Contract

I ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE I PRAVNE NEDOSTATKE STVARI

Član 116

(1) Kod ugovora sa naknadom svaka ugovorna strana odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja.

(2) Ugovorna strana odgovara i za pravne nedostatke ispunjenja i xxxxx xx da štiti drugu stranu od prava i zahtjeva trećih xxxx xxxxxx bi njeno pravo bilo isključeno ili suženo.

(3) Na ove obaveze prenosioca shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o odgovornosti prodavca za materijalne i pravne nedostatke, ako za određeni slučaj nije što drugo propisano.

II PRIGOVOR NEISPUNJENJA UGOVORA

Pravilo istovremenog ispunjenja

Član 117

(1) U dvostrano obaveznim ugovorima nijedna strana nije dužna da ispuni svoju obavezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna da istovremeno ispuni svoju obavezu, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proističe iz prirode posla.

(2) Ako na sudu jedna strana istakne da nije dužna da ispuni svoju obavezu xxx x xxxxx strana ne ispuni svoju, sud će joj naložiti da ispuni svoju obavezu kad i druga strana ispuni svoju.

Kad ispunjenje obaveze jedne strane postane neizvjesno

Član 118

(1) Ako je ugovoreno da prvo jedna strana ispuni svoju obavezu, pa se poslije zaključenja ugovora materijalne prilike druge strane pogoršaju u toj mjeri da je neizvjesno da li će ona moći ispuniti svoju obavezu, ili ako ta neizvjesnost proizlazi iz drugih ozbiljnih razloga, strana koja se obavezala da prva ispuni svoju obavezu može odložiti njeno ispunjenje xxx xxxxx strana ne ispuni svoju obavezu ili dok ne pruži dovoljno obezbjeđenje da će je ispuniti.

(2) Odredba stava 1 ovog člana primjenjuje se i kad su materijalne prilike druge strane bile u istoj mjeri xxxxx xxx prije zaključenja ugovora ako njen saugovarač to nije znao niti xx xxxxx znati.

(3) Strana koja se u smislu st. 1 i 2 ovog člana obavezala da prva ispuni svoju obavezu može zahtijevati da joj se obezbjeđenje pruži u primjerenom roku, a poslije proteka tog roka bez rezultata, može raskinuti ugovor.

III RASKIDANJE UGOVORA ZBOG NEISPUNJENJA

Prava jedne strane kad druga strana ne ispuni svoju obavezu

Član 119

U dvostrano obaveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana može da, ako nije što drugo određeno, zahtijeva ispunjenje obaveza ili, pod uslovima predviđenim ovim zakonom da raskine ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

Kad je ispunjenje o roku bitni sastojak ugovora

Član 120

(1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obavezu u xxx roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

(2) Povjerilac može održati ugovor na snazi, ako po isteku roka, bez odlaganja, obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora.

(3) Kad je povjerilac zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.

(4) Ova pravila xxxx u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, kao i kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla.

Kad ispunjenje o roku nije bitni sastojak ugovora

Član 121

(1) Kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitni sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i poslije isteka roka ispuni svoju obavezu, a povjerilac da zahtijeva njeno ispunjenje.

(2) Ako povjerilac želi raskinuti ugovor, xxxx ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje.

(3) Ako dužnik ne ispuni obavezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitni sastojak ugovora.

Raskidanje ugovora bez ostavljanja naknadnog roka

Član 122

Povjerilac može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku.

Raskidanje ugovora prije isteka roka

Član 123

Kad je prije isteka roka za ispunjenje obaveza očigledno da jedna strana neće ispuniti svoju obavezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

Raskidanje ugovora sa uzastopnim obavezama

Član 124

(1) Kad u ugovoru sa uzastopnim obavezama jedna strana ne ispuni jednu obavezu, druga strana može, u razumnom roku, raskinuti ugovor u pogledu svih budućih obaveza, ako je iz datih okolnosti očigledno da ni one neće biti ispunjene.

(2) Ugovorna strana može raskinuti ugovor ne samo u pogledu budućih obaveza, nego i u pogledu već ispunjenih obaveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja nema interesa za nju.

(3) Dužnik može održati ugovor ako da odgovarajuće obezbjeđenje.

Dužnost obavještenja

Član 125

Povjerilac koji zbog neispunjenja dužnikove obaveze raskida ugovor, xxxxx xx to saopštiti dužniku bez odlaganja.

Kad se ugovor ne može raskinuti

Član 126

Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveze.

Dejstvo raskida

Član 127

(1) Raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obaveza, izuzev obaveze na naknadu eventualne štete.

(2) Ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelimično, ima pravo da joj xx xxxxx ono što je dala.

(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje datog, uzajamna vraćanja vrše se po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora.

(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno naknaditi.

(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od xxxx kad je isplatu primila.

IV IZMJENA ILI RASKID UGOVORA ZBOG PROMIJENJENIH OKOLNOSTI

Uslovi za izmjenu ili raskid

Član 128

(1) Ako poslije zaključenja ugovora nastupe okolnosti koje se nijesu xxxxx predvidjeti, a koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane u toj mjeri da bi joj ispunjenje obaveze postalo pretjerano otežano ili bi joj takvo ispunjenje obaveze nanijelo pretjerano veliki gubitak, sud može na zahtjev xx xxxxxx izmijeniti ili raskinuti ugovor.

(2) Izmjenu ili raskid ugovora ne može se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna da u vrijeme zaključenja ugovora uzme u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

(3) Strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile po isteku roka određenog za ispunjenje njene obaveze.

(4) Ugovor xx xxxx raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajući uslovi ugovora pravično izmijene.

(5) Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obavezati stranu koja ga je zahtjevala da naknadi drugoj strani pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

Dužnost obavještavanja

Član 129

Strana xxxx xx ovlašćena da zbog promijenjenih okolnosti zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora dužna je da o svojoj namjeri da traži raskid ugovora obavijesti drugu stranu čim je saznala da su takve okolnosti nastupile, a ako to nije učinila, odgovara za štetu koju xx xxxxx strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme saopšten.

Okolnosti od značaja za odluku suda

Član 130

Pri odlučivanju o izmjeni ili raskidu ugovora sud se rukovodi načelima savjesnosti i poštenja vodeći računa naročito o cilju ugovora, o normalnom riziku kod ugovora odnosne vrste, o djelovanju i trajanju izvarednih okolnosti, kao i o uravnoteženim interesima obeju strana.

Odricanje od pozivanja na promijenjene okolnosti

Član 131

Strane se mogu ugovorom unaprijed odreći pozivanja na određene promijenjene okolnosti, osim ako je to u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

V NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA

Nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana

Član 132

(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obaveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obaveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnova.

(2) U slučaju djelimične nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, druga strana može raskinuti ugovor ako djelimično ispunjenje ne odgovara njenim potrebama, inače ugovor ostaje na snazi, a druga strana ima pravo da zahtijeva srazmjerno smanjenje svoje obaveze.

Nemogućnost ispunjenja za koju odgovara druga strana

Član 133

(1) Kad je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostrano obaveznom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, njena obaveza se gasi, a ta strana zadržava svoje potraživanje prema drugoj strani, s xxx što se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od sopstvene obaveze.

(2) Pored toga, ona je dužna ustupiti drugoj strani sva prava koja bi imala prema trećim licima u vezi sa predmetom svoje obaveze čije je ispunjenje postalo nemoguće.

(3) Ako xx xxxxxxx nemogućnost ispunjenja dvostranog obaveznog ugovora zbog događaja, za koji je odgovorna strana xxxx xxxxx da ispuni ugovor, druga strana može po svom izboru da zahtijeva naknadu štete zbog neispunjenja ili da odustane od ugovora i zahtijeva naknadu štete.

VI PREKOMJERNO OŠTEĆENJE

Član 134

(1) Ako je između obaveza ugovornih strana u dvostrano obaveznom ugovoru postojala u vrijeme zaključenja ugovora očigledna nesrazmjera, oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti xx xxxxxx znati.

(2) Pravo da se zahtijeva poništenje ugovora prestaje istekom jedne godine od njegovog zaključenja.

(3) Odricanje unaprijed od ovog prava nema pravnog dejstva.

(4) Poništenje ugovora ne može se zahtijevati ako navedena nesrazmjera ne postoji više u vrijeme podnošenja tužbe.

(5) Ugovor će ostati na snazi ako druga strana ponudi dopunu do prave vrijednosti.

(6) Zbog ove nesrazmjere ne može se tražiti poništenje ugovora u privredi, ugovora na sreću, javne prodaje, poravnjanja kao ni onda kad je za stvar data viša cijena iz posebnih razloga.

VII ZELENAŠKI UGOVOR

Član 135

(1) Ništav je ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ili nekom drugom sličnom okolnošću ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist xxxx xx u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obavezao dati ili učiniti.

(2) Na zelenaški ugovor shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ništavosti i o djelimičnoj ništavosti ugovora.

(3) Ako oštećeni zahtijeva da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u xxx slučaju ugovor sa odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi.

(4) Oštećenik može podnijeti zahtjev za smanjenje obaveze na pravičan iznos u roku od pet xxxxxx xx zaključenja ugovora, a kad je u pitanju krivično djelo, dok ne zastari pravo na gonjenje.

I STVARANJE OBAVEZA ZA UGOVORNE STRANE

Dejstva ugovora među ugovornim stranama i njihovim pravnim sljedbenicima

Član 142

(1) Ugovor stvara prava i obaveze za ugovorne strane.

(2) Ugovor proizvodi dejstvo i za univerzalne pravne sljedbenike ugovornih strana, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili što drugo proizlazi iz prirode samog ugovora.

(3) Ugovorom se može ustanoviti pravo u korist trećeg lica.

II UGOVOR U KORIST TREĆEG LICA

Neposredno pravo trećeg

Član 143

(1) Kad neko ugovori u svoje ime potraživanje u korist trećeg, xxxxx xxxxx sopstveno i neposredno pravo prema dužniku, ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.

(2) Ugovorna strana ima pravo da zahtijeva da dužnik izvrši prema trećem ono što je ugovoreno u korist tog trećeg lica.

Opozivanje koristi za trećeg

Član 144

(1) Ugovorna strana koristi za trećeg xxxx xx opozvati ili izmijeniti sve dok treći ne izjavi da prihvata ono što je ugovoreno u njegovu korist.

(2) Ako je ugovoreno da će dužnik izvršiti ono na šta se obavezao u korist trećeg tek poslije smrti ugovorne strane, ugovorna strana može sve dotle, pa i svojim testamentom, opozvati korist ugovorenu za trećeg, ako iz samog ugovora ili iz okolnosti ne proizlazi što drugo.

Prigovori dužnika prema trećem

Član 145

Dužnik može istaći trećem sve prigovore koje ima prema ugovornoj strani po osnovu ugovora xxxxx xx ugovorena korist za trećeg.

Odbijanje trećeg

Član 146

Ako treći odbije korist xxxx xx ugovorena za njega, ili je ugovorna strana opozove, korist pripada ugovornoj strani, ako što drugo nije ugovoreno ili ne proizlazi iz prirode posla.

Obećanje radnje trećeg lica

Član 147

(1) Obećanje učinjeno drugom da će xxxxx xxxxx učiniti ili propuštiti, trećeg ne obavezuje, a obećavalac odgovara za štetu koju bi drugi pretrpio zbog toga što xxxxx xxxx da se obaveže ili da izvrši ili propusti određenu radnju.

(2) Obećavalac neće odgovarati ako je drugom obećao da će se samo zauzeti kod trećeg da se ovaj obaveže da nešto učini ili propusti, a u tome nije uspio i pored potrebnog zalaganja.

ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE

(ZAŠTITA OD EVIKCIJE)

Pravni nedostaci

Član 516

(1) Prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao da uzme stvar opterećenu xxx pravom.

(2) Prodavac nekog drugog prava garantuje da ono postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje.

Obavještavanje prodavca

Član 517

Kad se pokaže da treće lice polaže neko pravo na stvar, kupac xx xxxxx obavijestiti prodavca o tome, izuzev kad je to prodavcu već poznato, i pozvati ga da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili pretenzije trećeg ili, kad su predmet ugovora stvari određene po rodu, da mu isporuči drugu stvar bez pravnog nedostatka.

Sankcije pravnih nedostataka

Član 518

(1) Ako prodavac ne postupi po zahtjevu kupca, u slučaju oduzimanja stvari od kupca ugovor se raskida po samom zakonu, a u slučaju umanjenja ili ograničenja kupčevog prava, kupac može po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati srazmjerno sniženje cijene.

(2) Ako prodavac ne udovolji kupčevom zahtjevu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili pretenzija trećeg, kupac može raskinuti ugovor ako se zbog toga njegova svrha ne može ostvariti.

(3) U svakom slučaju kupac ima pravo na naknadu pretrpljene štete.

(4) Ako je kupac u času zaključenja ugovora znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta, ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno, nema pravo na naknadu štete ako se ta mogućnost ostvari, ali ima pravo da zahtijeva vraćanje, odnosno sniženje cijene.

Kad kupac ne obavijesti prodavca

Član 519

Kupac koji se, ne obavještavajući prodavca, upustio u spor sa trećim i spor izgubio, može se pozvati na prodavčevu odgovornost za pravne nedostatke, izuzev ako prodavac dokaže da je on raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev trećeg lica.

Kad je pravo trećeg očigledno osnovano

Član 520

(1) Kupac ima pravo pozvati se na prodavčevu odgovornost za pravne nedostatke i kad je bez obavještenja prodavca i bez spora priznao očigledno osnovano pravo trećeg.

(2) Ako je kupac isplatio trećem izvjesnu svotu novca da bi odustao od svog očiglednog prava, prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu.

Kad kupac zadrži stvar po nekom drugom osnovu

Član 521

Kupac ima pravo da raskine ugovor i da od prodavca zahtijeva povraćaj cijene i naknadu štete ako stvar zadrži u svojoj imovini po nekom drugom osnovu, a ne po osnovu kupovine.

Ugovorno ograničenje ili isključenje prodavčeve odgovornosti

Član 522

(1) Odgovornost prodavca za pravne nedostake može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti.

(2) Ako je u vrijeme zaključenja ugovora prodavcu bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat neki nedostatak u njegovom pravu, odredba ugovora o ograničenju ili o isključenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava.

Ograničenja javno - pravne prirode

Član 523

Prodavac odgovara i za posebna ograničenja javno-pravne prirode koja kupcu nijesu bila poznata, ako je on za njih znao ili je znao da se mogu očekivati, a nije ih kupcu saopštio.

Gubitak prava

Član 524

(1) Pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka gasi se istekom xxxxxx xxxx od saznanja za postojanje prava trećeg.

(2) Ako xx xxxxx lice prije isteka tog roka pokrenulo spor, a kupac pozvao prodavca da se u spor umiješa, pravo kupca se gasi tek istekom šest mjeseci po pravnosnažno okončanom sporu.