijeća.
Odredbe prethodnih stavaka ne dovode u pitanje glasačka prava svih članova Upravnog vijeća bez obzira na to imaju li pravo glasa ili ne, na temelju članka 10. stavka 10.3. te članka 40. stavaka 40.2. i 40.3.
Osim ako je ovim Statutom drukčije predviđeno, Upravno vijeće odlu- čuje običnom većinom članova koji imaju pravo glasa. U slučaju neodlučenog rezultata glasovanja odlučujući xx xxxx predsjednika.
Upravno vijeće za glasovanje xxxx imati kvorum od dvije trećine svojih članova koji imaju pravo glasa. Ako nema kvoruma, predsjednik može sazvati izvanredni sastanak na kojem se odluke mogu donositi bez obzira na kvorum.
10.3. Za sve odluke koje se donose na temelju članaka 28., 29., 30.,
32. i 33., glasovi u Upravnom vijeću ponderiraju se prema udjelima nacionalnih središnjih banaka u upisanom kapitalu ESB-a. Ponderi glasova članova Izvršnog odbora jesu nula. Odluka za xxxx xx potrebna kvalificirana većina usvaja se ako glasovi za predstavljaju najmanje dvije trećine upisanog kapitala ESB-a i najmanje polovicu imatelja udjela. Ako guverner ne može biti nazočan, može imenovati zamjenika za davanje svog ponderiranog glasa.
10.4. Sastanci su tajni. Upravno vijeće može odlučiti učiniti javnim ishod svojih vijećanja.
10.5. Upravno vijeće sastaje se najmanje deset puta godišnje.
Članak 11.
Izvršni odbor
11.1. U skladu s člankom 283. stavkom 2. prvim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Izvršni odbor sastoji se od predsjednika, potpredsjednika i xxx četiriju članova.
Članovi obavljaju svoje dužnosti u xxxxx radnom vremenu. Nijedan se član ne smije baviti ni jednim drugim zanimanjem, ni plaćenim ni neplaćenim, osim ako to iznimno odobri Upravno vijeće.
11.2. U skladu s člankom 283. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europsko Vijeće, kvalificiranom većinom, na preporuku Vijeća danu nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Upravnim vijećem, imenuje predsjednika, potpredsjednika i ostale članove Izvršnog odbora iz redova osoba s ugledom i stručnim iskustvom u monetarnom ili bankarskom području.
Njihov mandat traje 8 xxxxxx i ne može se obnavljati.
Članovi Izvršnog odbora mogu biti samo državljani država članica.
11.3. Uvjeti zapošljavanja članova Izvršnog odbora, osobito njihove plaće, mirovine i ostala prava iz socijalne sigurnosti predmetom su ugovorâ s ESB-om i utvrđuje ih Upravno vijeće na prijedlog odbora koji se sastoji od triju članova koja imenuje Upravno vijeće i triju članova koja imenuje Vijeće. Članovi Izvršnog odbora nemaju pravo glasa o pitanjima iz ovog stavka.
11.4. Ako član Izvršnog odbora više ne ispunjava uvjete koji su potrebni za obavljanje dužnosti ili ako je počinio tešku povredu dužno- sti, Sud ga, na zahtjev Upravnog vijeća ili Izvršnog odbora, može razriješiti dužnosti.
11.5. Svaki osobno nazočan član Izvršnog odbora ima pravo glaso- vati i u tu svrhu ima jedan glas. Osim ako je drukčije predviđeno, Izvršni odbor odlučuje običnom većinom danih glasova. U slučaju neodlučenog rezultata glasovanja predsjednikov xx xxxx odlučujući. Modaliteti glasovanja navode se u poslovniku iz članka 12. stavka 12.3.
11.6. Izvršni je odbor odgovoran za tekuće poslovanje ESB-a.
11.7. Svako slobodno mjesto u Izvršnom odboru popunjava se imenovanjem novog člana u skladu s člankom 11. stavkom 11.2.
Članak 12.
Zadaće tijela nadležnih za odlučivanje
12.1. Upravno vijeće usvaja smjernice i donosi odluke potrebne kako bi se osiguralo obavljanje zadaća dodijeljenih ESSB-u temeljem Ugovorâ i ovog Statuta. Upravno vijeće oblikuje monetarnu politiku Unije uključujući, prema potrebi, odluke koje se odnose na intermedi- jarne ciljeve monetarne politike, ključne kamatne stope i ponudu pričuve u ESSB-u te utvrđuje smjernice potrebne za njihovu primjenu.
Izvršni odbor provodi monetarnu politiku u skladu sa smjernicama i odlukama koje utvrđuje Upravno vijeće. U xxx smislu Izvršni odbor daje potrebne naputke nacionalnim središnjim bankama. Nadalje, Izvršni odbor može imati određene ovlasti koje mu se prenose kada Upravno vijeće tako odluči.
U mjeri u kojoj se to smatra mogućim i primjerenim te ne dovodeći xxxxxx u pitanje odredbe ovog članka, ESB koristi nacionalne središnje banke za obavljanje poslova koji su dio zadaća ESSB-a.
12.2. Izvršni je odbor odgovoran za pripremu sastanaka Upravnog vijeća.
12.3. Upravno vijeće donosi poslovnik u kojem se utvrđuje unutarnji ustroj ESB-a i njegova tijela nadležna za odlučivanje.
12.4. Upravno vijeće obavlja savjetodavne funkcije iz članka 4.
12.5. Upravno vijeće donosi odluke iz članka 6.
Članak 13.
Predsjednik
13.1. Predsjednik ili u njegovoj odsutnosti potpredsjednik predsjeda Upravnim vijećem i Izvršnim odborom ESB-a.
13.2. Ne dovodeći u pitanje članak 38. predsjednik ili osoba koju on imenuje predstavljaju ESB prema van.
Članak 14.
Nacionalne središnje banke
14.1. U skladu s člankom 131. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, svaka država članica osigurava da njezino nacionalno zakonodav- stvo, uključujući i statut njezine nacionalne središnje banke, bude uskla- đeno s Ugovorima i ovim Statutom.
14.2. Statuti nacionalnih središnjih banaka moraju osobito predvidjeti xx xxxxxx guvernera nacionalne središnje banke bude najmanje 5 xxxxxx.
Guverner može biti razriješen dužnosti samo ako više ne ispunjava uvjete koji su potrebni za obavljanje dužnosti ili ako je počinio tešku povredu dužnosti. Protiv odluke donesene u xxx smislu, dotični guverner ili Upravno vijeće mogu pokrenuti postupak pred Sudom zbog povrede Ugovorâ ili bilo kojeg pravnog pravila vezanog za njegovu primjenu. Takav xx xxxxxxxx pokreće u roku od dva mjeseca od objavljivanja odluke ili obavješćivanja tužitelja o njoj ili, ako takva objava ili obavijest izostanu, od xxxx kad je tužitelj saznao za odluku.
14.3. Nacionalne središnje banke sastavni su dio ESSB-a i djeluju u skladu sa smjernicama i naputcima ESB-a. Upravno vijeće poduzima potrebne korake kako bi osiguralo usklađenost sa smjernicama i naput- cima ESB-a te traži da mu se dostave svi potrebni podaci.
14.4. Nacionalne središnje banke mogu obavljati i funkcije koje nisu navedene u ovom Statutu, osim ako Upravno vijeće dvotrećinskom većinom danih glasova utvrdi da su oni u suprotnosti s ciljevima i zadaćama ESSB-a. Takve se funkcije obavljaju na vlastitu odgovornost i za vlastiti račun nacionalnih središnjih banaka i ne smatraju se dijelom funkcija ESSB-a.
Članak 15.
Obveze izvješćivanja
15.1. ESB najmanje tromjesečno izrađuje i objavljuje izvješća o aktivnostima ESSB-a.
15.2. Konsolidirano financijsko izvješće ESSB-a objavljuje se svaki tjedan.
15.3. U skladu s člankom 284. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ESB dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Xxxx- xxxx, a također i Europskom vijeću, godišnje izvješće o aktivnostima ESSB-a i o monetarnoj politici u prethodnoj i tekućoj godini.
15.4. Izvješća i izjave iz ovog članka dostupne su zainteresiranim stranama bez naknade.
Članak 16.
Novčanice
U skladu s člankom 128. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije Upravno vijeće ima isključivo pravo odobriti izdavanje euronovčanica u Uniji. Te novčanice mogu izdavati ESB i nacionalne središnje banke. Novčanice koje izdaju ESB i nacionalne središnje banke jedine su koje imaju status zakonskog sredstva plaćanja unutar Unije.
ESB koliko je to moguće poštuje postojeću praksu koja se odnosi na izdavanje i oblikovanje novčanica.
POGLAVLJE IV.
MONETARNE FUNKCIJE I POSLOVANJE ESSB-A
Članak 17.
Računi kod ESB-a i nacionalnih središnjih banaka
Radi obavljanja svojih poslova ESB i nacionalne središnje banke mogu otvarati račune za kreditne institucije, javne ustanove i druge sudionike na tržištu, xx xxx osiguranje prihvaćati imovinu i nematerijalizirane vrijednosne papire.
Članak 18.
Poslovi na otvorenom tržištu i kreditni poslovi
18.1. Radi ostvarivanja ciljeva ESSB-a i izvršenja svojih zadaća ESB i nacionalne središnje banke mogu:
— ►C1 poslovati na financijskim tržištima izravnom kupnjom i prodajom ◄ (promptno i na rok) ili povratnom kupnjom i prodajom te davanjem i uzimanjem u zajam utrživih instrumenata u eurima ili u drugim valutama, kao i plemenitih kovina,
— sklapati kreditne poslove s kreditnim institucijama i drugim sudio- nicima na tržištu, a da se xxxxxx odobravanje zajmova temelji na odgovarajućem osiguranju.
18.2. ESB utvrđuje opća načela za otvoreno tržište i kreditne poslove koje provodi xxx ESB ili nacionalne središnje banke, uključujući objav- ljivanje uvjeta pod kojima su spremne sklapati takve poslove.
▼C1
Članak 19.
Minimalne pričuve
19.1 Podložno članku 2., ESB može tražiti da kreditne institucije osnovane u državama članicama drže minimalnu pričuvu na računima kod ESB-a i nacionalnih središnjih banaka u skladu s ciljevima monetarne politike. Odredbe koje se odnose na izračun i određivanje potrebnih minimalnih pričuva može utvrditi Upravno vijeće. U slučaju nepridržavanja ESB ima pravo odrediti kaznene xxxxxx xx xxxxx sank- cije sa sličnim učinkom.
19.2 Za primjenu ovog članka, Vijeće, sukladno postupku utvrđenom člankom 41., određuje osnovicu za obračun minimalnih pričuva i maksi- malne dopuštene omjere između tih pričuva i njihove osnovice te odgo- varajuće sankcije u slučaju nepridržavanja.
▼B
Članak 20.
Drugi instrumenti monetarne kontrole
Uzimajući u obzir članak 2., Upravno vijeće može dvotrećinskom većinom danih glasova odlučiti o drugim operativnim metodama monetarne kontrole koje smatra primjerenima.
Vijeće sukladno postupku utvrđenom člankom 41. određuje opseg tih metoda ako se njima nameću obveze trećima.
Članak 21.
Poslovanje s osobama javnog prava
21.1. U skladu s člankom 123. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zabranjena su prekoračenja po računu i sve druge vrste kredita kod ESB-a ili kod nacionalnih središnjih banaka u korist institucija, tijela, xxxxx i agencija Unije, središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javne vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća država članica, kao što je i ESB-u i nacionalnim središnjim bankama zabra- njena kupnja dužničkih instrumenata neposredno od tih subjekata.
21.2. ESB i nacionalne središnje banke mogu nastupati kao fiskalni agenti za subjekte iz članka 21. stavka 1.
21.3. Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na kreditne institucije u javnom vlasništvu xxxxx xxxxxx, u pogledu ponude pričuva xx xxxxxx središnjih banaka, nacionalne središnje banke i ESB postupaju jednako kao i prema privatnim kreditnim institucijama.
Članak 22.
Klirinški i platni sustav
ESB i nacionalne središnje banke mogu stvoriti mogućnosti, a ESB donositi propise radi osiguranja učinkovitog i pouzdanog obračunskog i platnog sustava u Uniji i s drugim zemljama.
Članak 23.
Poslovanje s inozemstvom
ESB i nacionalne središnje banke mogu:
— uspostaviti odnose sa središnjim bankama i financijskim instituci- jama u drugim zemljama i, prema potrebi, s međunarodnim organizacijama,
— kupovati i prodavati promptno i terminski sve vrste deviznih sred- stava i plemenitih kovina; izraz „devizna sredstva” uključuje vrijed- nosne papire i drugu imovinu u valuti bilo koje zemlje ili obra- čunske jedinice neovisno o obliku u kojem xx xxxx,
— držati sredstva i upravljati sredstvima iz ovog članka,
— voditi sve vrste bankovnih poslova u odnosima s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, uključujući davanje i uzimanje zajmova.
Članak 24.
Ostalo poslovanje
Uz poslove koji proizlaze iz njihovih zadaća, ESB i nacionalne središnje banke mogu sudjelovati u operacijama za svoje administrativne svrhe ili za svoje osoblje.
POGLAVLJE V.
BONITETNI NADZOR
Članak 25.
Bonitetni nadzor
25.1. ESB može davati savjete Vijeću, Komisiji i nadležnim tijelima država članica te se oni s njime mogu savjetovati o području djelovanja i provedbi zakonodavstva Unije koje se odnosi na bonitetni nadzor kreditnih institucija i stabilnost financijskog sustava.
25.2. U skladu sa svakom uredbom Vijeća iz članka 127. stavka 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ESB može obavljati posebne zadaće u vezi s politikama koje se odnose na bonitetni nadzor kreditnih institucija i drugih financijskih institucija s iznimkom osiguravajućih društava.
POGLAVLJE VI.
FINANCIJSKE ODREDBE ESSB-A
Članak 26.
Financijski izvještaji
26.1. Financijska xxxxxx ESB-a i nacionalnih središnjih banaka zapo- činje prvog siječnja i završava posljednjeg xxxx prosinca.
26.2. Godišnje financijske izvještaje ESB-a izrađuje Izvršni odbor u skladu s načelima koja utvrđuje Upravno vijeće. Financijske izvještaje odobrava Upravno vijeće i nakon toga se objavljuju.
26.3. Zbog analitičkih i operativnih razloga Izvršni odbor izrađuje konsolidiranu bilancu stanja ESSB-a koja obuhvaća aktivu i pasivu nacionalnih središnjih banaka u okviru ESSB-a.
26.4. Za primjenu ovog članka Upravno vijeće utvrđuje potrebna pravila za standardizaciju računovodstvenih i izvještajnih postupaka za poslove koje obavljaju nacionalne središnje banke.
Članak 27.
Revizija
►C2 27.1. Reviziju financijskih izvještaja ESB-a i nacionalnih središnjih banaka obavljaju neovisni vanjski revizori koje preporučuje Upravno vijeće, a odobrava Vijeće. ◄ Revizori su ovlašteni za provjeru svih poslovnih knjiga i računa ESB-a i nacionalnih središnjih xxxxxx xx za dobivanje potpunih informacija o njihovom poslovanju.
27.2. Odredbe članka 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije primjenjuju se samo na kontrolu učinkovitosti upravljanja ESB-a.
Članak 28.
Kapital ESB-a
28.1. Kapital ESB-a iznosi 5 milijardi xxxx. Kapital se može povećati iznosima o kojima može odlučiti Upravno vijeće, odlučujući kvalifici- ranom većinom predviđenom člankom 10. stavkom 10.3., u granicama i pod uvjetima koje odredi Vijeće u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41.
28.2. Nacionalne središnje banke isključivi su upisnici i vlasnici kapitala ESB-a. Upis kapitala obavlja se u skladu s ključem koji se utvrđuje u skladu s člankom 29.
28.3. Upravno vijeće, djelujući kvalificiranom većinom predviđenom člankom 10. stavkom 10.3., određuje opseg kapitala koji se uplaćuje te oblik uplate.
28.4. Pridržavajući se članka 28. stavka 28.5., udjeli nacionalnih središnjih banaka u upisanom kapitalu ESB-a ne mogu se prenositi, založiti ili zaplijeniti.
28.5. Ako se ključ iz članka 29. prilagođuje, nacionalne središnje banke međusobno prenose udjele u kapitalu u mjeri potrebnoj da se osigura distribucija udjela u kapitalu koja odgovara prilagođenom ključu. Upravno vijeće određuje uvjete takvih prijenosa.
Članak 29.
Ključ za upis kapitala
29.1. Ključ za upis kapitala ESB-a, koji je prvi puta utvrđen 1998. prigodom osnivanja ESSB-a, utvrđuje se na način da se svakoj nacio- nalnoj središnjoj banci dodijeli xxxxxx u xxx ključu koji xx xxxxxx zbroju:
— 50 % udjela njezine države članice u broju stanovništva Unije u pretposljednjoj godini koja prethodi osnivanju ESSB-a,
— 50 % udjela njezine države članice u bruto domaćem proizvodu po tržišnim cijenama Unije utvrđenom u posljednjem petogodišnjem razdoblju koje prethodi pretposljednjoj godini prije osnivanja ESSB-a.
Postoci se zaokružuju na nižu ili višu vrijednost najbližeg višekratnika od 0,0001 postotnog poena.
29.2. Statističke podatke koji se upotrebljavaju za primjenu ovog članka dostavlja Komisija u skladu s pravilima koje donosi Vijeće u skladu s postupkom predviđenim u članku 41.
29.3. Ponderi koji se dodjeljuju nacionalnim središnjim bankama prilagođavaju se svakih pet xxxxxx nakon osnivanja ESSB-a analogno odredbama utvrđenima u članku 29. stavku 29.1. Prilagođeni ključ primjenjuje se s učinkom od prvog xxxx sljedeće godine.
29.4. Upravno vijeće poduzima sve druge mjere potrebne za primjenu ovog članka.
Članak 30.
Prijenos deviznih pričuva u ESB
30.1. Ne dovodeći u pitanje članak 28., nacionalne središnje banke opskrbljuju ESB deviznim pričuvama u valutama koje nisu valute država članica, euro, pričuvne pozicije u MMF-u i posebna prava vuče- nja, do iznosa u vrijednosti 50 milijardi xxxx. Upravno vijeće odlučuje o udjelu koji se prenosi na ESB nakon njegovog osnivanja i o iznosima koji se prenose kasnije. ESB xxx xxxx pravo držati devizne pričuve koje mu se prenesu i njima upravljati te ih upotrebljavati za svrhe određene ovim Statutom.
30.2. Doprinos svake nacionalne središnje banke utvrđuje se razmjerno njezinu udjelu u upisanom kapitalu ESB-a.
30.3. ESB priznaje svakoj nacionalnoj središnjoj banci potraživanje koje je jednako njezinu doprinosu. Upravno vijeće određuje denomi- naciju i naknadu za takva potraživanja.
30.4. ESB može tražiti dodatne devizne pričuve iznad iznosa utvr- đenog u članku 30. stavku 30.1., u skladu s člankom 30. stavkom 30.2., u granicama i pod uvjetima koje odredi Vijeće u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41.
30.5. ESB može držati pričuvne pozicije u MMF-u i posebna prava vučenja i njima upravljati te osigurati objedinjavanje tih sredstava.
30.6. Upravno vijeće poduzima sve druge mjere potrebne za primjenu ovog članka.
Članak 31.
Devizne pričuve koje drže nacionalne središnje banke
31.1. Nacionalne središnje banke mogu obavljati poslove povezane s ispunjavanjem svojih obveza prema međunarodnim organizacijama u skladu s člankom 23.
31.2. Sva ostala poslovanja s deviznim pričuvama koja ostaju pri nacionalnim središnjim bankama nakon prijenosa iz članka 30. i poslovi država članica s njihovim operativnim deviznim sredstvima, koje premašuju određenu granicu koja se utvrđuje u okviru članka 31. stavka 31.3., podliježu odobrenju ESB-a radi osiguranja sukladnosti s tečajnom i monetarnom politikom Unije.
31.3. Upravno vijeće izdaje smjernice radi olakšanja tog poslovanja.
Članak 32.
Raspodjela monetarnog xxxxxxx nacionalnih središnjih banaka
32.1. Prihod koji ostvaruju nacionalne središnje banke pri obavljanju funkcije monetarne politike ESSB-a (dalje u tekstu „monetarni prihod”) raspodjeljuje se krajem svake financijske godine sukladno odredbama ovog članka.
32.2. Iznos monetarnog xxxxxxx svake nacionalne središnje banke xxxxxx xx njezinu godišnjem prihodu ostvarenom iz njezinih sredstava koja se drže u novčanicama u optjecaju i u depozitima kreditnih insti- tucija. Nacionalne središnje banke namjenski raspoređuju ta sredstva u skladu sa smjernicama koje utvrđuje Upravno vijeće.
32.3. Ako nakon uvođenja xxxx strukture bilance stanja nacionalnih središnjih xxxxxx xxxxx prosudbi Upravnog vijeća ne dopuštaju primjenu članka 32. stavka 32.2., Upravno vijeće, odlučujući kvalifici- ranom većinom, može odlučiti da se odstupajući od članka 32. stavka
32.2. monetarni prihod procjenjuje prema alternativnoj metodi za razdoblje od najviše pet xxxxxx.
32.4. Iznos monetarnog xxxxxxx svake nacionalne središnje banke smanjuje se za iznos koji xx xxxxxx kamatama plaćenima xx xxxxxx te središnje banke za depozite kreditnih institucija u skladu s člankom 19.
Upravno vijeće može odlučiti da se nacionalnim središnjim bankama naknade troškovi nastali izdavanjem novčanica ili u iznimnim okolno- stima posebni gubici nastali operacijama monetarne politike koje je poduzeo ESSB. Naknada je u obliku koji se prema prosudbi Upravnog vijeća smatra primjerenim; ti se iznosi mogu prebiti s monetarnim prihodom nacionalnih središnjih banaka.
32.5. Ukupni iznos monetarnog xxxxxxx nacionalnih središnjih banaka raspodjeljuje se nacionalnim središnjim bankama razmjerno njihovim uplaćenim udjelima u kapitalu ESB-a, pridržavajući se odluka koje Upravno vijeće xxxxxx na temelju članka 33. stavka 33.2.
32.6. Obračun i namiru salda koja proizlazi iz raspodjele monetarnog xxxxxxx provodi ESB u skladu sa smjernicama koje utvrđuje Upravno vijeće.
32.7. Upravno vijeće poduzima sve druge mjere potrebne za primjenu ovog članka.
Članak 33.
Raspodjela neto dobiti i gubitka ESB-a
33.1. Neto dobit ESB-a prenosi se sljedećim redoslijedom:
(a) iznos koji određuje Upravno vijeće, a koji ne smije prelaziti 20 % neto dobiti, prenosi se u fond opće pričuve, najviše do visine xxxx xx jednaka 100 % kapitala;
(b) preostala neto dobit raspodjeljuje se imateljima udjela ESB-a razmjerno njihovim uplaćenim udjelima.
33.2. U slučaju da ESB zabilježi gubitak, manjak se nadoknađuje iz xxxxx opće pričuve ESB-a i, ako je to potrebno, nakon odluke Upravnog vijeća, iz monetarnog xxxxxxx dotične financijske godine, u razmjeru s i najviše do visine iznosa raspodijeljenih nacionalnim središ- njim bankama u skladu s člankom 32. stavkom 32.5.
POGLAVLJE VII.
OPĆE ODREDBE
Članak 34.
Pravni akti
34.1. U skladu s člankom 132. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ESB:
— donosi uredbe u opsegu u kojem su potrebne za provedbu zadaća utvrđenih u članku 3. stavku 3.1. prvoj alineji, članku 19. stavku 19.1., članku 22. ili članku 25. stavku 25.2. te u slučajevima koji se utvrđuju aktima Vijeća iz članka 41.,
— donosi odluke potrebne za izvršavanje zadaća koje su ESSB-u povjerene Ugovorima i ovim Statutom,
— daje preporuke i mišljenja.
34.2. ESB može odlučiti objaviti svoje odluke, preporuke i mišljenja.
34.3. U granicama i pod uvjetima koje Vijeće utvrdi u skladu s postupkom utvrđenim u članku 41., ESB je ovlašten određivati novčane kazne ili periodične penale poduzetnicima koji ne ispunjavaju obveze na temelju njegovih uredbi i odluka.
Članak 35.
Sudski nadzor i s njim povezana pitanja
35.1. Radnje ili propusti ESB-a podložni su ispitivanju ili tumačenju xx xxxxxx Xxxx Europske unije u slučajevima i prema uvjetima utvr- đenima u Ugovorima. ESB može pokrenuti postupak u slučajevima i prema uvjetima utvrđenima ovim Ugovorom.
35.2. U sporovima između ESB-a s jedne strane i njegovih vjero- vnika, dužnika ili koje druge osobe s druge strane, odlučuju nadležni su nacionalni sudovi, osim ako je nadležnost dodijeljena Sudu Europske unije.
35.3. ESB podliježe režimu odgovornosti koji je predviđen u članku
340. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Nacionalne središnje banke odgovorne su na temelju svojih nacionalnih zakonodavstava.
35.4. Sud Europske unije nadležan je donijeti presudu na temelju bilo koje arbitražne klauzule sadržane u ugovoru koji je sklopljen xx xxxxxx ESB-a ili u njegovo ime, bez obzira na to xx xx riječ o javnopravnom ili privatnopravnom ugovoru.
35.5. Odluku ESB-a o pokretanju postupka pred Sudom Europske unije donosi Upravno vijeće.
35.6. Sud Europske unije nadležan je u sporovima o ispunjavanju obveza nacionalne središnje banke temeljem Ugovorâ i ovog Statuta. Ako ESB smatra da nacionalna središnja banka nije ispunila neku obvezu temeljem ovog Statuta, o xxx predmetu, nakon što je nacio- nalnoj središnjoj banci dala priliku da se očituje, daje obrazloženo mišljenje. Ako dotična nacionalna središnja banka ne postupi sukladno mišljenju u roku koji utvrdi ESB, ESB taj predmet može uputiti Sudu.
Članak 36.
Osoblje
36.1. Upravno vijeće, na prijedlog Izvršnog odbora, utvrđuje uvjete zaposlenja osoblja ESB-a.
36.2. Sud Europske unije nadležan je za rješavanje svih sporova između ESB-a i njegovih službenika u granicama i pod uvjetima utvr- đenima u uvjetima zaposlenja.
Članak 37. (bivši članak 38.)
Čuvanje poslovne xxxxx
37.1. Članovi upravnih tijela i osoblje ESB-a i nacionalnih središnjih banaka ne smiju, čak ni nakon prestanka njihove dužnosti, otkrivati one podatke koji su obuhvaćeni obvezom čuvanja poslovne xxxxx.
37.2. Osobe koje imaju pristup podacima koji su obuhvaćeni zako- nodavstvom Unije koje nameće obvezu čuvanja tajnosti podliježu xxx zakonodavstvu.
Članak 38. (bivši članak 39.)
Potpisnici
ESB se pravno obvezuje trećima svakom radnjom predsjednika ili dvaju članova Izvršnog odbora ili potpisom dvaju članova osoblja ESB-a koje je predsjednik na odgovarajući način ovlastio za potpisivanje u ime ESB-a.
Članak 39. (bivši članak 40.)
Povlastice i imuniteti
Na državnim područjima država članica ESB uživa takve povlastice i imunitete koji su mu potrebni za obavljanje njegovih zadaća, pod uvje- tima utvrđenima Protokolom o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica.
POGLAVLJE VIII.
IZMJENA STATUTA I DOPUNSKO ZAKONODAVSTVO
Članak 40. (bivši članak 41.)
Pojednostavnjeni postupak izmjene
40.1. U skladu s člankom 129. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europski parlament i Vijeće mogu izmijeniti članak 5. stavke 5.1., 5.2. i 5.3., članke 17. i 18., članak 19. stavak 19.1., članke 22., 23., 24., 26., članak 32. stavke 32.2., 32.3., 32.4. i 32.6., članak 33. stavak 33.1. točku (a) te članak 36. ovog Statuta i to odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom na preporuku ESB-a i nakon savjetovanja s Komisijom ili na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s ESB-om.
40.2. Članak 10. stavak 10.2. može se izmijeniti jednoglasnom odlukom Europskog vijeća na preporuku Europske središnje banke i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Komisijom ili na prepo- ruku Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Europ- skom središnjom bankom. Te izmjene ne stupaju na snagu dok ih ne odobre države članice u skladu sa svojim ustavnim odredbama.
40.3. Za preporuku ESB-a u skladu s ovim člankom potrebna je jednoglasna odluka Upravnog vijeća.
Članak 41. (bivši članak 42.)
Dopunsko zakonodavstvo
U skladu s člankom 129. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i ESB-om ili na preporuku ESB-a i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Komisijom, donosi odredbe iz članka 4., članka 5. stavka 5.4., članka 19. stavka 19.2., članka
20., članka 28. stavka 28.1., članka 29. stavka 29.2., članka 30.
stavka 30.4. i članka 34. stavka 34.3. ovog Statuta.
POGLAVLJE IX.
PRIJELAZNE I DRUGE ODREDBE ZA ESSB
Članak 42. (bivši članak 43.)
Opće odredbe
42.1. Odstupanje iz članka 139. Ugovora o funkcioniranju Europske unije podrazumijeva da sljedeći članci ovog Statuta ne dodjeljuju nikakva prava niti nameću nikakve obveze dotičnim državama člani- cama: članci 3. i 6., članak 9. stavak 9.2., članak 12. stavak 12.1., članak 14. stavak 14.3., članci: 16., 18., 19., 20., 22. i 23., članak 26. stavak 26.2. te članci: 27., 30., 31., 32., 33., 34. i 49.
42.2. Središnje banke država članica s odstupanjem iz članka 139.na- vedenog Ugovora zadržavaju svoje ovlasti u području monetarne poli- tike u skladu s nacionalnim pravom.
42.3. U skladu s člankom 139. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, izraz „države članice” znači „države članice xxxx xx valuta euro” u sljedećim člancima ovog Statuta: u članku 3., članku 11. stavku 11.2., članku 19.
42.4. Izraz „nacionalne središnje banke” znači „središnje banke država članica xxxx xx valuta euro” u sljedećim člancima ovog Statuta: u članku 9. stavku 9.2., članku 10. stavcima 10.2. i 10.3., članku 12. stavku 12.1., člancima: 16., 17., 18., 22., 23., 27., 30., 31. i 32., članku
33. stavku 33.2. i članku 49.
42.5. Izraz „imatelji udjela” znači „središnje banke država članica xxxx xx valuta euro” u članku 10. stavku 10.3. i članku 33. stavku 33.1.
42.6. Izraz „upisani kapital ESB-a” znači „kapital ESB-a koji su upisale središnje banke država članica xxxx xx valuta euro” u članku
10. stavku 10.3. i članku 30. stavku 30.2.
Članak 43. (bivši članak 44.)
Prijelazne zadaće ESB-a
ESB preuzima prijašnje zadaće EMI-ja iz članka 141. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koje se zbog odstupanjâ jedne ili više država članica i dalje izvršavaju nakon uvođenja xxxx.
ESB daje savjete tijekom priprema za prestanak odstupanja navedenih u
članku 140. navedenog Ugovora.
Članak 44. (bivši članak 45.)
Opće vijeće ESB-a
44.1. Ne dovodeći u pitanje članak 129. stavak 1. Ugovora o funk- cioniranju Europske unije, osniva se Opće vijeće xxx xxxxx tijelo ESB-a nadležno za odlučivanje.
44.2. Opće vijeće čine predsjednik i potpredsjednik ESB-a xx xxxxx- xxxx nacionalnih središnjih banaka. Na sastancima Općeg vijeća mogu sudjelovati i ostali članovi Izvršnog odbora, ali bez prava glasa.
44.3. Zadaće Općeg vijeća u cijelosti su navedene u članku 46. ovog Statuta.
Članak 45. (bivši članak 46.)
Poslovnik Općeg vijeća
45.1. Predsjednik ili, u njegovoj odsutnosti, potpredsjednik ESB-a predsjedaju Općim vijećem ESB-a.
45.2. Na sastancima Općeg vijeća mogu sudjelovati predsjednik Vijeća i član Komisije, ali bez prava glasa.
45.3. Predsjednik priprema sastanke Općeg vijeća.
45.4. Odstupajući od članka 12. stavka 12.3., Opće vijeće donosi svoj poslovnik.
45.5. Tajništvo Općeg vijeća osigurava ESB.
Članak 46. (bivši članak 47.)
Zadaće Općeg vijeća
46.1. Opće vijeće:
— obavlja zadaće iz članka 43.,
— doprinosi savjetodavnoj funkciji navedenoj u članku 4. i članku 25. stavku 25.1.
46.2. Opće vijeće doprinosi pri:
— prikupljanju statističkih podataka iz članka 5.,
— izvještajnim aktivnostima ESB-a iz članka 15.,
— utvrđivanju potrebnih pravila za primjenu članka 26. iz članka 26. stavka 26.4.,
— poduzimanju svih drugih mjera iz članka 29. stavka 29.4. potrebnih za primjenu članka 29.,
— utvrđivanju uvjeta zaposlenja osoblja ESB-a iz članka 36.
46.3. Opće vijeće doprinosi potrebnim pripremama za neopozivo utvrđivanje deviznih tečajeva država članica s odstupanjem u odnosu na euro iz članka 140. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
46.4. Predsjednik ESB-a obavješćuje Opće vijeće o odlukama Upravnog vijeća.
Članak 47. (bivši članak 48.)
Prijelazne odredbe za kapital ESB-a
U skladu s člankom 29. stavkom 29.1., svakoj nacionalnoj središnjoj banci dodjeljuje xx xxxxxx u ključu za upis kapitala ESB-a. Odstupajući od članka 28. stavka 28.3. središnje banke država članica s odstupanjem ne uplaćuju svoj upisani kapital, osim ako Opće vijeće, odlučujući većinom koja predstavlja najmanje dvije trećine upisanog kapitala ESB-a i najmanje polovicu imatelja udjela, odluči da xx xxxx uplatiti minimalni postotak kao doprinos za troškove poslovanja ESB-a.
Članak 48. (bivši članak 49.)
Odgođeno plaćanje kapitala, pričuva i rezervacija ESB-a
48.1. Središnja banka države članice čije je odstupanje prestalo upla- ćuje svoj upisani udio kapitala ESB-a u istom opsegu kao središnje banke drugih država članica xxxx xx valuta euro, te prenosi devizne pričuve ESB-u u skladu s člankom 30. stavkom 30.1. Iznos xxxx xxxxx prenijeti određuje se množenjem protuvrijednosti xxxx prema važećem tečaju onih deviznih pričuva koje su već prenijete ESB-u u skladu s člankom 30. stavkom 30.1. s omjerom broja udjela upisanih xx xxxxxx dotične nacionalne središnje banke i broja udjela koje su već uplatile ostale nacionalne središnje banke.
48.2. Osim uplate koja se obavlja u skladu s člankom 48. stavkom 48.1., dotična središnja banka doprinosi pričuvama ESB-a, rezervaci- jama koje su jednake pričuvama te iznosu koji tek treba dodijeliti pričuvama i rezervacijama koje odgovaraju saldu računa dobiti i gubitka na xxx 31. prosinca godine koja prethodi prestanku odstupanja. Iznos koji se daje određuje se množenjem iznosa pričuva, kao što je utvrđeno xxxx u tekstu i xxxx xx navedeno u prihvaćenoj bilanci stanja ESB-a, s omjerom broja upisanih udjela xx xxxxxx dotične središnje banke i broja udjela koje su već uplatile ostale središnje banke.
48.3 Nakon što jedna ili više zemalja postanu državama članicama i njihove nacionalne središnje banke postanu dijelom ESSB-a, upisani kapital ESB-a i ograničenje iznosa deviznih pričuva koji se može preni- jeti ESB-u automatski se povećava. Iznos povećanja određuje se množe- njem odgovarajućih tada važećih iznosa s omjerom, u okviru proširenog ključa za upis kapitala, između pondera pristupajućih nacionalnih središ- njih banaka i pondera nacionalnih središnjih banaka koje su već članice ESSB-x. Xxxxxx svake nacionalne središnje banke u ključu za upis kapitala izračunava se analogno članku 29. stavku 29.1 i u skladu s člankom 29. stavkom 29.2. Referentna razdoblja koja se koriste za statističke podatke jednaka su razdobljima koja su se upotrebljavala za zadnje petogodišnje usklađivanje pondera predviđeno člankom 29. stavkom 29.3.
Članak 49. (bivši članak 52.)
Zamjena novčanica u valutama država članica
Nakon neopozivog utvrđivanja deviznih tečajeva u skladu s člankom
140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Upravno vijeće poduzima mjere koje su potrebne da bi se osiguralo da se novča- nice u valutama s neopozivo utvrđenim deviznim tečajevima, xx xxxxxx nacionalnih središnjih banaka zamjenjuju prema njihovim odgovara- jućim paritetnim vrijednostima.
Članak 50. (bivši članak 53.)
Primjenjivost prijelaznih odredaba
Ako ima i sve dok ima država članica s odstupanjem, primjenjuju se
članci od 42. do 47.
PROTOKOL (br. 5)
O STATUTU EUROPSKE INVESTICIJSKE BANKE
VISOKE UGOVORNE STRANKE,
ŽELEĆI utvrditi Statut Europske investicijske banke predviđen člankom 308. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
SPORAZUMJELE SU SE o sljedećim odredbama koje se prilažu Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije:
Članak 1.
Ovime se ustanovljuje Europska investicijska banka osnovana člankom
308. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu: „Ban- ka”); ona svoje funkcije i djelatnosti obavlja u skladu s odredbama Ugovorâ i ovog Statuta. Sjedište Banke zajedničkom suglasnošću odre- đuju vlade država članica.
Članak 2.
Zadaća Banke utvrđuje se u članku 309.Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Članak 3.
U skladu s člankom 308. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
članovi Banke su države članice.
Članak 4.
▼A1
1. Kapital Banke iznosi 233 247 390 000 EUR, koji upisuju države
članice kako slijedi:
▼B
Njemačka | 37 578 019 000 |
Francuska | 37 578 019 000 |
Italija | 37 578 019 000 |
Ujedinjena Kraljevina | 37 578 019 000 |
Španjolska | 22 546 811 500 |
Belgija | 10 416 365 500 |
Xxxxxxxxxx | 00 000 000 000 |
Švedska | 6 910 226 000 |
Danska | 5 274 105 000 |
Austrija | 5 170 732 500 |
Poljska | 4 810 160 500 |
▼A1
▼B
Finska | 2 970 783 000 |
Grčka | 2 825 416 500 |
Portugal | 1 820 820 000 |
Češka Republika | 1 774 990 500 |
Mađarska | 1 679 222 000 |
Irska | 1 318 525 000 |
Rumunjska | 1 217 626 000 |
Hrvatska | 854 400 000 |
Slovačka | 000 000 000 |
Slovenija | 560 951 500 |
Bugarska | 410 217 500 |
Litva | 351 981 000 |
Luksemburg | 263 707 000 |
Xxxxx | 258 583 500 |
Latvija | 214 805 000 |
Estonija | 165 882 000 |
Malta | 98 429 500 |
Države članice odgovaraju samo do visine svojeg udjela u upisanom, a ne u uplaćenom kapitalu.
2. Pristupanjem novog člana upisani se kapital povećava za iznos koji odgovara kapitalu kojeg unosi novi član.
3. Vijeće guvernera može odlučujući jednoglasno povećati upisani kapital.
4. Udio člana u upisanom kapitalu ne može se prenositi, založiti ili plijeniti.
Članak 5.
1. Države članice uplaćuju u prosjeku 5 % vrijednosti upisanog kapi- tala utvrđenog u članku 4. stavku 1.
2. U slučaju povećanja upisanoga kapitala Vijeće guvernera jedno- glasno utvrđuje postotke koji se moraju uplatiti i način plaćanja. Goto- vinska plaćanja izvršavaju se isključivo u eurima.
3. Upravno vijeće može zahtijevati uplatu preostalog iznosa upisanog kapitala u mjeri u kojoj je to potrebno radi ispunjenja obveza Banke.
Svaka država članica takvu isplatu obavlja razmjerno svojem udjelu u upisanom kapitalu.
Članak 6.
(bivši članak 8.)
Bankom upravljaju i xxxx xx Vijeće guvernera, Upravno vijeće i Uprav- ljački odbor.
Članak 7.
(bivši članak 9.)
1. Vijeće guvernera sastoji se od ministara koje određuju države
članice.
2. Vijeće guvernera donosi opće direktive o kreditnoj politici Banke, u skladu s ciljevima Unije. Vijeće guvernera osigurava provedbu xxxx- denih direktiva.
3. Usto, Vijeće guvernera:
(a) odlučuje o povećanju upisanog kapitala u skladu s člankom 4. stavkom 3. i člankom 5. stavkom 2.;
(b) za potrebe članka 9. stavka 1. utvrđuje načela koja se primjenjuju na poslove financiranja koji se obavljaju u okviru zadaće Banke;
(c) izvršava ovlasti predviđene u člancima 9. i 11. u odnosu na imeno- vanje i razrješenje članova Upravnog vijeća i Upravljačkog odbora i ovlasti predviđene u članku 11. stavku 1. drugom podstavku ;
(d) donosi odluke o odobravanju sredstava za ulaganja koja se u cije- losti ili djelomično trebaju provoditi izvan državnih područja država članica u skladu s člankom 16. stavkom 1.;
(e) odobrava godišnje izvješće Upravnog vijeća;
(f) odobrava godišnju bilancu stanja i račun dobiti i gubitka;
(g) izvršava ostale ovlasti i funkcije dodijeljene ovim Statutom;
(h) odobrava poslovnik Banke.
4. Vijeće guvernera je u okviru Ugovorâ i ovog Statuta ovlašteno, jednoglasno donositi sve odluke koje se odnose na suspenziju poslo- xxxxx Xxxxx i njezinu eventualnu likvidaciju.
Članak 8.
(bivši članak 10.)
Osim ako je ovim Statutom drukčije određeno, Vijeće guvernera odluke donosi većinom glasova svojih članova. Xx xxxxxx xxxx predstavljati najmanje 50 % upisanoga kapitala.
Za kvalificiranu većinu potrebno je osamnaest glasova za i 68 % upisanog kapitala.
Suzdržani glasovi nazočnih ili zastupanih članova ne sprečavaju dono- šenje odluka za koje je potrebna jednoglasnost.
Članak 9.
(bivši članak 11.)
1. Upravno vijeće donosi odluke kojima se odobravaju sredstva, poglavito u obliku zajmova i jamstava te podizanja zajmova; utvrđuje kamatne stope na odobrene zajmove te provizije i ostale naknade. Upravno vijeće može na temelju odluke donesene kvalificiranom većinom neke od svojih funkcija delegirati Upravljačkom odboru. Utvr- đuje uvjete za takvo delegiranje i nadgleda njegovu provedbu.
Upravno vijeće brine se za pravilno vođenje Banke; osigurava da se Bankom upravlja u skladu s odredbama Ugovorâ i ovog Statuta te općih direktiva koje xxxxxx Vijeće guvernera.
Na kraju financijske godine Upravno vijeće podnosi izvješće Vijeću guvernera te ga nakon njegova odobrenja objavljuje.
▼A1
2. Upravno vijeće sastoji se od dvadeset devet direktora i devetnaest zamjenika.
Direktore imenuje Vijeće guvernera na razdoblje od pet xxxxxx, tako da svaka država članica predlaže po jednog direktora, a jednog predlaže Komisija.
Zamjenike imenuje Vijeće guvernera na razdoblje od pet xxxxxx, xxxx xx dolje navedeno:
— dva zamjenika predlaže Savezna Republika Njemačka,
— dva zamjenika predlaže Francuska Republika,
— dva zamjenika predlaže Talijanska Republika,
— dva zamjenika predlaže Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske,
— jednog zamjenika zajedničkom suglasnošću predlažu Kraljevina Španjolska i Portugalska Republika,
— jednog zamjenika zajedničkom suglasnošću predlažu Kraljevina Belgija, Veliko Vojvodstvo Luksemburg i Kraljevina Nizozemska,
▼A1
— dva zamjenika zajedničkom suglasnošću predlažu Kraljevina Danska, Helenska Republika, Irska i Rumunjska,
— dva zamjenika zajedničkom suglasnošću predlažu Republika Esto- nija, Republika Latvija, Republika Litva, Republika Austrija, Repu- blika Finska i Kraljevina Švedska,
— četiri zamjenika zajedničkom suglasnošću predlažu Republika Bugarska, Češka Republika, Republika Hrvatska, Republika Xxxxx, Republika Mađarska, Republika Malta, Republika Poljska, Repu- blika Slovenija i Slovačka Republika,
— jednog zamjenika predlaže Komisija.
▼B
Upravno vijeće kooptira šest stručnjaka bez prava glasa: tri člana i tri zamjenika.
Direktori i zamjenici mogu biti ponovno imenovani.
Poslovnikom se utvrđuju pravila za sudjelovanje na sastancima Upravnog vijeća te odredbe koje se primjenjuju na zamjenike i koopti- rane stručnjake.
Sastancima Upravnog vijeća predsjedava predsjednik ili, u njegovoj odsutnosti, jedan od potpredsjednika Upravljačkog odbora, koji ne glasuje.
Članovi Upravnog vijeća xxxxxx xx iz redova xxxxx xxxx je neovisnost i sposobnost neupitna; odgovaraju isključivo Banci.
3. Vijeće guvernera može kvalificiranom većinom donijeti odluku o razrješenju direktora s dužnosti samo u slučaju ako on više ne ispunjava uvjete potrebne za obnašanje svojih dužnosti.
Ako godišnje izvješće nije odobreno, Upravno vijeće podnosi ostavku.
4. Svako mjesto upražnjeno zbog smrti, dobrovoljne ostavke, razrje- šenja ili kolektivne ostavke popunjava se u skladu s odredbama stavka
2. Novoizabrani član imenuje se na razdoblje do isteka mandata člana kojeg zamjenjuje, osim u slučaju promjene Upravnog vijeća u cijelosti.
5. Vijeće guvernera određuje naknadu članovima Upravnog vijeća. Vijeće guvernera, utvrđuje aktivnosti koje su nespojive s obnašanjem dužnosti direktora ili zamjenika direktora.
▼B
Članak 10.
(bivši članak 12.)
1. U Upravnom vijeću svaki direktor ima jedan glas. On uvijek može prenijeti svoj glas u skladu s postupkom utvrđenim poslovnikom Banke.
2. Osim ako je ovim Statutom predviđeno drukčije, Upravno vijeće donosi odluke najmanje trećinom glasova svojih članova s pravom glasa koji predstavljaju najmanje 50 % upisanog kapitala. Za odlučivanje kvalificiranom većinom zahtijeva se osamnaest glasova „za” i 68 % upisanog kapitala. Poslovnikom Banke propisuje se kvorum potreban za valjanost odluka Upravnog Vijeća.
Članak 11.
(bivši članak 13.)
1. Upravljački odbor čine predsjednik i osam potpredsjednika koje na razdoblje od šest xxxxxx imenuje Vijeće guvernera na prijedlog Upravnog vijeća. Oni mogu biti ponovno imenovani.
Vijeće guvernera može jednoglasno mijenjati broj članova Upravljačkog odbora.
2. Na prijedlog Upravnog vijeća usvojen kvalificiranom većinom Vijeće guvernera može, kvalificiranom većinom, razriješiti dužnosti člana Upravljačkog odbora.
3. Upravljački odbor odgovoran je za tekuće poslovanje Banke, pod vodstvom predsjednika i pod nadzorom Upravnog vijeća.
On priprema odluke Upravnog vijeća, osobito odluke o podizanju zajmova, te odobravanju sredstava, posebice u obliku zajmova i jamstava; osigurava provedbu navedenih odluka.
4. Upravljački odbor odlučuje većinom glasova pri davanju mišljenja o prijedlozima za podizanje zajmova ili odobravanje financiranja, pose- xxxx u obliku zajmova i jamstava.
5. Vijeće guvernera određuje visinu naknade članovima Upravljačkog odbora te utvrđuje koje su djelatnosti nespojive s obnašanjem njihovih dužnosti.
6. Predsjednik ili, u slučaju njegove spriječenosti, potpredsjednik zastupa Banku u sudskim i drugim predmetima.
▼B
7. Zaposlenici Banke pod rukovodstvom su predsjednika. On ih zapošljava i otpušta. Pri izboru osoblja u obzir se uzimaju ne samo osobna sposobnost i kvalifikacije, nego i pravična zastupljenost držav- ljana država članica. Poslovnikom se utvrđuje koje je tijelo nadležno za usvajanje odredaba koje se primjenjuju na zaposlenike.
8. Upravljački odbor i osoblje Banke odgovaraju samo Banci i potpuno su neovisni u obnašanju svojih dužnosti.
Članak 12.
(bivši članak 14.)
1. Šestočlani Odbor provjerava da su aktivnosti Banke sukladne najboljoj bankovnoj praksi i odgovoran je za reviziju njezinih računa. Članove Odbora na temelju njihovih vještina imenuje Vijeće guvernera.
2. Odbor iz stavka 1. svake godine provjerava ispravnost poslovanja i knjigovodstva Banke. U tu svrhu, provjerava xx xx poslovanje Banke u skladu s formalnostima i procedurama utvrđenima ovim Statutom i Poslovnikom.
3. Odbor iz stavka 1. potvrđuje da financijski izvještaji i svi ostali financijski podaci sadržani u godišnjem izvješću koje sastavlja Upravno vijeće, daju istinit i xxxxxx pregled financijskog xxxxxx Xxxxx s obzirom na njezinu aktivu i pasivu te rezultate njezina poslovanja i njezinih novčanih tokova za financijsku godinu na koju se pregled odnosi.
4. Poslovnikom se određuju kvalifikacije koji se zahtijevaju od
članova Odbora i utvrđuju uvjeti za obavljanje aktivnosti Xxxxxx.
Članak 13.
(bivši članak 15.)
Banka surađuje sa svakom državom članicom preko tijela koje odredi ta država. Pri financijskom poslovanju Banka koristi usluge nacionalne središnje banke odnosne države članice ili druge financijske institucije koju odobri ta država.
Članak 14.
(bivši članak 16.)
1. Banka surađuje sa svim međunarodnim organizacijama koje djeluju na sličnom području kao i ona.
2. Banka teži uspostavi svih korisnih kontakata u interesu suradnje s bankarskim i financijskim institucijama u zemljama u kojima obavlja svoje poslovanje.
▼B
Članak 15.
(bivši članak 17.)
Na zahtjev države članice ili Komisije, ili na vlastitu inicijativu, Vijeće guvernera tumači ili dopunjava direktive koje donosi na temelju članka
7. ovog Statuta, u skladu s istim odredbama koje uređuju njihovo donošenje.
Članak 16.
(bivši članak 18.)
1. U okviru svoje zadaće određene člankom 309. Ugovora o funk- cioniranju Europske unije Banka odobrava sredstva posebice u obliku zajmova i jamstava svojim članovima ili privatnim ili javnim poduze- ćima za ulaganja koja se provode na područjima država članica, u opsegu u kojem ta sredstva nisu dostupna iz drugih izvora pod razumnim uvjetima.
Međutim, Banka može iznimno, temeljem odluke Vijeća guvernera koje odlučuje kvalificiranom većinom na prijedlog Upravnog vijeća, odobriti financiranje ulaganja koja se provode u cijelosti ili djelomično izvan područja država članica.
2. Zajmovi se u najvećoj mogućoj mjeri odobravaju samo pod uvjetom da se uz njih koriste i drugi izvori financiranja.
3. Banka uvjetuje odobrenje zajmova poduzeću ili tijelu koje nije država članica, jamstvom države članice na čijem se državnom području ulaganje provodi ili drugim odgovarajućim jamstvom, ili financijskom snagom dužnika.
Nadalje, u skladu s načelima koje utvrđuje Vijeće guvernera na temelju članka 7. stavka 3. točke (b) te kada se to traži u okviru provedbe projekata predviđenih u članku 309. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Upravno vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, utvrđuje uvjete za svako financiranje koje predstavlja poseban rizik i koje se zbog toga smatra posebnom aktivnošću.
4. Banka može jamčiti za zajmove koje preuzmu privatna ili javna poduzeća ili druga tijela radi provođenja projekata predviđenih člankom
309. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
5. Ukupni iznos nepodmirenih zajmova i jamstava koji odobri Banka ne smije prelaziti 250 % iznosa njezinog upisanog kapitala, pričuva, neraspodijeljenih rezerviranja i viška po računu dobiti i gubitka (bruto bilance). Taj se ukupni iznos umanjuje za iznos koji xx xxxxxx upisa- nome iznosu (uplaćenome ili neuplaćenome) za bilo koje sudjelovanje Banke u vlasničkome kapitalu.
▼B
Iznos koji je isplaćen za sudjelovanje Banke u vlasničkom kapitalu ne smije ni u jednom trenutku premašiti iznos njezina ukupnog uplaćenog upisanog kapitala, pričuva, neraspodijeljenih rezerviranja i viška po računu dobiti i gubitka (bruto bilance).
Iznimno se za posebne aktivnosti Banke koje se temelje na odluci Vijeća guvernera i Upravnog vijeća u skladu sa stavkom 3. predviđa posebno izdvajanje u pričuve.
Ovaj se stavak primjenjuje i na konsolidirana godišnja izvješća Banke.
6. Banka se štiti od tečajnih rizika time što u ugovore o zajmovima i jamstvima uključuje one klauzule koje smatra odgovarajućima.
Članak 17.
(bivši članak 19.)
1. Kamatne stope na zajmove i provizije i druge naknade Banke prilagođavaju se uvjetima koji prevladavaju na tržištu kapitala i računaju tako da prihod od istih omogućuje Banci da ispunjava svoje obveze i rizike, pokriva svoje troškove i uspostavi rezervni fond predviđen člankom 22.
2. Banka ne odobrava popuste na kamatne stope. Ako je sniženje kamatne stope poželjno s obzirom na narav ulaganja koje se financira, dotična država članica ili neka treća ustanova može odobriti pomoć u plaćanju kamata u opsegu u kojem je to usklađeno s odredbama članka
107. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Članak 18.
(bivši članak 20.)
U poslovima financiranja Banka poštuje sljedeća načela:
1. Osigurava da se sredstva u najvećoj mogućoj mjeri racionalno koriste u interesu Unije.
Zajmove ili jamstva Banka odobrava samo:
(a) ako se, u slučaju ulaganja poduzeća iz proizvodnog sektora, plaćanje kamata i amortizacije pokriva iz dobiti od poslovanja ili, u slučaju drugih ulaganja, preuzimanjem obveze države članice u kojoj se izvršava ulaganje ili na neki drugi način, i
(b) ako izvođenje ulaganja doprinosi povećanju gospodarske produk- tivnosti općenito i promiče uspostavu unutarnjeg tržišta.
▼B
2. Banka ne smije stjecati udjele u poduzeću ni preuzeti odgovornost u njegovu poslovodstvu, osim ako je to potrebno radi zaštite njezinih prava pri povratu tražbina.
Međutim, u skladu s načelima koje je utvrdilo Vijeće guvernera na temelju članka 7. stavka 3. točke (b) te kad se to traži u okviru provedbe poslova predviđenih u članku 309. Ugovora o funkcioni- xxxxx Europske unije, Upravno vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, utvrđuje uvjete za stjecanje udjela u vlasničkom kapitalu trgovačkih poduzeća, obično kao nadopuna zajmu ili jamstvu, u mjeri u kojoj je to potrebno za financiranje ulaganja ili programa.
3. Banka može raspolagati svojim tražbinama na tržištu kapitala i može u tu svrhu tražiti od svojih dužnika da izdaju obveznice ili druge vrijednosne papire.
4. Ni Banka ni države članice ne smiju postavljati uvjete koji bi odre- đivali da je posuđena sredstva potrebno potrošiti unutar određene države članice.
5. Banka može kao uvjet za odobrenje zajmova zahtijevati raspisivanje međunarodnih natječaja.
6. Banka ne smije ni u cijelosti ni djelomično financirati ulaganja kojima se protivi država članica na čijem se državnom području oni trebaju provesti.
7. Kao dopunu svojoj kreditnoj aktivnosti, Banka može pružati usluge tehničke pomoći u skladu s uvjetima koje, odlučujući kvalificiranom većinom, utvrđuje Vijeće guvernera te u skladu s ovim Statutom.
Članak 19.
(bivši članak 21.)
1. Svako poduzeće ili subjekt javnog ili privatnog prava može xx Xxxxx izravno zatražiti financiranje. Zahtjevi se Banci mogu uputiti i putem Komisije ili putem države članice na čijem će se državnom području izvršiti ulaganje.
2. Zahtjevi upućeni preko Komisije podnose se na mišljenje državi članici na čijem će se državnom području ulaganje provesti. Zahtjevi upućeni preko države članice podnose se na mišljenje Komisiji. Zahtjeve koje je neposredno podnijelo poduzeće podnose se na mišljenje odnosnoj državi članici i Komisiji.
Odnosna država članica i Komisija daju svoja mišljenja u roku od dva mjeseca. Ako u xxx roku ne dostave svoje mišljenje, Banka može smatrati da nemaju primjedaba na odnosno ulaganje.
▼B
3. Upravno vijeće odlučuje o poslovima financiranja koje mu dostavi Upravljački odbor.
4. Upravljački odbor ispituje jesu li mu dostavljeni poslovi financi- xxxxx u skladu s odredbama ovog Statuta, posebice s člancima 16. i 18. Kada Upravljački odbor smatra da posao financiranja treba odobriti, podnosi Upravnom vijeću odgovarajući prijedlog; davanje pozitivnog mišljenja Upravljački odbor može učiniti ovisnim o uvjetima koje smatra nužnima. Kada se Upravljački odbor protivi odobrenju financira- nja, podnosi relevantnu dokumentaciju zajedno sa svojim mišljenjem Upravnom vijeću.
5. Kad Upravljački odbor da nepovoljno mišljenje, Upravno vijeće može odobriti financiranje samo jednoglasnom odlukom.
6. Kad Komisija da nepovoljno mišljenje, Upravno vijeće može odobriti financiranje samo jednoglasnom odlukom u čijem donošenju ne sudjeluje direktor kojeg je predložila Komisija.
7. Kad Upravljački odbor i Komisija daju nepovoljno mišljenje, Upravno vijeće ne može odobriti financiranje.
8. U slučaju da se financiranje koje se odnosi na odobreno ulaganje xxxx restrukturirati radi zaštite prava i interesa Banke, Upravljački odbor bez odlaganja poduzima žurne mjere koje smatra potrebnima, pod uvjetom da se o njima odmah izvijesti Upravno vijeće.
Članak 20.
(bivši članak 22.)
1. Banka posuđuje sredstva nužna za obavljanje svojih zadaća na tržištima kapitala.
2. Banka može posuditi sredstva na tržištima kapitala država članica u skladu s pravnim odredbama koje se primjenjuju na ta tržišta.
Nadležna se tijela države članice s odstupanjem u xxxxxx xxxxxx 000. xxxxxx 0. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tomu mogu suprot- staviti samo ako postoji bojazan od ozbiljnog poremećaja na tržištu kapitala te države.
Članak 21.
(bivši članak 23.)
1. Banka može koristiti sva raspoloživa sredstva koja trenutačno ne treba za ispunjavanje svojih obveza na sljedeće načine:
(a) može ulagati na tržištima novca;
(b) pridržavajući se odredaba članka 18. stavka 2., može kupovati i prodavati vrijednosne papire;
▼B
(c) može obavljati bilo koje druge financijske operacije povezane sa svojim ciljevima.
2. Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 23. Banka, pri upravljanju vlastitim ulaganjima, ne sudjeluje ni u kakvoj valutnoj arbitraži koja nije neposredno potrebna za provođenje njezina poslovanja sa zajmovima ili ispunjenje obveza koje proizlaze iz zajmova ili jamstava koje ona odobrava.
3. Banka, u područjima obuhvaćenima ovim člankom, djeluje u dogovoru s nadležnim tijelima ili nacionalnom središnjom bankom odnosne države članice.
Članak 22.
(bivši članak 24.)
1. Postupno se uspostavlja rezervni fond u iznosu od maksimalno 10 % upisanog kapitala. Ako stanje pasive Banke to opravdava, Upravno vijeće može odlučiti da se formiraju i dodatne rezerve. Do potpune uspostave rezervnog xxxxx on se održava iz:
(a) kamata na zajmove koje Banka odobri iz sredstava koja države
članice uplaćuju na temelju članka 5.
(b) kamata na zajmove koje Banka odobri iz sredstava od otplate zajmova iz točke (a)
u opsegu u kojemu taj prihod nije potreban radi ispunjenja obveza Banke ili radi pokrivanja njezinih troškova.
2. Sredstva rezervnog xxxxx ulažu se tako da su u svako doba dostupna za ostvarenje svrhe xxxxx.
Članak 23
(bivši članak 25.)
1. Xxxxx xx u svako doba ovlaštena prenositi svoja sredstva u valuti države članice čija valuta nije euro radi provođenja financijskog poslo- vanja u skladu sa svojom zadaćom određenom člankom 309. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a uzimajući u obzir odredbe članka 21. ovog Statuta. Ako Banka raspolaže gotovinom ili sredstvima koja se mogu unovčiti u odnosnoj valuti, u najvećoj mogućoj mjeri izbjegava takve prijenose.
2. Banka ne može mijenjati svoja sredstva u valuti države članice čija valuta nije euro u valutu treće zemlje bez suglasnosti odnosne države članice.
3. Banka može slobodno raspolagati onim dijelom svojeg kapitala koji je uplaćen te s valutama posuđenima na tržištima izvan Unije.
4. Države članice obvezuju se dužnicima Banke staviti na raspola- xxxxx valute potrebne za povrat glavnice i plaćanje kamata na zajmove ili provizija na jamstva koje je odobrila Banka za ulaganja koja se provode na njihovim državnim područjima.
▼B
Članak 24.
(bivši članak 26.)
Ako država članica ne ispuni članske obveze koje proizlaze iz ovog Statuta, osobito obvezu plaćanja svojeg udjela u upisanom kapitalu ili otplate preuzetih zajmova, Vijeće guvernera može kvalificiranom većinom donijeti odluku o suspenziji odobravanja zajmova ili jamstava toj državi članici ili njezinim državljanima.
Takva odluka ne oslobađa državu članicu ili njezine državljane obveza prema Banci.
Članak 25.
(bivši članak 27.)
1. Ako Vijeće guvernera odluči suspendirati poslovanje Banke, time prestaju sve njezine djelatnosti, osim onih potrebnih radi osiguranja pravilnog unovčenja, zaštite i očuvanja njezine imovine i namirenja njezinih obveza.
2. U slučaju likvidacije, Vijeće guvernera imenuje likvidatore i daje im upute za provođenje likvidacije. Vijeće guvernera osigurava zaštitu prava zaposlenika.
Članak 26.
(bivši članak 28.)
1. U svakoj državi članici Banka uživa najširu pravnu i poslovnu sposobnost koja se priznaje pravnim osobama na temelju njihova nacio- nalnog prava; xxx xxxx stjecati pokretnine i nekretnine ili njima raspo- lagati te biti stranka u pravnom postupku.
2. Imovina Banke izuzeta je od svih oblika zapljene ili izvlaštenja.
Članak 27.
(bivši članak 29.)
Sporove između Banke, s jedne strane, i njezinih vjerovnika, dužnika ili trećih, s druge strane, rješavaju nadležni nacionalni sudovi, osim xxxx xx nadležnost prenesena na Sud Europske unije. Banka može u svakom ugovoru predvidjeti arbitražu.
Banka izabire u svakoj državi članici mjesnu nadležnost suda. Međutim, xxx xxxx ugovorom odrediti posebnu mjesnu nadležnost suda.
Imovina i sredstva Banke mogu biti predmetom osiguranja tražbine ili prisilnog izvršenja samo na temelju odluke suda.
▼B
Članak 28.
(bivši članak 30.)
1. Vijeće guvernera može, odlučujući jednoglasno, donijeti odluku o osnivanju društava kćeri ili drugih subjekata koji imaju pravnu osobnost i financijsku samostalnost.
2. Vijeće guvernera donosi statute tijela iz stavka 1. Statutima se posebice određuju njihovi ciljevi, struktura, kapital, članstvo, mjesto sjedišta, financijska sredstva, načini intervencije i pravila za reviziju te njihovi odnosi s tijelima Banke.
3. Banka ima pravo sudjelovati u upravljanju xxx tijelima i doprino- siti njihovu upisanom kapitalu do iznosa koji Vijeće guvernera utvrdi odlučujući jednoglasno.
4. Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije primjenjuje se na tijela iz stavka 1. u mjeri u kojoj se na njih primjenjuje pravo Unije, na članove njihovih tijela pri obavljaju njihovih dužnosti te na njihove zaposlenike pod istim uvjetima pod kojima se primjenjuje na Banku.
Međutim, one dividende, kapitalni dobici ili drugi oblici xxxxxxx xxxx proizlaze iz takvih tijela na koje članovi, osim Europske unije i Banke, imaju pravo i dalje podliježu fiskalnim odredbama zakonodavstva koje se na njih primjenjuje.
5. U dolje utvrđenim granicama, Sud Europske unije je nadležan u sporovima koji se odnose na mjere koje usvajaju tijela koja su osnovana uz primjenu prava Unije. Postupak protiv takvih mjera može pokrenuti svaki član takvog tijela u vlastitom svojstvu ili države članice pod uvjetima utvrđenima u članku 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
6. Vijeće guvernera može, odlučujući jednoglasno, donijeti odluku kojom se zaposlenicima tijela osnovanih uz primjenu prava Unije odobrava pristup zajedničkim programima s Bankom u skladu s odgo- varajućim unutarnjim procedurama.
▼B
PROTOKOL (br. 6)
O MJESTU SJEDIŠTA INSTITUCIJA TE ODREĐENIH TIJELA, XXXXX, AGENCIJA I SLUŽBI EUROPSKE UNIJE
PREDSTAVNICI VLADA DRŽAVA ČLANICA,
UZIMAJUĆI U OBZIR članak 341. Ugovor o funkcioniranju Europske unije i
članak 189. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,
PODSJEĆAJUĆI NA I POTVRĐUJUĆI Odluku od 8. travnja 1965., ali ne dovodeći u pitanje odluke o sjedištu budućih institucija, tijela, xxxxx, agencija i službi,
SPORAZUMJELE SU SE o sljedećim odredbama koje se prilažu Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije:
Jedini članak
(a) Sjedište je Europskog parlamenta u Strasbourgu, gdje se održava 12 mjesečnih plenarnih sjednica, uključujući sjednicu koja se odnosi na proračun. Dodatne plenarne sjednice održavaju se u Bruxellesu. Odbori Europskog parlamenta sastaju se u Bruxellesu. Glavno tajni- štvo Europskog parlamenta i njegove službe ostaju u Luxembourgu.
(b) Vijeće ima sjedište u Bruxellesu. Tijekom mjeseca travnja, lipnja i listopada Vijeće svoje sastanke održava u Luxembourgu.
(c) Komisija ima sjedište u Bruxellesu. Službe navedene u člancima 7.,
8. i 9. Odluke od 8. travnja 1965. osnivaju se u Luxembourgu.
(d) Sud Europske unije i ima sjedište u Luxembourgu.
(e) Revizorski sud ima sjedište u Luxembourgu.
(f) Gospodarski i socijalni odbor ima sjedište u Bruxellesu.
(g) Odbor regija ima sjedište u Bruxellesu.
(h) Europska investicijska banka ima sjedište u Luxembourgu.
(i) Europska središnja banka ima sjedište u Frankfurtu.
(j) Europski policijski ured (Europol) ima sjedište u Haagu.
▼B
PROTOKOL (br. 7)
O POVLASTICAMA I IMUNITETIMA EUROPSKE UNIJE
VISOKE UGOVORNE STRANKE,
UZIMAJUĆI U OBZIR DA, u skladu s člankom 343. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i na članak 191. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (EZAE), Europska unija i EZAE na državnim područjima država članica uživaju takve povlastice i imunitete koji su im potrebni za obav- ljanje svojih zadaća,
SPORAZUMJELE SU SE o sljedećim odredbama koje se prilažu Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije:
POGLAVLJE I.
VLASNIŠTVO, SREDSTVA, IMOVINA I POSLOVANJE EUROPSKE UNIJE
Članak 1.
Prostorije i zgrade Unije nepovredive su. Izuzete su od pretrage, rekvi- zicije, konfiskacije ili izvlaštenja. Vlasništvo i imovina Unije ne mogu biti predmetom upravnih ili sudskih mjera prisile bez odobrenja Suda.
Članak 2.
Arhive Unije nepovredive su.
Članak 3.
Unija, njezino vlasništvo, prihodi i ostala imovina oslobođeni su od svih izravnih poreza.
Vlade država članica, kad god je to moguće, poduzimaju odgovarajuće mjere za doznačivanje ili povrat iznosa neizravnih poreza ili poreza na prodaju uključenih u cijenu pokretnina ili nekretnina, kada Unija za svoje službene potrebe obavlja xxxx kupnje čija cijena uključuje takve poreze. Međutim, primjena navedenih odredaba ne smije imati za posljedicu narušavanje tržišnog natjecanja unutar Unije.
Ne odobravaju se oslobođenja u odnosu na poreze i davanja koji se plaćaju samo kao naknade za javne komunalne usluge.