Opseg prava na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla
Opseg prava na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla
Naknada troškova prijevoza na posao i s posla uređuje se ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili odlukom poslodavca, budući da se ne radi o pravu radnika koje je
utvrđeno zakonom. Odredbe navedenih ugovora, odnosno akata, u smislu prava na naknadu troškova prijevoza,u praksi mogu biti različite s obzirom na različito reguliranje tog prava od slučaja do slučaja.
Pravo na trošak prijevoza na posao i s posla nije zakonsko pravo, odnosno nije pravo iz radnog odnosa koje je uređeno propisom. Xxxxx, samom činjenicom zasnivanja radnog odnosa xxxxxx xxxx imati na temelju Zakona o radu pravo na trošak prijevoza na posao i s posla.
Imaju li radnici pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla i pod kojim uvjetima ovisi o tome xxxx xx to pitanje uređeno kolektivnim ugovorom, sporazumom između
radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca. Također, navedeni akti odnosno ugovori mogu svojim odredbama urediti i sljedeće pitanje:
ako poslodavac u poduzeću isplaćuje trošak prijevoza na posao i s posla je xx xx xxxxx isplaćivati 11 ili 12 mjeseci u godini, s obzirom na činjenicu da radnici zbog korištenja godišnjeg odmora u pravilu izbivaju godišnje s posla oko (kalendarskih) mjesec xxxx?
Xxxxxx mogu biti određene obje varijante - i da radnici dobivaju naknadu za 12 mjeseci u jednoj kalendarskoj godini i da tu naknadu dobivaju za 11 mjeseci u godini, odnosno da na nju nemaju pravo za vrijeme godišnjeg odmora.
Inače, budući da se radi o naknadi troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, kako joj i samo ime govori, uobičajeno je da se naknada za prijevoz ne isplaćuje za vrijeme godišnjeg odmora, kada radnici ne dolaze na posao, budući da tada realno nemaju troškove prijevoza na posao i s posla, međutim to i ne xxxx biti tako.
Također, moguće je urediti i da pravo na trošak prijevoza radnik ima samo za one xxxx xxxx je stvarno radio, a ne i ako je bio na bolovanju, plaćenom dopustu itd.
Ako kod poslodavca pravo na isplatu xxxxxx prijevoza na posao i s posla nije uređeno kolektivnim ugovorom, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca, radnik će, nažalost, morati dolaziti na posao i ići s posla o svom
trošku. Xxxxxx smatramo da bi poslodavac pri sklapanju ugovora o radu na to trebao upozoriti radnika kako bi radnik bio svjestan da će za vrijeme rada kod poslodavca jedan određeni dio plaće morati utrošiti na trošak prijevoza.
Trošak prijevoza na posao i s posla
Pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla uređuje se ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili odlukom poslodavca, budući da se ne radi o pravu radnika
utvrđenom zakonom. Odredbe navedenih ugovora, odnosno akata, u smislu prava na naknadu troškova prijevoza, u praksi mogu biti različite, s obzirom na različito reguliranje tog prava od slučaja do slučaja.
Pravo na trošak prijevoza na posao i s posla nije zakonsko pravo, odnosno nije pravo iz radnog odnosa koje je uređeno propisom. Xxxxx, samom činjenicom zasnivanja radnog odnosa xxxxxx xxxx imati na temelju Zakona o radu (NN 149/09) pravo na trošak prijevoza na posao i s posla. Da bi radnik imao to pravo, treba ga regulirati ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili odlukom poslodavca.
Xxx aktima, odnosno ugovorima, određuju se uvjeti pod kojima radnici imaju to pravo. Xxxxx, mogu postojati različitosti u visini i opsegu prava na trošak prijevoza. Primjerice, mogu postojati određene varijante: da radnici dobivaju naknadu za 12 mjeseci ili da je dobivaju za 11 mjeseci, odnosno da je ne dobivaju za vrijeme godišnjeg odmora.
Inače, budući se radi o naknadi troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, kako joj i samo ime govori, uobičajeno je da se naknada za prijevoz ne isplaćuje za vrijeme godišnjeg odmora, kada radnici ne dolaze na posao, ali to i ne xxxx biti tako. Također, moguće je urediti i da pravo na trošak prijevoza radnik ima samo za one xxxx xxxx je stvarno radio, a ne i ako je bio na bolovanju,
plaćenom dopustu itd.
Ono što jest u vezi na navedenim troškom propisano nekim propisom je iznos neoporezivog primitka radnika na ime xxxxxx prijevoza na posao i s posla, i to člankom 13. Pravilnika o porezu na dohodak.
Naime, člankom 13. toga Pravilnika propisano je da se oporezivim primicima po osnovi
nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima, među ostalim:
- na ime naknade troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako na određenom području odnosno udaljenosti nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se u visini cijene prijevoza xxxx xx utvrđena na približno jednakim udaljenostima na xxxxxx xx organiziran prijevoz, i
- na ime naknade troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte. Ako radnik xxxx xx stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza,
Trošak prijevoza ne treba evidentirati u obračunu plaće, ako se u smislu poreznih propisa ne smatra primitkom. Naime, člankom 3. stavkom 1. alinejom 7 Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine propisano je da u obračunskom listiću plaće moraju biti, među ostalim, iskazani
„ostali propisani, utvrđeni ili ugovoreni dodaci i primici“. Ako se trošak prijevoza, xxxxx, u poreznom smislu ne smatra primitkom (a xxxx xx, koliko je poznato, uvijek), ne treba ga iskazivati u obračunu plaće.
Ako se trošak prijevoza na posao i s posla ne smatra primitkom, xxxxx, sastavnim dijelom plaće, a iskaže ga se u obračunskom listiću, ali ga poslodavac radniku ne isplati, postavlja se pitanje može xx xx radnik prisilno naplatiti putem obračunskog listića.
Vezano uz to postoji stajalište sudske prakse: „U odnosu na trošak prijevoza, obračun plaće ne može se smatrati ovršnom ispravom“. Naime, Odluka Županijskog suda u Varaždinu, Gž-602/10-2 od 1. lipnja 2010. utvrđuje „ … odredbom čl. 85 st. 3 ZR izričito je određeno da obračun plaće
(naknade plaće ili otpremnine)predstavlja ovršnu ispravu. Točno je da je u priloženim obračunima plaća naznačen iznos troškova prijevoza na posao, međutim, radi se o materijalnom pravu radnika koje ne predstavlja sastavni dio plaće, niti se može smatrati plaćom, pa se u odnosu na trošak prijevoza niti obračun plaće ne može smatrati ovršnom ispravom u smislu odredbe čl. 83.a. st. 3.
ZR-a.“
NAKNADA ZA PRIJEVOZ
Člankom 00. xx. 1. Kolektivnog ugovora utvrđeno xx xx xxxxxx ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom. Ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji omogućava radniku redovit dolazak na posao i odlazak s posla, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini cijene karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran. U slučaju kada postoji mogućnost kupnje godišnje karte, radnik ima pravo na godišnju kartu ako mu je to povoljnije, ili na 1/11 cijene godišnje karte koja se isplaćuje svakog mjeseca u godini.
Ukoliko nema mogućnosti kupnje godišnje karte, već samo mjesečne karte, radnik koji stanuje više od 1 km od mjesta rada, ima pravo na mjesečnu kartu ako mu je to povoljnije ili pravo na isplatu troškova mjesnog prijevoza u visini cijene mjesečne karte. Radnik koji stanuje na udaljenosti manjoj od 1 km od mjesta xxxx xxx pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u visini 1/11 cijene godišnje karte ZET-a (gradskog prijevoza u Zagrebu).
Nadalje, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ako je mjesto stanovanja udaljeno do 100 km od mjesta rada.
Ako radnik xxxx xx stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se kumulativno u visini troškova i mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza (čl. 00. xx. 7. i st. 10.) Zaključak br. 78. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU utvrđuje da radnik koji stanuje izvan sjedišta ustanove ostvaruje pravo na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza sukladno članku 79. Kolektivnog ugovora (isto je ugovoreno i čl. 65. st. 7. i 10. Temeljnog kolektivnog ugovora).
Naknada troškova prijevoza isplaćuje se unaprijed i to najkasnije posljednjeg xxxx u mjesecu za idući mjesec (čl. 00. xx. 14.). U slučaju kada radnik izabere da mu se naknada za trošak prijevoza isplaćuje mjesečno jer je to za njega povoljnije, radnik xx xxxxx dostaviti potvrdu ili račun o visini cijene mjesečne karte samo kada se to pravo utvrđuje, a ne svakog mjeseca jer se radi o unaprijed dogovorenoj naknadi troškova.
Temeljem članka 79. st. 15. Kolektivnog ugovora radniku se naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza na posao i s posla ne isplaćuje u slučaju bolovanja dužeg od 42 xxxx. Sukladno Zaključku br. 265. i Zaključku br. 273. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU evidentno je da poslodavac xxxx platiti radniku naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza na posao i s posla u slučaju bolovanja kraćeg od 42 xxxx.
Na zaposlene u zdravstvu istovremeno se primjenjuju i odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a sukladno odredbama Zakona o radu na zaposlene se primjenjuju one odredbe iz oba ugovora kojima se najpovoljnije rješavaju ugovorena prava. Slijedom narečenog, radnik ima pravo izbora između kupnje godišnje karte i mjesečne naknade utvrđene Temeljnim kolektivnim ugovorom.