ZAKON
ZAKON
O NASLJEĐIVANJU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
ZAKON
O NASLJEĐIVANJU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
DIO PRVI NASLJEDNO PRAVO
I. OPĆE ODREDBE Ostvarivanje nasljednog prava
Član 1.
(1) Nasljedno pravo u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) ostvaruje se po odredbama ovog zakona.
(2) Ovim se zakonom uređuju pravila po kojima sud, drugi organi i ovlaštene osobe u Federaciji postupaju u nasljednim stvarima.
Predmet nasljeđivanja Član 2.
Nasljeđivati se mogu stvari i prava koja pripadaju fizičkim licima, osim onoga
što se ne može naslijediti zbog svoje pravne prirode ili po zakonu.
Ravnopravnost u nasljeđivanju Član 3.
(1) Sva fizička lica su pod istim uvjetima ravnopravna u nasljeđivanju.
(2) Stranci su u nasljeđivanju ravnopravni s državljanima Bosne i Hercegovine.
Nasljeđivanje vanbračnih srodnika i srodnika iz potpunog usvojenja Član 4.
(1) Vanbračno srodstvo izjednačuje se u pogledu nasljeđivanja sa bračnim, a
srodstvo potpunog usvojenja sa srodstvom po krvi.
(2) U slučaju potpunog usvojenja prestaju međusobna nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka sa njegovim srodnicima po krvi.
Pozivanje na nasljedstvo Član 5.
(1) Umrlo fizičko lice (ostavitelj) nasljeđuje onaj koji je njegovom smrću stekao
nasljedno pravo (nasljednik).
(2) Svaka osoba sposobna je naslijediti ako zakonom nije što drugo određeno.
(3) Nasljedno pravo xx xxxxx po odredbama ovog zakona, a na osnovu ugovora o nasljeđivanju, testamenta ili zakona.
(4) Nasljedno pravo xx xxxxx u trenutku ostaviteljeve smrti. Sticatelj nasljednog prava može ga se po odredbama ovog zakona odreći, pa će se uzeti kao da ga nikada nije niti stekao.
(5) Xx xx naslijedio ostavitelja, njegov je sveopći pravni sljednik.
Raspolaganje ugovorom o nasljeđivanju ili testamentom Član 6.
Ostavitelj može ugovorom o nasljeđivanju ili testamentom raspolagati svojom
imovinom na način i u granicama koji su određeni u zakonu.
Ostavina bez nasljednika Član 7.
Smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavinu xxxxx općina, odnosno grad
određen ovim zakonom koji time dobivaju jednak položaj xxx xx xx nasljednici ostaviteljevi, osim što se oni ne mogu odreći naslijeđa.
II. NASLJEĐIVANJE NA OSNOVU ZAKONA
A. ZAKONSKI NASLJEDNICI
1. NASLJEDNI REDOVI
Xxxx zakonskih nasljednika Član 8.
(1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, na osnovu zakona, umrlog
nasljeđuju: svi njegovi potomci, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegov bračni partner, njegovi roditelji, njegovi usvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i nane i njihovi potomci, njegovi ostali preci.
(2) Xxxxx iz stava (1) ovog člana nasljeđuju po nasljednim redovima.
(3) Nasljednici bližeg nasljednog xxxx isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog xxxx.
Vanbračni partner kao zakonski nasljednik Član 9.
(1) Na osnovu zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov vanbračni partner koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim.
(2) Vanbračnom zajednicom u smislu ovog zakona smatra se zajednica života žene i muškarca u skladu s odredbama zakona koji uređuje porodične odnose, a xxxx xx prestala ostaviteljevom smrću.
a) Prvi nasljedni red
Potomci i bračni partner ostavitelja Član 10.
(1) Ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni partner.
(2) Nasljednici prvog nasljednog xxxx nasljeđuju na jednake dijelove.
(3) Kad ostavitelj nema potomaka bračni partner ne nasljeđuje u prvom nasljednom redu.
Pravo predstavljanja Član 11.
Dio ostavine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja
nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljeva unučad na jednake dijelove, a ako je neko od unučadi umrlo prije ostavitelja, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku ostaviteljeve smrti nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljeva praunučad na jednake dijelove i tako redom sve dok ima ostaviteljevih potomaka.
b) Drugi nasljedni red Bračni partner i roditelji umrlog
Član 12.
(1) Xxxxxxxx umrlog koji nije ostavio potomke nasljeđuje njegov bračni partner i njegovi roditelji.
(2) Xxxxxxxxx umrlog nasljeđuju jednu polovinu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovinu ostavine nasljeđuje bračni partner umrlog.
(3) Ako iza umrlog nije ostao bračni partner, roditelji umrlog nasljeđuju cijelu ostavinu na jednake dijelove.
Braća i sestre umrlog i njihovi potomci Xxxx 13.
(1) Ako xx xxxxx ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi
mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca (braća i sestre ostavitelja), njegova unučad i praunučad i njegovi daljnji potomci, po pravilima koja xxxx za slučaj kada umrlog nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
(2) Ako su oba ostaviteljeva roditelja umrla prije ostavitelja dio ostavine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njihovi potomci, prema odredbama stava (1) ovog člana.
(3) U svim slučajevima ostaviteljeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake dijelove očev dio ostavine, braća i sestre samo po majci nasljeduju na jednake dijelove majčin dio, a rođena braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove s braćom i sestrama po ocu očev dio, a s braćom i sestrama po majci majčin dio.
Nasljeđivanje jednog roditelja koji je umro bez potomstva Član 14.
Ako xx xxxxx ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, a nije ostavio nijednog
potomka, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi roditelj, a ako je i ovaj umro prije ostavitelja, njegovi potomci nasljeđuju ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju, prema odredbama člana 12. ovog zakona.
c) Treći nasljedni red Djedovi i nane umrlog
Član 15.
(1) Ostavitelja koji nije ostavio ni potomke, ni bračnog partnera, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju njegovi djedovi i xxxx.
(2) Jednu polovinu ostavine nasljeđuju djed i nana s očeve strane, a drugu polovinu djed i nana s majčine strane.
Prava djeda i nane iste loze Član 16.
(1) Djed i nana iste loze nasljeđuju na jednake dijelove.
(2) Ako je neki od predaka jedne loze iz stava (1) ovog člana umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i njegovi potomci, po pravilima koja xxxx za slučaj kad umrlog nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
(3) U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i nane jedne loze i njihove djece xxxx pravila po kojima nasljeđuju ostaviteljevi roditelji i njihovi potomci.
Nasljeđivanje djeda i nane jedne xxxx xxxx su umrli bez potomstva Član 17.
Ako su djed i nana jedne loze umrli prije ostavitelja, a nisu ostavili ni jednog
potomka, dio ostavine koji bi im pripao da su nadživjeli ostavitelja nasljeđuju djed i xxxx xxxxx xxxx, njihova djeca, njihovi unuci i njihovi daljni potomci, xxxx xx određeno u članu 16. ovog zakona.
d) Četvrti nasljedni red Pradjedovi i pranane umrlog
Član 18.
(1) Xxxxxxxxxxx koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog partnera, ni djeda i xxxx, niti su ovi ostavili nekog potomka, nas- ljeđuju njegovi pradjedovi i pranane.
(2) Jednu polovinu nasljeđuju pradjedovi i pranane s očeve strane, a drugu polovinu nasljeđuju pradjedovi i pranane s majčine strane.
Prava pradjeda i pranane iste loze Član 19.
(1) Od dijela koji pripada ostaviteljevim pradjedovima i prananama s očeve strane jednu polovinu nasljeđuju na jednake dijelove roditelji njegovog djeda po ocu, a drugu polovinu roditelji njegove nane po ocu.
(2) I pradjedovi i pranane s majčine strane nasljeđuju na način određen u stavu (1) ovog člana dio koji im pripada.
(3) Ako nema koga od tih predaka, dio koji bi mu pripao da xx xxx nasljeđuje predak koji mu je bio bračni partner.
(4) Ako nema jednog para tih predaka, dijelove koji bi im pripali da su živi nas- ljeđuje drugi par iste xxxx.
(5) Ako nema pradjedova i pranana jedne loze, dio ostavine koji bi im pripao da su živi nasljeđuju pradjedovi i pranane druge loze.
Ostali preci Član 20.
Iza pradjedova i pranana ostavitelja nasljeđuju daljnji njegovi preci redom, po pravilima po kojima nasljeđuju njegovi pradjedovi i njegove pranane.
Nasljeđivanje ostavine bez nasljednika Xxxx 21.
(1) Smrću ostavitelja koji nema nasljednika, nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze.
(2) Smrću ostavitelja koji nema nasljednika pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na području Federacije.
(3) Ako ostavitelj u trenutku smrti nije imao prebivalište na području Federacije, a imao je boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao boravište na području Federacije.
(4) Ako ostavitelj u trenutku smrti na području Federacije nije imao ni prebivalište niti boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti bio upisan u knjigu državljana Bosne i Hercegovine i Federacije.
2. Posebne odredbe za neke nasljednike
a) Nepotpuno usvojenje Član 22.
(1) Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci imaju prema usvojitelju ista nasljedna prava kao i usvojiteljeva djeca i drugi njegovi potomci, osim ako pri usvojenju ta prava nisu ograničena ili sasvim isključena.
(2) U slučajevima u kojima usvojenik i njegovi potomci nasljeđuju usvojitelja kao njegova djeca, usvojitelj nasljeđuje usvojenika i njegove potomke.
(3) Usvojitelj ima na ostavinu usvojenika i njegovih potomaka ista nasljedna prava koja ima odgovarajući predak usvojenika prema svojim potomcima.
(4) Usvojenik i njegovi potomci ne nasljeđuju usvojiteljeve srodnike, njegovog bračnog partnera, ni druge njegove usvojenike.
(5) Srodnici usvojitelja i njegov bračni partner kod nepotpunog usvojenja ne nasljeđuju usvojenika ni njegove srodnike.
(6) Nepotpunim usvojenjem ostaju nedirnuta prava nasljeđivanja između usvojenika i njegovih srodnika.
Gubitak prava usvojenika Član 23.
Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci ne mogu naslijediti usvojitelja ako je usvojitelj podnio zahtjev za raskid usvojenja, a poslije njegove smrti se utvrdi da je zahtjev bio osnovan.
b) Djeca
Povećanje nasljednog dijela djece Član 24.
(1) Kada su djeca koja nemaju nužnih sredstava za život pozvana na nasljeđe,
sud može na njihov zahtjev odlučiti da naslijeđe i jedan dio onog dijela ostavine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici prvog nasljednog xxxx.
(2) Sud može odlučiti da djeca naslijede cijelu ostavinu ako je xxx xxxx male vrijednosti da bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu.
(3) Pri odlučivanju u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnost za privređivanje svakog djeteta i bračnog partnera, trajanje bračne zajednice, kao i vrijednost ostavine.
c) Gubitak prava na nasljeđivanje bračnog i vanbračnog partnera Kad bračni i vanbračni partner nema pravo na nasljedstvo
Član 25.
(1) Pravo nasljeđivanja na osnovu zakona između bračnih partnera prestaje razvodom braka ili poništenjem braka.
(2) Bračni partner nema pravo na nasljeđe:
1) ako je ostavitelj bio podnio tužbu za razvod braka, a poslije ostaviteljeve smrti se utvrdi da je tužba bila osnovana,
2) ako njegov brak sa ostaviteljem bude oglašen za nepostojeći, ili bude poništen, poslije ostaviteljeve smrti, iz uzroka za čije je postojanje nadživjeli bračni partner znao u vrijeme zaključenja braka,
3) ako je njegova zajednica života sa ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviteljem.
(3) Vanbračni partner nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala prije ostaviteljeve smrti.
Povećanje nasljednog dijela bračnog partnera Član 26.
(1) Xxxx xx bračni partner koji nema nužnih sredstava za život pozvan na
naslijeđe sa nasljednicima prvog ili drugog nasljednog xxxx sud može, na zahtjev bračnog partnera, odlučiti da bračni partner naslijedi i jedan dio onog dijela ostavine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a može odlučiti i da bračni partner naslijedi cijelu ostavinu, ako je xxx xxxx male vrijednosti da bi njenom podjelom bračni partner zapao u oskudicu.
(2) Pri odlučivanju u slučaju iz stava 1. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje bračnog partnera, trajanje bračne zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika i njihovu sposobnost za privređivanje i vrijednost ostavine.
d) Roditelji
Povećanje nasljednog dijela roditelja Član 27.
(1) Kada su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na naslijeđe
sa ostaviteljevim bračnim partnerom, sud može na njihov zahtjev odlučiti da naslijede i jedan od onog dijela ostavine koji bi po zakonu trebalo da naslijedi bračni partner.
(2) Sud može odlučiti da roditelji naslijede cijelu ostavinu ako je xxx xxxx male vrijednosti da bi njenom podjelom roditelji zapali u oskudicu.
(3) Ako je između ostaviteljevih roditelja zajednica života trajno prestala, a samo jedan roditelj nema sredstava nužnih za život, ovaj roditelj može zahtijevati povećanje nasljednog xxxxxx xxxx prema bračnom partneru tako i prema drugom ostaviteljevom roditelju.
(4) Ako xx xxxxx ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, nadživjeli roditelj koji nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog nasljednog dijela i prema nasljednicima umrlog ostaviteljevog roditelja.
(5) Pri odlučivanju u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnost za privređivanje roditelja, imovinske prilike bračnog partnera, odnosno nasljednika umrlog roditelja i njegovu sposobnost za privređivanje i vrijednost ostavine.
B. NUŽNI NASLJEDNICI
1. NUŽNI NASLJEDNICI I NUŽNI I RASPOLOŽIVI DIO OSTAVINE
Nužni nasljednici Član 28.
(1) Nužni nasljednici su: djeca ostavitelja, njegovi usvojenici iz potpunog
usvojenja te njegov bračni partner.
(2) Xxxxxx potomci umrlog, njegovi usvojenici iz nepotpunog usvojenja i njihovi potomci, njegovi roditelji i njegova braća i sestre nužni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.
(3) Osobe navedene u ovom članu su nužni nasljednici kad su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvane na nasljedstvo.
Nužni i raspoloživi dio Član 29.
(1) Nužni nasljednici imaju pravo na dio ostavine s kojim ostavitelj ne može
raspolagati i koji se naziva nužni dio.
(2) Nužni dio nasljednika iz člana 28. stav 1. ovog zakona iznosi jednu polovinu, a nužni dio ostalih nasljednika jednu trećinu onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.
(3) Ostatkom ostavine može ostavitelj raspolagati po svojoj volji i taj dio ostavine naziva se raspoloživi dio.
Pravo na nužni dio je nasljedno pravo Član 30.
(1) Nužnom nasljedniku pripada određeni dio svake stvari i prava koji
sačinjavaju ostavinu, ali ostavitelj može odrediti da nužni nasljednik primi svoj dio i u određenim stvarima, pravima ili u novcu.
(2) Na zahtjev neke od stranaka sud može, kad nađe da je to opravdano, odlučiti da nužnom nasljedniku pripadne dio u određenim stvarima, pravima ili u novcu, ako to već nije pravnim poslom odredio ostavitelj.
2 . IZRAČUNAVANJE NUŽNOG I RASPOLOŽIVOG DIJELA, SMANJENJE RASPOLAGANJA PRAVNIM POSLOVIMA ZA SLUČAJ SMRTI I VRAĆANJE POKLONA
a) Izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela Utvrđivanje vrijednosti ostavine
Član 31.
(1) Vrijednost ostavine na osnovu koje se izračunava nužni dio utvrđuje se na sljedeći način:
1) prvo se popisuju i procjenjuju sva dobra xxxx xx ostavitelj imao u trenutku smrti, računajući tu i sve ono xxxx xx raspolagao ugovorom o nasljeđivanju i testamentom, kao i sva njegova potraživanja, pa i xxx xxxx ima prema nekom nasljedniku, osim potraživanja koja su očigledno nenaplativa;
2) od utvrđene vrijednosti dobara xxxx xx ostavitelj imao u trenutku smrti odbijaju se troškovi sahrane ostavitelja, iznos troškova popisa i procjene ostavine i iznos dugova ostavitelja;
3) dobijenom ostatku dodaje se vrijednost svih poklona koje je ostavitelj učinio ma na xxxx xxxxx nekom zakonskom nasljedniku, pa i poklona učinjenih nasljednicima koji se odriču naslijeđa, kao i onih poklona za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio, kao i poklona za koje je ostavitelj u posljednjoj godini svog života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih poklona.
(2) Pri utvrđivanju vrijednosti ostavine neće se uzeti u obzir vrijednost poklona učinjenih za postignuće općekorisnih svrha, kao ni poklona koji se na osnovu samog zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Poklon i određivanje njegove vrijednosti Član 32.
Kao poklon u smislu ovog zakona smatra se i odricanje od prava, oproštaj
duga ono što je ostavitelj za vrijeme svog xxxxxx xxx nasljedniku na ime nasljednog dijela, ili radi osnivanja ili proširenja domaćinstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje ostavitelja bez nadoknade.
Procjenjivanje poklona Član 33.
Pri procjenjivanju poklona uzima se vrijednost poklonjene stvari u trenutku
ostaviteljeve smrti, a prema njenom stanju u vrijeme kada xx xxxxxx učinjen.
Poklon u vidu osiguranja Član 34.
Kada se poklon sastoji u osiguranju u korist poklonoprimca, kao vrijednost
poklona uzet će se zbir premija koje je uplatio ostavitelj, ako je taj zbir manji od osigurane sume; a ako je zbir premija veći od osigurane sume, kao vrijednost poklona uzet će se iznos osigurane sume.
b) Imovina koja se izdvaja iz ostavine
Izdvajanje u korist potomka koji su privređivali sa ostaviteljem Član 35.
(1) Ostaviteljevi potomci i usvojenici koji su živjeli u zajednici sa ostaviteljem,
svojim radom, zaradom ili mu na drugi način pomagali u privređivanju imaju pravo zahtijevati da im se iz ostavine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine.
(2) Tako izdvojeni dio ne xxxxx u ostavinu i ne uzima se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Izdvajanje predmeta domaćinstva Član 36.
(1) Nadživjelom bračnom partneru i ostaviteljevim potomcima koji su živjeli sa
ostaviteljem u istom domaćinstvu pripadaju predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što su pokućstvo, namještaj, posteljina i slično, ali ne ako su ovi predmeti znatnije vrijednosti.
(2) Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.
c) Smanjenje raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti i vraćanje poklona zbog povreda nužnog dijela
Povreda nužnog dijela
Pokloni i raspolaganja putem pravnih poslova za slučaj smrti učinjeni u korist nužnih nasljednika
Član 37.
(1) Xxxx xx povrijeđen nužni dio, raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti (testament, ugovor o nasljeđivanju) smanjit će se, a pokloni će se vratiti ukoliko je potrebno da bi se namirio nužni dio.
(2) Nužni dio je povrijeđen kada ukupna vrijednost raspolaganja ugovorom o nasljeđivanju, testamentom i poklonom prelazi raspoloživi dio.
(3) Pri utvrđivanju ukupne vrijednosti raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti i poklona uzimaju se u račun i oni pokloni i raspolaganja za xxxx xx ostavitelj naredio da se ne uračunavaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio.
(4) Od poklona i raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti koja se uračunavaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio uzima se u račun pri utvrđivanju ukupne vrijednosti raspolaganja samo onoliko za koliko oni premašuju njegov nužni dio.
Red smanjenja i vraćanja Član 38.
Xxxx xx povrijeđen nužni dio prvo se smanjuju raspolaganja testamentom,
zatim raspolaganja ugovorom o nasljeđivanju, pa ukoliko nužni dio time ne bi bio namiren, vraćaju se pokloni.
Srazmjerno smanjenje raspolaganja testamentom, ugovorom o nasljeđivanju i privilegovani legat
Član 39.
(1) Raspolaganja testamentom smanjuju se u istoj srazmjeri, bez obzira na njihovu prirodu i na njihov obim i bez obzira na to da li se nalaze u jednom ili više testamenata, ako iz testamenta ne proizilazi nešto drugo.
(2) Odredba stava 1. ovog člana primjenjuje se i na ugovor o nasljeđivanju.
(3) Ako je ostavitelj ostavio više legata i naredio da se xxxx xxxxx isplati prije ostalih, taj će xx xxxxx smanjiti samo ukoliko vrijednost ostalih legata ne dostiže da se namiri nužni dio.
Srazmjerno smanjenje legata naloženih testamentarnom nasljedniku ili legataru Član 40.
Testamentarni nasljednik xxxx bi nasljedni dio morao biti smanjen da bi se
namirio nužni dio, može tražiti srazmjerno smanjenje legata koje treba isplatiti ako iz testamenta ne proizlazi nešto drugo. Isto važi i za nasljednika po ugovoru o nasljeđivanju i za legatara kojem je ostavitelj naložio da iz svog legata nešto isplati.
Red vraćanja poklona Član 41.
(1) Vraćanje poklona vrši se počev od posljednjeg poklona i ide dalje obrnuto
po redu kojim su pokloni učinjeni.
(2) Pokloni učinjeni istovremeno vraćaju se srazmjerno.
Položaj poklonoprimca koji vraća poklon Član 42.
U pogledu poklonjene stvari koju xx xxxxx vratiti poklonoprimac se smatra
savjesnim posjednikom do xxxx xxxx je saznao za zahtjev za vraćanje poklona.
Ko može tražiti smanjenje raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti i vraćanje poklona
Član 43.
(1) Smanjenje raspolaganja testamentom, ugovorom o nasljeđivanju i vraćanje poklona xxxxx xx povrijeđen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici.
(2) Pravo iz stava 1. ovog člana nasljedivo xx xxxx ako je nužni nasljednik prije svoje smrti već podnio zahtjev za nužni dio.
Zastara prava na traženje smanjenja raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti i vraćanje poklona
Član 44.
Smanjenje raspolaganja testamentom može se tražiti u roku tri godine od proglašenja testamenta, a raspolaganje ugovorom o nasljeđivanju i vraćanje poklona u roku tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od xxxx xxxx je rješenje o njegovom proglašenju za umrlog, odnosno rješenje kojim se utvrđuje njegova smrt postalo pravomoćno.
3. ISKLJUČENJE NUŽNIH NASLJEDNIKA IZ NASLIJEĐA I LIŠENJE NUŽNOG DIJELA U KORIST POTOMAKA
a) Isključenje nužnih nasljednika Xxxxxxx isključenja
Član 45.
(1) Ostavitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio:
1) ako se on povredom neke zakonske ili moralne obaveze koja proizlazi iz nje- govog porodičnog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju,
2) ako je namjerno počinio neko teže krivično djelo prema njemu ili njegovom bračnom partneru, djetetu ili roditelju,
3) ako je počinio neko od krivičnih djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine ili čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,
4) ako se odao neradu ili nepoštenu životu.
(2) Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično.
Uvjeti za punovažnost isključenja Član 46.
(1) Ostavitelj xxxx xxxx isključiti nasljednika xxxx to izraziti u testamentu ili u
ugovoru o nasljeđivanju na izričit način i navesti razlog za isključenje.
(2) Razlog za isključenje xxxx postojati u vrijeme sastavljanja testamenta ili ugovora o nasljeđivanju.
(3) U slučaju spora o opravdanosti isključenja dužnost dokazivanja da je isključenje opravdano leži na onome ko se na isključenje poziva.
Posljedice isključenja Član 47.
Isključenjem nasljednik gubi nasljedna prava u obimu u kojem je isključen, a
pravo ostalih osoba koje mogu naslijediti ostavitelja određuju xx xxx da je isključeni umro prije ostavitelja.
b) Lišenje nužnog dijela u korist potomaka Član 48.
(1) Ako je potomak koji je imao pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik,
ostavitelj ga može na izričit način lišiti u cjelini ili djelomično njegovog nužnog dijela u korist njegovih potomaka.
(2) Ovo lišenje ostaje punovažno samo ako u trenutku otvaranja naslijeđa lišeni ima maloljetne ili punoljetne potomke koji su nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život .
(3) Lišeni nasljednik nasljeđuje ostavitelja u dijelu koji nije obuhvaćen lišenjem.
(4) Lišeni nasljednik nasljeđuje ostavitelja i kad pretpostavke za lišenje više ne postoje u času ostaviteljeve smrti.
C. URAČUNAVANJE POKLONA I LEGATA U NASLJEDNI DIO Uračunavanje poklona zakonskom nasljedniku
Član 49.
(1) Svakom zakonskom nasljedniku uračunava se u nasljedni dio sve što je na bilo xxxx xxxxx dobio na poklon od ostavitelja.
(2) Xxxxxxx i druge koristi koje je nasljednik imao od poklonjene stvari sve do ostaviteljeve smrti se ne uračunavaju.
(3) Xxxxxx se ne uračunava ako je ostavitelj izjavio u vrijeme poklona ili kasnije, ili u testamentu ili u ugovoru o nasljeđivanju da se poklon neće uračunati u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila ostaviteljeva volja.
(4) Pri tome ostaju u važnosti odredbe o nužnom dijelu, s xxx da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegovog nužnog dijela uračunavaju pokloni koje je dobio.
Uračunavanje legata zakonskim nasljednicima Član 50.
(1) Legat ostavljen zakonskom nasljedniku uračunava se u njegov nasljedni
dio, osim ako iz testamenta ili iz ugovora o nasljeđivanju proizilazi da je ostavitelj htio da nasljednik dobije legat pored svog dijela.
(2) Pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegovog nužnog dijela uračunavaju legati koji su mu namijenjeni.
Uračunavanje poklona i legata Član 51.
(1) Uračunavanje poklona i legata vrši se na xxx xxxxx što ostali nasljednici
dobivaju iz ostavine odgovarajuću vrijednost, a poslije toga ostatak ostavine dijeli se među svim nasljednicima.
(2) Ako dobra xxxx xx ostavitelj imao u trenutku smrti nisu dovoljna da ostali nasljednici dobiju odgovarajuću vrijednost, nasljednik kojem se vrši uračunavanje poklona i legata nije xxxxx vratiti im nešto od onoga što je dobio.
(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana ostaju važiti odredbe o nužnom dijelu.
Pravo nasljednika kojem se poklon ili legat ne uračunava Član 52.
(1) Kada prema ostaviteljevoj volji poklon ili legat ne treba da se uračunava
nasljedniku u njegov nasljedni dio, takav nasljednik zadržava poklon, odnosno legat i učestvuje s ostalim nasljednicima u diobi ostavine kao da poklona, odnosno legata nije ni bilo.
(2) Kada ima nužnih nasljednika, a prema ostaviteljevoj volji poklon ili legat ne treba da se uračuna nekom nasljedniku u njegov nasljedni dio, taj nasljednik će moći zadržati poklon, odnosno legat u granicama raspoloživog dijela.
Pravo nasljednika koji se odrekao od naslijeđa Xxxx 53.
(1) Nasljednik koji se odrekao od naslijeđa zadržava poklon u granicama
raspoloživog dijela.
(2) Nasljednik ima pravo zahtijevati ispunjenje legata samo u granicama raspoloživog dijela.
Pravo vraćanja poklona Član 54.
(1) Nasljednik ima pravo da poklonjenu mu stvar vrati u ostavinu.
(2) U xxx slučaju neće mu se njena vrijednost uračunati u nasljedni dio, a u pogledu troškova koje je učinio za stvar i u pogledu oštećenja xxxx xx pretrpjela, smatrat će se za savjesnog držaoca, ukoliko se ne dokaže njegova nesavjesnost.
Određivanje vrijednosti poklona pri uračunavanju Član 55.
Određivanje vrijednosti poklona pri uračunavanju poklona nasljedniku u
nasljedni dio vrši se u skladu sa odredbama člana 33. ovog zakona.
Poklon u vidu osiguranja Član 56.
Vrijednost poklona u vidu osiguranja određuje se u skladu sa odredbama člana
34. ovog zakona.
Xxxxxxxx izdržavanja nasljednika Xxxx 57.
(1) Ono što je potrošeno na izdržavanje nasljednika i na njegovo obavezno
školovanje neće se uračunati u njegov nasljedni dio.
(2) Da li će se izdaci koje je ostavitelj učinio za daljnje školovanje nasljednika uračunati u njegov nasljedni dio i u kojoj mjeri, odlučit će sud na zahtjev nasljednika
prema okolnostima, uzimajući u obzir naročito vrijednost ostavine i troškova školovanja i osposobljavanja za samostalan život ostalih nasljednika.
Uobičajeni manji pokloni Član 58.
Uobičajeni manji pokloni ne uračunavaju se u nasljedni dio.
Član 59.
(1) Xxxxxxx učinjeni osobi umjesto koje nasljednik dolazi na naslijeđe uslijed smrti te osobe ili uslijed njegovog odricanja od naslijeđa, uračunavaju se i u nasljedni dio.
(2) Xxxxxxx učinjeni osobi umjesto koje nasljednik dolazi na naslijeđe zbog nedostojnosti te osobe, ili zbog njenog isključenja iz naslijeđa ili zbog lišenja nužnog dijela, ne uračunavaju se nasljedniku u nasljedni dio.
Uračunavanje nasljednikovog duga ostavitelju Član 60.
Nasljedniku se uračunava u njegov dio ono što je dugovao ostavitelju.
Zahtjev za uračunavanje Član 61.
Zahtjev da se u nasljedni dio jednog nasljednika uračunaju pokloni i legati
mogu podnositi samo njegovi sunasljednici, odnosno nasljednici sunasljednika.
III. NASLJEĐIVANJE NA OSNOVU TESTAMENTA
A. UVJETI ZA PUNOVAŽNOST TESTAMENTA
Sposobnost za sačinjavanje testamenta Član 62.
(1) Testament je strogo lični akt xxxx xxxx sastaviti svaka osoba sposobna za
rasuđivanje xxxx xx navršila 15 xxxxxx xxxxxx.
(2) Testament je ništavan ako u vrijeme njegovog sastavljanja zavještatelj nije imao 15 xxxxxx xxxxxx ili ako nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je zavještatelj u trenutku sastavljanja testamenta bio sposoban za rasuđivanje. Zavještatelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u xxx trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svog izjašnjenja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s xxx znanjem.
(3) Xxxxxxx sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je testament sačinjen ne utiče na njegovu punovažnost.
Ništavnost testamenta Član 63.
(1) Ništavan je testament ako je zavještatelj bio nesposoban za rasuđivanje, ili
nije imao 15 xxxxxx, ili je bio natjeran prijetnjom, ili prinudom da ga sastavi ili se odlučio da ga sačini uslijed toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi.
(2) Prijetnja, prinuda ili prevara povlači ništavnost testamenta i kad potiče od treće osobe.
(3) Raspolaganja testamentom su ništavna i kad postoji zabluda o činjenicama koje su pobudile zavještatelja da učini ta raspolaganja.
(4) Ako su samo neke odredbe testamenta unesene u testament pod prijetnjom ili prinudom, uslijed prevare ili u zabludi, ništavne su samo te odredbe.
Član 64.
(1) Poništenje testamenta ili pojednih njegovih odredaba iz razloga utvrđenih u čl. 62. i 63. ovog zakona može tražiti samo osoba koja ima pravni interes i to u roku jedne godine od xxxx xx doznala za postojanje uzroka ništavnosti, a najkasnije za deset xxxxxx xx proglašenja testamenta.
(2) Rok od jedne godine ne može početi teči prije proglašenja testamenta. (3)Poništenje testamenta prema nesavjesnoj osobi može se tražiti za 20
xxxxxx xx proglašenja testamenta.
Forma testamenta kao uvjet za njegovu punovažnost Član 65.
(1) Punovažan je onaj testament koji je sačinjen u formi utvrđenoj u zakonu i
pod uvjetima predviđenim zakonom.
(2) Poništenje testamenta zbog nedostatka forme može tražiti poslije otvaranja naslijeđa samo osoba koja ima pravni interes i to u roku jedne godine od xxxx xx saznala za testament, a najduže za deset xxxxxx xx proglašenja testamenta.
(3) Rok od jedne godine ne može početi da teče prije proglašenja testamenta.
B. OBLICI TESTAMENTA Svojeručni testament
Član 66.
(1) Testament je punovažan ako ga je zavještatelj napisao svojom rukom i ako ga je potpisao.
(2) Za punovažnost svojeručnog testamenta nije nužno da je u njemu naznačen datum xxxx xx sačinjen, xxx xx poželjno da datum bude naznačen.
Pismeni testament pred svjedocima Član 67.
(1) Zavještatelj koji zna da xxxx x xxxx može sačiniti testament na xxx xxxxx što
će ispravu xxxx xx neko drugi sastavio svojeručno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegov testament.
(2) Svjedoci će se potpisati na samom testamentu, a poželjno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, xxx x xxxxx okolnosti koje bi xxxxx koristiti njihovom lakšem pronalaženju.
Sudski testament Član 68.
(1) Testament može zavještatelju sačiniti po njegovom kazivanju sudija
nedležnog xxxx xxxx će prethodno utvrditi identitet zavještatelja.
(2) Pošto zavještatelj ovakav testament pročita i potpiše, sudija će potvrditi na samom testamentu da ga je zavještatelj u njegovom prisustvu pročitao i potpisao.
Sudski testament ako zavještatelj nije u stanju da ga pročita Član 69.
(1) U slučaju da zavještatelj nije u stanju xx xxxxxxx testament koji mu je
sačinio sudija, sudija će ga pročitati zavještatelju u prisustvu dva svjedoka.
(2) Zavještatelj će zatim u prisustvu dva svjedoka potpisati testament ili staviti na njega otisak prsta pošto izjavi da je to njegov testament.
(3) Svjedoci će se potpisati na testamentu.
(4) Sudija će na testamentu potvrditi da su sve ove radnje izvršene.
Notarski testament Član 70.
(1)Testament može zavještatelju sačiniti notar u formi notarski obrađene
isprave u skladu sa posebnim zakonom kojim se uređuje postupak notarske obrade isprava.
(2) Notarski testament iz stava 1. ovog člana je oblik redovnog i javnog testamenta.
Predaja testamenta na čuvanje Član 71.
(1) Zavještatelj može svoj testament xxx čuvati ili ga povjeriti na čuvanje kojem
drugom fizičkom ili pravnom licu.
(2) Ako zavještatelj želi povjeriti svoj testament na čuvanje sudu, notaru ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku Bosne i Hecegovine, taj ga xx xxxxx primiti na čuvanje, bez obzira na to xx xx testament sastavio, te postupiti xxxxxx po pravilima ovog zakona, odnosno zakona koji uređuje notarsku službu.
Sačinjavanje pismenog testamenta pred svjedocima i sudskog testamenta Član 72.
(1) Pri sačinjavanju pismenog testamenta pred svjedocima i sudskog
testamenta svjedoci će biti punoljetna xxxx xxxx xxxx xxxxxx poslovne sposobnosti i koja znaju čitati i pisati, a kod sudskog testamenta i koja razumiju jezik na kojem je testament sačinjen.
(2) Ne mogu biti svjedoci pri sačinjavanju pismenog testamenta pred svjedocima i sudskog testamenta, niti testament sačiniti po kazivanju zavještatelja u svojstvu sudije: potomci zavještatelja, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci i usvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, bračni partneri svih ovih osoba i bračni partner zavještatelja.
Raspolaganje u korist osoba koje su zavještatelju sačinile testament, svjedoka i njihovih bližih srodnika
Član 73.
Ništavne su odredbe testamenta kojima se ostavlja nešto osobama koje su zavještatelju sačinile testament, svjedocima pri njegovom sačinjavanju, kao i precima, potomcima, braći i sestrama i bračnim partnerima ovih osoba.
Testament sačinjen pred konzularnim ili diplomatskim predstavnikom u inozemstvu
Član 74.
Testament može sačiniti državljaninu Bosne i Hercegovine u inozemstvu po odredbama koje xxxx za sačinjavanje sudskog testamenta, konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Bosne i Hercegovine koji obavlja konzularne poslove.
Testament sačinjen na bosanskohercegovačkom brodu i u avionu Član 75.
(1) Na bosanskohercegovačkom brodu i u avionu testament može sačiniti
zapovjednik xxxxx, odnosno aviona po odredbama koje xxxx za sačinjavanje sudskog testamenta.
(2) Testament koji je sačinjen na bosanskohercegovačkom brodu, odnosno u avionu prestaje važiti po isteku 30 xxxx xxxxx povratka zavještatelja u Bosnu i Hercegovinu.
Testament sačinjen za vrijeme mobilizacije ili rata Član 76.
(1) Za vrijeme mobilizacije ili rata može po odredbama koje xxxx za
sačinjavanje sudskog testamenta, sačiniti testament osobi na vojnoj dužnosti zapovjednik čete ili drugi starješina njegovog ili višeg ranga, ili koja druga osoba u prisustvu koje od ovih starješina, kao i svaki starješina odvojenog odjeljenja.
(2) Ovako sačinjen testament prestaje važiti po isteku 60 xxxx po završetku rata, a ako je zavještatelj ranije ili kasnije demobiliziran po isteku 30 xxxx od demobiliziranja.
Usmeni testament Član 77.
(1) Zavještatelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka
samo ako uslijed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da sačini pismeni testament.
(2) Usmeni testament prestaje da važi po isteku 30 xxxx od prestanka izuzetnih prilika u xxxxxx xx sačinjen.
Svjedoci pri sačinjavanju usmenog testamenta Član 78.
Pri sačinjavanju usmenog testamenta mogu biti svjedoci samo osobe koje
mogu biti svjedoci pri sačinjavanju sudskog testamenta, ali ne moraju znati čitati i pisati.
Dužnost svjedoka usmenog testamenta Član 79.
(1) Svjedoci pred xxxxxx xx zavještatelj usmeno izjavio svoju posljednju volju
dužni su bez odlaganja staviti napismeno izjavu zavještatelja i što prije predati xx xxxx, ili je usmeno ponoviti pred sudom iznoseći i kad, gdje i u kojim prilikama je zavještatelj izjavio svoju posljednju volju.
(2) Izvršenje ove dužnosti nije uvjet za punovažnost usmenog testamenta.
Raspolaganje usmenim testamentom u korist svjedoka i njihovih bližih srodnika
Član 80.
Ništavne su odredbe usmenog testamenta kojima se ostavlja nešto svjedocima pri njegovom sačinjavanju, njihovim bračnim partnerima, njihovim precima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj liniji do četvrtog stepena srodstva zaključno i bračnim partnerima svih ovih osoba.
Dokazivanje uništenog, sakrivenog i izgubljenog ili zaturenog testamenta Član 81.
Testament uništen slučajem ili radnjom xxxx xxxxx osobe, izgubljen, sakriven
ili zaturen poslije smrti zavještatelja ili prije njegove smrti, ali bez njegovog znanja, proizvest će djelovanje punovažnog testamenta ako zainteresirana osoba dokaže da je testament postojao, da je uništen, izgubljen, sakriven ili zaturen, da je bio sačinjen u formi propisanoj u zakonu i ako dokaže sadržaj onog dijela testamenta na koji se poziva.
C. MEĐUNARODNI TESTAMENT
Punovažnost međunarodnog testamenta Član 82.
(1) Međunarodni testament je punovažan u pogledu forme, bez obzira na
mjesto gdje je sačinjen, gdje se nalaze dobra, državljanstvo, prebivalište ili boravište zavještatelja, ako je sačinjen u formi međunarodnog testamenta, u skladu sa odredbama čl. od 83. do 89. ovog zakona.
(2) Ništavnost međunarodnog testamenta iz stava 1. ovog člana ne utiče na njegovu eventualnu punovažnost u pogledu forme kao testamenta druge vrste.
Član 83.
Ovaj zakon ne primjenjuje se na formu testamentarnih odredaba koje su u istom pismenu sačinile dvije ili više osoba.
Forma međunarodnog testamenta Član 84.
(1) Međunarodni testament xxxx biti sačinjen u pismenoj formi.
(2) Zavještatelj ne xxxx svojeručno napisati međunarodni testament.
(3) Međunarodni testament može biti napisan na bilo kojem jeziku, rukom ili na neki drugi način.
Član 85.
(1) U prisustvu dva svjedoka i osobe ovlaštene za međunarodni testament, zavještatelj izjavljuje da je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovim sadržajem.
(2) Zavještatelj nije xxxxx da sa sadržajem međunarodnog testamenta upozna svjedoka niti ovlaštenu osobu.
Potpisi na međunarodnom testamentu Član 86.
(1) U prisustvu svjedoka i ovlaštene osobe zavještatelj potpisuje međunarodni
testament ili, ako ga je prethodno potpisao, priznaje i potvrđuje potpis za svoj.
(2) Ako zavještatelj nije u stanju da se potpiše, saopćit će razlog ovlaštenoj osobi xxxx xx to zabilježiti na međunarodnom testamentu.
(3) Osim toga zakon prema kojem određena osoba sačinjava međunarodni testament može ovlastiti zavještatelja da zatraži da ga druga osoba, u njegovo ime, potpiše na testamentu.
(4) Svjedoci i ovlaštena osoba u prisustvu zavještatelja, stavljaju istovremeno svoje potpise na međunarodni testament.
Član 87.
(1) Potpisi se moraju staviti na kraju međunarodnog testamenta.
(2) Ako se međunarodni testament sastoji od više listova svaki list xxxx da potpiše zavještatelj ili ako on nije u stanju da potpiše, druga osoba u njegovo ime, ili, ako ja nema, ovlaštena osoba.
(3) Svaki list xxxx biti obilježen brojem.
Datum međunarodnog testamenta Član 88.
(1) Datum međunarodnog testamenta je datum pod kojim ga je potpisala
ovlaštena osoba.
(2) Ovaj datum xxxx biti stavljen na kraju međunarodnog testamenta od ovlaštene osobe.
Izjava o čuvanju međunarodnog testamenta Član 89.
(1) Ako ne postoji obavezan xxxxxx o čuvanju međunarodnog testamenta
ovlaštena osoba upitat će zavještatelja da xx xxxx da da izjavu u pogledu čuvanja međunarodnog testamenta.
(2) U xxx slučaju, i na izričit zahtjev zavještatelja, mjesto gdje on ima namjeru xx xxxx međunarodni testament zabilježit će se u potvrdi predviđenoj u članu 90. ovog zakona.
Potvrda međunarodnog testamenta Član 90.
Ovlaštena osoba priložit će međunarodnom testamentu potvrdu u skladu sa
odredbama člana 91. ovog zakona kojim se utvrđuje da su poštovane obaveze propisane ovim zakonom.
Član 91.
Potvrda koju izdaje ovlaštena osoba sastavlja se u sljedećoj formi:
POTVRDA
(KONVENCIJA OD 26. OKTOBRA 1973. GODINE)
1. Ja (ime, adresa i zvanje) osoba, ovlaštena za sastavljanje međunarodnog testamenta.
2. potvrđujem da je u
(datum) (mjesto)
3. (zavještatelj) (ime, adresa, datum i mjesto rođenja) u mom prisustvu i u prisustvu svjedoka
4. a)
(ime, adresa, datum i mjesto rođenja)
b) (ime, adresa, datum i mjesto rođenja)
izjavio da je priložena isprava njegov/njen testament te da je upoznat/a sa njegovim sadržajem.
5. Osim toga potvrđujem da je:
6. a) u mom prisustvu i u prisustvu svjedoka:
1. zavještatelj potpisao testament ili priznao i potvrdio kao svoj već stavljeni potpis;
2. pošto je zavještatelj izjavio da nije u mogućnosti da xxx potpiše svoj testament iz sljedećih razloga
- zabilježio xxx ovu činjenicu na testamentu
- potpis je stavio
(ime i adresa)
7. b) Svjedoci i ja lično potpisali smo testament;
8. c) Svaki list testamenta potpisan je od i obilježen brojem;
9. d) Uvjerio xxx se u indentitet zavještatelja i xxxx navedenih svjedoka;
10.e) Svjedoci su ispunjavali uvjete predviđene zakonom po kojem xxx sastavio testament;
11.f) Zavještatelj xx xxxxx da dâ sIjedeću izjavu u pogledu čuvanja testamenta:
12.
MJESTO
13.
DATUM
POTPIS i eventualno PEČAT
(Dopuniti ako je potrebno)
Član 92.
Ovlaštena xxxxx xxxx jedan primjerak potvrde, a drugi predaje zavještatelju.
Član 93.
Osim ako se ne dokaže suprotno, potvrda ovlaštene osobe uzima xx xxx dovoljan dokaz formalne punovažnosti pismena kao međunarodnog testamenta u smislu ovog zakona.
Član 94.
Nepostojanje ili nepravilnost potvrde ne utiče na formalnu punovažnost međunarodnog testamenta napravljenog u skladu s ovim zakonom.
Opoziv međunarodnog testamenta Član 95.
Međunarodni testament podliježe redovnim propisima o opozivanju
testamenta.
Sastavljanje i čuvanje međunarodnog testamenta Član 96.
(1) Ovlaštena osoba za postupanje pri sastavljanju međunarodnog testamenta,
u smislu ovog zakona, jeste sudija općinskog suda, konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Bosne i Hercegovine koji obavlja konzularne poslove, notar i zapovjednik bosanskohercegovačkog xxxxx, odnosno aviona.
(2) Zavještatelj može međunarodni testament ostaviti na čuvanje kod općinskog suda ili notara.
(3) U xxx slučaju sudija će narediti da se testament stavi u poseban omot i zapečati.
Svjedoci i tumači međunarodnog testamenta Član 97.
(1) Pri sačinjavanju međunarodnog testamenta svjedoci će biti punoljetne
osobe koje nisu lišene poslovne sposobnosti i koje razumiju jezik na kojem je zavještatelj izjavio da je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovim sadržajem.
(2) Ne mogu biti svjedoci pri sačinjavanju međunarodnog testamenta: potomci zavještatelja, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci usvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, bračni partneri svih ovih osoba i bračni partner zavještatelja.
(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana shodno se primjenjuju i na tumače.
Tumačenje odredaba međunarodnog testamenta Član 98.
U vezi sa tumačenjem i primjenom odredaba ovog zakona vodit će se računa o
njegovom međunarodnom obilježju i potrebi njegovog jednoobraznog tumačenja.
D. SADRŽAJ TESTAMENTA
Određivanje nasljednika Član 99.
(1) Zavještatelj može testamentom odrediti jednog ili više nasljednika.
(2) Nasljednik, na osnovu testamenta, jeste osoba xxxx xx zavještatelj odredio da naslijedi cjelokupnu njegovu imovinu, ili dio imovine određen prema cijeloj imovini.
(3) Nasljednikom će se smatrati i osoba kojoj su testamentom ostavljeni jedna ili više određenih stvari ili prava, ako se utvrdi da je volja zavještatelja bila da mu xx xxxxx bude nasljednik.
Supstitucije Član 100.
(1) Zavještatelj može odrediti testamentom osobu kojoj će pripasti nasljedstvo
ako određeni nasljednik xxxx prije njega, ili se odrekne naslijeda, ili bude nedostojan da naslijedi.
(2) Odredbe stava 1. ovog člana xxxx i za xxxxxx.
(3) Zavještatelj ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku ni legataru.
Ostavljanje legata Član 101.
Zavještatelj može testamentom ostaviti jedan ili više legata.
Raspolaganje u dozvoljene svrhe i osnivanje zadužbine Član 102.
(1) Zavještatelj može testamentom narediti da se neka stvar ili pravo ili dio
ostavine ili cijela ostavina upotrijebi za postizanje neke dozvoljene svrhe.
(2) Ako je zavještatelj naredio osnivanje zadužbine i odredio sredstva za postizanje njenog cilja zadužbina nastaje kada u skladu sa zakonom stekne svojstvo pravnog lica.
Tereti i uvjeti Član 103.
(1) Zavještatelj može opteretiti nekom dužnošću osobu kojoj ostavlja neku
korist iz ostavine.
(2) Zavještatelj može u pojedinim odredbama testamenta postaviti uvjete ili rokove.
(3) Nemogući, nedozvoljeni i nemoralni uvjeti i tereti, kao i oni koji su nerazumljivi ili protivrječni smatraju xx xxx da ne postoje.
Određenost nasljednika i drugih korisnika Član 104.
Nasljednici, legatari i druge osobe kojima su testamentom ostavljene neke
koristi dovoljno su određeni ako testament sadrži podatke na osnovu kojih se može utvrditi ko su oni.
Tumačenje testamenta Član 105.
(1) Odredbe testamenta tumače se prema pravoj namjeri zavještatelja.
(2) U slučaju sumnje odredbe testamenta imaju se tumačiti tako da se primijeni ono što je povoljnije za testamentarnog nasljednika, a ne zakonskog nasljednika.
(3) U slučaju sumnje o pravoj zavještateljovoj namjeri odredbe testamenta imaju se tumačiti tako da se primijeni ono što je povoljnije za osobu kojoj je testamentom naložena neka obaveza.
E. LEGATI Sadržina legata
Član 106.
(1) Ostavitelj može ostaviti testamentom jednu ili više određenih stvari ili neko pravo određenoj osobi, ili naložiti nasljedniku ili kojoj drugoj osobi kojoj nešto ostavlja, da iz onoga što je ostavljeno dadne neku stvar određenoj osobi, ili joj isplati sumu novca, ili je oslobodi nekog duga, ili je izdržava ili uopće u njenu korist nešto učini ili se uzdrži od nečega ili nešto trpi.
(2) Takvim zavještanjem se,po pravilu, ne postavlja nasljednik.
(3) Takvo zavještanje naziva se legatom, a osoba kojoj je legatom nešto namijenjeno naziva se legatar.
(4) Odredbe st. od 1. do 3. ovog člana i odredbe čl. od 107. do 115. ovog zakona shodno se primjenjuju i na ugovor o nasljeđivanju.
Obaveza izvršenja legata Član 107.
(1) Na osnovu izvršenja testamenta legatar ima pravo tražiti izvršenje legata
od osobe kojoj je testamentom naloženo xx xxxxx izvrši.
(2) Ako je izvršenje legata naloženo za više osoba, svaka osoba odgovara srazmjerno dijelu ostavine xxxx xxxxxx, osim ako se iz testamenta može zaključiti da je zavještatelj htio da ove osobe za izvršenje legata odgovaraju na drugi način.
(3) Ako je zavještatelj propustio odrediti ko xx xxxxx izvršiti legat, obaveza izvršenja važi za sve zakonske i testamentarne nasljednike, srazmjerno njihovim nasljedničkim dijelovima.
Isplata povjerilaca prije legata Član 108.
Zavještateljevi povjerioci imaju pravo da se naplate prije legatara.
Smanjenje legata i tereta Član 109.
(1) Nasljednik nije xxxxx izvršiti u cjelini xxxxxx xxxx vrijednost premašuje vrijednost onog dijela naslijeđene imovine xxxxx xx zavještatelj mogao slobodno raspolagati.
(2) Isto važi za legatara, ako vrijednost legata ili tereta koje treba da izvrši premašuje vrijednost njegovog legata.
(3) U xxx slučajevima svi legati i tereti smanjuju se u istoj srazmjeri ako zavještatelj nije drukčije odredio.
Pravo legata kad dužnik legata ne naslijedi Član 110.
Legatar ima pravo tražiti izvršenje legata i kad xx xxxxx xxxx xx po testamentu
bila dužna izvršiti legat umrla prije zavještatelja, ili se odrekla naslijeđa, ili je nedostojna da naslijedi.
Predstavnik prava legatara Član 111.
(1) Važenje legata prestaje ako legatar xxxx prije zavještatelja, ili se odrekne
legata, ili je nedostojan.
(2) U slučajevima iz stava 1. ovog člana predmet legata (član 106.) ostaje osobi koja xx xxxx dužna da ga izvrši, ako iz samog testamenta ne proizlazi kakva druga zavještateljeva namjera.
Član 112.
Važenje legata prestaje i kad je zavještatelj otuđio ili potrošio predmet legata ili je taj predmet inače prestao da postoji za života zavještatelja, ili je slučajno propao poslije njegove smrti.
Odgovornost legatara za dugove zavještatelja Član 113.
(1) Legatar ne odgovara za dugove zavještatelja.
(2) Izuzetno, zavještatelj može narediti da legatar odgovara za sve ili pojedine njegove dugove, ili dio duga, ali samo u granicama vrijednosti legata.
Legat ostavljen povjeriocu Član 114.
Xxxx xx zavještatelj xxxxxxx xxxxx svom povjeriocu, ovaj ima pravo da pored
izvršenja legata traži i izvršenje svog potraživanja ako iz testamenta ne proizilazi da je namjera zavještateljeva bila drukčija.
Zastara prava na izvršenje legata Član 115.
Pravo na izvršenje legata zastarijeva za godinu xxxx od xxxx kad je legatar
saznao za svoje pravo i bio ovlašten da traži izvršenje legata, a najkasnije u roku pet xxxxxx xx xxxx xxxx je mogao zahtijevati izvršenje legata.
F. IZVRŠIOCI TESTAMENTA
Određivanje izvršitelja testamenta Član 116.
(1) Zavještatelj može testamentom odrediti jednu ili više osoba za izvršioce
testamenta. Izvršitelj testamenta može biti svaka poslovno sposobno osoba.
(2) Osoba određena za izvršitelja testamenta ne xxxx xx primiti te dužnosti.
Dužnosti izvršitelja testamenta Član 117.
(1) Ako zavještatelj nije što drugo htio, dužnost je izvršitelja testamenta
naročito: stara se o čuvanju ostavine, njom upravlja, stara se o isplati dugova i legata i uopće stara se da testament bude izvršen onako xxxx xx zavještatelj htio.
(2) Ako ima više izvršitelja testamenta oni, vrše zajedno povjerene im dužnosti, osim ako je zavještatelj drukčije odredio.
Polaganje računa i nagrada izvršitelju Član 118.
(1) Izvršitelj testamenta xxxxx xx položiti sudu račun o svom radu.
(2) Izvršitelj ima pravo na nadoknadu troškova i na nagradu za svoj trud xxxx xx mu se isplatiti na teret raspoloživog dijela ostavine, a prema odluci suda.
Opoziv izvršitelja testamenta Član 119.
Sud može po prijedlogu ili službenoj dužnosti opozvati izvršitelja testamenta
ako njegov rad nije u skladu sa voljom zavještatelja ili sa zakonom.
G. OPOZIV TESTAMENTA Izričito opoziv testamenta
Član 120.
(1) Zavještatelj može uvijek opozvati testament u cjelini ili djelomičnom izjavom datoj u formi u kojoj se po zakonu može sačiniti testament.
(2) Zavještatelj može opozvati pismeni testament i uništenjem pismena.
(3) U svemu ostalom se u pogledu valjanosti opoziva testamenta primjenjuju na odgovarajući način pravila o valjanosti testamenta.
Odnos ranijeg i kasnijeg testamenta Član 121.
(1) Ako se kasnijim testamentom izričito ne opozove raniji testament, odredbe
ranijeg testamenta ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotoosni sa odredbama kasnijeg testamenta.
(2) Ako je zavještatelj uništio kasniji testament, raniji testament ponovo dobija snagu, osim ako se dokaže da zavještatelj to nije htio. Isto vrijedi i u slučaju da je opozvao opoziv testamenta.
Raspolaganje zavještanom stvari ili pravom Član 122.
Svako kasnije raspolaganje zavještatelja određenom stvari ili pravom koje je
bio nekome zavještao ima za posljedicu opoziv zavještanja te stvari ili prava.
Prestanak braka Član 123.
Raspolaganja zavještatelja u korist svog bračnog partnera smatrat će se
opozvanima ako xx xxxx prestao na osnovu pravomoćne presude nakon što je testament sastavljen, osim ako je ostavitelj drukčije odredio svojim testamentom.
H. REGISTAR TESTAMENATA I DRUGIH NASLJEDNOPRAVNIH POSLOVA Član 124.
(1) Činjenica da je sastavljen, pohranjen, opozvan, te proglašen neki testament
evidentira se u registru testamenata i drugih nasljednopravnih poslova (u daljnjem tekstu: Registar).
(2) Registar iz stava 1. ovog člana vodi Notarska xxxxxx Federacije Bosne i Hercegovine po pravilima xxxx xx posebnim pravilnikom propisati federalni ministar pravde.
(3) U Registar podatke iz stava 1. ovog člana dužni su dostaviti:
1) nadležni sudovi,
2) xxxxxx,
3) diplomatsko-konzularna predstavništva Bosne i Hercegovine.
(4) U Registar podatke iz stava 1. ovog člana mogu dostaviti i druge osobe koje su sačinile testament.
(5) Registar xx xxxxx upisnik iz kojeg se podaci prije smrti ostavitelja ne mogu nikome staviti na raspolaganje, osim ostavitelju ili osobi xxxx xx on za to posebno ovlastio na osnovu notarski ovjerene punomoći.
(6) U Registar se evidentira i činjenica da je sklopljen, pohranjen, te opozvan/raskinut ugovor o nasljeđivanju iz člana 126. ovog zakona, kao i ugovor o odricanju od naslijeđa koje nije otvoreno iz člana 167. ovog zakona.
(7) Činjenica da testament, ugovor o nasljeđivanju i ugovor o odricanju od naslijeđa koji nije otvoren, nisu evidentirani u Registru, xxxx xxxx gdje posebno pohra- njeni ne šteti njihovoj valjanosti.
IV. NASLJEDNOPRAVNI UGOVORI
A. UGOVOR O NASLJEĐIVANJU I O BUDUĆEM NASLJEDSTVU ILI LEGATU Ništavnost ugovora o nasljeđivanju
Član 125.
Ništavan je ugovor kojim neko ostavlja svoju ostavinu ili njen dio svom saugovaraču ili trećoj osobi.
Ugovor o nasljeđivanju između bračnih ili vanbračnih partnera
Član 126.
(1) Izuzetno od odredbe člana 125. ovog zakona, dozvoljeno je zaključivanje ugovora o nasljeđivanju između bračnih ili vanbračnih partnera.
(2) Ugovor o nasljeđivanju mogu zaključiti i budući bračni partneri, a djelovanja ugovora su odgođena do zaključenja braka.
(3) Ugovor o nasljeđivanju je strogo osobni akt koji mogu zaključiti samo potpuno poslovno sposobne osobe.
Sadržaj ugovora o nasljeđivanju Član 127.
(1) Ugovorom o nasljeđivanju se ugovorne strane međusobno određuju za nasljednike ili jedna strana drugu određuje za svog nasljednika što ova strana prihvata.
(2) Ugovorom može biti obuhvaćena cijela imovina ili njen dio, sadašnja kao i buduća imovina.
(3) Zaključenjem ovog ugovora nije ograničena mogućnost raspolaganja imovinom za života. Ukoliko su predmet ugovora nepokretne stvari u zemljišnoj knjizi se može izvršiti zabilježba zabrane otuđenja ili opterećenja.
Forma ugovora o nasljeđivanju Član 128.
Ugovor o nasljeđivanju se zaključuje u formi notarski obrađene isprave. Obaveza xx xxxxxx da stranke pouči o svim nasljednopravnim posljedicama ugovora o nasljeđivanju, kao i mogućnostima njegovog raskida ili opoziva.
Odnos prema drugim osnovama pozivanja na naslijeđe Član 129.
(1) Ukoliko je zaključen ugovor o nasljeđivanju on ima prednost pred nasljeđivanjem na osnovu testamenta i zakona.
(2) Ovim ugovorom se ne može otkloniti primjena odredaba o nužnom nasljeđivanju.
Prestanak ugovora o nasljeđivanju Član 130.
(1) Ugovor o nasljeđivanju stranke mogu raskinuti sporazumom xxxx xxxx biti u formi notarski obrađene isprave.
(2) Ukoliko brak prestane razvodom ili poništenjem, odnosno ako prestane vanbračna zajednica, prestaje i ugovor o nasljeđivanju, osim ako u samom ugovoru nije određeno drukčije.
(3) Jednostrani raskid ili opoziv ugovora o nasljeđivanju nije dopušten, osim ako je zakonom drukčije određeno.
(4) Jedna ugovorna strana može pobijati ugovor o nasljeđivanju ukoliko su pri njegovom zaključivanju postojale mane volje.
Jednostrani raskid ili opoziv ugovora Član 131.
(1) Ukoliko je nasljeđivanje jedne strane ugovorom o nasljeđivanju bilo uvjetovano ispunjenjem obaveze druge strane, ugovor se zbog neizvršenja može jednostrano raskinuti po općim pravilima obligacionog prava.
(2) Ako su nakon zaključenja ugovora o nasljeđivanju na strani jedne ugovorne strane ispunjene pretpostavke za isključenje iz nasljeđivanja ili i prije toga, a druga ugovorna strana za to nije znala, druga ugovorna strana može u zakonom propisanoj formi izvršiti isključenje iz naslijeđa, čime se smatra da je izvršila opoziv svojih raspolaganja u ugovoru o nasljeđivanju, osim ako prilikom isključenja izričito ne odredi da se isključenje ne odnosi na dio obuhvaćen ugovorom o nasljeđivanju.
(3) Jednostrani opoziv xxxx biti učinjen u formi notarski obrađene isprave i saopćen drugoj strani, inače ne proizvodi djelovanje.
(4) Osoba xxxx xx nedostojna za nasljeđivanje ne može steći ništa ni na osnovu ugovora o nasljeđivanju. Prava druge ugovorne strane ostaju nepromijenjena.
Evidentiranje u Registar Član 132.
Xxxxx xxxx je sačinio ugovor o nasljeđivanju kao i njegov raskid, odnosno opoziv xxxxx xx o tome dostaviti podatke u Registar shodno odredbama člana 124. ovog zakona.
Ništavnost ugovora o budućem nasljedstvu ili legatu Član 133.
(1) Ništavan je ugovor kojim neko otuđuje nasljedstvo kojem se nada, kao i
svaki ugovor o nasljedstvu treće osobe xxxx xx xxx u životu.
(2) Ništavan je isto tako i ugovor o legatu ili kojoj drugoj koristi kojom se jedan ugovarač nada iz nasljedstva koje xxx nije otvoreno.
Ništavnost ugovora o sadržaju testamenta Član 134.
Ništavan je ugovor kojim se neko obavezuje da unese neku odredbu u svoj
testament, ili da je ne unese, da opozove neku odredbu iz svog testamenta ili da je ne opozove.
B. USTUPANJE I RASPODJELA IMOVINE ZA ŽIVOTA Uvjeti za punovažnost ustupanja i raspodjele imovine za života
Član 135.
Predak može pravnim poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i drugim svojim potomcima.
Uvjet valjanosti sporazuma Član 136.
(1) Ustupanje i raspodjela imovine u smislu odredaba člana 135. ovog zakona
punovažni su samo ako su se s xxx saglasila sva djeca i drugi ustupiteljevi potomci koji će po zakonu biti pozvani da naslijede njegovu ostavinu.
(2) Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za xxxxxx xxxx biti sastavljen u formi notarski obrađene isprave.
(3) Potomak koji nije dao saglasnost može xx xxxx naknadno u istoj formi.
(4) Ustupanje i raspodjela imovine ostaju punovažni ako je potomak koji se nije saglasio umro prije ostavitelja, a nije ostavio svojih potomaka, ili se odrekao naslijeđa, ili je isključen iz naslijeđa, ili je nedostojan.
Predmet ustupanja i raspodjele imovine Član 137.
(1) Ustupanjem i raspodjelom može biti obuhvaćena samo ustupiteljeva
imovina koja postoji u vrijeme sklapanja ugovora, bilo cjelokupna ili samo jedan njen dio.
(2) Ništavna je odredba kojom bi bilo predviđeno kako će se raspodijeliti imovina koja se bude zatekla u ustupiteljevoj zaostavštini.
Ustupljena imovina ne ulazi u ostavinu Član 138.
(1) Kada predak koji je za života izvršio ustupanje i raspodjelu svoje imovine
(ustupitelj) xxxx, njegovu ostavinu sačinjavat xx xxxx ona njegova imovina koja nije obuhvaćena valjanim ustupanjem i raspodjelom, kao i dobra xxxx xx naknadno stekao.
(2) Obaveza xx xxxxxx da stranke pouči o nasljednopravnim posljedicama iz stava 1. ovog člana i u ispravi naznači da xx xxxx postupljeno.
Ustupljeni dijelovi imovine kao poklon Član 139.
(1) Ako se sa ustupanjem i raspodjelom nije saglasio koji od nasljednika,
dijelovi imovine koji su ustupljeni ostalim nasljednicima smatraju xx xxx pokloni i sa njima će se poslije smrti pretka postupiti xxx xx poklonima učinjenim nasljednicima.
(2) Na isti način postupit će se i ako se ustupitelju poslije ustupanja i raspodjele izvršenih sporazumno sa svim nasljednicima rodi dijete, ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen umrlim.
Zadržavanje prava prilikom ustupanja i raspodjele Član 140.
(1) Prilikom ustupanja i raspodjele ustupitelj može za sebe ili za svog bračnog
partnera, ili kao za koju drugu osobu zadržati pravo plodouživanja, pravo upotrebe ili pravo stanovanja na svim ustupljenim stvarima, ili na nekim od njih, ili ugovoriti doživotnu rentu u naturi ili novcu, ili doživotno izdržavanje ili kakvu drugu naknadu.
(2) Ako su pravo plodouživanja, pravo upotrebe, pravo stanovanja, doživotna renta ili doživotno izdržavanje ugovoreni za ustupitelja i njegovog bračnog partnera zajedno, u slučaju smrti jednog od njih, to pravo ili renta ili doživotno izdržavanje pripada u cjelini preživjelom bračnom partneru do njegove smrti, ako nije što drugo ugovoreno, ili ako drukčije ne proizilazi iz okolnosti slučaja.
Prava ustupiteljevog bračnog partnera Član 141.
(1) Ustupitelj može ustupanjem i raspodjelom obuhvatiti svog bračnog partnera
uz njegov pristanak.
(2) Ako bračni partner ne bude obuhvaćen ustupanjem i raspodjelom, njegovo pravo na nužni dio ostaje neokrnjeno.
(3) U xxx slučaju ustupanje i raspodjela ostaju punovažne, samo se prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavine radi određivanja nužnog dijela preživjelog bračnog partnera dijelovi ostaviteljeve imovine koji su ustupljeni njegovim potomcima smatraju kao poklon.
Ustupiteljevi dugovi i pobijanje ustupanja Član 142.
(1) Potomci između kojih je ustupitelj razdijelio svoju imovinu ne odgovaraju za
njegove dugove, ako nije što drugo određeno prilikom ustupanja i raspodjele.
(2) Ustupiteljevi povjeritelji mogu pobijati ustupanje i raspodjelu pod uvjetima predveđenim za pobijanje raspolaganja bez nadoknade.
Odgovornost za nedostatke Član 143.
Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke kakva poslije diobe nastaje
između sunasljednika nastaje i između potomaka poslije ustupanja i raspodjele imovine koju im je izvršio njihov predak.
Opoziv Član 144.
(1) Ustupitelj ima pravo da zahtijeva opoziv ugovora o ustupanju i raspodjeli u
pogledu određenog potomka ili bračnog partnera i zahtijevati da mu xxx xxxxx ono što je primio ustupanjem i raspodjelom, ako je ovaj pokazao grubu nezahvalnost prema njemu.
(2) Isto pravo ima ustupitelj ako potomak ili bračni partner ne daje njemu ili nekom drugom izdržavanje određeno poslom ustupanja i raspodjele, ili ako ne isplati ustupiteljeve dugove čija mu je isplata naložena istim poslom.
(3) U drugim slučajevima neizvršenja preuzetih obaveza određenim poslom ustupanja i raspodjele sud će, vodeći računa o važnosti preuzete obaveze za ustupitelja i o ostalim okolnostima slučaja, odlučiti da li ustupitelj ima pravo zahtijevati vraćanje date imovine, ili samo pravo tražiti prinudno izvršenje preuzete obaveze.
Prava potomaka poslije opoziva Član 145.
(1) Potomak ili bračni partner koji xx xxxxx vratiti ustupitelju ono što je primio
prilikom ustupanja ili raspodjele moći će zahtijevati svoj nužni dio poslije smrti ustupitelja, ako nije isključen iz naslijeđa, niti je nedostojan naslijediti ustupitelja, niti se odrekao naslijeđa.
(2) Pri izračunavanju njegovog nužnog dijela dijelovi imovine xxxx xx ostavitelj za života ustupio i raspodijelio svojim ostalim potomcima ili bračnom partneru smatrat će xx xxx poklon.
C. UGOVOR O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU
Pojam Član 146.
(1) Ugovorom o doživotnom izdržavanju obavezuje se primatelj izdržavanja da prenese na davatelja izdržavanja vlasništvo na određenim stvarima ili kojim drugim pravima, a ovaj se obavezuje, kao naknadu za to, da ga izdržava i brine se o njemu do kraja njegovog života i da ga poslije smrti xxxxxxx.
(2) Ako nije drukčije ugovoreno, obaveza izdržavanja obuhvata davanje stana i hrane u domaćinstvu izdržavatelja ili na nekom drugom mjestu određenom ugovorom, kao i zadovoljavanje drugih potreba primatelja izdržavanja i pružanja potrebne njege u bolesti.
(3) Prijenos vlasništva na davatelja izdržavanja ugovorom može biti odgođen do smrti primatelja izdržavanja.
(4) Doživotno izdržavanje može biti ugovoreno i u korist treće osobe.
(5) Ovaj ugovor mogu zaključiti i osobe koje su po zakonu obavezne međusobno se izdržavati.
(6) Imovina xxxx xx predmet valjanog ugovora o doživotnom izdržavanju ne ulazi u ostavinsku masu primatelja izdržavanja.
Forma Član 147.
(1) Ugovor o doživotnom izdržavanju xxxx biti zaključen u formi notarski obrađene isprave.
(2) Obaveza xx xxxxxx da stranke pouči o nasljednopravnim posljedicama ugovora o doživotnom izdržavanju i u ispravi naznači da xx xxxx postupljeno.
Član 148.
Osiguranje prava primatelja i davatelja izdržavanja
(1) Ugovoreno ograničenje otuđenja ili opterećenja do smrti primatelja izdržavanja može biti upisano u zemljišnu knjigu.
(2) Ako je prijenos vlasništva na davatelja izdržavanja odgođen do smrti primatelja izdržavanja, davatelj izdržavanja može svoje pravo iz ugovora upisati u zemljišnu knjigu.
Odgovornost davatelja izdržavanja za dugove primatelja izdržavanja Član 149.
Davalac izdržavanja ne odgovara za dugove primatelja izdržavanja, ali se može ugovoriti da će određenim povjeriteljima odgovarati za njegove postojeće dugove.
Doživotno izdržavanje u korist više osoba Član 150.
(1) Xxxx xx doživotno izdržavanje ugovoreno za više osoba, svaka od njih ima zasebno pravo na određena davanja i činjenja.
(2) Smrću neke od tih osoba njegovo pravo na određena davanja i činjenja gasi se i ne prelazi na ostale osobe, izuzev ako je drukčije ugovoreno.
Neprenosivost prava Član 151.
Potraživanja primatelja izdržavanja prema davatelju izdržavanja ne mogu se prenositi na drugog.
Raskid ugovora o doživotnom izdržavanju Član 152.
(1) Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom izdržavanju i nakon što je počelo njegovo izvršavanje.
(2) Ako prema ugovoru o doživotnom izdržavanju ugovaratelji žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može tražiti xx xxxx raskid ugovora.
(3) Svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obaveze.
(4) U slučaju raskida ugovora svaka strana zadržava pravo da xx xxxxx xxxxxx traži naknadu koja joj pripada po općim pravilima imovinskog prava.
Uticaj promijenjenih prilika Član 153.
(1) Ako su se poslije zaključenja ugovora prilike toliko promijenile da je njegovo ispunjenje postalo znatno otežano, sud će na zahtjev jedne ili druge strane njihove odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeći računa o svim okolnostima.
(2) Sud može pravo primatelja izdržavanja preinačiti u doživotnu rentu, ako to odgovara jednoj i drugoj strani.
Prestanak ugovora o doživotnom izdržavanju Član 154.
(1) U slučaju smrti davatelja izdržavanja njegove obaveze prelaze na njegovog bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu.
(2) Ako oni ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom izdržavanju, ugovor se raskida i oni nemaju pravo tražiti naknadu za prije dato izdržavanje.
(3) Ako bračni partner i potomci davatelja izdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obaveze, oni imaju pravo tražiti naknadu od primatelja izdržavanja.
(4) Sud će ovu naknadu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir materijalne prilike primatelja izdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene za produženje ugovora o doživotnom izdržavanju.
V. PRELAZAK OSTAVINE NA NASLJEDNIKE
A. OTVARANJE NASLIJEĐA Smrt i proglašenje osobe umrlom
Član 155.
Smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo, a isto djelovanje ima i proglašenje osobe umrlom.
Otvaranje naslijeđa osobe proglašene umrlom i početak toka rokova Član 156.
(1) Xxx xxx otvaranja naslijeđa osobe xxxx xx proglašena umrlom smatra se
xxx kad je rješenje o proglašenju te osobe umrlom postalo pravomoćno, ako u samom rješenju nije xxx xxx smrti određen neki drugi xxx.
(2) Xxxxxx koji po ovom zakonu počinju teći od xxxx otvaranja naslijeđa, počinju teći u slučaju proglašenja osobe umrlom tek od xxxx kad je rješenje o tome postalo pravomoćno.
Sposobnost za nasljeđivanje Član 157.
(1) Nasljednik može biti samo osoba xxxx xx živa u trenutku otvaranja naslijeđa.
(2) Dijete već začeto u trenutku otvaranja naslijeda smatra xx xxx rođeno, ako xx xxxx živo.
(3) Na osnovu testamenta mogu naslijediti i pravna lica ukoliko posebnim propisima nije drukčije određeno.
(4) Ako su dvije ili više osoba izgubile život u istom događaju, smatrat će se da ni jedna od njih nije bila živa u trenutku otvaranja nasljedstva druge, ako se ne dokaže suprotno.
Nedostojnost za nasljeđivanje Član 158.
Nedostojan je naslijediti, kako na osnovu zakona tako i na osnovu testamenta i
ugovora o nasljeđivanju, kao i dobiti bilo šta na osnovu testamenta ili ugovora o nasljeđivanju:
1) xx xx s umišljajem lišio ili pokušao lišiti života ostavitelja,
2) xx xx prinudom ili prijetnjom natjerao ili prevarom naveo ostavitelja da sačini ili opozove testament, odnosno ugovor o nasljeđivanju, ili neku odredbu testamenta, odnosno ugovora o nasljeđivanju, ili ga je spriječio da to učini,
3) xx xx uništio ili sakrio ostaviteljev testament ili ugovor o nasljeđivanju u namjeri da spriječi ostvarenje posljednje ostaviteljeve volje, kao i onaj xx xx falsifikovao testament ili ugovor o ostaviteljevom nasljeđivanju,
4) ko se teže ogriješio o obavezu izdržavanja prema ostavitelju prema kojem je imao zakonsku obavezu izdržavanja, kao i onaj ko nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć koju mu je mogao pružiti bez opasnosti po vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne po život ili zdravlje,
5) xx xx krivičnim djelom sa umišljajem doveo ostavitelja u stanje stalne nesposobnosti za sačinjavanje testamenta ili ugovora o nasljeđivanju, ili je krivičnim djelom s umišljajem stekao povoljniji nasljednopravni položaj.
Član 159.
(1) Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog i oni nasljeđuju kao da je on umro prije ostavitelja.
(2) Nedostojnost prestaje oproštajem ostavitelja u formi propisanoj za punovažnost testamenta, odnosno ugovora o nasljeđivanju.
(3) Postojanje nedostojnosti sud utvrđuje po službenoj dužnosti osim u slučaju iz člana 158. xxxxx 4. ovog zakona.
Postupak za ostavinu kad su nasljednici nepoznati Član 160.
(1) Ako nije poznato da li ima nasljednika, sud će oglasom objavljenim u
„Službenim novinama Federacije BiH“ pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu.
(2) Ako se po isteku jedne godine od objavljivanja oglasa ne pojavi ni jedan nasljednik, utvrdit će se da je ostavina prešla u vlasništvo općine, odnosno grada određenih ovim zakonom, ali se s xxx nasljednik koji bi se javio najkasnije u roku deset xxxxxx xx predaje ostavine ne lišava prava da mu xx xxxxx ostavina ili dio koji mu pripada.
Staratelj ostavine Član 161.
(1) Kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, kao i u ostalim
slučajevima kad je to potrebno, sud će postaviti privremenog staratelja ostavine koji je ovlašten da u ime nasljednika podnosi tužbu, naplaćuje potraživanja i isplaćuje dugove i uopće zastupa nasljednike.
(2) Sud je ovlašten, xxxx xx to potrebno, odrediti posebna prava i dužnosti staratelja ostavine.
(3) Žalba protiv rješenja o postavljenju privremenog staratelja ne odgađa njegovu provedbu.
(4) O postavljanju privremenog staratelja sud će obavijestiti organ starateljstva xxxx xxxx postaviti drugog staratelja.
(5) U pogledu polaganja računa i nagrade privremenom staratelju primjenjuju se odredbe propisane za izvršitelja testamenta.
B. STICANJE OSTAVINE I ODRICANJE OD NASLIJEĐA Xxxxxxxx ostavine na nasljednike
Član 162.
Xxxxxxxx umrle osobe prelazi po sili zakona na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti.
Odricanje od naslijeđa Član 163.
(1) Nasljednik se može odreći od naslijeđa izjavom u formi notarski obrađene
isprave ili izjavom datom na zapisnik kod suda do donošenja prvostepene odluke.
(2) Odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao od naslijeđa ako nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime.
(3) Ako su potomci maloljetni, za ovo odricanje nije potrebno odobrenje starateljskog organa.
(4) Nasljednik koji se odrekao od naslijeđa samo u svoje ime smatra xx xxx da nikad nije bio nasljednik.
(5) Ako se odreknu od naslijeđa svi nasljednici koji u trenutku smrti ostavitelja pripadaju najbližem nasljednom redu, na nasljedstvo se pozivaju nasljednici sljedećeg nasljednog xxxx. Za slučaj da se nasljedstva odreknu ostali nasljednici prvog nasljednog xxxx bračni drug ostaje u prvom nasljednom redu.
Član 164.
(1) Ako je nasljednik umro prije okončanja rasprave ostavine, a nije se odrekao od naslijeđa, pravo odricanja prelazi na njegove nasljednike.
(2) Isto vrijedi i u slučaju kad je nasljednik umro nakon okončanja ostavinske rasprave, a prije donošenja prvostepene odluke.
Nemogućnost odricanja od naslijeđa Član 165.
(1) Ne može se odreći od naslijeđa nasljednik koji je raspolagao cijelom
ostavinom ili jednim njenim dijelom.
(2) Mjere koje jedan nasljednik poduzme samo radi očuvanja ostavine, kao i mjere tekuće uprave ne lišavaju ga prava da se odrekne od naslijeđa.
Sadržaj izjave o odricanju od naslijeđa Član 166.
(1) Odricanje od naslijeđa ne može biti djelomično ni pod uvjetom.
(2) Odricanje od naslijeđa ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu.
(3) Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra xx xxx odricanje od naslijeđa. Ovakvo odricanje se smatra kao izjava o ustupanju svog nasljednog dijela.
Odricanje od naslijeđa koje nije otvoreno Član 167.
(1) Odricanje od naslijeđa koje nije otvoreno nema nikakvo pravno djelovanje.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, potomak xxxx xxxx samostalno raspolagati svojim pravima može se ugovorom s pretkom odreći od naslijeđa koje bi mu pripalo poslije smrti pretka. Isto vrijedi i za slučaj kad se bračni partner odriče od naslijeđa koje bi mu kao bračnom partneru pripalo nakon smrti njegovog bračnog partnera.
(3) Za punovažnost ovog ugovora potrebno je da bude sastavljen u formi notarski obrađene isprave.
(4) Odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao, ako ugovorom o odricanju ili naknadnim sporazumom nije što drugo određeno.
Neopozivost izjave o odricanju ili o primanju naslijeđa i njezino poništenje Član 168.
(1) Izjava o odricanju od naslijeđa ili o primanju naslijeđa ne može se opozvati.
(2) Nasljednik može izjavu iz stava 1. ovog člana pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje.
Priraštaj Član 169.
Dio testamentarnog nasljednika koji se odrekao od naslijeđa pripada
ostaviteljevim zakonskim nasljednicima, ako iz samog testamenta ne proizlazi druga namjera zavještateljeva.
Član 170.
Dio zakonskog nasljednika koji se odrekao od naslijeđa samo u svoje ime, nasljeđuje xx xxx da je taj nasljednik umro prije ostavitelja.
Zastara prava na zahtjev za predaju ostavine Član 171.
(1) Pravo nasljednika na zahtjev za predaju ostavine zastarijeva prema
savjesnom posjedniku za godinu xxxx od xxxx xx nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika stvari ostavine, a najduže za deset xxxxxx računajući za zakonskog nasljednika i nasljednika po ugovoru o nasljeđivanju od ostaviteljeve smrti, a za testamentarnog nasljednika od proglašenja testamenta.
(2) Prema nesavjesnom posjedniku ovo pravo zastarijeva za 20 xxxxxx.
C. ODGOVORNOST NASLJEDNIKA ZA DUGOVE OSTAVITELJEVE Obim odgovornosti nasljednika
Član 172.
(1) Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine.
(2) Nasljednik koji se odrekao od naslijeđa ne odgovara za ostaviteljeve dugove.
(3) Kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira na to da xx xx izvršena dioba nasljedstva.
(4) Među nasljednicima dugovi se dijele srazmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako testamentom ili ugovorom o nasljeđivanju nije drukčije određeno.
Odvajanje ostavine Član 173.
(1) Ostaviteljevi povjeritelji mogu zahtijevati u roku tri mjeseca od otvaranja
naslijeđa da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerovatnim postojanje potraživanja i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoja potraživanja.
(2) U xxx slučaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima ostavine, niti se njegovi povjeritelji mogu iz njih naplatiti dok se ne naplate povjerioci koji su tražili odvajanje.
(3) Ostaviteljevi povjeritelji koji su tražili ovo odvajanje mogu naplatiti svoja potraživanja samo iz sredstava ostavine.
(4) Odvojenoj ostavini sud može postaviti staratelja.
(5) Na zahtjev ostaviteljevih povjeritelja sud može odrediti čuvanje odvojene ostavine. Troškove povjeravanja ostavine na čuvanje dužni su snositi povjeritelji koji su to zahtijevali.
(6) Ako povjeritelj koji je zahtijevao odvajanje nema izvršnu ispravu ili ako već prije nije pokrenuo postupak radi ostvarenja svog potraživanja, xxxxx xx pokrenuti postupak radi ostvarenja potraživanja u roku koji mu odredi sud rješenjem o odvajanju ostavine. Ako povjeritelj ne pokrene postupak na koji je upućen u roku koji mu je određen, sud će po službenoj dužnosti svoje rješenje o odvajanju ostavine staviti van snage.
(7) O zahtjevu povjeritelja sud odlučuje rješenjem u ostavinskom postupku. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
D. DIOBA NASLJEDSTVA I NASLJEDNIČKA ZAJEDNICA Pravo na diobu
Član 174.
(1) Diobu nasljedstva može zahtijevati svaki nasljednik.
(2) Pravo na diobu nasljedstva ne može zastarjeti.
(3) Ništavan je ugovor kojim se nasljednik trajno odriče prava da traži xxxxx kao i odredba u testamentu kojom se dioba trajno zabranjuje ili ograničava.
(4) Dioba se provodi uz odgovarajuću primjenu pravila o diobi suvlasništva i učincima diobe, ako ugovorom o nasljeđivanju, testamentom ili ovim zakonom nije šta drugo određeno.
Nasljednička zajednica Član 175.
(1) Do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nas-
ljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu svim što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju testamenta ili staratelju ostavine.
(2) Pošto bude utvrđeno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do diobe sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju testamenta ili staratelju ostavine.
(3) Ako nema izvršitelja testamenta, a nasljednici se ne slože o upravljanju nasljedstvom, sud će, na zahtjev jednog od njih, postaviti upravitelja koji će u njihovo ime upravljati nasljedstvom, ili odrediti svakom nasljedniku dio nasljedstva kojim će on upravljati. Za upravitelja sud može postaviti i nekog od nasljednika.
(4) Upravitelj može sa odobrenjem suda raspolagati stvarima iz ostavine ako je za to ovlašten testamentom ili ako je to potrebno radi isplate troškova ili otklanjanja štete na nasljedstvu.
Pravo nasljednog dijela prije diobe Član 176.
(1) Nasljednik može prije diobe ili prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju
prenijeti svoj nasljedni dio, potpuno ili djelomično, samo na sunasljednike.
(2) Ugovor o prijenosu nasljednog xxxxxx xxxx biti notarski obrađen.
(3) Ugovor nasljednika sa osobom koja nije nasljednik o ustupanju nasljednog dijela obavezuje nasljednika samo da po izvršenoj diobi preda svoj dio saugovoratelja, odnosno po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju prenese svoj dio na saugovorača.
Pravo nasljednika koji je živio ili privređivao u zajednici sa ostaviteljem Član 177.
(1) Na zahtjev nasljednika koji je živio ili privređivao u zajednici sa ostaviteljem
sud može, kada to iziskuje opravdana potreba, odlučiti da mu se ostave pojedine stvari pokretne ili nepokretne ili xxxxx stvari koje bi pripale u dio ostalih nasljednika, a da im on vrijednost tih stvari isplati u novcu u roku koji sud prema okolnostima odredi. Rješenje suda kojim udovoljava xxx zahtjevu je izvršna isprava.
(2) Sunasljednik koji je poljoprivrednik ne xxxx učiniti vjerovatnom opravdanu potrebu iz stava 1. ovog člana kada se radi o nasljeđivanju poljoprivrednog zemljišta i stvari koje služe obavljanju poljoprivredne djelatnosti.
(3) Za tako određeni iznos osobe iz stava 1. ovog člana imaju, radi osiguranja iznosa koji im xx xxxxx platiti do isplate, zakonsko založno pravo na dijelovima ostavine dodijeljenim nasljedniku.
(4) Ako isplata ne bude izvršena u roku, ostali nasljednici imaju pravo tražiti naplatu svog potraživanja ili predaju stvari koje bi im inače pripale na ime nasljednog dijela.
Dioba predmeta domaćinstva Član 178.
(1) Predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba
nasljednika koji je živio sa ostaviteljem u istom domaćinstvu, a koji nije njegov potomak ni njegov bračni partner, ostavit će se na njegov zahtjev xxx nasljedniku, a njihova vrijednost će se uračunati u dio tog nasljednika.
(2) Ukoliko vrijednost predmeta premašuje vrijednost nasljednog dijela, nasljednik kojem su ti predmeti ostavljeni isplatit će ovu razliku nasljednicima u novcu.
Obaveza zaštite među nasljednicima poslije diobe Član 179.
(1) Svakom nasljedniku ostali nasljednici odgovaraju po samom zakonu ako bi
mu neka xxxxx xxxxx, pozivajući se na neko pravo zasnovano prije diobe, oduzela stvar xxxx xx stavljena u njegov nasljedni dio, ili inače smanjila njegovo pravo.
(2) Oni jamče isto tako da stvari stavljene u njegov dio nemaju skrivenih nedostataka. Nasljednici jamče da potraživanje ostavitelja stavljeno u dio jednog nasljednika postoji i da će se moći naplatiti od dužnika do iznosa koji mu je ostavljen u dio.
(3) Obaveza jamstva za postojanje i naplativnost potraživanja traje tri godine po završenoj diobi, a za potraživanja koja dospijevaju poslije diobe ona traje tri godine do dospjelosti obaveze.
(4) U svim slučajevima jemstva po odredbama st. 1., 2. i 3. ovog člana, svaki nasljednik jamči i duguje naknadu srazmjerno svom nasljednom dijelu.
DIO DRUGI
POSTUPAK U NASLJEDNIM STVARIMA
I. SASTAVLJANJE SUDSKOG TESTAMENTA, ČUVANJE I OPOZIV TESTAMENTA
Nadležnost Član 180.
(1) Za sastavljanje sudskog testamenta, čuvanje testamenta u sudu i za opoziv
testamenta pred sudom nadležan je svaki općinski sud.
(2) Poslove u vezi sa sastavljanjem, uzimanjem na čuvanje i opozivom testamenta obavlja sudija pojedinac.
Sastavljanje sudskog testamenta Član 181.
(1) Kada se testament sastavlja u sudu po kazivanju zavještatelja, sudija će
prethodno utvrditi identitet zavještatelja.
(2) Sudija će zatim saslušati kazivanje zavještatelja koje će vjerno zabilježiti u zapisnik, po mogućnosti riječima samog zavještatelja, pazeći pri xxx da volja zavještatelja bude jasno izražena.
(3) U zapisnik će se unijeti i sve okolnosti koje bi xxxxx biti od uticaja na punovažnost testamenta.
(4) Kad je to potrebno, sudija će zavještatelju objasniti propise koji ograničavaju zavještatelja u raspolaganju testamentom.
(5) Pošto zavještatelj xxx xxxxxxx zapisnik ili mu sudija pročita ako ne zna da čita i zavještatelj izjavi da je njegova posljednja volja u svemu vjerno zabilježena, sudija će sve to potvrditi u samom zapisniku i ovjeriti svojim potpisom.
(6) Zapisnik potpisuju, pored sudije, zapisničar, zavještatelj, svjedoci identiteta i svjedoci testamenta.
(7) Ako zavještatelj i svjedoci identiteta ne znaju pisati, stavit će na zapisnik svoj rukoznak.
Utvrđivanje identiteta zavještatelja i svjedoka Član 182.
(1) Ako sudija ne poznaje zavještatelja osobno i po imenu, identitet
zavještatelja utvrđuje se osobnom kartom i ako zavještatelj nema osobnu kartu, a ni sudija ga osobno i po imenu ne poznaje, dovoljno je da njegov identitet posvjedoče dva punoljetna svjedoka.
(2) Identitet svjedoka testamenta i svjedoka identiteta zavještatelja, ako ih sudija osobno ne poznaje, utvrdit će se osobnom kartom.
(3) U zapisniku će se navesti način na koji je utvđen identitet zavještatelja i svjedoka identiteta, odnosno svjedoka testamenta.
Testament sastavljen od više listova Član 183.
(1) Ako se zapisnik o sastavljanju testamenta sastoji od više listova, svi listovi
će se prošiti jamstvenikom i oba kraja jemstvenika zapečatiti sudskim pečatom.
(2) Svaki list zavještatelj će posebno potpisati, odnosno na njega staviti svoj rukoznak.
(3) Na kraju zapisnika naznačit će se od koliko se listova sastoji testament.
Čuvanje sudskog testamenta i predaja zavještatelju Član 184.
(1) Testament sastavljen u sudu zavještatelj može ostaviti na čuvanje sudu, a
može zahtijevati da mu xx xxxxx.
(2) Ako zavještatelj ostavi sudski testament na čuvanje sudu, sudija će narediti da se testament stavi u poseban omot i zapečati, a zavještatelju će se, na njegov zahtjev, izdati potvrda da je testament sastavljen i ostavljen sudu na čuvanje.
(3)Testament se u sudu xxxx odvojeno od ostalih spisa.
(4) Kada zavještatelj traži da mu xx xxxxx sudski testament, sudija će mu predati zapisnik o sastavljanju tog testamenta u posebnom zapisniku koji potpisuje zavještatelj, utvrdit će se da je testament sastavljen u sudu i predat zavještatelju.
Sastavljanje testamenta zavještatelju koji ne zna službeni jezik ili xx xxxxx Član 185.
(1) Ako zavještatelj ne zna službeni jezik, pozvat će se sudski tumač i xxx dva
svjedoka, pa će se testament pred njima napisati onako kako ga sudski tumač prevede na službeni jezik.
(2) Ako je zavještatelj nijem, pozvat će se sudski tumač i dva svjedoka koji se sa zavještateljem mogu sporazumjeti.
(3) Zapisnik o sastavljanju testamenta u slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana potpisuju i tumač i svjedoci.
Povjeravanje testamenta sudu Član 186.
(1) Kad xx xxxxx na čuvanje testament koji nije sastavljen u sudu, zavještatelj
ga predaje lično sudiji, otvorenog ili u zatvorenom omotu.
(2) O predaji testamenta sastavit će se zapisnik u kojem xx xxxx navesti xxxx xx utveđen identitet zavještatelja.
(3) Otvoreni testament stavit će se u poseban omot i zapečatiti, a zavještatelju će se, na njegov zahtjev, izdati potvrda da je testament povjeren na čuvanje sudu.
(4) Ako je na čuvanje predat otvoren testament sudija će zavještatelja upozoriti na nedostatke zbog kojih testament ne bi bio punovažan.
Vraćanje testamenta zavještatelju Član 187.
(1) Testament koji se nalazi na čuvanju kod suda vratit će se zavještatelju na
njegov zahtjev.
(2) Testament će se vratiti i zavještateljevom punomoćniku koji ima ovjerenu punomoć za taj posao.
(3) O vraćanju testamenta sastavit će se zapisnik u kojem će se navesti način na koji je utvrđen identitet osobe kojoj se vraća testament.
(4) Ako se testament vraća punomoćniku punomoć će se priložiti zapisniku i zadržati u sudu.
Čuvanje isprava o usmenom testamentu Član 188.
(1) Ako su svjedoci usmenog testamenta podnijeli sudu pismeno koje sadrži volju zavještatelja, sud će prijem ovakvog pismena zapisnički utvrditi, staviti u poseban omot i zapečatiti.
(2) Sud će postupiti po odredbi stava 1. ovog člana i kada svjedoci usmenog testamenta dođu u sud da usmeno ponove izjavu zavještatelja.
(3) Prilikom uzimanja izjava svjedoka sud će nastojati utvrditi izjavu volje zavještatelja, a pored toga ispitat će i okolnosti od kojih zavisi punovažnost usmenog testamenta.
(4) Isprave o usmenom testamentu čuvat će se u sudu odvojeno od ostalih
spisa.
Opoziv testamenta pred sudom Član 189.
(1) Zavještatelj može pred sudom opozvati svoj testament.
(2) Na opoziv testamenta pred sudom shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona koje xxxx za sastavljanje sudskog testamenta.
(3) Kad zavještatelj opozove testament opoziv će se zabilježiti na testamentu koji xx xxxx u sudu.
Sastavljanje i opoziv testamenta van sudske zgrade Član 190.
U slučaju potrebe sud će sastaviti testament i primiti izjavu o opozivu
testamenta i van sudske zgrade.
Obavještavanje suda o zavještateljevom prebivalištu Član 191.
Ako je testament sastavljen u sudu na čijem području zavještatelj nema
prebivališta, ili ako je testament xxx xxxx predat na čuvanje, ili ako je testament pred xxx xxxxx opozvan, taj sud xx xxxxx o tome odmah obavijestiti sud na čijem području zavještatelj ima prebivalište.
II. XXXXXXXX XX TESTAMENTOM Predaja testamenta sudu
Član 192.
(1) Testament koji je umrli ostavio dostavit će se u sudu zajedno sa smrtovnicom.
(2) Organ koji sastavlja smrtovnicu provjerit xx xx xx je umrli ostavio testament, odnosno da li postoji isprava ili dokazi o usmenom testamentu.
Proglašenje testamenta Član 193.
(1) Kad sud utvrdi da xx xxxxx xxxx xx ostavila testament umrla ili da je
proglašena umrlom otvorit će njen testament bez povrede pečata, pročitat će ga i o tome sastaviti zapisnik.
(2) Ovako će se postupati bez obzira na to da xx xx testament po zakonu punovažan i da li ima više testamenata.
(3) Otvaranje i čitanje testamenta izvršit će se u prisustvu dva punoljetna građanina koji mogu biti i osobe pozvane na nasljedstvo.
(4) Proglašenju testamenta mogu prisustvovati nasljednici, legatari i druge zainteresirane osobe i tražiti prijepis testamenta.
(5) Općinski sud kod kojeg se testament nađe ili kojem bude podnesen otvorit će i pročitati testament iako je za raspravljanje ostavine nadležan drugi općinski sud ili inozemni organ.
Zapisnik o proglašenju pismenog testamenta Član 194.
(1) Zapisnik o proglašenju pismenog testamenta treba da sadrži:
1) koliko je testamenata nađeno, koji datum nose i gdje su nađeni,
2) xx xx testamente predao sudu ili sastavljaču smrtovnice,
3) da xx xx testament predat otvoren ili zatvoren i kakvim je pečatom bio zapečaćen,
4) koji su svjedoci prisustvovali otvaranju i proglašenju testamenta.
(2) Ako je prilikom otvaranja testamenta primijećeno da je pečat povrijeđen ili da je u testamentu nešto brisano, precrtano ili ispravljano ili ako se što drugo sumnjivo nađe, xxxx xx i to u zapisniku navesti.
(3) Zapisnik potpisuju sudija, zapisničar i svjedoci.
(4) Na proglašeni testament sud će staviti potvrdu o njegovom proglašenju sa naznačenjem datuma proglašenja, kao i broj i datum ostalih pronađenih testamenata.
Proglašenje usmenog testamenta Član 195.
(1) Ako je umrli sačinio usmeni testament i o tome postoji isprava koju su
svjedoci svojeručno potpisali, sud će sadržinu ove isprave proglasiti po odredbama koje xxxx za proglašenje pismenog testamenta.
(2) Ako takve isprave nema, svjedoci pred xxxxxx xx usmeni testament izjavljen saslušat će se ponaosob o sadržaju testamenta, a naročito o okolnostima od kojih zavisi njegova punovažnost, pa će zapisnik o saslušanju ovih svjedoka proglasiti po odredbama koje xxxx za proglašenje pismenog testamenta.
(3) Ako stranka zahtijeva da se svjedoci usmenog testamenta saslušaju pod zakletvom ili ako sud nađe da je takvo saslušanje potrebno, odredit će ročište za saslušanje ovih svjedoka na koje će prozvati predlagače, a ostale zainteresirane osobe samo ako se time ne bi odugovlačio postupak.
Proglašenje nestalog ili uništenog testamenta Član 196.
(1) Ako je pismeni testament nestao ili je uništen nezavisno od ostaviteljeve
volje, a među zainteresiranim osobama nema spora o ranijem postojanju tog testamenta, o formi u kojoj je sastavljen, o načinu nestanka ili uništenja, kao ni o sadržini testamenta, ostavinski sud će o tome saslušati sve zainteresirane osobe i po njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa će taj zapisnik proglasiti po odredbama koje xxxx za proglašavanje pismenog testamenta.
(2) Ako bi ostavina, kad ne bi bilo testamenta postala vlasništvo općine, odnosno grada, sporazum zainteresiranih osoba o ranijem postojanju testamenta, o njegovoj formi i sadržaju važi samo uz saglasnost nadležnog organa.
(3) Ako među zainteresiranim osobama xxx xxxxx koje nisu sposobne da se same staraju o svojim interesima, sporazum iz st. 1. i 2. ovog člana važi samo uz saglasnost organa starateljstva.
Dostavljanje i čuvanje isprava o proglašenju testamenta Član 197.
(1) Zapisnik o proglašenju testamenta sa izvornim pismenim testamentom,
odnosno sa ispravom o usmenom testamentu ili zapisnikom o saslušanju svjedoka usmenog testamenta dostavit će se ostavinskom sudu, a sud koji je testament proglasio zadržat će njihov prijepis.
(2) Izvorni pismeni testament, isprava o usmenom testamentu, zapisnik o saslušanju svjedoka usmenog testamenta, kao i zapisnik o sadržaju nestalog ili uništenog pismenog testamenta, čuvat će se u sudu odvojeno od drugih spisa, a njihov ovjereni prijepis priložit će se spisima.
III. OSTAVINSKI POSTUPAK
A. OPĆE ODREDBE Predmet ostavinskog postupka
Član 198.
U ostavinskom postupku utvrđuje se ko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostavinu, te xxxx xxx prava u pogledu ostavine pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim osobama.
Vanparnični postupak Član 199.
(1) Ostavinski xxxxxxxx xx vanparnični postupak.
(2) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, u ostavinskom postupku na odgovarajući xx xxxxx primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični i parnični postupak.
Nadležnost za provođenje ostavinskog postupka Član 200.
(1) Ostavinski postupak se u prvom stepenu provodi pred općinskim sudom u
Federaciji, odnosno pred notarom kao povjerenikom suda.
(2) U općinskom sudu ostavinski postupak provodi sudija pojedinac.
(3) Sud će povjeriti notaru provođenje ostavinskog postupka i dostaviti mu spis bez odgađanja u skladu sa odredbama člana 261. ovog zakona.
(4) Xxxx xxxxx provodi radnje u ostavinskom postupku kao povjerenik suda ovlašten je, kao i sudija općinskog suda, poduzimati sve radnje u postupku i donositi sve odluke, osim odluka za koje je ovim zakonom drukčije propisano.
Mjesna nadležnost Član 201.
(1) Za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud na čijem je području ostavitelj
u vrijeme smrti imao prebivalište (ostavinski sud).
(2) Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao prebivalište u Federaciji , za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud na čijem je području ostavitelj u to vrijeme imao boravište, ukoliko ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.
(3) Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao ni prebivalište ni boravište u Federaciji, mjesno je nadležan ostavinski sud u Federaciji na čijem se području nalazi ostavina ili pretežni dio njegove ostavine.
(4) Ako se nijedan dio ostavine ne nalazi u Federaciji mjesno je nadležan sud prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu državljana.
(5) Privremene mjere za osiguranje ostavine može pored ostavinskog suda narediti i sud na čijem je području ostavitelj umro te sud na čijem se području nalazi ostaviteljeva imovina.
(6) Kad za ostavinski postupak nije nadležan sud u Federaciji, nadležnost domaćeg xxxx xxxx je ovlašten provoditi pojedine radnje određuje se prema odredbama st. od 1. do 5. ovog člana.
Zabrana sporazuma o nadležnosti Član 202.
Stranke ne mogu sporazumno mijenjati nadležnost suda u ostavinskom postupku.
Stranke Član 203.
Strankom se u smislu ovog zakona smatraju nasljednici i legatari xxx x xxxxx
osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine.
Opća pravila postupanja Član 204.
(1) Tokom cijelog postupka sud će paziti da prava stranaka budu što prije
utvrđena i osigurana.
(2) Sud xx xxxxx naročito paziti da se zaštite i ostvare prava osoba koje se zbog maloljetnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobne brinuti o svojim pravima i interesima.
(3) U ostavinskom postupku javnost je isključena.
Dokazi Član 205.
(1) Sud donosi odluku na osnovu rezultata cjelokupne rasprave.
(2) Sud je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke u postupku nisu iznijele, te izvesti i dokaze koje one nisu predložile, ako ocijeni da su te činjenice i ti dokazi važni za odlučivanje u skladu s ovim zakonom.
(3) Odluka se može zasnivati i na dokazima koji nisu izvedeni pred sudom koji donosi odluku.
Radnje u postupku Član 206.
Sudija sa zapisničarom prima izjave o odricanju od naslijeđa i izvodi dokaze.
Zapisnici i bilješke Član 207.
(1) O radnjama poduzetim u postupku po pravilu se sastavlja zapisnik.
(2) O manje važnim izjavama stranaka i obavijestima koje sud prikuplja može se umjesto zapisnika staviti samo bilješka na spisu.
(3) Zapisnik potpisuju stranke ako su prisustvovale radnji u postupku, sudija koji je sastavio zapisnik te zapisničar.
(4) Bilješku na spisu potpisuje osoba koja xx xx sastavila.
Odluke Član 208.
(1) Odluke se u postupku donose u obliku rješenja.
(2) Rješenja protiv kojih je dopušten prigovor, odnosno žalba i rješenja drugostepenog suda moraju biti obrazložena.
Prigovor protiv rješenja Član 209.
(1) Protiv rješenja koje xx xxx povjerenik suda u ostavinskom postupku xxxxx
xxxxx dopušten je prigovor u roku xxxx xxxx od xxxx dostavljanja rješenja strankama.
(2) U pogledu prigovora iz stava 1. ovog člana, ako ovim zakonom nije drukčije određeno, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje žalba u parničnom i vanparničnom postupku.
Postupak povodom prigovora Član 210.
(1) Prigovor se dostavlja notaru koji ga xx xxxxx bez odgađanja zajedno sa
spisom dostaviti nadležnom općinskom sudu.
(2) O prigovoru odlučuje sudija pojedinac.
Odluke suda o prigovoru protiv rješenja notara Član 211.
(1) Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prigovore sud će odbaciti.
(2) Odlučujući o prigovoru protiv rješenja koji xx xxxxx xxxxx, sud može u cijelosti ili djelomično rješenje održati na snazi ili ga ukinuti.
(3) Kada sud ukine rješenje ili ga djelomično održi na snazi, xxx će odlučiti o ukinutom dijelu rješenja.
(4) Protiv rješenja suda xxxxx xx rješenje notara u cijelosti ili djelomično ukinuto nije dopuštena posebna žalba.
(5) U slučaju iz stava 3. ovog člana sud će provesti radnje koje ocijeni potrebnim.
(6) Rješenje o prigovoru dostavit će se strankama i notaru.
Žalba protiv rješenja Član 212.
(1) Protiv rješenja prvostepenog suda dopuštena xx xxxxx, ako ovim zakonom nije
drukčije određeno.
(2) Xxxxx xx podnosi u roku 15 xxxx od dostavljanja prvostepenog rješenja.
Postupak po žalbi Član 213.
(1) Xxxxx xx podnosi prvostepenom sudu xxxx xxxx u povodu pravovremeno
podnesene xxxxx xxx novim rješenjem preinačiti pobijano rješenje, ako se time ne povređuju prava drugih osoba zasnovana na xxx rješenju.
(2) Ako prvostepeni sud ne preinači svoje rješenje, dostavit će žalbu drugostepenom sudu, bez obzira na to xx xx xxxxx podnesena u roku xxxx xxxxx određuje.
(3) Drugostepeni sud rješava, po pravilu, samo o žalbama koje su pravovremeno podnesene, ali može uzeti u obzir i žalbu xxxx xx nepravovremeno podnesena ako se time ne povređuju prava drugih osoba koja se zasnivaju na pobijanom rješenju.
(4) Ako je protiv rješenja dopuštena posebna žalba sud će, ako ne postupi prema odredbi stava 1. ovog člana, prijepis spisa sa žalbom dostaviti drugostepenom sudu. Ne čekajući odluku drugostepenog suda, prvostepeni sud poduzimat će one radnje koje je ovlašten poduzimati u ostavinskom postupku, nezavisno od ishoda žalbenog postupka, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Vanredni pravni lijekovi Član 214.
U ostavinskom postupku nisu dopušteni vanredni pravni lijekovi.
Troškovi postupka Član 215.
(1) Svaka stranka snosi troškove koje xx xxxxx tokom ili u povodu postupka.
(2) Ako xx xxxx zajedničkih troškova, sud će odrediti u kojem će razmjeru stranke snositi te troškove.
(3) Na prijedlog jedne stranke sud može odlučiti da joj druga stranka nadoknadi troškove koje joj je prouzrokovala očito nesavjesnim postupkom.
B. PRETHODNE RADNJE
1. Smrtovnica Sastavljanje smrtovnice
Član 216.
(1) Kad xxxx xxxxx xxxx ili bude proglašena umrlom xxxxxxx xxxxxxxx za upis či- njenice smrti u matičnu knjigu umrlih sastavit će smrtovnicu i obavezno je dostaviti sudu u roku 15 xxxx po izvršenom upisu.
(2) Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka iz matične knjige umrlih, podataka dobivenih od srodnika umrlog, xx xxxxx s xxxxxx xx umrli živio, te od drugih osoba koje ih mogu pružiti.
(3) Ako organ iz stava 1. ovog člana nije u mogućnosti pribaviti podatke za sastavljanje smrtovinice, dostavit će smrtovnicu samo s onim podacima kojima raspolaže (u daljnjem tekstu: nepotpuna smrtovnica), navodeći razloge zbog kojih nije mogao sastaviti potpunu smrtovnicu i ukazujući na podatke koji bi mogli poslužiti ostavinskom sudu za pronalaženje nasljednika i imovine umrlog.
(4) Ako je ostavinskom sudu predana nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz matične knjige umrlih, on će na zapisnik u ostavinskoj raspravi utvrditi sve podatke koje treba sadržavati smrtovnica.
(5) Smrtovnica se sastavlja i u slučaju kada umrli nije ostavio imovinu.
(6) Smrtovnica ima dokaznu snagu javne isprave samo u pogledu podataka koji su preuzeti iz matične knjige umrlih.
Xxxxxxx smrtovnice Član 217.
(1) U smrtovnicu se unose:
1) prezime i ime ostavitelja, po mogućnosti jedinstveni matični broj građanina, ime jednog od njegovih roditelja, ostaviteljevo zanimanje, datum rođenja i državljanstvo, a za ostavitelja koji je bio u braku i prezime koje je imao prije sklapanja braka,
2) xxx, mjesec i xxxxxx, mjesto i, po mogućnosti, sat smrti,
3) mjesto u kojemu je ostavitelj imao prebivalište, odnosno boravište.
(2) U smrtovnici treba, ako je to moguće, navesti:
1) prezime i ime, datum rođenja, zanimanje, prebivalište, odnosno boravište ostaviteljevog bračnog, odnosno vanbračnog partnera i bračne, vanbračne i usvojene djece,
2) prezime i ime, datum rođenja i prebivalište, odnosno boravište ostalih srodnika koji bi mogli biti pozvani na nasljedstvo na osnovu zakona, kao i osobe koje su pozvane na nasljedstvo na osnovu testamenta,
3) mjesto gdje se nalazi imovina xxxx xx ostavio ostavitelj, ima li imovine za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, ima li gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti, štednih knjižica ili kakvih drugih važnih isprava, da xx xx ostavitelj ostavio dugova i koliko, xx xx xxxxxxx xxxxxx testament ili zaključio ugovor o nasljeđivanju ili ugovor o doživotnom uzdržavanju ili ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života i gdje se oni nalaze, a ako je ostavitelj napravio usmeni testament onda prezime i ime, zanimanje i boravište svjedoka pred xxxxxx xx usmeni testament napravljen,
4) očekuje li se rođenje ostaviteljeva djeteta i imaju li njegova djeca ili bračni partner staratelja,
5) datum i mjesto smrti bračnog partnera ili ostaviteljeva djeteta ili koje druge osobe koja bi mogla biti pozvana na nasljedstvo, a xxxx xx umrla prije ostavitelja.
2. Popis ostaviteljeve imovine Vrijeme obavljanja popisa
Član 218.
(1) Popis ostaviteljeve imovine obavit će se po odluci ostavinskog suda kada se ne zna postoje li nasljednici ili gdje borave, kada su nasljednici osobe koje zbog maloljetne, duševne bolesti ili drugih okolnosti ne mogu same voditi brigu o svojim pravima i interesima, ili u drugim opravdanim slučajevima.
(2) Sud xx xxxxx narediti i na zahtjev ostaviteljevih nasljednika, legatara ili povjerilaca.
(3) Ako to zahtijevaju posebne okolnosti u xxxxxx xx ostavitelj umro, a naročito ako prijeti opasnost da bi dio ostavine mogao biti otuđen ili izgubljen, policijski službenici koji u xxx okolnostima ureduju, prilikom svog uredovanja, ako je to moguće, popisat će ostaviteljeve stvari, po potrebi zapečatiti prostorije u kojima se stvari nalaze i popis dostaviti matičaru nadležnom za upis činjenice smrti.
(4) U slučaju iz stava 3. ovog člana matičar će primljeni popis dostaviti ostavinskom sudu koji vodi ostavinski postupak.
Sadržaj popisa Član 219.
(1) Xxxxx xx obuhvatiti sve nepokretne i pokretne stvari koje su bile u ostavite-
ljevom neposrednom posjedu u času njegove smrti.
(2) Xxxxx xx obuhvatiti i drugo što je pripadalo ostavitelju, a nalazi se kod druge osobe, uz naznaku kod koga se nalazi i po kojem osnovu, kao i ono što je ostavitelj posjedovao, a za što se tvrdi da nije njegovo vlasništvo.
(3) U popisu imovine zabilježit će se ostaviteljeva potraživanja, a i dugovi, te posebno neplaćeni porezi, doprinosi i druga javna davanja.
Način popisivanja Član 220.
(1) Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i težini ili pojedinačno.
(2) Nekretnine se popisuju pojedinačno s naznakom mjesta gdje se nalaze, kulture zemljišta, te zemljišnoknjižnih podataka ako su poznati.
Obavljanje popisa Član 221.
(1) Xxxxx xx obaviti sudski službenik ili notar kojeg odredi sudija koji vodi sudski
postupak.
(2) Popis se obavlja u prisustvu dvije punoljetne osobe, a xxxx xx to potrebno, i uz učestvovanje vještaka.
(3) Popisu može prisustvovati i svaka zainteresirana osoba.
Xxxxxxxx xx stvarima za koje postoje posebni propisi Član 222.
Kada se prilikom popisivanja ili inače u ostavini pronađu stvari za čije držanje,
čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi s njima će se nakon obavljenog popisa postupiti po xxx propisima.
3. Osiguranje ostavine Predaja na čuvanje
Član 223.
(1) Ako se ustanovi da nijedan od prisutnih nasljednika nije sposoban upravljati ostavinom ili nečim iz njenog sastava, a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nas- ljednici nepoznati ili odsutni ili kada druge okolnosti nalažu naročit oprez, policijski službenik ili druga osoba koja ureduje u ime vlasti predat će u hitnim slučajevima te stvari na čuvanje pouzdanoj osobi i o tome odmah obavijestiti sud na čijem se području te stvari nalaze, xxxx xxxx tu mjeru izmijeniti ili ukinuti.
(2) Gotov novac, vrijednosne papire, dragocjenosti, štedne knjižice i druge važne isprave treba u slučaju iz stava 1. ovog člana predati na čuvanje sudu ili notaru na čijem se području nađe ta imovina.
(3) Ko primi na čuvanje stvari iz st. 1. i 2. ovog člana xxxxx xx o tome izdati potvrdu koju će sudu na čijem se području te stvari nalaze predati onaj ko ih xx xxx na čuvanje.
(4) Sud iz st. 1. i 2. ovog člana obavijestit će ostavinski sud o svim mjerama poduzetim za osiguranje ostavine.
Postavljanje privremenog staratelja ostavine Član 224.
(1) Privremenog staratelja ostavine postavlja ostavinski sud.
(2) Prije postavljanja privremenog staratelja sud će, po mogućnosti, zatražiti miš- ljenje u pogledu staratelja xx xxxxx koje su vjerovatno pozvane na nasljedstvo.
Pečaćenje Član 225.
(1) Ako ocijeni da je to cjelishodno, sud može odrediti da se prostorije u kojima se
nalaze stvari iz sastava ostavine zapečate, te će odrediti osobu koju će obavezati da bez odgađanja prijavi svako oštećenje pečata nadležnoj policijskoj upravi i sudu.
(2) Dopuštenje za skidanje pečata može dati samo ostavinski sud, odnosno xxxxx xxx povjerenik suda.
Privremene mjere Član 226.
Prije pokretanja ostavinskog postupka i tokom njega, sve xxx xxxxxxxx ne bude
pravomoćno okončan, sud će, na zahtjev stranke radi osiguranja stvari i prava iz ostavine, odrediti privremene mjere predviđene zakonom kojim se uređuje izvršni postupak, ako stranka učini vjerovatnim opasnost da bi se bez takve mjere promijenilo postojeće stanje ili ako učini vjerovatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
C. POKRETANJE OSTAVINSKOG POSTUPKA Pokretanje postupka
Član 227.
(1) Ostavinski postupak pokreće se po službenoj dužnosti u roku 30 xxxx kad sud primi smrtovnicu ili izvod iz matične knjige umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu.
(2) Sud, odnosno notar xxxx xxx povjerenik suda vodi ostavinski postupak xxxxx xx odmah nakon što se pokrene ostavinski postupak pribaviti dokaz o činjenicama iz Registra u skladu sa odredbama člana 124. ovog zakona.
Ispitivanje nadležnosti Član 228.
(1) Nakon što primi ispravu iz člana 227. ovog zakona sud će ispitati xx xx nadležan
za ostavinski postupak, pa ako ustanovi da nije nadležan, dostavit će predmet nadležnom sudu.
(2) Ako sud ustanovi da je za ostavinski postupak nadležan inozemni organ, rješenjem će se oglasiti nenadležnim i obustaviti postupak.
Mjere ostavinskog suda za osiguranje ostavine Član 229.
(1) Mjere za osiguranje ostavine može ostavinski sud odrediti tokom cijelog
ostavinskog postupka.
(2) Ostavinski sud može tokom ostavinskog postupka mijenjati i ukidati mjere osiguranja ostavine koje je odredio on xxx ili neki drugi sud ili organ vlasti.
(3) Mjere za osiguranje, a i njihove promjene i ukidanja određuje ostavinski sud na zahtjev stranke, a i po službenoj dužnosti.
Pozivanje izvršitelja testamenta Član 230.
Ako je ostavitelj postavio izvršitelja testamenta, sud će mu to priopćiti i pozvati ga
da se u određenom roku izjasni prima li se te dužnosti.
Staratelj nerođenog djeteta Član 231.
(1) Ako se očekuje rođenje djeteta koje bi bilo pozvano na nasljedstvo, ostavinski
sud će o tome obavijestiti organ nadležn za poslove starateljstva.
(2) Ako organ nadležn za poslove starateljstva drukčije ne odredi, o pravima xxx nerođenog djeteta brinut će se jedan od njegovih roditelja.
Postupak kad nema imovine ili kad ima samo pokretne imovine Član 232.
(1) Ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio imovinu,
ostavinski će sud rješenjem odlučiti da se ne provodi ostavinska rasprava.
(2) Isto xx xxxx sud postupiti i u slučaju ako je ostavitelj ostavio samo pokretnine i s njima izjednačena prava, a nijedna xx xxxxx pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak.
(3) Kada sud odluči da ne provodi ostavinski postupak, obavijestit će o tome organ nadležan za poslove starateljstva, ako među nasljednicima xxx xxxxx koje nisu sposobne da se same brinu o svojim pravima i interesima, a nemaju roditelje ili druge zakonske zastupnike.
(4) Ako je sud odlučio da se ne provodi ostavinski postupak zbog toga što se ostavina sastoji samo od pokretne imovine, ukinut će mjere osiguranja ostavine kako bi osobe pozvane na nasljedstvo xxxxx slobodno ostvarivati prava koja im pripadaju kao nasljednicima.
(5) Kad u ostavinu ulaze i stvarna prava na nekretninama postupit će xx xxx kad su iza ostavitelja ostale nekretnine, a kad postoje ostala prava, xxx xx xx ostale pokretnine.
Odvajanje ostavine od imovine nasljednika Član 233.
Kad se po odredbama zakona može zahtijevati odvajanje ostavine od imovine
nasljednika, sud će na prijedlog ovlaštenih osoba odrediti to odvajanje, primjenjujući pri tome odredbe ovog zakona o privremenim mjerama za osiguranje ostavine.
D. OSTAVINSKA RASPRAVA Poziv na ročište
Član 234.
(1) Za ostavinsku raspravu sud će odrediti ročište.
(2) U pozivu na ročište sud će zainteresirane osobe obavijestiti o pokretanju postupka, o tome xx xx mu koji testament već predat, te će ih pozvati da odmah dostave sudu xxxxxx testament, odnosno ispravu o usmenom testamentu ili ugovor o nasljeđivanju ili o drugom pravnom poslu za slučaj smrti, ako se kod njih nalazi, ili da naznače svjedoke usmenog testamenta.
(3) Sud će u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do donošenja prvostepenog rješenja o nasljeđivanju dati izjavu o prihvatanju i ustupanju nekom od sunasljednika ili izjavu o odricanju od naslijeđa usmeno na ročištu ili u formi notarski
obrađene isprave, a ako na ročište ne dođu ili takvu izjavu ne daju, smatrat će xx xx xxxx biti nasljednici.
(4) Ako je ostavitelj ostavio testament ili ugovor o nasljeđivanju, o pokretanju ostavinskog postupka sud će obavijestiti i na ročište pozvati i osobe koje bi xxxxx po zakonu polagati pravo na naslijeđe.
(5) Ako je ostavitelj postavio izvršitelja testamenta, sud će i njega obavijestiti o pokretanju postupka.
Pozivanje oglasom Član 235.
(1) Ako se ne zna ima li nasljednika, sud će oglasom pozvati osobe koje polažu
pravo na nasljedstvo da se prijave sudu u roku jedne godine od objavljivanja oglasa u „Službenim novinama Federacije BiH“.
(2) Oglas će se pričvrstiti na oglasnu ploču suda i objaviti u „Službenim novinama Federacije BiH“ i na drugi prikladan način.
(3) Po odredbama st. 1. i 2. ovog člana sud će postupiti i ako je nasljedniku postavljen privremeni zastupnik zbog toga što je boravište nasljednika nepoznato, a nasljednik nema punomoćnika, ili zbog toga što se nasljednik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika, nalaze u inozemstvu ili su nedostupni, a dostava se nije mogla obaviti.
(4) Nakon što istekne rok iz stava 1. ovog člana sud će provesti ostavinsku raspravu na osnovu izjave postavljenog staratelja i podataka kojima sud raspolaže.
Predmet ostavinske rasprave Član 236.
(1) Na ročištu za ostavinsku raspravu sud će raspraviti sva pitanja važna za
donošenje odluke u ostavinskom postupku, a naročito u pogledu prava na nas- ljedstvo, veličinu nasljednog dijela i prava xx xxxxxx.
(2) Sud o pravima odlučuje, po pravilu, pošto je zainteresiranim osobama omogućio da daju potrebne izjave. Tokom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati izjave bez prisustva drugih zainteresiranih osoba i nije potrebno da se u svakom slučaju xxx osobama omogući da se izjasne o izjavama drugih zainteresiranih osoba.
(3) O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane, sud će odlučivati prema podacima kojima raspolaže uzimajući u obzir njihove pismeme izjave koje stignu do donošenja odluke.
(4) Ako sud posumnja da xx xxxxx koja po zakonu polaže pravo na nasljedstvo jedini ili najbliži ostaviteljev srodnik, može saslušati i osobe za koje smatra da bi xxxxx imati jednako ili jače nasljedno pravo, a može te osobe pozvati i oglasom po odredbama člana 235. ovog zakona.
Nasljednička izjava Član 237.
(1) Svako je ovlašten, ali niko nije xxxxx dati nasljedničku izjavu.
(2) Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od naslijeđa smatra xx xx xxxx biti nasljednikom.
(3) Osoba xxxx xx valjano dala izjavu da prihvaća naslijeđe ne može ga se više odreći.
(4) Nasljedničku izjavu potpisuju, odnosno stavljaju rukoznak nasljednik ili njegov zastupnik.
(5) Ako nasljednik ili njegov zastupnik nije u stanju potpisati nasljedničku izjavu, xxxxxx xx razlog ovlaštenoj osobi xxxx xx to zabilježiti u zapisniku.
(6) Izjava o primanju naslijeđa ili o odricanju od naslijeđa xxxx xx podnesena sudu xxxx biti notarski obrađena, kao i punomoć za davanje nasljedničke izjave. Ovu izjavu ili punomoć sa istim pravnim djelovanjem nasljednik može dati i pred konzularnim predstavnikom ili diplomatskim predstavnikom Bosne i Hercegovine koji obavlja konzularne poslove.
(7) U izjavi treba navesti da li se nasljednik prima, odnosno odriče dijela koji mu pripada na osnovu zakona, na osnovu ugovora o nasljeđivanju ili na osnovu testamenta ili se izjava odnosi na nužni dio.
(8) Ako nasljednik u nasljedničkoj izjavi ne izjavi odnosi li se njegova izjava na ono što mu pripada na osnovu zakona, na osnovu ugovora o nasljeđivanju ili na osnovu testamenta, ili kao nužni dio, smatra se da se izjava odnosi na nasljedstvo po bilo kojem osnovu.
(9) Sud neće zahtijevati nasljedničku izjavu ni xx xxxx, ali nasljednik xxxx xxxx dati izjavu može to učiniti usmeno pred ostavinskim sudom na zapisnik, odnosno predajom ostavinskom sudu isprave iz stava 6. ovog člana.
(10) Prilikom davanja izjave o odricanju od naslijeđa ovlaštene osobe će nas- ljednika upozoriti da se može odreći nasljedstva samo u svoje ime, ili i u ime svojih potomaka.
Prigovor na popis Član 238.
(1) Ako stranke prigovore popisu, sud može, ako to smatra potrebnim, narediti
sudskom službeniku ili notaru da ponovno obavi popis.
(2) Ako popis imovine nije obavljen, sud može, na osnovu podataka koje su mu xxxx zainteresirane osobe, xxx utvrditi što ulazi u ostavinu.
Upućivanje na parnicu zbog spora Član 239.
(1) Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak
pred upravnim organom ako su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.
(2) Na način predviđen odredbom stava 1. ovog člana sud će postupiti naročito ako su sporne činjenice:
1) o kojima zavisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj ugovora o nasljeđivanju ili testamenta ili odnos nasljednika i ostavitelja na osnovu kojeg se po zakonu nasljeđuje,
2) od kojih zavisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunava- nje u nasljedni dio,
3) od kojih zavisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost,
4) xx xx se xxxx xxxxx odrekla naslijeđa,
5) od kojih zavisi osnovanost zahtjeva nadživjelog bračnog partnera i ostaviteljevih potomaka, koji su živjeli sa ostaviteljem u istom domaćinstvu da im se iz ostavine izdvoje predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljenje svakodnevnih potreba.
(3) Ako u navedenim slučajevima ne postoji spor o činjenicama, već se stranke spore o primjeni prava, ostavinski sud neće prekidati ostavinski postupak nego će raspraviti pravna pitanja u ostavinskom postupku.
(4) Sud neće prekinuti postupak ni u slučaju iz stava 1. ovog člana, ako se radi o činjenicama čije postojanje zakon pretpostavlja, o činjenicama koje su općepoznate, te ako su sporne činjenice koje može utvrditi na osnovu javnih ili javno ovjerenih isprava, nego će na osnovu pretpostavke o postojanju tih činjenica, odnosno da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno pretpostavci uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.
Upućivanje na parnicu zbog spora o pravu xx xxxxx ili o drugom pravu na ostavinu
Član 240.
(1) Ako su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi pravo na testamentom određeni legat ili drugo pravo, sud će uputiti stranke na parnicu ili postupak pred organom uprave, xxx xxxx prekinuti ostavinski postupak.
(2) Ako u slučaju iz stava 1. ovog člana ne postoji spor o činjenicama nego samo o primjeni prava, ostavinski sud će ta pravna pitanja raspraviti u ostavinskom postupku.
Upućivanje na parnicu zbog spora o sastavu ostavine
Član 241.
(1) Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice:
1) od kojih zavisi sastav ostavine,
2) od kojih zavisi predmet legata,
3) ako između nasljednika postoji spor povodom zahtjeva nadživjelog bračnog partnera ili ostaviteljevih potomaka koji su s njim živjeli u zajednici da im iz ostavine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti imovine ostavitelja.
(2) Sud neće prekinuti postupak u slučaju iz stava 1. ovog člana, ako su sporne činjenice koje može utvrditi na osnovu javnih isprava nego će na osnovu pretpostavke da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.
(3) Kad sud u slučaju iz stava 1. ovog člana prekida postupak, prethodno će ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za donošenje djelomičnog rješenja o nasljeđiva- nju, pa će ga donijeti ako su ispunjene.
(4) Prekid postupka iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na ono što je obuhvaćeno djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju.
Ko se upućuje na parnicu i trajanje prekida Član 242.
(1) Sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje
vjerovatnim.
(2) Ako sud prekine postupak, odredit će rok koji ne može biti duži od 30 xxxx, u kojemu upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili upravni postupak, te o pokretanju obavijestiti ostavinski sud.
(3) Ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka trajat će dok parnica ili upravni postupak ne bude pravomoćno završen.
(4) Ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti će xx xxxxxxxx nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je stranka upućena na parnicu, odnosno upravni postupak. U xxx slučaju stranka xxxx xx upućena na parnicu ili na upravni postupak može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena.
(5) Ako je ostavinski sud postupio u skladu s odredbom stava 4. ovog člana, a i u slučaju da je ostavinu raspravio, a trebao je stranku uputiti na parnicu ili upravni postupak, pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprječava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica ili upravni postupak.
E. RJEŠENJE O NASLJEĐIVANJU I LEGATU Sadržaj rješenja o nasljeđivanju
Član 243.
(1) Rješenjem o nasljeđivanju sud utvrđuje xx xx ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe.
(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana sadrži:
1) prezime i ime ostavitelja, ime jednog od njegovih roditelja, datum rođenja, državljanstvo i, po mogućnosti, ostaviteljev jedinstveni matični broj građanina, te za osobe umrle u braku i njihovo prezime koje su imale prije sklapanja braka,
2) oznaku nekretnina s podacima iz javnih evidencija o nekretninama potrebnim za upis, kao i oznaku pokretnih stvari i drugih prava za xxxx xx sud utvrdio da ulaze u ostavinu,
3) prezime i ime nasljednika, ime jednog od njegovih roditelja, datum rođenja, državljanstvo, njegovo prebivalište, odnos nasljednika prema ostavitelju, nasljeđuje xx xx xxx zakonski ili ugovorni ili testamentarni nasljednik, a ako ima više nasljednika i nasljedni dio svakog pojedinog nasljednika izražen razlomkom, te po mogućnosti nasljednikov jedinstveni matični broj građanina,
4) xx xx i kako nasljednikovo pravo uvjetovano, uvjetovano rokom ili opterećeno nalogom, odnosno inače ograničeno ili opterećeno i u čiju korist,
5) prezime i ime i prebivalište osoba xxxxxx xx u vezi s nasljeđivanjem ostavitelja pripalo pravo xx xxxxx ili neko drugo pravo iz ostavine s tačnom oznakom tog prava, te po mogućnosti njihov jedinstveni matični broj građanina.
(3) Ako u ostavinskom postupku svi nasljednici i legatari sporazumno predlože diobu i način diobe, sud će i taj sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju. Sud će isto tako postupiti ako diobu provede prema čl. 177. i 178. ovog zakona.
(4) Odredbe o rješenju o nasljeđivanju primjenjuju se na odgovarajući način i na slučajeve ostavine bez nasljednika (član 21. ovog zakona), kada su ostaviteljevi nas- ljednici općina, odnosno grad na koje je na osnovu ovog zakona prešla ostavina.
Dostava rješenja o nasljeđivanju Član 244.
(1) Rješenje o nasljeđivanju dostavit će se svim nasljednicima i legatarima, kao i
osobama koje su tokom postupka istakle zahtjev za naslijeđe.
(2) Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju dostavit će se nadležnoj poreznoj upravi i javnom registru nekretnina te drugim nadležnim organima.
Upisi u javnu evidenciju nekretnina i predaja pokretnih stvari Član 245.
(1) U rješenju o nasljeđivanju sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti rješenja
o nasljeđivanju provedu u zemljišnoj knjizi i katastru nekretnina potrebni upisi u skladu s pravilima zemljišnoknjižnog prava.
(2) U rješenju o nasljeđivanju sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti rješenja
o nasljeđivanju ovlaštenim osobama predaju pokretne stvari koje su pohranjene kod suda, notara ili po njihovu nalogu kod treće osobe.
(3) Ako je testamentom nasljedniku naloženo ispunjenje ili osiguranje obaveza u korist osoba koje se nisu sposobne same brinuti o svojim pravima i interesima, ili radi ostvarenja neke općekorisne svrhe, sud će odrediti nužne mjere osiguranja.
Mjere osiguranja xxxx xx pravo nasljednika ili legatara uvjetovano Član 246.
Kad je nasljednikovo pravo uvjetovano, uvjetovano rokom ili opterećeno nalogom,
sud će na prijedlog zainteresiranih osoba odrediti potrebne privremene mjere osiguranja.
Posebno rješenje o legatu Član 247.
(1) Ako nasljednici ne osporavaju legat, sud može i prije donošenja rješenja o
nasljeđivanju, na zahtjev legatara, donijeti posebno rješenje o legatu.
(2) U xxx slučaju na odgovarajući će xx xxxxx primijeniti odredbe o upisima u zemljišnoj knjizi i o predaji pokretnih stvari koje se nalaze na čuvanju kod suda, notara ili po njihovu nalogu kod treće osobe.
Djelomično rješenje o nasljeđivanju Član 248.
Kad je sastav ostavine samo djelomično nesporan, sud xx xxxxx što utvrdi ko su
nasljednici, odnosno legatari donijeti djelomično rješenje o nasljeđivanju kojim će utvrditi nasljednike i legatare, te ono za što nije sporno da je u sastavu ostavine.
Učinak pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i legatu Član 249.
(1) Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u
sastavu ostavine, xx xx ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, xx xx mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava xx xxxxxx i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju u pogledu onoga što je njima utvrđeno.
(2) Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovog zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nas- ljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.
(3) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo u pogledu onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako xxxx xxx stranke učestvovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.
(4) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na osnovu ugovora o nasljeđivanju, testamenta ili zakona, ili da im je pripalo pravo na xxxx xxxxx, ako xxxx xxx stranke učestvovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.
(5) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje xx xxx stranke učestvovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:
1) u pogledu prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađenog ugovora o nasljeđivanju ili testamenta,
2) u pogledu prava čije je utvrđenje zavisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nas- ljeđivanju,
3) ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku xxxxx zahtijevati ponavljanje postupka.
Sticanje od tobožnjeg nasljednika Član 250.
(1) Xx xx u dobroj vjeri povodom naplatnog sticanja neke stvari ili prava koje
pripada ostaviteljevu nasljedniku postupao s povjerenjem u istinitost pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, ne znajući da to utvrđenje nije istinito u pogledu osobe od koje je sticao, ipak je stekao tu stvar ili pravo kao što bi je stekao da je otuđiocu zaista pripadalo nasljedno pravo onako xxxx xx navedeno u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju.
(2) Ovim se ne dira u odredbe o sticanju povjerenjem u istinitost i potpunost zem- ljišnih knjiga kao ni u odredbe o sticanju pokretnina od nevlasnika.
F. NASLJEDNIKOVI ZAHTJEVI NAKON PRAVOMOĆNOSTI RJEŠENJA O NASLJEĐIVANJU
Naknadno pronađena imovina Član 251.
(1) Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja
nije obuhvaćena xxx rješenjem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim (dopunskim) rješenjem rasporediti na osnovu prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, osim ako se neki od nasljednika odrekao nas- ljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku.
(2) Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, sud će je po službenoj dužnosti provesti samo ako su pronađene nekretnine ili s njima izjednačena prava.
(3) Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, a pronađene su pokretnine ili s njima izjednačena prava, sud će provesti ostavinsku raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba.
Naknadno pronađeni ugovor o nasljeđivanju i testament Član 252.
(1) Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe testament, sud
će ga proglasiti, te zapisnik o proglašenju i fotokopiju (prijepis-presliku) testamenta dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njezin izvornik.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, kao i u slučaju da se naknadno pronađe ugovor o nasljeđivanju, ostavinski sud neće ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju testamenta, odnosno o naknadno pronađenom ugovoru o nasljeđivanju i upozoriti ih da mogu svoja prava na osnovu testamenta ostvarivati u parnici.
Novi nasljednik ili legatar Član 253.
Osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili legatu, a koja smatra
da ima pravo kao nasljednik ili legatar, može to svoje pravo ostvarivati samo u parnici.
Djelovanje razloga za ponavljanje postupka Član 254.
(1) Nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili o legatu, stranke mogu u
rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava.
(2) U parnici iz stava 1. ovog člana sud će o postojanju pretpostavki za ponavlja- nje postupka odlučiti kao o prethodnom pitanju.
X. XXXXXXXX KAD JE NADLEŽAN INOZEMNI ORGAN Mjera za zaštitu domaćih nasljednika, legatara i povjerioca
Član 255.
(1) Kad je za odlučivanje o nasljedstvu iza određenog ostavitelja nadležan inozemni organ, sud na čijem je području ostavitelj umro izdat će po prijemu smrtovnice oglas kojim će pozvati sve osobe u zemlji koje se smatraju ostaviteljevim
nasljednicima, legatarima ili povjeriocima da u oglasnom roku, koji ne može biti kraći od 30 xxxx ni duži od šest mjeseci, a koji teče od xxxx objavljivanja oglasa u
„Službenim novinama Federacije BiH“, to prijave sudu jer će se u protivnom slučaju ostaviteljeve pokretnine predati nadležnom organu strane države, ili osobi koju on ovlasti da ih primi.
(2) Oglas će se objaviti u “Službenim novinama Federacije BiH“ i na oglasnoj ploči suda, a po potrebi i na drugi prikladan način, a jedan primjerak oglasa dostavit će se najbližem diplomatskom ili konzularnom predstavniku odnosne strane države u našoj zemlji.
(3) Neće se izdati oglas ako vrijednost ostavine, bez odbitka dugova, ne prelazi iznos od 10.000,00 KM.
(4) Ako se oglas ne objavi ostavina se ne smije predati prije nego što isteknu tri mjeseca od xxxx smrti stranog državljanina.
Zadržavanje ostavine Član 256.
(1) Ako xxxx xxxxx prijavi sudu da se smatra ostaviteljevim nasljednikom ili
legatarom, sud će za vrijeme dok organ strane države ne odluči o xxx njenom pravu, zadržati one ostaviteljeve stvari koje bi bile dovoljne xxx njenom pravu.
(2) Pošto organ strane države xxxxxx pravomoćnu odluku o njenom pravu, sud će u pogledu prijavljenog zahtjeva izvršiti ovu odluku u pogledu zadržanih stvari, a ostatak će potom predati organu strane države.
(3) Ako neki ostaviteljev vjerovnik prijavi svoje potraživanje, sud će zadržati onoliko ostaviteljevih stvari koliko je potrebno za pokriće tog potraživanja sve dok ono ne bude podmireno ili osigurano.
DIO XXXXX
XXXXXX XXX SUDSKI POVJERENICI
I. PROVOĐENJE OSTAVINSKIH RASPRAVA
Djelokrug notara Član 257.
(1) Xxxxxx xxx sudski povjerenici provode radnje i donose odluke u ostavinskom
postupku u skladu sa odlukom suda o povjeravanju i odredbama ovog zakona.
(2) Sud može iz važnih razloga uvijek oduzeti notaru daljnje provođenje ostavinske rasprave koje mu je povjereno i raspravu xxx provesti ili povjeriti drugom notaru, te o tome prethodno ili istovremeno obavijestiti Notarsku komoru Federacije Bosne i Hercegovine.
(3) Važni razlozi iz stava 2. ovog člana npr. jesu: nemogućnost notara da zbog bolesti ili kojeg drugog razloga obavlja posao, očito notarevo zanemarivanje zakonskih obaveza ili drugi važni razlozi po ocjeni suda.
(4) Protiv odluke suda iz st. 1. i 2. ovog člana nije dopuštena žalba.
Postupak Član 258.
(1) Notar povjerene mu radnje u nasljednim stvarima provodi u skladu s
odredbama ovog zakona po kojima sud provodi xxx xxxxxxxx.
(2) U postupku koji se provodi pred notarom stranka može biti zastupana po odredbama koje se primjenjuju na zastupanje u vanparničnom postupku.
Rokovi za provođenje postupka Član 259.
(1) Povjereni postupak provođenja ostavinske rasprave notar xx xxxxx provesti u
razumnom roku, računajući od xxxx prijema predmeta.
(2) U slučaju xx xxxxx iz opravdanih razloga ne uspije u roku iz stava 1. ovog člana provesti sve radnje, dostavit će o tome izvještaj sudu i Notarskoj komori Federacije Bosne i Hercegovine u kojem će obrazložiti razloge zbog kojih nije dovršio postupak.
Ovlaštenja i dužnosti notara Član 260.
(1) Kao povjerenik suda u ostavinskom postupku notar na osnovu odluke suda o
povjeravanju provodi radnje i donosi odluke propisane ovim zakonom.
(2) U slučajevima iz čl. 239., 240. i 241. ovog zakona xxxxx xx vratiti spis nadležnom sudu.
(3) U slučajevima iz čl. 173., 177. i 178. ovog zakona notar može donositi odluke samo uz saglasnost svih stranaka u postupku. U protivnom vratit će spis nadležnom sudu.
(4) Nakon pravomoćnosti rješenja kojim xx xxxxxxxx okončan, odnosno povodom izjavljenog prigovora, kao i u drugim slučajevima kada po odredbama ovog zakona vraća spis nadležnom sudu, xxxxx xx vratit spis nadležnom sudu, a u notarskom spisu zadržati prijepis spisa.
Službeno sjedište notara Član 261.
(1) Sud će provođenje ostavinskih postupaka povjeravati notarima koji imaju
službeno sjedište na području suda ili na području njegovog odjeljenja.
(2) Kad na području suda, odnosno odjeljenja suda imaju svoja službena sjedišta više notara, predmeti će im se dodjeljivati u rad ravnomjerno abecednim redom prezimena notara, na koji red neće uticati završetak kalendarske godine.
(3) Ostavinske predmete u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana sud može dostavljati notarima i elektronskim putem.
II. POLOŽAJ I RAD NOTARA KAO SUDSKOG POVJERENIKA
Važenje zakona Član 262.
(1) Ako ovim zakonom nije drukčije propisano, za rad notara kao sudskog
povjerenika xxxx propisi kao za sudove.
(2) O razlozima za izuzeće notara odlučuje sud koji ga je postavio za svog povjerenika.
Dostavljanje Član 263.
Pozive i druge isprave koje sastavlja kao sudski povjerenik notar dostavlja
strankama prema propisima o sudskoj dostavi.
Oslobođenje od troškova taksi Član 264.
U izvršenju povjerenog posla xxxxx xx ovlašten pribavljati potrebne podatke i
isprave od drugih nadležnih organa. Podnesci kojima to traži oslobođeni su od troškova sudskih i administrativnih taksi.
Nadzor suda Član 265.
(1) Nadzor nad radom notara kao sudskog povjerenika vrši sud koji mu je povjerio
posao.
(2) Notar ne može, osim iz naročito opravdanih razloga, odbiti povjereni posao, a o čemu je bez odgađanja xxxxx obavijestiti sud i Notarsku komoru Federacije Bosne i Hercegovine.
(3) O opravdanosti razloga iz stava 2. ovog člana odlučuje sud koji mu je povjerio posao, pri čemu sud može zatražiti mišljenje Notarske komore Federacije Bosne i Hercegovine.
(4) Kad notar odbije povjereni posao ili kad mu sud oduzme povjereni posao, sud će narediti notaru predaju spisa i po službenoj dužnosti izvršiti svoj nalog te o tome obavijestiti Notarsku komoru Federacije Bosne i Hercegovine.
(5) Xxxxx xxxx odbije izvršiti nalog suda ili odbije predati sudu spise o povjerenom poslu čini povredu službene dužnosti iz člana 120. Zakona o notarima („Službene novine Federacije BiH“, br. 45/02).
Prestanak xxxx xxxxxx Član 266.
(1) U slučaju prestanka xxxx xxxxxx ili promjene službenog sjedišta notara, kojem
je sud povjerio provođenje ostavinskog postupka, postupit će se po odredbama propisa o notarskoj službi koji se odnose na xxxxxxxx xx spisima notara nakon što se uprazni mjesto notara.
(2) Ako u roku od 130 xxxx ne bude postavljen novi notar ili vršitelj dužnosti notara kojem su povjereni svi spisi, knjige i druga dokumentacija, Notarska xxxxxx dužna je sve spise koje je sud povjerio na provođenje ostavinskog postupka vratiti
nadležnom sudu, a nadležni sud će postupiti u skladu sa odredbom člana 261. ovog zakona.
III. NAGRADA I TROŠKOVI NOTARA KAO SUDSKOG POVJERENIKA Nagrada i troškovi
Član 267.
(1) Nagrada i troškovi notara kao povjerenika suda u provođenju ostavinskog postupka određuju se tako da se jedna nagrada po pravilu odnosi na sve radnje notara u pojedinom ostavinskom postupku.
(2) Pravilnikom o nagradi za provođenje ostavinskog postupka propisat će se za koje radnje notar ima pravo na posebnu nagradu (popis ostavine, dopunsko rješenje o nasljeđivanju, djelomično rješenje o nasljeđivanju i sl.).
(3) Kad u ostavinskom postupku notar postupa kao povjerenik suda, ne plaća xx xxxxx.
(4) Plaćanje notarske nagrade i nadoknade vrši se u skladu s propisima o notarskoj službi i Pravilniku iz člana 268. ovog zakona.
Pravilnik Član 268.
(1) Visinu nagrade i nadoknade troškova za radnje iz člana 267. ovog zakona
propisat će federalni ministar pravde na prijedlog Notarske komore Federacije Bosne i Hercegovine.
(2) Notar smije za službene radnje koje je proveo u ostavinskom postupku kao povjerenik suda računati i naplaćivati samo nagradu po propisanoj tarifi. Zabranjeno je notaru sklapanje pogodbe sa strankama o plaćanju nagrade i troškova drukčije nego je propisano tarifom.
(3) Xxxxx xx odbiti davanje klauzule pravomoćnosti i dostavljanje pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnim registrima, sve dok stranke ne izmire cjelokupni iznos notarske nagrade i nadoknade troškova.
D I O ČETVRTI PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 269.
(1) Prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem cijenit će se po zakonu koji se primje- njivao u času otvaranja nasljedstva.
(2) Procesne odredbe ovog zakona primjenjivat će se na sve slučajeve nas- ljeđivanja za koje je ostavinski postupak pokrenut nakon početka primjene ovog zakona.
(3) Sud će u roku 30 xxxx počevši od xxxx primjene ovog zakona povjeriti notarima u skladu sa odredbama člana 261. ovog zakona sve ostavinske predmete u kojima do xxxx primjene ovog zakona nije poduzeo ni jednu procesnu radnju.
(4) Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, ukoliko u ostavinskom postupku sud nije poduzeo ni jednu procesnu radnju primjenit će se procesne odredbe ovog zakona,.
(5) Ako je ostavinski postupak pokrenut prije početka primjene ovog zakona, a u xxx postupku su poduzete procesne radnje, a nije doneseno prvostepeno rješenje, xxxxxxxx xx se okončati po odredbama Zakona o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/98, 39/04 i 73/05).
Član 270.
(1) Do xxxx primjene ovog zakona valjanost forme testamenta i opoziva testamenta cijenit će se po odredbama dosadašnjeg Zakona o nasljeđivanju („Službeni list SRBiH“, br. 7/80 i 15/80).
(2) Do xxxx primjene ovog zakona valjanost ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za života, ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovora o odricanju od naslijeđa i ugovora o prijenosu nasljednog dijela prije diobe primjenjivat će se odred- be Zakona o nasljeđivanju („Službeni list SRBiH“, br. 7/80 i 15/80).
(3) Izuzetno od odredbi st. 1. i 2. ovog člana, pravni poslovi zaključeni u formi notarski obrađene isprave sa ovjerom ili bez ovjere od sudije do xxxx stupanja na snagu ovog zakona i to: ugovori o ustupanju i raspodjeli imovine za života, ugovori o doživotnom izdržavanju i sporazumi o odricanju od naslijeđa koje nije otvoreno, kao i pismeni testamenti pred svjedocima iz člana 67. ranijeg Zakona o nasljeđivanju, koje su sastavili xxxxxx u formi notarski obrađene isprave do xxxx početka primjene ovog zakona su punovažni.
(4) Odredbe iz stava 3. ovog člana primjenjivat će se i u zatečenim postupcima pred sudovima.
Član 271.
(1) Federalni ministar pravde donijet će pravilnik iz člana 124. stav 2. ovog zakona u roku 30 xxxx od xxxx stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Federalni ministar pravde donijet će pravilnik iz člana 268. stav 1. ovog zakona u roku 30 xxxx od xxxx stupanja na snagu ovog zakona.
(3) Notarska xxxxxx Federacije Bosne i Hercegovine uspostavit će Registar testamenata i drugih nasljednopravnih poslova iz člana 124. ovog zakona u roku dva mjeseca od xxxx stupanja na snagu pravilnika iz stava 1. ovog člana.
Član 272.
Na području općinskih sudova gdje do xxxx primjene ovog zakona nisu imenovani xxxxxx ostavinske postupke provode nadležni sudovi do imenovanja notara za područja tih sudova.
Član 273.
(1) Rokovi koji su počeli teći prije stupanja na snagu ovoga zakona ističu kad istekne vrijeme određeno ovim zakonom, ali ako je po odredbama koje su prestale važiti već počeo teći rok koji xx xxxx, onda istekom tog roka.
(2) Kad je ovim zakonom određen rok koji po odredbama koje su prestale važiti nije bio predviđen, taj rok ne može početi teći prije stupanja na snagu ovog zakona.
Član 274.
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine bez odgode će obavijestiti Vladu Sjedinjenih Američkih Država kao depozitara prema Konvenciji o jednoobraznom zakonu o obliku međunarodnog testamenta da su ovlaštene osobe za sastavljanje međunarodnog testamenta u Federaciji sudije općinskih sudova, notari, zapovjednici xxxxx, odnosno aviona, a u inozemstvu konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnici Bosne i Hercegovine.
Član 275.
(1) Danom početka primjene ovog zakona prestaje važiti Zakon o nasljeđivanju („Službeni list SRBiH“, br. 7/80 i 15/80).
(2) Posebni propisi o nasljeđivanju ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ovog zakona.
Član 276.
Danom početka primjene ovog zakona prestaju važiti odredbe čl. od 91. do
145. Zakona o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/98, 39/04 i 73/05).
Član 277.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog xxxx od xxxx objavljivanja u „Službenim novinama Federacije BiH“, a počet će se primjenjivati nakon tri mjeseca od xxxx stupanja na snagu.
PREDSJEDAVAJUĆI DOMA NARODA PARLAMENTA FEDERACIJE BIH Xxxxxxxx Xxxxxxxxxx | PREDSJEDAVAJUĆI PREDSTAVNIČKOG DOMA PARLAMENTA FEDERACIJE BIH Xxxxx Xxxxxx |