PROČIŠĆENE VERZIJE
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj.
Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Xxx službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
UGOVOR O FUNKCIONIRANJU EUROPSKE UNIJE
(SL C 202, 7.6.2016., str. 47.)
Sadržava: | ||||
Službeni list | ||||
br. | stranica | datum | ||
Regulation (EU, Euratom) No 741/2012 of the European Parliament and of the Council of 11 August 2012 (*) | ||||
Uredba (EU, Euratom) 2015/2422 Europskog parlamenta i Vijeća od | ||||
Xxxx xx izmijenila:
Xxxx xx ispravio:
►C3 Ispravak, SL C 400, 28.10.2016, str. 1 (2016/C 202/01)
►C4 Ispravak, SL C 59, 23.2.2017, str. 1 (2016/C 202/01)
(*) Ovaj akt nije nikada objavljen na hrvatskome.
PROČIŠĆENE VERZIJE
UGOVOR O FUNKCIONIRANJU EUROPSKE UNIJE
PREAMBULA
NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ BELGIJANACA, PREDSJEDNIK SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE, PREDSJEDNIK FRANCUSKE REPU- BLIKE, PREDSJEDNIK TALIJANSKE REPUBLIKE, NJEZINA KRALJEVSKA VISOST VELIKA VOJVOTKINJA OD LUKSEMBURGA, NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA NIZOZEMSKE, (1)
ODLUČNI DA postave temelje sve tješnje povezane unije među narodima Europe,
ODLUČIVŠI DA osiguraju gospodarski i socijalni napredak svojih država zajed- ničkim djelovanjem na uklanjanju zapreka koje dijele Europu,
POTVRĐUJUĆI kao osnovni cilj svojih nastojanja neprestano poboljšavanje uvjeta xxxxxx x xxxx svojih naroda,
PREPOZNAJUĆI DA uklanjanje postojećih prepreka zahtijeva usklađeno djelo- vanje kako bi se zajamčio stabilan gospodarski razvoj, uravnotežena trgovina i pošteno tržišno natjecanje,
U ŽELJI DA osnaže jedinstvo svojih gospodarstava i osiguraju njihov skladan razvoj smanjivanjem razlika koje postoje među pojedinim regijama i smanjiva- njem zaostalosti regija u nepovoljnijem položaju,
ŽELEĆI zajedničkom trgovinskom politikom doprinijeti postupnom ukidanju ograničenja u međunarodnoj trgovini,
U NAMJERI DA potvrde solidarnost koja veže Europu i prekomorske zemlje te želeći, u skladu s načelima Povelje Ujedinjenih naroda, osigurati razvoj njihovog blagostanja,
ODLUČNI DA ovakvim udruživanjem svojih resursa očuvaju i ojačaju mir i slobodu te pozivajući ostale xxxxxx Europe koji dijele njihove ideale da im se pridruže u njihovim nastojanjima,
ČVRSTO ODLUČIVŠI promicati razvoj najviše moguće razine znanja za svoje xxxxxx putem širokog pristupa obrazovanju i njegovim neprestanim osuvremenjivanjem,
ODREDILI su u tu svrhu kao svoje opunomoćenike:
(lista opunomoćenika ne reproducira se)
KOJI SU SE, razmijenivši svoje punomoći, za koje je utvrđeno da su u valjanom i propisanom obliku, sporazumjeli kako slijedi:
(1) Republika Bugarska, Češka Republika, Kraljevina Danska, Republika Esto- nija, Irska, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Republika Hrvatska, Republika Xxxxx, Republika Latvija, Republika Litva, Mađarska, Republika Malta, Republika Austrija, Republika Poljska, Portugalska Republika, Rumunjska, Republika Slovenija, Slovačka Republika, Republika Finska, Kraljevina Švedska i Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske od tada su postale članice Europske unije.
NAČELA
Članak 1.
1. Ovim se Ugovorom uređuje funkcioniranje Unije te se utvrđuju područja, razgraničenje i aranžmani za izvršavanje njezinih nadležnosti.
2. Ovaj Ugovor i Ugovor o Europskoj uniji Ugovori su na kojima se temelji Unija. Na ova se dva Ugovora, koja imaju istu pravnu snagu, upućuje kao na "Ugovore".
GLAVA I.
KATEGORIJE I PODRUČJA NADLEŽNOSTI UNIJE
Članak 2.
►C2 1. Xxxx xx Ugovorima Uniji u određenom području dodijeljena isključiva nadležnost, ◄ samo Unija može donositi i usvajati pravno obvezujuće akte, dok države članice to mogu činiti samostalno samo ako ih za to ovlasti Unija ili u svrhu provedbe akata Unije.
2. Xxxx xx Ugovorima Uniji u određenom području dodijeljena nadležnost koju ona dijeli s državama članicama, pravno obvezujuće akte u xxx području mogu donositi i usvajati Unija i države članice. Države članice svoju nadležnost izvršavaju u onoj mjeri u kojoj Unija ne izvršava svoju nadležnost. Države članice svoju nadležnost ponovno izvršavaju u mjeri u kojoj je Unija odlučila prestati izvršavati svoju nadležnost.
3. Države članice koordiniraju svoje ekonomske politike i politike zapošljavanja u skladu s aranžmanima predviđenima ovim Ugovorom, za čije je utvrđivanje nadležna Unija.
4. Unija je u skladu s odredbama Ugovora o Europskoj uniji nadležna za utvrđivanje i provedbu zajedničke vanjske i sigurnosne politike, uključujući i postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike.
5. U određenim područjima i pod uvjetima utvrđenima u Ugovorima, Unija je nadležna za provođenje djelovanja xxxx je cilj podupiranje, usklađivanje ili dopunjavanje djelovanja država članica, bez da xxxxxx zamjenjuje njihovu nadležnost u xxx područjima.
Pravno obvezujući akti Unije, usvojeni na temelju odredaba Ugovorâ, koji se odnose na ta područja ne smiju uključivati usklađivanje zakona ili propisa država članica.
6. Opseg i aranžmani izvršavanja nadležnosti Unije utvrđuju se odredbama Ugovorâ koje se odnose na svako područje.
1. Unija ima isključivu nadležnost u sljedećim područjima:
(a) carinskoj uniji;
(b) utvrđivanju pravila o tržišnom natjecanju potrebnih za funkcioni- ranje unutarnjeg tržišta;
(c) monetarnoj politici za države članice xxxx xx valuta euro;
(d) očuvanju morskih bioloških resursa u okviru zajedničke ribarstvene politike;
(e) zajedničkoj trgovinskoj politici.
2. Unija ima i isključivu nadležnost za sklapanje međunarodnog sporazuma xxxx xx njegovo sklapanje predviđeno zakonodavnim aktom Unije ili ako je takav sporazum potreban kako bi Uniji omogućio izvršavanje njezine unutarnje nadležnosti ili u mjeri u kojoj bi njegovo sklapanje moglo utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg.
Članak 4.
1. Unija nadležnost dijeli s državama članicama ako joj je Ugovorima dodijeljena nadležnost koja se ne odnosi na područja iz članaka 3. i 6.
2. Podijeljena nadležnost između Unije i država članica primjenjuje se u sljedećim glavnim područjima:
(a) unutarnjem tržištu;
(b) socijalnoj politici za aspekte utvrđene u ovom Ugovoru;
(c) ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji;
(d) poljoprivredi i ribarstvu, osim očuvanja morskih bioloških resursa;
(e) okolišu;
(f) zaštiti potrošača;
(g) prometu;
(h) transeuropskim mrežama;
(i) energetici;
(j) području slobode, sigurnosti i pravde;
(k) zajedničkoj brizi za sigurnost u pitanjima javnog zdravstva, za aspekte utvrđene u ovom Ugovoru.
3. U područjima istraživanja, tehnološkog razvoja i svemira, Unija je nadležna za provođenje aktivnosti, posebice za utvrđivanje i provedbu programâ; međutim, izvršavanje te nadležnosti ne smije države članice sprečavati u izvršavanju njihove nadležnosti.
4. U područjima razvojne suradnje i humanitarne pomoći, Unija je nadležna za provođenje aktivnosti i zajedničke politike; međutim, izvršavanje te nadležnosti ne smije države članice sprečavati u izvrša- vanju njihove nadležnosti.
Članak 5.
1. Države članice koordiniraju svoje ekonomske politike unutar Unije. U tu svrhu Vijeće usvaja mjere, posebice osnovne smjernice za te politike.
Posebne se odredbe primjenjuju na države članice xxxx xx valuta euro.
2. Unija poduzima mjere za osiguranje koordiniranja politika zapo- šljavanja država članica, posebice utvrđivanjem smjernica za te politike.
3. Unija može poduzimati inicijative kako bi osigurala koordinaciju socijalnih politika država članica.
Članak 6.
Unija je nadležna za poduzimanje djelovanja kojima se podupiru, koor- diniraju ili dopunjuju djelovanja država članica. Na europskoj se razini takvo djelovanje odnosi na sljedeća područja:
(a) zaštitu i poboljšanje zdravlja ljudi;
(b) industriju;
(c) kulturu;
(d) turizam;
(e) obrazovanje, strukovno obrazovanje, mlade i sport;
(f) civilnu zaštitu;
(g) administrativnu suradnju.
GLAVA II.
ODREDBE KOJE IMAJU OPĆU PRIMJENU
Članak 7.
Unija osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući xxxxxx u obzir sve svoje ciljeve i u skladu s načelom dodjeljivanja ovlasti.
(bivši članak 3. stavak 2. UEZ-a) (1)
U svim svojim aktivnostima Unija teži uklanjanju nejednakosti i promi- canju ravnopravnosti između muškaraca i žena.
Članak 9.
Pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti, Unija uzima u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapošljavanja, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv društvene isključe- xxxxx xx visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi.
Članak 10.
Pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti, Unija je usmje- xxxx xxxxx protiv diskriminacije na temelju spola, rase, ►C2 etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, ◄ dobi ili spolne orijentacije.
Članak 11.
(bivši članak 6. UEZ-a)
Zahtjevi u pogledu zaštite okoliša moraju se uključiti u utvrđivanje i provedbu politika i aktivnosti Unije, posebice s ciljem promicanja održivog razvoja.
Članak 12.
(bivši članak 153. stavak 2. UEZ-a)
Zahtjevi zaštite potrošača uzimaju se u obzir pri utvrđivanju i provedbi ostalih politika i aktivnosti Unije.
Članak 13.
U oblikovanju i provedbi politika Zajednice u području poljoprivrede, ribarstva, prijevoza, unutarnjeg tržišta, istraživanja i tehnološkog razvoja te istraživanja svemira, Zajednica i države članice, budući da su živo- tinje čuvstvena bića, punu pažnju posvećuju zahtjevima za dobrobit životinja, istovremeno poštujući zakonodavne i druge odredbe te običaje država članica, posebno u odnosu na vjerske obrede, kulturne tradicije i regionalnu baštinu.
(1) Ova su upućivanja samo indikativne naravi. Za detaljnije informacije, vidjeti tablice ekvivalenata između stare i nove numeracije Ugovorâ.
(bivši članak 16. UEZ-a)
Ne dovodeći u pitanje članak 4. Ugovora o Europskoj uniji ili članke 93., 106. i 107. ovog Ugovora, a s obzirom na značenje koje usluge od općeg gospodarskog interesa imaju kao dio zajedničkih vrijednosti Unije, kao i na njihovu ulogu u promicanju socijalne i teritorijalne kohezije, Unija i države članice, svaka u okviru svojih ovlasti i u okviru područja primjene Ugovorâ, vode računa o tome da se takve usluge odvijaju na temelju načela i uvjeta, osobito gospodarskih i financijskih, koji im omogućuju ispunjavanje njihovih zadataka. Europski parlament i Vijeće, uredbama, u skladu s redovnim zakonoda- vnim postupkom utvrđuju ta načela i postavljaju te uvjete, ne dovodeći xxxxxx u pitanje nadležnost država članica da, u skladu s Ugovorima pružaju, naručuju i financiraju takve usluge.
Članak 15.
(bivši članak 255. UEZ-a)
1. Institucije, tijela, uredi i agencije Unije, radi promicanja dobrog upravljanja i osiguranja sudjelovanja civilnog društva, pri svome radu koliko je god to moguće poštuju načelo otvorenosti djelovanja.
2. Europski parlament zasjeda javno, kao i Vijeće kada razmatra i glasuje o nacrtu zakonodavnog akta.
3. Svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi članici ima pravo pristupa dokumentima institucija, tijela, xxxxx i agencija Unije neovisno o njihovu mediju, podložno načelima i uvjetima koji se utvrđuju u skladu s ovim stavkom.
Opća načela i ograničenja na temelju javnog ili privatnog interesa koji uređuju pravo na pristup dokumentima utvrđuje Vijeće uredbama, odlu- čujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.
Svaka od institucija, tijela, xxxxx ili agencija osigurava transparentnost svojih postupanja i u svojem poslovniku utvrđuje posebne odredbe u vezi s pristupom svojim dokumentima u skladu s uredbama iz drugog podstavka.
Sud Europske unije, Europska središnja banka i Europska investicijska banka podliježu odredbama ovog stavka samo kada obavljaju svoje administrativne zadaće.
▼C2
Europski parlament i Vijeće osiguravaju objavljivanje dokumenata koji se odnose na zakonodavne postupke pod uvjetima utvrđenima uredbama iz drugog podstavka.
(bivši članak 286. UEZ-a)
1. Svatko ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka.
2. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom, utvrđuju pravila o zaštiti pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te u državama članicama kada obavljaju svoje aktivnosti u području primjene prava Unije i pravila o slobodnom kretanju takvih podataka. Poštovanje tih pravila podliježe nadzoru neovisnih tijela.
Pravila usvojena na temelju ovog članka ne dovode u pitanje posebna pravila utvrđena u članku 39. Ugovora o Europskoj uniji.
Članak 17.
1. Unija poštuje i ne dovodi u pitanje status koji na temelju nacio- nalnog prava imaju crkve i vjerske udruge ili zajednice u državama članicama.
2. Unija jednako poštuje status koji na temelju nacionalnog prava imaju svjetonazorske i nekonfesionalne organizacije.
3. Priznajući njihov identitet i njihov specifični doprinos, Unija održava otvoren, transparentan i redovit dijalog s xxx crkvama i organizacijama.
DIO DRUGI
NEDISKRIMINACIJA I GRAĐANSTVO UNIJE
Članak 18.
(bivši članak 12. UEZ-a)
Unutar područja primjene Ugovorâ i ne dovodeći u pitanje bilo koju njihovu posebnu odredbu, zabranjena je svaka diskriminacija na temelju državljanstva.
Odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, Europski parlament i Vijeće mogu donijeti pravila za zabranu takve diskriminacije.
Članak 19.
(bivši članak 13. UEZ-a)
1. Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe Ugovorâ, Vijeće može u okviru nadležnosti koje su Ugovorima dodijeljene Uniji, odlučujući jednoglasno u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i uz pret- hodnu suglasnost Europskog parlamenta, poduzeti odgovarajuće radnje radi suzbijanja diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.
2. Odstupajući od stavka 1., Europski parlament i Vijeće odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom mogu usvojiti temeljna načela za poticajne mjere Unije, isključujući svako usklađivanje zakona i propisa država članica, da bi poduprli djelovanje država članica u ostvarivanju ciljeva iz stavka 1.
Članak 20.
(bivši članak 17. UEZ-a)
1. Ovime se ustanovljuje građanstvo Unije. Svaka osoba koja ima državljanstvo neke države članice građanin je Unije. Građanstvo Unije dodaje se nacionalnom državljanstvu i ne zamjenjuje ga.
2. Građani Unije uživaju prava i podliježu dužnostima predviđenima Ugovorima. Oni, između ostalog, imaju:
(a) pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica;
(b) pravo da glasuju i budu birani na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u državi članici u kojoj imaju boravište, pod istim uvjetima kao i državljani te države;
(c) pravo, na državnom području treće zemlje u kojoj država članica xxxx xx državljani nema svoje predstavništvo, na zaštitu xx xxxxxx diplomatskih i konzularnih tijela bilo koje države članice, pod istim uvjetima kao i državljani te države;
(d) pravo na podnošenje peticije Europskom parlamentu, pravo na obra- ćanje Europskom ombudsmanu te na obraćanje institucijama i savje- todavnim tijelima Unije na bilo kojem jeziku Ugovorâ te pravo na odgovor na istom jeziku.
Ta se prava ostvaruju u skladu s uvjetima i ograničenjima utvrđenima Ugovorima i mjerama usvojenima na temelju tih Ugovora.
Članak 21.
(bivši članak 18. UEZ-a)
1. Svaki građanin Unije ima pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, podložno ograničenjima i uvjetima utvrđenima u Ugovorima i u mjerama usvojenima radi njihove provedbe.
2. Ako se pokaže da je potrebno djelovanje Unije za ostvarenje tog cilja, a Ugovori ne predviđaju potrebne ovlasti, Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, mogu usvojiti odredbe radi olakšavanja ostvarivanja prava iz stavka 1.
3. Radi istih ciljeva kao što su oni iz stavka 1. i ako se Ugovorima ne predviđaju potrebne ovlasti, Vijeće u skladu s posebnim zakonoda- vnim postupkom može usvojiti mjere koje se odnose na socijalnu sigur- nost ili socijalnu zaštitu. Vijeće odlučuje jednoglasno nakon savjeto- vanja s Europskim parlamentom.
Članak 22.
(bivši članak 19. UEZ-a)
1. Svaki građanin Unije koji boravi u nekoj državi članici xxxx nije državljanin, ima u toj državi članici aktivno i pasivno biračko pravo na lokalnim izborima, pod jednakim uvjetima kao i državljani te države. Navedeno pravo ostvaruje se podložno detaljnim aranžmanima koje Vijeće, odlučujući jednoglasno u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, xxxxxx; ti aranžmani mogu predviđati odstupanja ako tako nalažu problemi svoj- stveni određenoj državi članici.
2. Ne dovodeći u pitanje članak 223. stavak 1. i odredbe donesene radi njegove provedbe, svaki građanin Unije koji boravi u nekoj državi članici xxxx nije državljanin, ima u toj državi članici aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament, pod jednakim uvje- xxxx xxx i državljani te države. Navedeno pravo ostvaruje se podložno detaljnim aranžmanima koje Vijeće, odlučujući jednoglasno u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom,xxxxxx; ti aranžmani mogu predviđati odstupanja ako tako nalažu problemi svojstveni određenoj državi članici.
Članak 23.
(bivši članak 20. UEZ-a)
Svaki građanin Unije na državnom području treće zemlje u kojoj država članica xxxx je on državljanin nema predstavništvo, ima pravo na zaštitu xx xxxxxx diplomatskih ili konzularnih tijela bilo koje države članice, pod istim uvjetima kao i državljani te države. Države članice usvajaju potrebne odredbe i započinju međunarodne pregovore potrebne za osiguranje navedene zaštite.
Vijeće, odlučujući u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, može donijeti direktive o utvrđivanju mjera za koordiniranje i suradnju potrebnih da se ta zaštita olakša.
Članak 24.
(bivši članak 21. UEZ-a)
Europski parlament i Vijeće, uredbama, u skladu s redovnim zakonoda- vnim postupkom, usvajaju odredbe za postupke i uvjete potrebne za inicijativu građana u smislu članka 11. Ugovora o Europskoj uniji, uključujući minimalni broj država članica iz kojih ti građani moraju dolaziti.
Svaki građanin Unije ima pravo podnošenja peticije Europskom parla- mentu u skladu s člankom 227.
Svaki građanin Unije može se obratiti Europskom ombudsmanu imeno- vanom u skladu s člankom 228.
Svaki se građanin Unije može pisanim putem obratiti bilo kojoj insti- tuciji ili tijelu iz ovog članka ili iz članka 13. Ugovora o Europskoj uniji na jednom od jezika navedenih u članku 55. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji i dobiti odgovor na xxx istom jeziku.
Članak 25.
(bivši članak 22. UEZ-a)
Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o primjeni odredaba ovog dijela svake tri godine. U xxx se izvješću uzima u obzir razvoj Unije.
Na xxx temeljima, ne dovodeći u pitanje ostale odredbe Ugovorâ, Vijeće, odlučujući jednoglasno u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta, može donijeti odredbe radi jačanja ili dopune prava navedenih u članku 20. stavku 2. Te odredbe stupaju na snagu nakon što ih sve države članice odobre u skladu sa svojim ustavnim odredbama.
DIO TREĆI
POLITIKE I UNUTARNJA DJELOVANJA UNIJE
GLAVA I.
UNUTARNJE TRŽIŠTE
Članak 26.
(bivši članak 14. UEZ-a)
1. Unija usvaja mjere s ciljem uspostave ili osiguranja funkcioniranja unutarnjeg tržišta, u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovorâ.
2. Unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem se slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala osigurava u skladu s odredbama Ugovorâ.
3. Vijeće, na prijedlog Komisije, određuje smjernice i uvjete potrebne kako bi se osigurao ravnomjeran napredak u svim odnosnim sektorima.
(bivši članak 15. UEZ-a)
Prilikom sastavljanja svojih prijedloga radi ostvarivanja ciljeva odre- đenih člankom 26., Komisija uzima u obzir koliko xx xxxxxx određena gospodarstva s obzirom na razlike u stupnju razvoja morati uložiti za uspostavu unutarnjeg tržišta, te može predložiti odgovarajuće odredbe.
Ako te odredbe poprime oblik odstupanja, moraju biti privremene naravi i smiju uzrokovati tek najmanji mogući poremećaj funkcioniranja unutarnjeg tržišta.
GLAVA II.
SLOBODNO KRETANJE ROBE
Članak 28.
(bivši članak 23. UEZ-a)
1. Unija ►C2 uključuje carinsku uniju ◄ koja obuhvaća cjelo- kupnu trgovinu robom i među državama članicama uključuje zabranu uvoznih i izvoznih carina te svih davanja s istovrsnim učinkom, kao i donošenje zajedničke carinske tarife u njihovim odnosima s trećim zemljama.
2. Odredbe iz članka 30. i poglavlja 3. xxx xxxxx primjenjuju se na proizvode podrijetlom iz država članica i na proizvode iz trećih zemalja koji su u slobodnom prometu u državama članicama.
Članak 29.
(bivši članak 24. UEZ-a)
Smatra se da su proizvodi iz treće zemlje u slobodnom prometu u nekoj državi članici ako je udovoljeno svim uvoznim formalnostima i ako su u toj državi članici naplaćene sve propisane carine ili davanja s istovrsnim učinkom te ako za takve proizvode nije iskorištena povlastica potpunog ili djelomičnog povrata takvih carina ili davanja.
POGLAVLJE 1.
CARINSKA UNIJA
Članak 30.
(bivši članak 25. UEZ-a)
Među državama članicama zabranjene su uvozne i izvozne carine te davanja s istovrsnim učinkom. Ta se zabrana odnosi i na carine fiskalne naravi.
(bivši članak 26. UEZ-a)
Vijeće, na prijedlog Komisije, utvrđuje stope zajedničke carinske tarife.
Članak 32.
(bivši članak 27. UEZ-a)
U izvršavanju zadaća koje su joj povjerene na temelju ovog poglavlja, Komisija se rukovodi:
(a) potrebom promicanja trgovine između država članica i trećih zemalja;
(b) razvojem uvjeta tržišnog natjecanja unutar Unije, u mjeri u kojoj ono vodi do poboljšanja konkurentske sposobnosti poduzetnikâ;
(c) zahtjevima Unije s obzirom na opskrbu sirovinama i poludovršenom robom; u xxx smislu Komisija vodi brigu da se izbjegne naruša- vanje uvjeta tržišnog natjecanja među državama članicama u pogledu dovršene robe;
(d) potrebom izbjegavanja ozbiljnih poremećaja u gospodarstvima država članica i osiguravanja racionalnog razvoja proizvodnje i rasta potrošnje unutar Unije.
POGLAVLJE 2.
CARINSKA SURADNJA
Članak 33.
(bivši članak 135. UEZ-a)
Odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, Europski parlament i Vijeće unutar područja primjene Ugovorâ poduzimaju mjere za jačanje carinske suradnje među državama članicama te između njih i Komisije.
POGLAVLJE 3.
ZABRANA KOLIČINSKIH OGRANIČENJA MEĐU DRŽAVAMA ČLANICAMA
Članak 34.
(bivši članak 28. UEZ-a)
Količinska ograničenja uvoza i sve mjere s istovrsnim učinkom zabra- njeni su među državama članicama.
(bivši članak 29. UEZ-a)
Količinska ograničenja izvoza i sve mjere s istovrsnim učinkom zabra- njeni su među državama članicama.
Članak 36.
(bivši članak 30. UEZ-a)
Odredbe članaka 34. i 35. ne isključuju zabrane ili ograničenja uvoza, izvoza ili provoza robe koji su opravdani razlozima javnog morala, javnog poretka ili javne sigurnosti; zaštite zdravlja i života ljudi, živo- tinja ili biljaka; zaštite nacionalnog blaga umjetničke, povijesne ili arheološke vrijednosti; ili zaštite industrijskog i trgovačkog vlasništva. Međutim, te zabrane ili ograničenja ne smiju biti sredstvo proizvoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničivanja trgovine među državama članicama.
Članak 37.
(bivši članak 31. UEZ-a)
1. Države članice prilagođavaju sve državne monopole komercijalne naravi kako bi se osiguralo da među državljanima država članica ne postoji diskriminacija u pogledu uvjeta nabave i prodaje robe.
Odredbe ovog članka primjenjuju se na svako tijelo putem kojeg država članica de iure ili de facto, bilo neposredno ili posredno, nadzire, odre- đuje ili osjetno utječe na uvoz ili izvoz među državama članicama. Ove se odredbe na isti način primjenjuju i na monopole koje je država prenijela na druge.
2. Države članice suzdržavaju se od uvođenja bilo koje nove mjere xxxx xx protivna načelima utvrđenima stavkom 1. ili koja ograničuje područje primjene članaka koji se odnose na zabranu carina i količin- skih ograničenja među državama članicama.
3. Ako državni monopol komercijalne naravi sadrži neko pravilo utvrđeno kako bi se olakšala prodaja poljoprivrednih proizvoda ili ostvarivanje najboljeg xxxxxxx xx njih, pri primjeni pravila iz ovog članka potrebno je poduzeti korake radi osiguranja jednake zaštite zapo- šljavanja i životnog standarda dotičnih proizvođača.
GLAVA III.
POLJOPRIVREDA I RIBARSTVO
Članak 38.
(bivši članak 32. UEZ-a)
1. Unija utvrđuje i provodi zajedničku poljoprivrednu i ribarstvenu politiku.
Unutarnje tržište obuhvaća poljoprivredu, ribarstvo i trgovinu poljopri- vrednim proizvodima. „Poljoprivredni proizvodi” su plodovi zemlje, proizvodi stočarstva i ribarstva te proizvodi prvog stupnja prerade nepo- sredno vezani uz te proizvode. Kada se upućuje na zajedničku poljo- privrednu politiku ili poljoprivredu te kada se rabi izraz „poljoprivred- ni”, podrazumijeva se da se to odnosi i na ribarstvo, uzimajući u obzir posebne značajke tog sektora.
2. Osim ako je člancima od 39. do 44. drukčije predviđeno, pravila utvrđena radi uspostave i funkcioniranja unutarnjeg tržišta primjenjuju se i na poljoprivredne proizvode.
3. Proizvodi na koje se odnose odredbe članaka od 39. do 44. xxxx- xxxx su u Prilogu I.
4. Djelovanje i razvoj unutarnjeg tržišta za poljoprivredne proizvode xxxx biti popraćeno utvrđivanjem zajedničke poljoprivredne politike.
Članak 39.
(bivši članak 33. UEZ-a)
1. Ciljevi su zajedničke poljoprivredne politike sljedeći:
(a) povećati poljoprivrednu produktivnost promicanjem tehničkog napretka i osiguranjem racionalnog razvoja poljoprivredne proizvo- dnje te optimalnog korištenja čimbenika proizvodnje, osobito radne snage;
(b) na xxx xxxxx osigurati primjeren životni standard poljoprivrednog stanovništva, osobito povećanjem osobne zarade osoba koje se bave poljoprivredom;
(c) stabilizirati tržišta;
(d) osigurati dostupnost opskrbe;
(e) pobrinuti xx xx xxxx dođe do potrošača po razumnim cijenama.
2. Pri osmišljavanju zajedničke poljoprivredne politike i posebnih metoda njezine primjene, vodi se računa o:
(a) posebnoj naravi poljoprivredne djelatnosti, koja proizlazi iz soci- jalne strukture poljoprivrede te iz strukturnih i prirodnih razlika među različitim poljoprivrednim regijama;
(b) potrebi postupnog izvršenja odgovarajućih prilagodbi;
(c) činjenici da poljoprivreda u državama članicama predstavlja sektor koji xx xxxx povezan s gospodarstvom u cjelini.
Članak 40.
(bivši članak 34. UEZ-a)
1. Radi ostvarivanja ciljeva određenih člankom 39. uspostavlja se zajednička organizacija poljoprivrednih tržišta.
Ovisno o vrsti proizvoda, ta organizacija poprima jedan od sljedećih oblika:
(a) zajednička pravila o tržišnom natjecanju;
(b) obvezna koordinacija različitih organizacija nacionalnih tržišta;
(c) organizacija europskog tržišta.
2. Zajednička organizacija uspostavljena u skladu sa stavkom 1. može uključivati sve mjere potrebne za ostvarivanje ciljeva određenih člankom 39., osobito reguliranje cijena, potporu proizvodnji i prodaji različitih proizvoda, sustave skladištenja i prijenosa, kao i zajedničke mehanizme stabiliziranja uvoza ili izvoza.
Zajednička organizacija ograničena je na ostvarivanje ciljeva određenih člankom 39. i isključuje svaku diskriminaciju između proizvođača ili potrošača unutar Unije.
Svaka zajednička politika cijena temelji se na zajedničkim kriterijima i jedinstvenim metodama izračunavanja.
3. Kako bi se zajedničkoj organizaciji iz stavka 1. omogućilo ostva- rivanje njezinih ciljeva, mogu se osnovati jedan ili više fondova za smjernice i jamstva u poljoprivredi.
Članak 41.
(bivši članak 35. UEZ-a)
Radi ostvarivanja ciljeva određenih člankom 39., u okviru zajedničke poljoprivredne politike mogu se predvidjeti sljedeće mjere:
(a) učinkovito koordiniranje xxxxxx u područjima strukovnog osposob- ljavanja, istraživanja i širenja znanja o poljoprivredi; navedeno može obuhvaćati i zajedničko financiranje projekata ili institucija;
(b) zajedničke mjere za promicanje potrošnje određenih proizvoda.
Članak 42.
(bivši članak 36. UEZ-a)
Odredbe poglavlja koje se odnosi na pravila o tržišnom natjecanju primjenjuju se na proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima samo u onoj mjeri koju utvrde Europski parlament i Vijeće u okviru članka 43. stavka 2. i u skladu s postupkom utvrđenim xxx člankom, uzimajući u obzir ciljeve određene člankom 39.
Vijeće na prijedlog Komisije može odobriti dodjeljivanje potpore:
(a) za zaštitu poduzetnika koji su zbog strukturnih ili prirodnih uvjeta u nepovoljnijem položaju;
(b) u okviru programâ gospodarskog razvoja.
Članak 43.
(bivši članak 37. UEZ-a)
1. Komisija podnosi prijedloge za razradu i provedbu zajedničke poljoprivredne politike, uključujući i prijedloge za zamjenu nacionalnih organizacija jednim od oblika zajedničke organizacije predviđenih u članku 40. stavku 1., kao i prijedloge za provedbu mjera pobliže odre- đenih ovom glavom.
U xxx se prijedlozima vodi računa o međuovisnosti poljoprivrednih pitanja navedenih u ovoj glavi.
2. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, uspostavljaju zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta predviđenu u članku 40. stavku 1. te utvrđuju ostale odredbe potrebne za provođenje ciljeva zajedničke poljoprivredne politike i zajedničke ribarstvene politike.
3. Vijeće na prijedlog Komisije usvaja mjere o utvrđivanju cijena, nameta, potpora i količinskih ograničenja te o utvrđivanju i raspodjeli mogućnosti ribolova.
4. U skladu sa stavkom 2., nacionalne organizacije tržišta mogu se zamijeniti zajedničkom organizacijom predviđenom u članku 40. stavku
1. ako:
(a) zajednička organizacija državama članicama koje se protive ovoj mjeri i koje imaju vlastitu organizaciju za dotičnu proizvodnju nudi jednaku zaštitu zapošljavanja i životnog standarda dotičnih proizvođača, vodeći računa o mogućim prilagodbama, kao i o speci- jalizaciji xxxx xx s vremenom biti potrebna;
(b) takva organizacija osigurava uvjete za trgovinu unutar Unije slične onima koji postoje na nacionalnom tržištu.
5. Ako se zajednička organizacija za određene sirovine uspostavi prije postojanja zajedničke organizacije za odgovarajuće prerađene proizvode, one sirovine koje se koriste za prerađene proizvode namije- njene izvozu u treće zemlje mogu se uvoziti iz zemalja izvan Unije.
(bivši članak 38. UEZ-a)
Ako u nekoj državi članici određeni proizvod podliježe nacionalnoj organizaciji tržišta ili unutarnjim pravilima s istovrsnim učinkom, a koji utječu na konkurentski položaj slične proizvodnje u nekoj drugoj državi članici, države članice primjenjuju kompenzacijsko davanje na uvoz tog proizvoda koji dolazi iz države članice u kojoj takva organi- zacija ili pravila postoje, osim ako ta država primjenjuje kompenza- cijsko davanje na izvoz.
Komisija određuje iznos tih davanja u visini potrebnoj za uspostavu ravnoteže; xxx xxxx odobriti i druge mjere, čije uvjete i pojedinosti sama utvrđuje.
GLAVA IV.
SLOBODNO KRETANJE OSOBA, USLUGA I KAPITALA
POGLAVLJE 1.
RADNICI
Članak 45.
(bivši članak 39. UEZ-a)
1. Xxxxxxx kretanja radnika osigurava se unutar Unije.
2. Xx xxxxxxx kretanja podrazumijeva ukidanje svake diskriminacije na temelju državljanstva među radnicima iz država članica u vezi sa zapošljavanjem, primicima xx xxxx i ostalim uvjetima rada i zapošljava- nja.
3. Podložno ograničenjima koja su opravdana razlozima javnog pore- tka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja, xx xxxxxxx podrazumijeva pravo na:
(a) prihvaćanje stvarno učinjenih ponuda za zaposlenje;
(b) slobodno kretanje unutar državnog područja država članica u tu svrhu;
(c) boravak u državi članici radi zapošljavanja sukladno odredbama koje uređuju zapošljavanje državljana te države utvrđenih zakonom i ostalim propisima;
(d) ostanak na državnom području države xxxxxxx xxxxx prestanka zaposlenja u toj državi, pod uvjetima sadržanima u uredbama koje sastavlja Komisija.
4. Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na zapošljavanje u javnim službama.
(bivši članak 40. UEZ-a)
Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonoda- vnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, donose direktive ili uredbe kojima se određuju mjere potrebne za ostvarivanje slobode kretanja radnika xxxx xx utvrđeno člankom 45., a osobito:
(a) osiguravanjem bliske suradnje među nacionalnim službama za zapo- šljavanje;
(b) ukidanjem administrativnih postupaka i praksi te rokova propisanih za pristup slobodnim radnim mjestima, bilo da proizlaze iz nacio- nalnog zakonodavstva, bilo iz prethodno sklopljenih sporazuma među državama članicama, a čije bi zadržavanje predstavljalo prepreku liberalizaciji kretanja radnika;
(c) ukidanjem svih propisanih rokova i drugih ograničenja predviđenih nacionalnim zakonodavstvom ili prethodno sklopljenim sporazu- mima među državama članicama, kojima se radnicima iz drugih država članica nameću uvjeti u vezi sa slobodnim izborom zapo- slenja, a koji su različiti od uvjeta koji se postavljaju radnicima dotične države;
(d) uspostavom odgovarajućih mehanizama za povezivanje ponuda i molba za zapošljavanje te za lakše postizanje ravnoteže između ponude i potražnje na tržištu rada, na način kojim bi se izbjeglo ozbiljno ugrožavanje životnog standarda i stupnja zaposlenosti u različitim regijama i industrijskim granama.
Članak 47.
(bivši članak 41. UEZ-a)
U okviru zajedničkog programa, države članice potiču razmjenu mladih radnika.
Članak 48.
(bivši članak 42. UEZ-a)
Europski parlament i Vijeće, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, usvajaju mjere u području socijalne sigurnosti nužne za omogućavanje slobode kretanja radnika; u tu svrhu oni uspostavljaju sustav kojim se zaposlenim i samozaposlenim radnicima migrantima i njihovim uzdržavanicima jamči:
(a) zbrajanje ukupnog staža koji se uzima u obzir na temelju zakona različitih zemalja radi stjecanja i zadržavanja prava na naknadu i obračun visine naknade;
(b) isplatu naknada osobama koje imaju boravište na državnom području država članica.
Ako član Vijeća izjavi da bi nacrt zakonodavnog akta iz prvog podstavka mogao utjecati na važne aspekte njegova sustava socijalne sigurnosti, uključujući njegovo područje primjene, troškove ili financijsku strukturu, odnosno da bi mogao utjecati na financijsku ravnotežu tog sustava, može zatražiti da se taj predmet uputi Europskom vijeću. U xxx se slučaju redovni zakonodavni postupak suspendira. Nakon rasprave, Europsko vijeće u roku od četiri mjeseca od te suspen- zije:
(a) vraća nacrt Vijeću koje okončava suspenziju redovnog zakono- davnog postupka; ili
(b) ne poduzima nikakve radnje ili od Komisije traži da podnese novi prijedlog u kojem se slučaju smatra da izvorni prijedlog akta nije usvojen.
POGLAVLJE 2.
PRAVO POSLOVNOG NASTANA
Članak 49.
(bivši članak 43. UEZ-a)
U okviru niže navedenih odredaba, ograničivanje slobode poslovnog nastana državljana jedne države članice na državnom području druge države članice zabranjuje se. Ta se zabrana odnosi i na ograničivanje osnivanja zastupništava, podružnica ili društava kćeri xx xxxxxx držav- ljana bilo koje države članice s poslovnim nastanom na državnom području bilo koje druge države članice.
Xxxxxxx poslovnog nastana uključuje pravo pokretanja i obavljanja djelatnosti kao samozaposlene osobe te pravo osnivanja i upravljanja poduzećima, osobito trgovačkim društvima u smislu drugog stavka članka 54., sukladno uvjetima koje pravo zemlje u kojoj se taj poslovni nastan ostvaruje utvrđuje za svoje državljane, a podložno odredbama poglavlja koje se odnosi na kapital.
Članak 50.
(bivši članak 44. UEZ-a)
1. Za ostvarenje slobode poslovnog nastana s obzirom na određenu djelatnost, Europski parlament i Vijeće donose direktive u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodar- skim i socijalnim odborom.
2. Europski parlament, Vijeće i Komisija izvršavaju dužnosti koje su im povjerene na temelju prethodnih odredaba, a osobito:
(a) načelnim davanjem prednosti djelatnostima kod kojih xxxxxxx poslovnog nastana daje osobito vrijedan doprinos razvoju proizvo- dnje i trgovine;
(b) osiguravanjem bliske suradnje među nadležnim vlastima u državama članicama kako bi se utvrdila konkretna stanja u različitim djelatno- stima unutar Unije;
(c) ukidanjem onih administrativnih postupaka i praksa koje bilo da proizlaze iz nacionalnog zakonodavstva, bilo iz prethodno sklo- pljenih sporazuma među državama članicama, a čije bi zadržavanje moglo predstavljati prepreku slobodi poslovnog nastana;
(d) osiguravanjem da radnici jedne države članice zaposleni na državnom području druge države članice mogu ostati na xxx državnom području radi pokretanja djelatnosti kao samozaposlene osobe ako ispunjavaju pretpostavke koje bi morali ispunjavati da su u tu državu ušli u trenutku kada namjeravaju pokrenuti tu djelatnost;
(e) omogućavanjem državljaninu jedne države članice da stječe i koristi zemljište i građevine na državnom području druge države članice u mjeri u kojoj to nije protivno načelima utvrđenima u članku 39. stavku 2.;
(f) postupnim ukidanjem ograničenja slobode poslovnog nastana u svakoj razmatranoj grani djelatnosti, kako s obzirom na uvjete za osnivanje zastupništava, podružnica ili društava kćeri na državnom području države članice, tako i s obzirom na uvjete za dolazak osoblja iz matičnog poduzeća na upravljačke ili nadzorne položaje u takvim zastupništvima, podružnicama ili društvima kćerima;
(g) usklađivanjem, u mjeri u kojoj je to potrebno, zaštitnih mehanizama koje države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu članka 54. drugog stavka radi zaštite interesa članova i trećih, s ciljem izjednačavanja takvih zaštitnih mehanizama širom Unije;
(h) osiguravanjem da uvjeti poslovnog nastana ne budu narušeni potpo- rama koje dodjeljuju države članice.
Članak 51.
(bivši članak 45. UEZ-a)
Odredbe ovog poglavlja ne primjenjuju se u određenoj državi članici na djelatnosti koje su u toj državi članici, makar i povremeno, povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.
Europski parlament i Vijeće mogu, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, propisati da se odredbe ovog poglavlja ne primjenjuju na određene djelatnosti.
Članak 52.
(bivši članak 46. UEZ-a)
1. Odredbe ovog poglavlja i mjere poduzete na temelju njih ne dovode u pitanje primjenu odredaba utvrđenih u zakonu i ostalim propi- xxxx xxxxxx se za xxxxxx državljane predviđa poseban tretman koji je opravdan razlozima javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja.
2. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom, donose direktive za usklađivanje xxxx navedenih odredaba.
(bivši članak 47. UEZ-a)
1. Radi olakšavanja pokretanja i obavljanja djelatnosti samozapo- slenim osobama, Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, donose direktive za međusobno priznavanje diploma, svjedodžbi i ostalih dokaza o formalnim kvalifi- kacijama i za usklađivanje odredaba utvrđenih zakonom ili drugim propisima država članica o pokretanju i obavljanju djelatnosti samoza- poslenih osoba.
2. U slučaju medicinskih, njima srodnih i farmaceutskih profesija, postupno ukidanje ograničenja ovisi o usklađivanju uvjeta njihovog obavljanja u različitim državama članicama.
Članak 54.
(bivši članak 48. UEZ-a)
Za potrebe ovog poglavlja, trgovačka društva osnovana sukladno pravu neke države članice, a čije se registrirano sjedište, središnja uprava ili glavno mjesto poslovanja nalazi unutar Unije, tretiraju se na isti xxxxx xxx i fizičke osobe koje su državljani država članica.
Pojam „trgovačka društva” znači trgovačka društva koja su osnovana na temelju pravila građanskog ili trgovačkog prava, uključujući i zadruge te ostale pravne osobe uređene javnim ili privatnim pravom, osim onih koje su neprofitne.
Članak 55.
(bivši članak 294. UEZ-a)
U vezi sa sudjelovanjem u kapitalu trgovačkih društava u smislu članka 54., države članice državljanima drugih država članica dodjeljuju isti tretman koji uživaju i njezini vlastiti državljani, ne dovodeći u pitanje primjenu ostalih odredaba Ugovorâ.
POGLAVLJE 3.
USLUGE
Članak 56.
(bivši članak 49. UEZ-a)
U okviru odredaba navedenih u nastavku, zabranjuju se ograničenja slobode pružanja usluga unutar Unije u odnosu na državljane država članica s poslovnim nastanom u državi članici koja nije država osobe kojoj su usluge namijenjene.
Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonoda- vnim postupkom, mogu proširiti primjenu odredaba ovog poglavlja na državljane trećih zemalja koji pružaju usluge i koji imaju poslovni nastan unutar Unije.
(bivši članak 50. UEZ-a)
Uslugama u smislu Ugovorâ smatraju se one „usluge” koje se uobiča- jeno obavljaju uz naknadu, u mjeri u kojoj nisu uređene odredbama koje se odnose na slobodu kretanja robe, kapitala i osoba.
„Usluge” osobito uključuju:
(a) djelatnosti industrijske naravi;
(b) djelatnosti komercijalne naravi;
(c) obrtničke djelatnosti;
(d) djelatnosti slobodnih zanimanja.
Ne dovodeći u pitanje odredbe poglavlja o pravu poslovnog nastana, osoba koja pruža neku uslugu može, u svrhu pružanja te usluge, privre- meno obavljati svoju djelatnost u državi članici u kojoj se usluga pruža, i to prema istim uvjetima koje ta država propisuje za svoje državljane.
Članak 58.
(bivši članak 51. UEZ-a)
1. Xxxxxxx pružanja usluga u području prometa uređena je odred- bama xxxxx koja se odnosi na promet.
2. Liberalizacija bankarskih i osiguravateljskih usluga povezanih s kretanjem kapitala provodi se istodobno s liberalizacijom kretanja kapitala.
Članak 59.
(bivši članak 52. UEZ-a)
1. Kako bi se ►C2 dosegnula liberalizacija ◄ pojedine usluge, Europski parlament i Vijeće u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom donose direktive.
2. U odnosu na direktive iz stavka 1. prednost se, u pravilu, daje onim uslugama koje neposredno utječu na troškove proizvodnje ili čija liberalizacija pomaže promicanju trgovine robom.
(bivši članak 53. UEZ-a)
Države članice nastoje liberalizirati usluge u većem opsegu nego što to zahtijevaju direktive donesene na temelju članka 59. stavka 1. ako im njihovo opće gospodarsko stanje i stanje u dotičnom gospodarskom sektoru to dopuštaju.
U tu svrhu Komisija daje preporuke zainteresiranim državama člani- cama.
Članak 61.
(bivši članak 54. UEZ-a)
Do ukidanja ograničenjâ slobode pružanja usluga, svaka država članica primjenjuje ta ograničenja na sve osobe koje pružaju usluge u smislu članka 56. prvog stavka, bez razlike s obzirom na njihovo državljanstvo ili boravište.
Članak 62.
(bivši članak 55. UEZ-a)
Odredbe članaka od 51. do 54. primjenjuju se na pitanja obuhvaćena ovim poglavljem.
POGLAVLJE 4.
KAPITAL I PLATNI PROMET
Članak 63.
(bivši članak 56. UEZ-a)
1. U okviru odredaba određenih ovim poglavljem, zabranjena su sva ograničenja kretanja kapitala među državama članicama te između država članica i trećih zemalja.
2. U okviru odredaba određenih ovim poglavljem, zabranjena su sva ograničenja u platnom prometu između država članica te između država članica i trećih zemalja.
Članak 64.
(bivši članak 57. UEZ-a)
1. Odredbe članka 63. ne dovode u pitanje primjenu onih ograničenja prema trećim zemljama koja prema nacionalnom pravu ili pravu Unije postoje na xxx 31. prosinca 1993. godine, usvojenih u odnosu na kretanje kapitala u treće zemlje ili iz njih, koje obuhvaća izravna ulaga- nja, uključujući ulaganja u nekretnine, u odnosu na poslovni nastan, pružanje financijskih usluga ili uvrštenje vrijednosnih papira na tržišta kapitala. U pogledu ograničenja koja postoje prema nacionalnom pravu u Bugarskoj, Estoniji i Mađarskoj, mjerodavan je datum 31. prosinca 1999. ►A1 U pogledu ograničenja koja postoje prema nacionalnom pravu u Hrvatskoj mjerodavan je datum 31. prosinca 2002. ◄
3. Neovisno o stavku 2., samo Vijeće, odlučujući u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom može jednoglasno i nakon savje- tovanja s Europskim parlamentom usvojiti mjere koje u pravu Unije predstavljaju korak unatrag xxxx xx riječ o liberalizaciji kretanja kapitala u treće zemlje ili iz njih.
Članak 65.
(bivši članak 58. UEZ-a)
1. Odredbe članka 63. ne dovode u pitanje pravo država članica:
(a) da primjenjuju odgovarajuće odredbe svojeg poreznog prava kojima se pravi razlika između poreznih obveznika koji nisu u istom polo- žaju u pogledu mjesta boravišta ili mjesta ulaganja njihova kapitala;
(b) da poduzimaju sve nužne mjere za sprečavanje povrede nacionalnih zakona i drugih propisa, osobito u području oporezivanja i boni- tetnog nadzora financijskih institucija, odnosno da utvrđuju postupke za prijavu kretanja kapitala radi pribavljanja administra- tivnih ili statističkih podataka ili da poduzimaju mjere koje su opravdane razlozima javnog poretka ili javne sigurnosti.
2. Odredbe ovog poglavlja ne dovode u pitanje primjenjivost ogra- ničenja prava poslovnog nastana koja su u skladu s Ugovorima.
3. Mjere i postupci iz stavaka 1. i 2. ne smiju biti sredstvo proiz- voljne diskriminacije ili prikrivenog ograničenja slobodnog kretanja kapitala i platnog prometa xxxx xx utvrđeno u članku 63.
4. U nedostatku mjera na temelju članka 64. stavka 3. Komisija ili, ako Komisija ne xxxxxx odluku u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva dotične države članice, Vijeće, može donijeti usvojiti odluku u kojoj se navodi da se smatra da su ograničujuće porezne mjere koje je država članica usvojila, a koje se odnose na jednu ili više trećih zemalja, u skladu s Ugovorima u mjeri u kojoj su opravdane jednim od ciljeva Unije te ako su u skladu s pravilnim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta. Vijeće o zahtjevu države članice odlučuje jednoglasno.
(bivši članak 59. UEZ-a)
Kada, u iznimnim okolnostima, kretanje kapitala u treće zemlje ili iz njih prouzroči ili prijeti da će prouzročiti ozbiljne poteškoće u djelo- vanju ekonomske i monetarne unije, Vijeće može, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom, uvesti zaštitne mjere u odnosu na treće zemlje i to tijekom razdoblja koje nije dulje od šest mjeseci, ako su takve mjere nužno potrebne.
GLAVA V.
PODRUČJE SLOBODE, SIGURNOSTI I PRAVDE
POGLAVLJE 1.
OPĆE ODREDBE
Članak 67.
(bivši članak 61. UEZ-a i bivši članak 29. UEU-a)
1. Unija predstavlja područje slobode, sigurnosti i pravde s poštova- njem temeljnih prava i različitih pravnih sustava i tradicija država članica.
2. Osigurava da se osobe pri prijelazu unutarnjih granica ne provje- ravaju i oblikuje zajedničku politiku azila, useljavanja i kontrole vanj- skih granica, koja se temelji na solidarnosti među državama članicama i xxxx xx pravedna prema državljanima trećih zemalja. Za potrebe xxx xxxxx, prema osobama bez državljanstva postupa xx xxx prema držav- ljanima trećih zemalja.
3. Unija nastoji osigurati visoku razinu sigurnosti putem mjera za sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta, rasizma i ksenofobije te mjera za koordinaciju i suradnju policije i pravosudnih tijela te drugih nadležnih tijela, kao i uzajamnim priznavanjem presuda u kaznenim stvarima i, prema potrebi, usklađivanjem kaznenog zakonodavstva.
4. Unija olakšava pristup pravosuđu, posebice putem načela uzajamnog priznavanja sudskih i izvansudskih odluka u građanskim stvarima.
Članak 68.
Europsko vijeće utvrđuje strateške smjernice za zakonodavno i opera- tivno planiranje u području slobode, sigurnosti i pravde.
Nacionalni parlamenti osiguravaju da se u prijedlozima i zakonodavnim inicijativama podnesenima na temelju poglavlja 4. i 5. poštuje načelo supsidijarnosti u skladu s pravilima utvrđenima Protokolom o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.
Članak 70.
Ne dovodeći u pitanje članke 258., 259. i 260., Vijeće može na prije- dlog Komisije usvojiti mjere kojima se utvrđuju aranžmani kojima države članice, u suradnji s Komisijom, provode objektivnu i nepri- stranu ocjenu provedbe politika Unije iz xxx xxxxx xx xxxxxx tijela država članica, posebice radi olakšavanja pune primjene načela uzajamnog priznavanja. O sadržaju i rezultatima te ocjene obavješćuje se Europski parlament i nacionalne parlamente.
Članak 71.
(bivši članak 36. UEU-a)
U okviru Vijeća osniva se stalni odbor kako bi se osiguralo da se unutar Unije promiče i jača operativna suradnja u području unutarnje sigurno- sti. Ne dovodeći u pitanje članak 240. taj odbor olakšava koordinaciju djelovanja nadležnih tijela država članica. U rad tog odbora mogu biti uključeni predstavnici odnosnih tijela, xxxxx i agencija Unije. Europski parlament i nacionalne parlamente obavješćuje xx x xxxx odbora.
Članak 72.
(bivši članak 64. stavak 1. UEZ-a i bivši članak 33. UEU-a)
Ova glava ne utječe na izvršavanje odgovornosti koju države članice imaju u pogledu očuvanja javnog poretka i zaštite unutarnje sigurnosti.
Članak 73.
Države članice mogu među sobom i u okviru svoje odgovornosti uspo- staviti oblike suradnje i koordinacije kakve smatraju primjerenima između nadležnih službi svojih uprava koji su odgovorni za zaštitu nacionalne sigurnosti.
(bivši članak 66. UEZ-a)
Vijeće usvaja mjere radi osiguranja administrativne suradnje među odgovarajućim službama država članica u područjima obuhvaćenima ovom glavom te između tih službi i Komisije. Vijeće odlučuje na prije- dlog Komisije, pridržavajući se članka 76., i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.
Članak 75.
(bivši članak 60. UEZ-a)
Ako je to potrebno radi ostvarivanja ciljeva određenih člankom 67., a povezano sa sprečavanjem i suzbijanjem terorizma i srodnih aktivnosti, Europski parlament i Vijeće, uredbama, u skladu s redovnim zakonoda- vnim postupkom, utvrđuju okvir administrativnih mjera u odnosu na kretanja kapitala i platni promet, kao što su zamrzavanje sredstava, financijske imovine ili ekonomske dobiti koja pripada ili je u vlasništvu ili posjedu fizičkih ili pravnih osoba, skupina ili nedržavnih subjekata.
Vijeće na prijedlog Komisije usvaja mjere za provedbu okvira iz prvog stavka.
Akti iz ovog članka uključuju potrebne odredbe o pravnim jamstvima.
Članak 76.
Akti iz poglavlja 4. i 5. zajedno s mjerama iz članka 74. koje osigura- vaju administrativnu suradnju u područjima obuhvaćenima xxx poglav- ljima usvajaju se:
(a) na prijedlog Komisije; ili
(b) na inicijativu jedne četvrtine država članica.
POGLAVLJE 2.
POLITIKE KOJE SE ODNOSE NA GRANIČNU KONTROLU, AZIL I USELJAVANJE
Članak 77.
(bivši članak 62. UEZ-a)
1. Unija razvija politiku xxxx je cilj:
(a) osigurati da se osobe pri prijelazu unutarnjih granica bez obzira na njihovo državljanstvo ne provjeravaju;
(b) obavljati kontrolu osoba i učinkovit nadzor prijelaza vanjskih granica;
(c) postupno uvoditi integrirani sustav upravljanja vanjskim granicama.
2. Za potrebe stavka 1., Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, usvajaju mjere koje se odnose na:
(a) zajedničku viznu politiku i druge dozvole za kratkotrajni boravak;
(b) kontrolu osoba koje prelaze vanjske granice;
(c) uvjete pod kojima državljani trećih zemalja mogu slobodno putovati unutar Unije tijekom kraćeg razdoblja;
(d) sve mjere koje su potrebne za postupnu uspostavu integriranog sustava upravljanja vanjskim granicama;
(e) ukidanje svake kontrole osoba pri prijelazu unutarnjih granica, bez obzira na njihovo državljanstvo.
3. Ako se pokaže da je potrebno djelovanje Unije kako bi se olakšalo ostvarivanje prava iz članka 20. stavka 2. točke (a) te ako Ugovorima nisu predviđene potrebne ovlasti, Vijeće, odlučujući u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom može usvojiti odredbe o putovni- cama, osobnim iskaznicama, boravišnim dozvolama ili bilo kojim drugim sličnim ispravama. Vijeće odlučuje jednoglasno nakon savjeto- vanja s Europskim parlamentom.
4. Ovaj članak ne utječe na nadležnost država članica u pogledu zemljopisnog razgraničenja njihovih granica u skladu s međunarodnim pravom.
Članak 78.
(bivši članak 63. točke 1. i 2. te bivši članak 64. stavak 2. UEZ-a)
1. Unija razvija zajedničku politiku azila, supsidijarne zaštite i privre- mene zaštite xxxx je cilj svakom državljaninu treće zemlje kojem je potrebna međunarodna zaštita ponuditi odgovarajući status i osigurati poštovanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja imigranta (non-refoulement). Ta politika xxxx biti u skladu sa Ženevskom konvencijom od 28. srpnja 1951. i Protokolom od 31. siječnja 1967. o statusu izbjeglica te s drugim odgovarajućim ugovorima.
2. Za potrebe stavka 1., Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, usvajaju mjere za zajed- nički europski sustav xxxxx xxxx obuhvaća:
(a) jedinstveni status azila za državljane trećih zemalja koji je na snazi u čitavoj Uniji;
(b) jedinstven status supsidijarne zaštite za državljane trećih zemalja xxxxxx xx, bez dobivanja europskog azila, potrebna međunarodna zaštita;
(c) zajednički sustav privremene zaštite za raseljene osobe u slučaju masovnog priljeva;
(e) kriterije i mehanizme kojima se određuje xxxx xx država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil ili supsidijarnu zaštitu;
(f) standarde uvjeta za prihvat podnositelja zahtjeva za azil ili supsidi- jarnu zaštitu;
(g) partnerstvo i suradnju s trećim zemljama u svrhu upravljanja priljevom osoba koje podnose zahtjev za azil odnosno supsidijarnu ili privremenu zaštitu.
3. U slučaju da se jedna ili više država članica nađe u kriznoj situa- xxxx zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja, Vijeće, na prije- dlog Komisije, može usvojiti privremene mjere u korist dotične države članice ili dotičnih država članica. Vijeće odlučuje nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.
Članak 79.
(bivši članak 63. točke 3. i 4. UEZ-a)
1. Unija razvija zajedničku politiku useljavanja xxxx je cilj u svim fazama osigurati učinkovito upravljanje migracijskim tokovima, pravedno postupanje prema državljanima trećih zemalja koji zakonito borave u državama članicama te sprečavanje nezakonitog useljavanja i trgovanja ljudima i jačanje mjera za njihovo suzbijanje.
2. Za potrebe stavka 1. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom usvajaju mjere u sljedećim područjima:
(a) uvjeti za ulazak i boravak xx xxxxxxxxx država članica koji se odnose xx xxxxxxxx izdavanja viza za dugotrajni boravak i boravišnih dozvola, uključujući one koje se izdaju radi spajanja obitelji;
(b) utvrđivanje prava državljana trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici, uključujući i uvjete koji uređuju slobodu kretanja i boravka u drugim državama članicama;
(c) nezakonito useljavanje i neovlašteni boravak, uključujući udalja- vanje i repatrijaciju osoba koje neovlašteno borave;
(d) suzbijanje trgovanja ljudima, posebice trgovanja ženama i djecom.
3. Unija može s trećim zemljama sklapati sporazume o ponovnom prihvatu državljana trećih zemalja koji ne ispunjavaju, ili xxxx xxxx ne ispunjavaju, uvjete za ulazak, prisutnost ili boravak na državnom području jedne od država članica, u njihovu državu izvora ili podrijetla.
4. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom, mogu utvrditi mjere kojima se potiče i podupire djelovanje država članica s ciljem promicanja integracije državljana trećih zemalja koji zakonito borave na njihovom državnom području, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica.
5. Ovaj članak ne utječe na pravo država članica da odrede opseg prihvata državljana trećih zemalja koji na njihovo državno područje dolaze iz trećih zemalja radi potrage za poslom, neovisno o tomu radi li se o zaposlenim ili samozaposlenim osobama.
Članak 80.
Politike Unije određene ovim poglavljem i njihovu provedbu uređuje načelo solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti među državama članicama, uključujući i njegove financijske implikacije. Kada god je to potrebno, akti Unije usvojeni na temelju ovog poglavlja sadržavaju odgovarajuće mjere za primjenu tog načela.
POGLAVLJE 3.
PRAVOSUDNA SURADNJA U GRAĐANSKIM STVARIMA
Članak 81.
(bivši članak 65. UEZ-a)
1. Unija razvija pravosudnu suradnju u građanskim stvarima s preko- graničnim implikacijama, na temelju načela uzajamnog priznavanja presuda i odluka u izvansudskim predmetima. Ta suradnja može uklju- čivati usvajanje mjera za usklađivanje zakona i drugih propisa država članica.
2. Za potrebe stavka 1. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, usvajaju mjere, osobito xxxx xx to potrebno za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, xxxx je cilj osigurati:
(a) uzajamno priznavanje i izvršenje presuda i odluka u izvansudskim predmetima među državama članicama;
(b) prekograničnu dostavu sudskih i izvansudskih pismena;
(c) usklađenost pravila država članica koja se primjenjuju u vezi sa sukobom zakonâ i sukobom nadležnosti;
(d) suradnju pri prikupljanju dokaza;
(e) učinkovit pristup pravosuđu;
(f) uklanjanje prepreka za neometano odvijanje građanskih postupaka, ako je potrebno promicanjem usklađenosti propisa o građanskom postupku koji se primjenjuju u državama članicama;
(g) razvoj alternativnih metoda rješavanja sporova;
(h) potporu za osposobljavanje sudaca i sudskog osoblja.
3. Neovisno o stavku 2., Vijeće, odlučujući u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, utvrđuje mjere koje se odnose na obiteljsko pravo s prekograničnim implikacijama. Vijeće odlučuje jednoglasno, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.
Vijeće, na prijedlog Komisije, može donijeti odluku kojom se utvrđuju oni aspekti obiteljskog prava s prekograničnim implikacijama koji mogu biti predmetom akata donesenih u redovnom zakonodavnom postupku. Vijeće odlučuje jednoglasno, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.
O prijedlogu iz drugog podstavka obavješćuje se nacionalne parlamente. Ako se nacionalni parlament u roku od šest mjeseci od xxxx takve obavijesti usprotivi, odluka se ne donosi. Ako protivljenje izostane Vijeće može donijeti odluku.
POGLAVLJE 4.
PRAVOSUDNA SURADNJA U KAZNENIM STVARIMA
Članak 82.
(bivši članak 31. UEU-a)
1. Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima u Uniji temelji se na načelu uzajamnog priznavanja presuda i sudskih odluka te uključuje usklađivanje zakona i drugih propisa država članica u područjima iz stavka 2. i članka 83.
Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonoda- vnim postupkom, usvajaju mjere za:
(a) utvrđivanje pravila i postupaka kojima se osigurava priznavanje svih oblika presuda i sudskih odluka u čitavoj Uniji;
(b) sprečavanje i rješavanje sukoba nadležnosti među državama člani- cama;
(c) potporu osposobljavanju sudaca i sudskog osoblja;
(d) olakšavanje suradnje među sudskim ili drugim odgovarajućim tije- lima država članica u vezi s kaznenim postupcima i izvršenjem odluka.
2. Europski parlament i Vijeće mogu direktivama donesenima u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom utvrditi minimalna pravila potrebna za olakšavanje uzajamnog priznavanja presuda i sudskih odluka te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima s prekograničnim elementima. U xxx se pravilima uzimaju u obzir razlike pravnih tradicija i sustava država članica.
Pravila se odnose na:
(a) uzajamno prihvaćanje dokaza među državama članicama;
(b) prava pojedinaca u kaznenom postupku;
(c) prava žrtava kaznenog djela;
(d) sve druge posebne aspekte kaznenog postupka koje je Vijeće unaprijed odredilo odlukom; takvu odluku Vijeće donosi jedno- glasno uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta.
Usvajanje minimalnih pravila iz ovog stavka ne sprečava države članice da zadrže ili uvedu višu razinu zaštite pojedinaca.
3. Ako član Vijeća smatra da bi nacrt direktive iz stavka 2. mogao utjecati na temeljne aspekte njegova kaznenopravnog sustava, može zatražiti da se nacrt te direktive uputi Europskom vijeću. U xxx se slučaju redovni zakonodavni postupak suspendira. Nakon rasprave i u slučaju konsenzusa, Europsko vijeće u roku od četiri mjeseca od te suspenzije vraća nacrt Vijeću koje prekida suspenziju redovnog zako- nodavnog postupka.
U istom roku, u slučaju neslaganja i ako najmanje devet država članica želi uspostaviti pojačanu suradnju na temelju nacrta dotične direktive, one u skladu s xxx izvješćuju Europski parlament, Vijeće i Komisiju. U xxx se slučaju smatra da je ovlaštenje za nastavak pojačane suradnje iz članaka 20. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji i članka 329. stavka 1. ovog Ugovora dano i primjenjuju se odredbe o pojačanoj suradnji.
Članak 83.
(bivši članak 31. UEU-a)
1. Europski parlament i Vijeće mogu direktivama donesenima u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom utvrditi minimalna pravila o definiranju kaznenih djela i sankcija u području osobito teškog kriminaliteta s prekograničnim elementima koji proizlaze iz prirode ili učinka takvih kaznenih djela ili iz posebne potrebe njihova zajedničkog suzbijanja.
Ta su područja kriminaliteta sljedeća: terorizam, trgovanje ljudima i seksualno iskorištavanje žena i djece, nezakonita trgovina drogom, xxxx- xxxxxx trgovina oružjem, pranje novca, korupcija, krivotvorenje sred- stava plaćanja, računalni kriminal i organizirani kriminal.
S obzirom na razvoj kriminaliteta, Vijeće može usvojiti odluku kojom se utvrđuju ostala područja kriminaliteta koja ispunjavaju kriterije defi- nirane u ovom stavku. Vijeće odlučuje jednoglasno uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta.
2. Ako se pokaže da je za osiguranje učinkovite provedbe politike Unije u području koje podliježe mjerama usklađivanja nužno usklađi- vanje kaznenih zakona i drugih propisa država članica, direktivama se mogu utvrditi minimalna pravila za definiranje kaznenih djela i sankcija u dotičnom području. Te se direktive donose istim redovnim ili posebnim zakonodavnim postupkom koji se primjenjivao za donošenje dotičnih mjera za usklađivanje, ne dovodeći u pitanje članak 76.
3. Ako član Vijeća smatra da bi nacrt direktive iz stavka 1. ili stavka
2. mogao utjecati na temeljne aspekte njegova kaznenopravnog sustava, može zatražiti da se nacrt te direktive uputi Europskom Vijeću. U xxx se slučaju redovni zakonodavni postupak suspendira. Nakon rasprave i u slučaju konsenzusa, Europsko vijeće u roku od četiri mjeseca od te suspenzije vraća nacrt Vijeću koje prekida suspenziju redovnog zako- nodavnog postupka.
U istom roku, u slučaju neslaganja i ako najmanje devet država članica želi uspostaviti pojačanu suradnju na temelju nacrta dotične direktive, one u skladu s xxx izvješćuju Europski parlament, Vijeće i Komisiju. U xxx se slučaju smatra da je ovlaštenje za nastavak pojačane suradnje iz članaka 20. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji i članka 329. stavka 1. ovog Ugovora dano i primjenjuju se odredbe o pojačanoj suradnji.
Članak 84.
Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonoda- vnim postupkom, mogu utvrditi mjere za promicanje i podupiranje djelovanja država članica u području suzbijanja kriminaliteta, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica.
Članak 85.
(bivši članak 31. UEU-a)
1. Misija je Eurojusta poduprijeti i ojačati usklađivanje i suradnju među nacionalnim tijelima nadležnim za istragu i kazneni progon u vezi s teškim kriminalitetom koji pogađa dvije ili više država članica ili koji zahtijeva zajednički kazneni progon, na temelju provedenih radnji i informacija koje su pribavila tijela država članica i Europol.
U xxx smislu Europski parlament i Vijeće uredbama donesenima u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom utvrđuju ustroj, funkcio- niranje, područje djelovanja i zadaće Eurojusta. Te zadaće mogu uklju- čivati:
(a) pokretanje kaznenih istraga i predlaganje pokretanja kaznenog progona koji provode nadležna nacionalna tijela, ponajprije onih koja se odnose na kaznena djela protiv financijskih interesa Unije;
(b) koordinaciju istraga i kaznenih progona iz točke (a);
(c) jačanje pravosudne suradnje, uključujući rješavanjem sukobâ nadležnosti i bliskom suradnjom s Europskom pravosudnom mrežom.
Xxx se uredbama utvrđuju i aranžmani za uključivanje Europskog xxxxx- xxxxx i nacionalnih parlamenata u ocjenu aktivnosti Eurojusta.
Članak 86.
1. Radi suzbijanja kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, Vijeće uredbama donesenima u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom može od Eurojusta osnovati Ured europskog javnog tužite- lja. Vijeće odlučuje jednoglasno uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta.
Ako jednoglasna odluka izostane, skupina od najmanje devet država članica može zatražiti da se nacrt direktive uputi Europskom vijeću. U xxx se slučaju postupak u Vijeću suspendira. Nakon rasprave i u slučaju konsenzusa, Europsko vijeće u roku od četiri mjeseca od te suspenzije vraća nacrt Vijeću na usvajanje.
U istom roku u slučaju neslaganja i ako najmanje devet država članica želi uspostaviti pojačanu suradnju na temelju nacrta dotične uredbe, one u skladu s xxx izvješćuju Europski parlament, Vijeće i Komisiju. U xxx se slučaju smatra da je ovlaštenje za nastavak pojačane suradnje iz članaka 20. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji i članka 329. stavka
1. ovog Ugovora dodijeljeno i primjenjuju se odredbe o pojačanoj suradnji.
2. Ured europskog javnog tužitelja nadležan je za istragu, kazneni progon i podizanje optužnice, prema potrebi u suradnji s Europolom, protiv počinitelja i supočinitelja kaznenih djela protiv financijskih inte- resa Unije, xxxx xx to utvrđeno uredbom predviđenom stavkom 1. On svoju tužiteljsku funkciju u odnosu na takva kaznena djela obnaša pred nadležnim sudovima država članica.
3. Uredbama iz stavka 1. utvrđuju se opća pravila koja se primjenjuju na Ured europskog javnog tužitelja, uvjeti kojima se uređuje obnašanje njegovih funkcija, poslovnik koji se primjenjuje na njegove aktivnosti, kao i xxx xxxxxx se uređuje prihvaćanje dokaza te pravila koja se primjenjuju na sudsko preispitivanje postupovnih mjera koje ono podu- zima pri obnašanju svojih funkcija.
4. Europsko vijeće može, istodobno ili naknadno, donijeti odluku o izmjeni stavka 1. radi proširenja ovlasti Xxxxx europskog javnog tuži- telja kako bi se obuhvatila xxxxx kaznena djela s prekograničnim elementima te, se u skladu s time, izmjeni stavka 2. u pogledu počini- telja i supočinitelja teških kaznenih djela koja utječu na više država članica. Europsko vijeće odlučuje jednoglasno uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta i nakon savjetovanja s Komisijom.
POLICIJSKA SURADNJA
Članak 87.
(bivši članak 30. UEU-a)
1. Unija uspostavlja policijsku suradnju u koju su uključena sva nadležna tijela država članica, koja uključuje policiju, carinu i druge službe zadužene za izvršavanje zakona specijalizirane u području spre- čavanja, otkrivanja i istrage kaznenih djela.
2. Za potrebe stavka 1. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, mogu utvrditi mjere koje se odnose na:
(a) prikupljanje, pohranu, obradu, analizu i razmjenu odgovarajućih podataka;
▼C2
(b) potporu pri osposobljavanju osoblja i na suradnju u vezi s razmjenom osoblja, opremom i istraživanjem otkrivanja zločina
▼B
(c) zajedničke istražne tehnike za otkrivanje teških oblika organiziranog kriminala.
3. Vijeće, odlučujući u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, može utvrditi mjere koje se odnose na operativnu suradnju među tije- lima iz ovog članka. Vijeće odlučuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.
Ako jednoglasna odluka Vijeća izostane, skupina od najmanje devet država članica može zatražiti da se nacrt mjera proslijedi Europskom vijeću. U xxx se slučaju postupak u Vijeću suspendira. Nakon rasprave i u slučaju konsenzusa, Europsko vijeće u roku od četiri mjeseca od te suspenzije vraća nacrt Vijeću na usvajanje.
U istom roku, u slučaju neslaganja i ako najmanje devet država članica želi uspostaviti pojačanu suradnju na temelju nacrta dotičnih mjera, one u skladu s xxx izvješćuju Europski parlament, Vijeće i Komisiju. U xxx se slučaju smatra da je ovlaštenje za nastavak pojačane suradnje iz članaka 20. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji i članka 329. stavka
1. ovog Ugovora dano i primjenjuju se odredbe o pojačanoj suradnji.
Poseban postupak predviđen drugim i trećim podstavkom ne primjenjuje se na akte koji predstavljaju razvoj schengenske pravne stečevine.
Članak 88.
(bivši članak 30. UEU-a)
1. Misija je Europola poduprijeti i ojačati djelovanje policijskih i drugih službi zaduženih za izvršavanje zakona država članica i njihovu uzajamnu suradnju u sprečavanju i suzbijanju teškog kriminali- xxxx xxxx pogađa dvije ili više država članica, terorizma i oblika krimi- naliteta koji utječu na zajednički interes obuhvaćen politikom Unije.
2. Europski parlament i Vijeće uredbama usvojenima u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom utvrđuju ustroj, funkcioniranje, područje djelovanja i zadaće Europola. Te zadaće mogu uključivati:
(a) prikupljanje, pohranu, obradu, analizu i razmjenu podataka, osobito onih koje su dostavila tijela država članica, trećih zemalja ili drugih subjekata;
(b) koordinaciju, organizaciju i provedbu istražnih i operativnih radnji koje se provode zajednički s nadležnim tijelima država članica ili u okviru zajedničkih istražnih timova, prema potrebi u suradnji s Eurojustom.
Xxx se uredbama utvrđuju i postupci za kontrolu djelatnosti Europola koju provodi Europski parlament zajedno s nacionalnim parlamentima.
3. Sva se operativna djelovanja Europola moraju provoditi u suradnji i u dogovoru s tijelima države članice ili država o čijem je državnom području riječ. Primjena prisilnih mjera isključiva je odgovornost nadležnih nacionalnih tijela.
Članak 89.
(bivši članak 32. UEU-a)
Vijeće, odlučujući u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, utvr- đuje uvjete i ograničenja pod kojima nadležna tijela država članica iz članaka 82. i 87. mogu djelovati na državnom području druge države članice u suradnji i u dogovoru s tijelima te države. Vijeće odlučuje jednoglasno, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.
GLAVA VI.
PROMET
Članak 90.
(bivši članak 70. UEZ-a)
U pitanjima koja uređuje ova glava, ciljevi Ugovorâ ostvaruju se u okviru zajedničke prometne politike.
Članak 91.
(bivši članak 71. UEZ-a)
1. Za potrebe provedbe članka 90. i uzimajući u obzir posebna obilježja prometa, Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodar- skim i socijalnim odborom te Odborom regija, utvrđuje:
(a) zajednička pravila koja se primjenjuju na međunarodni promet prema državnom području države članice ili iz njega, odnosno, promet preko državnog područja jedne države članice ili više njih;
(b) uvjete pod kojima prijevoznici nerezidentni u nekoj državi članici mogu pružati prometne usluge unutar te države članice;
(c) mjere za poboljšanje sigurnosti prometa;
(d) sve druge odgovarajuće odredbe.
2. Kada se usvajaju mjere iz stavka 1. vodi se računa o slučajevima kada bi njihova primjena mogla ozbiljno utjecati na životni standard i na razinu zaposlenosti u određenim regijama kao i na odvijanje prometa.
Članak 92.
(bivši članak 72. UEZ-a)
Do donošenja odredaba navedenih u članku 91. stavku 1., nijedna država članica ne smije, osim ako Vijeće jednoglasnom odlukom xxxxxx mjeru kojom se odobrava odstupanje, postupiti tako da različite odredbe koje uređuju to pitanje 1. siječnja 1958. ili, za države pristup- nice, na xxx njihova pristupanja učini neposredno ili posredno manje povoljnima za prijevoznike ostalih država članica u odnosu na prijevoz- nike koji su državljani te države članice.
Članak 93.
(bivši članak 73. UEZ-a)
Potpore su u skladu s odredbama Ugovorâ ako odgovaraju potrebama koordinacije prometa ili ako predstavljaju naknadu za ispunjavanje odre- đenih obveza koje su svojstvene konceptu pružanja javnih usluga.
Članak 94.
(bivši članak 74. UEZ-a)
Sve mjere poduzete u okviru Ugovorâ u odnosu na prijevozne naknade i uvjete uzimaju u obzir gospodarski položaj prijevoznikâ.
Članak 95.
(bivši članak 75. UEZ-a)
1. Za prijevoz unutar Unije, zabranjuje se diskriminacija koja se iskazuje tako što prijevoznici naplaćuju različite cijene i nameću različite uvjete prijevoza iste robe preko istih prometnih pravaca na temelju zemlje podrijetla ili odredišta te robe.
2. Stavak 1. ne sprečava Europski parlament i Vijeće u donošenju ostalih mjera temeljem članka 91. stavka 1.
3. Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Gospodarskim i socijalnim odborom, utvrđuje pravila za provedbu odredaba stavka 1.
Vijeće osobito može utvrditi potrebne odredbe kako bi se institucijama Unije omogućilo da osiguraju poštovanje pravila utvrđenog u stavku 1. i pobrinu se da korisnici od toga imaju potpunu korist.
4. Komisija, na vlastitu inicijativu ili na prijedlog države članice istra- žuje sve slučajeve diskriminacije na koje se odnosi stavak 1. te, nakon savjetovanja sa svim zainteresiranim državama članicama, donosi potrebne odluke u okviru pravila utvrđenih u skladu s odredbama stavka 3.
Članak 96.
(bivši članak 76. UEZ-a)
1. Državama članicama zabranjuje se, za prijevoz obavljen unutar Unije, nametati cijene i uvjete koji sadržavaju elemente potpore ili zaštite jednog ili više poduzetnika ili industrijskih grana, osim ako to odobri Komisija.
2. Komisija, na vlastitu inicijativu ili na prijedlog države članice, ispituje cijene i uvjete iz stavka 1., xxxxxx posebno vodeći računa, s jedne strane, o potrebama odgovarajuće regionalne ekonomske politike, potrebama nerazvijenih područja i problemima u područjima ozbiljno pogođenima političkim prilikama te, s druge strane, o učincima koje takve cijene i uvjeti imaju na tržišno natjecanje među različitim vrstama prometa.
Nakon savjetovanja sa svim zainteresiranim državama članicama, Komi- sija donosi potrebne odluke.
3. Zabrana iz stavka 1. ne primjenjuje se na tarife utvrđene s ciljem odgovora na konkurenciju.
Članak 97.
(bivši članak 77. UEZ-a)
Davanja ili pristojbe povezane s prelaskom granica koje prijevoznik naplaćuje uz prijevozne naknade ne premašuju razuman iznos nakon što se uzmu u obzir stvarni troškovi nastali zbog prelaska.
Države članice nastoje postupno smanjivati te troškove.
Komisija može državama članicama davati preporuke za primjenu ovog članka.
Članak 98.
(bivši članak 78. UEZ-a)
Odredbe xxx xxxxx ne sprečavaju primjenu mjera koje se poduzimaju u Saveznoj Republici Njemačkoj u onoj mjeri u kojoj su one potrebne za ublaživanje gospodarskih poteškoća u kojima su se određena područja Savezne Republike našla zbog podjele Njemačke. Pet xxxxxx nakon stupanja Ugovora iz Lisabona na snagu, Vijeće može, odlučujući na prijedlog Komisije, donijeti odluku o stavljanju ovog članka izvan snage.
(bivši članak 79. UEZ-a)
Pri Komisiji se osniva savjetodavni odbor sastavljen od stručnjaka koje određuju vlade država članica. Kada god smatra da je to poželjno, Xxxxxxxx se savjetuje s xxx Xxxxxxx u vezi s prometnim pitanjima.
Članak 100.
(bivši članak 80. UEZ-a)
1. Odredbe xxx xxxxx odnose se na željeznički i cestovni promet te promet unutarnjim plovnim putovima.
2. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom, mogu utvrditi odgovarajuće odredbe za xxxxxxxx i zračni promet. Oni odlučuju nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija.
GLAVA VII.
ZAJEDNIČKA PRAVILA O TRŽIŠNOM NATJECANJU,OPOREZIVANJU I USKLAĐIVANJU ZAKONODAVSTAVA
POGLAVLJE 1.
PRAVILA O TRŽIŠNOM NATJECANJU
ODJELJAK 1.
PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA PODUZETNIKE
Članak 101.
(bivši članak 81. UEZ-a)
1. Budući da su nespojivi s unutarnjim tržištem, zabranjuju se: svi sporazumi među poduzetnicima, odluke udruženja poduzetnika i uskla- đeno djelovanje koji bi mogli utjecati na trgovinu među državama članicama i koji imaju za cilj ili posljedicu sprečavanje, ograničivanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, a osobito oni kojima se:
(a) neposredno ili posredno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene ili drugi trgovinski uvjeti;
(b) ograničuju ili nadziru proizvodnja, tržišta, tehnički razvoj ili ulaganja;
(c) vrši podjela tržišta ili izvora nabave;
(d) primjenjuju nejednaki uvjeti na istovrsne poslove s ostalim trgovin- skim partnerima, čime ih se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju;
2. Svi sporazumi ili odluke zabranjeni na temelju ovog članka ništavi su.
3. Međutim, odredbe stavka 1. mogu se proglasiti neprimjenjivima u slučaju:
— svakog sporazuma ili vrste sporazuma među poduzetnicima,
— svake odluke ili vrste odluka udruženja poduzetnika,
— svakog usklađenog djelovanja ili vrste usklađenog djelovanja
koji doprinose poboljšanju proizvodnje ili distribucije robe ili promi- canju tehničkog ili gospodarskog napretka, a istodobno potrošačima omogućuju pravedan udio u koristi koja iz njih proizlazi te koji:
(a) xxx poduzetnicima ne nameću ograničenja koja nisu nužna za xxxxx- xxxxx ovih ciljeva;
(b) xxx poduzetnicima ne omogućuju isključivanje konkurencije s tržišta s obzirom na znatan dio dotičnih proizvoda.
Članak 102.
(bivši članak 82. UEZ-a)
Svaka zlouporaba vladajućeg položaja xx xxxxxx jednog poduzetnika ili više njih na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu zabranjena xx xxx nespojiva s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj bi mogla utjecati na trgovinu među državama članicama.
Takva se zlouporaba može osobito sastojati od:
(a) neposrednog ili posrednog nametanja nepravednih kupovnih ili prodajnih cijena ili drugih nepravednih trgovinskih uvjeta;
(b) ograničivanja proizvodnje, tržištâ ili tehničkog razvoja na štetu potrošača;
(c) primjene nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s ostalim trgovin- skim partnerima, čime ih se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju;
(d) uvjetovanja sklapanja ugovora preuzimanjem dodatnih obveza xx xxxxxx drugih stranaka koje, po svojoj naravi ili prema trgovačkoj praksi, nisu ni u kakvoj vezi s predmetom tih ugovora.
(bivši članak 83. UEZ-a)
1. Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, utvrđuje odgovarajuće uredbe ili direktive za primjenu načela određenih člancima 101. i 102.
2. Uredbe ili direktive iz stavka 1. imaju za cilj osobito:
(a) osigurati poštovanje zabrana utvrđenih člankom 101. stavkom 1. i člankom 102. predviđanjem novčanih kazni i periodičnih penala;
(b) utvrditi detaljna pravila za primjenu članka 101. stavka 3., vodeći računa o potrebi osiguravanja učinkovitog nadzora s jedne, te najvećeg mogućeg pojednostavnjenja administracije s druge strane;
(c) prema potrebi, utvrditi područje primjene odredaba članaka 101. i
102. u različitim gospodarskim granama;
(d) odrediti zadatke Komisije i Suda Europske unije u primjeni odre- daba utvrđenih ovim stavkom;
(e) utvrditi odnos između nacionalnih prava i odredaba iz ovog odjeljka ili odredaba donesenih na temelju ovog članka.
Članak 104.
(bivši članak 84. UEZ-a)
Do stupanja na snagu odredaba donesenih na temelju članka 103., nadležna tijela država članica odlučuju o dopuštenosti sporazumâ, odluka i usklađenog djelovanja te o zlouporabi vladajućeg položaja na unutarnjem tržištu sukladno pravu njihove zemlje i odredbama članka 101., osobito stavka 3., te članka 102.
Članak 105.
(bivši članak 85. UEZ-a)
1. Ne dovodeći u pitanje članak 104., Komisija osigurava primjenu načela utvrđenih člancima 101. i 102. Na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, a u suradnji s nadležnim tijelima država članica koje joj pružaju pomoć, Komisija istražuje slučajeve kod kojih se sumnja na povredu tih načela. Ako ustanovi da xx xxxxx do povrede, Komisija predlaže odgovarajuće mjere za njezino otklanjanje.
2. Ako povreda nije uklonjena, Komisija navodi postojanje te povrede načela u obrazloženoj odluci. Komisija može objaviti svoju odluku i ovlastiti države članice da poduzmu mjere za otklanjanje štetnih učinaka takvog stanja, čije uvjete i pojedinosti utvrđuje Komi- sija.
3. Komisija može donijeti uredbe koje se odnose na kategorije spora- zumâ za koje je Vijeće donijelo uredbu ili direktivu na temelju članka
103. stavka 2. točke (b).
Članak 106.
(bivši članak 86. UEZ-a)
1. U slučaju javnih poduzeća i poduzeća kojima države članice dodjeljuju posebna ili isključiva prava, države članice ne smiju donositi ni ostaviti na snazi mjere koje su u suprotnosti s pravilima sadržanima u Ugovorima, osobito s pravilima predviđenima člankom 18. i člancima od 101. do 109.
2. Poduzeća xxxxxx xx povjereno obavljanje usluga od općega gospo- darskog interesa ili koja su po svojoj naravi xxxxxxxx xxxx ostvaruju prihod, podliježu pravilima sadržanima u Ugovorima, a osobito pravi- lima o tržišnom natjecanju, i to u mjeri u kojoj primjena takvih pravila ne sprečava, de iure ili de facto, obavljanje posebnih zadaća koje su im povjerene. Na razvoj trgovine ne smije se utjecati u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno interesima Unije.
3. Primjenu odredaba ovog članka osigurava Komisija koja, prema potrebi, upućuje odgovarajuće direktive ili odluke državama članicama.
ODJELJAK 2.
DRŽAVNE POTPORE
Članak 107.
(bivši članak 87. UEZ-a)
1. Osim ako je Ugovorima drukčije predviđeno, svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku koja narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natje- canje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama.
2. Sljedeće su vrste potpora spojive s unutarnjim tržištem:
(a) potpore socijalnog karaktera koje se dodjeljuju pojedinim potroša- čima ako se to čini bez diskriminacije u odnosu na podrijetlo pred- metnih proizvoda;
(b) potpore za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih nepogoda ili drugih izvanrednih događaja;
(c) potpore koje se dodjeljuju gospodarstvu određenih područja Savezne Republike Njemačke na koje je utjecala podjela Njemačke, u mjeri u kojoj je ta potpora potrebna kako bi se nadoknadile posljedice gospodarski nepovoljnijeg položaja prouzročenog xxx podjelom. Pet xxxxxx nakon stupanja Ugovora iz Lisabona na snagu, Vijeće može, odlučujući na prijedlog Komisije, usvojiti odluku o stavljanju xxx xxxxx izvan snage.
3. Sljedeće se vrste potpora mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem:
(a) potpore za promicanje gospodarskog razvoja područja na xxxxxx xx životni standard neuobičajeno nizak ili na kojima postoji velika podzaposlenost, te regija iz članka 349. s obzirom na njihovo xxxxx- xxxxx, gospodarsko i socijalno stanje;
(b) potpore za promicanje provedbe važnog projekta od zajedničkog europskog interesa ili za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospo- darstvu neke države članice;
(c) potpore za olakšavanje razvoja određenih gospodarskih djelatnosti ili određenih gospodarskih područja ako takve potpore ne utječu negativno na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu;
(d) potpore za promicanje kulture i očuvanje xxxxxxx ako takve potpore ne utječu na trgovinske uvjete i tržišno natjecanje u Uniji u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu;
(e) druge vrste potpora koje Vijeće odredi svojom odlukom koju donosi na prijedlog Komisije.
Članak 108.
(bivši članak 88. UEZ-a)
1. Komisija u suradnji s državama članicama neprestano nadzire sve sustave potpora koji postoje u xxx državama. Komisija im predlaže sve odgovarajuće mjere koje su potrebne za postupni razvoj ili funkcioni- ranje unutarnjeg tržišta.
2. Ako Komisija ustanovi, nakon što je pozvala odnosne stranke da podnesu svoje primjedbe, da potpora xxxx xx dodijelila neka država ili potpora iz državnih sredstava nije spojiva s unutarnjim tržištem s obzirom na članak 107. ili da se takva potpora koristi na način suprotan pravilima, ona donosi odluku prema kojoj dotična država xxxx ukinuti ili izmijeniti takvu potporu u roku koji odredi Komisija.
Ako dotična država ne postupi u skladu s xxx odlukom u propisanom roku, Komisija ili bilo koja druga zainteresirana država može, odstupa- jući od odredaba članaka 258. i 259. neposredno uputiti predmet Sudu Europske unije.
Na zahtjev države članice, Vijeće može, odstupajući od odredaba članka
107. ili uredaba predviđenih člankom 109., jednoglasno odlučiti da se, ako iznimne okolnosti opravdavaju takvu odluku, potpora koju ta država dodjeljuje ili namjerava dodijeliti smatra spojivom s unutarnjim tržištem. Ako je Komisija u vezi s xxx potporom već pokrenula postupak pred- viđen prvim podstavkom ovog stavka, činjenica da je dotična država uputila svoj zahtjev Vijeću prouzročit će suspenziju tog postupka dok Vijeće ne objavi svoj stav.
Međutim, ako Vijeće u roku od tri mjeseca od podnošenja tog zahtjeva ne objavi svoj stav, o predmetu odlučuje Komisija.
3. Komisija se pravodobno obavješćuje o svim planovima za dodjelu ili izmjenu potpora kako bi se o njima mogla očitovati. Ako smatra da je svaki takav plan nespojiv s unutarnjim tržištem s obzirom na članak 107., Komisija bez odgode pokreće postupak predviđen stavkom 2. Dotična država članica ne primjenjuje predložene mjere sve dok se xxx xxxxxxxx ne okonča konačnom odlukom.
4. Komisija može donijeti uredbe koje se odnose na kategorije državne potpore za koje je Vijeće na temelju članka 109. utvrdilo da se mogu izuzeti iz postupka predviđenog stavkom 3. ovog članka.
Članak 109.
(bivši članak 89. UEZ-a)
Vijeće može, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, donijeti sve odgovarajuće uredbe za primjenu članaka
107. i 108., pri čemu osobito može odrediti uvjete pod kojima se primjenjuje članak 108. stavak 3., kao i vrste potpore koje su izuzete iz tog postupka.
POGLAVLJE 2.
POREZNE ODREDBE
Članak 110.
(bivši članak 90. UEZ-a)
Nijedna država članica ne uvodi neposredno ili posredno nacionalne poreze bilo koje vrste na proizvode drugih država članica u većoj mjeri od onih koji su neposredno ili posredno uvedeni na slične domaće proizvode.
Nadalje, nijedna država članica ne uvodi nacionalne poreze na proiz- vode drugih država članica koji su takve naravi da omogućuju posrednu zaštitu drugih proizvoda.
Članak 111.
(bivši članak 91. UEZ-a)
Kada se proizvodi izvoze na državno područje neke države članice, povrat nacionalnih poreza ne smije prelaziti iznos nacionalnih poreza koji su neposredno ili posredno uvedeni za te proizvode.
(bivši članak 92. UEZ-a)
U slučaju davanja različitih od poreza na promet, trošarina ili drugih oblika posrednog oporezivanja, ne mogu se odobravati smanjenja i povrati u vezi s izvozom u druge države članice, kao što se u vezi s uvozom iz država članica ne mogu naplaćivati ni kompenzacijske pristojbe, osim ako ih je Vijeće, na prijedlog Komisije, prethodno odobrilo na ograničeno vrijeme.
Članak 113.
(bivši članak 93. UEZ-a)
Vijeće, odlučujući jednoglasno u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom te Gospo- darskim i socijalnim odborom, donosi odredbe za usklađivanje zakono- davstva o porezu na promet, trošarinama i ostalim oblicima posrednih poreza u mjeri u kojoj je takvo usklađivanje nužno da bi se osigurala uspostava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta i kako bi se izbjeglo naru- šavanje tržišnog natjecanja.
POGLAVLJE 3.
USKLAĐIVANJE ZAKONODAVSTAVA
Članak 114.
(bivši članak 95. UEZ-a)
1. Ako drukčije nije previđeno Ugovorima, sljedeće se odredbe primjenjuju za ostvarivanje ciljeva određenih člankom 26. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, usvaja mjere za usklađivanje odredaba zakona ili drugih propisa u državama članicama, xxxx je cilj uspostava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta.
2. Stavak 1. ne primjenjuje se na fiskalne odredbe, na odredbe koje se odnose na slobodno kretanje osoba, ni na odredbe koje se odnose na prava i interese zaposlenih osoba.
3. Komisija će u svojim prijedlozima predviđenima u stavku 1. o zdravlju, sigurnosti, zaštiti okoliša i zaštiti potrošača polaziti od visoke razine zaštite, posebice vodeći računa o svakom novom razvoju utemeljenom na znanstvenim činjenicama. U okviru svojih ovlasti Europski parlament i Vijeće također će težiti ostvarivanju tog cilja.
4. Ako nakon što su Europski parlament i Vijeće, Vijeće ili Komisija usvojili neku mjeru za usklađivanje, država članica smatra da treba zadržati nacionalne odredbe na osnovi važnih potreba iz članka 36. ili u vezi sa zaštitom okoliša ili radnom okolinom, ona o xxx odredbama i o razlozima njihova zadržavanja obavješćuje Komisiju.
5. Nadalje, ne dovodeći u pitanje stavak 4., ako neka država članica, nakon što su Europski parlament i Vijeće, Vijeće ili Komisija usvojili neku mjeru za usklađivanje,smatra potrebnim uvesti nacionalne odredbe koje se temelje na novim znanstvenim dokazima u vezi sa zaštitom okoliša ili radnom okolinom zbog problema specifičnog za tu državu članicu koji se pojavio nakon usvajanja mjere za usklađivanje, ona o predviđenim odredbama i o razlozima za njihovo uvođenje obavješćuje Komisiju.
6. Komisija u roku od šest mjeseci od obavijesti iz stavaka 4. i 5. odobrava ili odbija nacionalne odredbe nakon što je provjerila jesu li one sredstvo proizvoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničenja trgo- vine među državama članicama te stvaraju li prepreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta.
Ako Komisija ne xxxxxx odluku u xxx roku, smatra se da su nacionalne odredbe iz stavaka 4. i 5. odobrene.
U slučaju xxxx xx to opravdano složenošću materije, a ne postoji opas- nost za zdravlje ljudi, Komisija može obavijestiti dotičnu državu članicu da se rok iz ovog stavka može produljiti za daljnje razdoblje od najviše šest mjeseci.
7. U slučaju xxxx xx državi članici na temelju stavka 6. odobreno zadržati ili uvesti nacionalne odredbe kojima se odstupa od mjere za usklađivanje, Komisija odmah razmatra xx xx potrebno predložiti prila- gođavanje te mjere.
8. Ako država članica upozori na određeni problem javnog zdravlja u području koje xx xxxx predmetom prethodnih mjera usklađivanja, obavje- šćuje o tome Komisiju, koja odmah ispituje hoće li Vijeću predložiti odgovarajuće mjere.
9. Odstupajući od postupka utvrđenog člancima 258. i 259. Komisija ili bilo koja država članica može predmet izravno uputiti Sudu Europske unije ako smatra xx xxxxx država članica nepropisno koristi svoje ovlasti predviđene ovim člankom.
10. Spomenute mjere za usklađivanje u odgovarajućim slučajevima uključuju zaštitnu klauzulu kojom se državama članicama odobrava da iz jednog ili više razloga navedenih u članku 36., a koji nisu gospo- darske naravi, poduzmu privremene mjere koje podliježu postupku nadzora Unije.
(bivši članak 94. UEZ-a)
Ne dovodeći u pitanje članak 114., Vijeće, odlučujući jednoglasno u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom te Gospodarskim i socijalnim odborom, donosi direktive za usklađivanje onih zakona ili drugih propisa država članica koji neposredno utječu na uspostavu ili funkcioniranje unutar- njeg tržišta.
Članak 116.
(bivši članak 96. UEZ-a)
Kada Komisija utvrdi da određena razlika među odredbama utvrđenima zakonom, i drugim propisima država članica narušava uvjete tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu te da xx xxxxxxx poremećaj treba otklo- niti, ona se savjetuje s dotičnim državama članicama.
Ako takvo savjetovanje ne dovede do sporazuma kojim se otklanja taj poremećaj, Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, donose potrebne direktive. Mogu se usvojiti sve druge odgovarajuće mjere predviđene Ugovorimâ.
Članak 117.
(bivši članak 97. UEZ-a)
1. Ako postoji razlog za bojazan da bi donošenje ili izmjena odre- daba utvrđenih zakonom i drugim propisima mogli prouzročiti naruša- vanje u smislu članka 116., država članica koja želi nastaviti s xxx postupkom savjetuje se s Komisijom. Nakon savjetovanja s državama članicama Komisija xxx državama preporučuje prikladne mjere xxxxxx xx se izbjeći takvo narušavanje.
2. Ako država koja želi donijeti ili izmijeniti svoje odredbe ne postupi sukladno preporuci koju joj je uputila Komisija, ostale države članice nisu dužne sukladno članku 116. izmijeniti svoje odredbe kako bi otklonile takav poremećaj. Ako država članica koja se ogluši na preporuku Komisije prouzroči poremećaj koji šteti isključivo njoj samoj, odredbe članka 116. ne primjenjuju se.
Članak 118.
U kontekstu uspostave i funkcioniranja unutarnjeg tržišta, Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, uspostavljaju mjere za stvaranje europskih prava intelek- tualnog vlasništva kako bi osigurali ujednačenu zaštitu prava intelek- tualnog vlasništva u čitavoj Uniji te za uspostavu centraliziranih aran- žmana na razini Unije u području ovlaštenja, koordinacije i nadzora.
Vijeće, odlučujući u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, uredbama utvrđuje jezične aranžmane za europska prava intelektualnog vlasništva. Vijeće odlučuje jednoglasno, nakon savjetovanja s Europ- skim parlamentom.
GLAVA VIII.
EKONOMSKA I MONETARNA POLITIKA
Članak 119.
(bivši članak 4. UEZ-a)
1. Za potrebe određene u članku 3. Ugovora o Europskoj Uniji, aktivnosti država članica i Unije, u skladu s Ugovorima, obuhvaćaju utvrđivanje ekonomske politike koja se temelji na bliskoj koordinaciji ekonomskih politika država članica, na unutarnjem tržištu i na određi- vanju zajedničkih ciljeva, a koja se provodi sukladno načelu otvorenog tržišnog gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem.
2. Istodobno s xxxx navedenim i xxxx xx predviđeno Ugovorimâ i njima predviđenim postupcima, te aktivnosti uključuju jedinstvenu valutu, euro, određivanje i vođenje jedinstvene monetarne politike i politike deviznog tečaja, xxxx je glavni cilj održavanje stabilnosti cijena te, ne dovodeći u pitanje taj cilj, podržavanje općih ekonomskih politika u Uniji, u skladu s načelom otvorenog tržišnog gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem.
3. Navedene aktivnosti država članica i Unije podrazumijevaju pošto- vanje sljedećih općih načela: stabilnih cijena, zdravih javnih financija i monetarnih uvjeta te održive platne bilance.
POGLAVLJE 1.
EKONOMSKA POLITIKA
Članak 120.
(bivši članak 98. UEZ-a)
Države xxxxxxx xxxx svoje ekonomske politike tako da doprinose ostva- rivanju ciljeva Unije kako su utvrđeni člankom 3. Ugovora o Europskoj uniji i u kontekstu općih smjernica iz članka 121. stavka 2. Države članice i Unija djeluju u skladu s načelom otvorenog tržišnog gospodar- stva sa slobodnim tržišnim natjecanjem, dajući xxxxxx prednost učinko- vitoj raspodjeli resursa, te u skladu s načelima određenima člankom 119.
Članak 121.
(bivši članak 99. UEZ-a)
1. Države članice smatraju svoje ekonomske politike pitanjem od zajedničkog interesa i koordiniraju ih u okviru Vijeća u skladu s odred- bama članka 120.
2. Vijeće, na preporuku Komisije, oblikuje nacrt općih smjernica ekonomskih politika država članica i Unije te o svojim nalazima izvje- šćuje Europsko vijeće.
Na temelju izvješća Vijeća, Europsko vijeće raspravlja o zaključku o općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Unije.
Na temelju tog zaključka, Vijeće donosi preporuku kojom se određuju te opće smjernice. Vijeće o svojoj preporuci obavješćuje Europski parlament.
3. Kako bi se osigurala tješnja koordinacija ekonomskih politika i održive konvergencije gospodarskih rezultata država članica, Vijeće na temelju izvješća koja mu podnosi Komisija xxxxxxx xxxxxxxxxxx razvoj u svakoj od država članica i u Uniji, kao i usklađenost ekonomskih poli- tika s općim smjernicama iz stavka 2. te redovito provodi sveobuhvatnu procjenu.
Za potrebe ovog multilateralnog nadzora države članice dostavljaju Komisiji obavijesti o važnim mjerama koje su poduzele u području svoje ekonomske politike te ostale obavijesti koje smatraju potrebnima.
4. Ako se na temelju postupka iz stavka 3. utvrdi da ekonomske politike neke države članice nisu u skladu s općim smjernicama iz stavka 2. ili da bi xxxxx ugroziti ispravno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije, Komisija može dotičnim državama članicama uputiti upozorenje. Vijeće, na preporuku Komisije, može dotičnoj državi članici uputiti potrebne preporuke. Vijeće može, na prijedlog Komisije, odlučiti objaviti svoje preporuke.
U okviru ovog stavka, Vijeće odlučuje ne uzimajući u obzir glas člana Vijeća koji predstavlja dotičnu državu članicu.
Kvalificirana većina ostalih članica Vijeća utvrđuje se u skladu s člankom 238. stavkom 3. točkom (a).
5. Predsjednik Vijeća i Komisija izvješćuju Europski parlament o rezultatima multilateralnog nadzora. Ako Vijeće objavi svoje preporuke, predsjednik Vijeća može biti pozvan da se pojavi pred nadležnim odborom Europskog parlamenta.
6. Europski parlament i Vijeće, odlučujući uredbama u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, mogu usvojiti detaljna pravila za postupak multilateralnog nadzora iz stavaka 3. i 4.
(bivši članak 100. UEZ-a)
1. Ne dovodeći u pitanje bilo koji drugi postupak predviđen Ugovo- rimâ, Vijeće, na prijedlog Komisije može u duhu solidarnosti među državama članicama odlučiti o mjerama primjerenima gospodarskim prilikama, osobito ako se pojave ozbiljne poteškoće u opskrbi odre- đenim proizvodima, poglavito u području energetike.
2. Kada se neka država članica nađe u poteškoćama ili joj prijete ozbiljne poteškoće zbog prirodnih katastrofa ili izvanrednih okolnosti koje su izvan njezine kontrole, Vijeće može, na prijedlog Komisije, pod određenim uvjetima toj državi članici odobriti financijsku pomoć. O donesenoj odluci predsjednik Vijeća obavješćuje Europski parlament.
Članak 123.
(bivši članak 101. UEZ-a)
1. Zabranjena su prekoračenja po računu i sve druge vrste kredita kod Europske središnje banke ili kod središnjih banaka država članica (dalje u tekstu: „nacionalne središnje banke”) u korist institucija, tijela, xxxxx ili agencija Unije, središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javne vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća država članica, kao što je i Europskoj središnjoj banci i nacionalnim središnjim bankama zabranjena kupnja dužničkih instrumenata neposredno od tih subjekata.
2. Stavak 1. ne primjenjuje se na kreditne institucije u javnom vlasni- štvu xxxxx xxxxxx, u pogledu ponude pričuva središnjih banaka, nacio- nalne središnje banke i Europska središnja banka postupaju jednako kao i prema privatnim kreditnim institucijama.
Članak 124.
(bivši članak 102. UEZ-a)
Zabranjena je svaka mjera koja se ne temelji na načelima stabilnog i sigurnog poslovanja, kojom se institucijama ili tijelima Unije, središnjim vlastima, regionalnim, lokalnim ili drugim tijelima javne vlasti, ostalim javnopravnim tijelima ili javnim poduzećima država članica omogućuje povlašteni pristup financijskim institucijama.
(bivši članak 103. UEZ-a)
1. Ne dovodeći u pitanje uzajamna financijska jamstva za zajedničku provedbu određenog projekta, Unija ne snosi nikakvu odgovornost niti preuzima obveze središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javne vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća bilo koje države članice. Ne dovodeći u pitanje uzajamna financijska jamstva za zajedničku provedbu određenog projekta, niti jedna država članica ne snosi odgovornost niti preuzima obveze središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javnih vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća druge države članice.
2. Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, može, prema potrebi, odrediti definicije za primjenu zabrana iz članaka 123. i 124. i iz ovog članka.
Članak 126.
(bivši članak 104. UEZ-a)
1. Države članice izbjegavaju prekomjerni državni deficit.
2. Komisija nadzire razvoj stanja proračuna i državnog duga u drža- vama članicama radi otkrivanja teških pogrešaka. Osobito provjerava poštovanje proračunske discipline na temelju sljedećih dvaju kriterija:
(a) prelazi li omjer između planiranog ili stvarnog državnog deficita i bruto domaćeg proizvoda referentnu vrijednost, osim:
— ako omjer znatno i postojano opada te je dosegnuo razinu xxxx xx blizu referentne vrijednosti,
— ili, ako je premašivanje referentne vrijednosti samo iznimno i privremeno, a omjer ostaje blizu referentne vrijednosti;
(b) prelazi li omjer između državnog duga i bruto domaćeg proizvoda referentnu vrijednost, osim ako se taj omjer smanjuje u dovoljnoj mjeri i približava referentnoj vrijednosti zadovoljavajućim tempom.
Referentne su vrijednosti utvrđene Protokolom o postupku u slučaju prekomjernog deficita koji je priložen Ugovorima.
3. Ako država članica ne ispunjava zahtjeve na temelju jednog ili oba navedena kriterija, Komisija priprema izvješće. U svojem izvješću Komisija vodi računa o tome xx xx državni deficit veći od državnih investicijskih izdataka i uzima u obzir sve ostale odgovarajuće čimbe- nike, uključujući srednjoročni gospodarski i proračunski položaj države članice.
Komisija također može pripremiti izvješće ako smatra da, neovisno o ispunjavanju zahtjeva na temelju kriterija, u nekoj državi članici postoji opasnost od prekomjernog deficita.
4. Gospodarski i financijski odbor daje svoje mišljenje o izvješću Komisije.
5. Ako Komisija smatra da u nekoj državi članici postoji ili bi se mogao pojaviti prekomjerni deficit, ona dotičnoj državi članici upućuje svoje mišljenje i o tome izvješćuje Vijeće.
6. Vijeće, na prijedlog Komisije i uz prethodno razmatranje svih primjedaba koje dotična država članica želi dati te nakon sveobuhvatne procjene, odlučuje postoji li prekomjerni deficit.
7. Kada Vijeće u skladu sa stavkom 6. odluči da postoji prekomjerni deficit, ono, bez nepotrebnog odlaganja, na preporuku Komisije usvaja preporuke i upućuje ih dotičnoj državi članici s ciljem okončavanja nastalog stanja u određenom roku. Pridržavajući se odredaba stavka 8., te se preporuke ne objavljuju.
8. Vijeće može objaviti svoje preporuke ako utvrdi da na njegovu preporuku nije u zadanom roku odgovoreno nikakvim djelotvornim radnjama.
9. Ako država članica ustraje u neprovođenju preporuka Vijeća, Vijeće može odlučiti pozvati tu državu članicu da u određenom roku poduzme mjere za smanjenje deficita koje Vijeće smatra potrebnim za ispravljanje nastalog stanja.
U xxx slučaju Vijeće može od dotične države članice zatražiti podno- šenje izvješćâ u skladu s određenim rokovima kako bi se ispitali napori koje ta država ulaže u prilagodbu.
10. Pravo na pokretanje postupka predviđeno člancima 258. i 259. ne može se ostvarivati u okviru stavaka od 1. do 9. ovog članka.
11. Sve dok država članica ne postupi prema odluci donesenoj u skladu sa stavkom 9., Vijeće može odlučiti primijeniti ili, ovisno o slučaju, pojačati jednu ili više sljedećih mjera:
— tražiti od te države članice da prije izdavanja obveznica i vrijedno- snih papira objavi dodatne podatke koje određuje Vijeće,
— pozvati Europsku investicijsku banku da preispita svoju kreditnu politiku prema dotičnoj državi članici,
— tražiti od te države članice da kod Unije položi beskamatni polog u odgovarajućem iznosu dok prekomjerni deficit, prema stavu Vijeća, ne bude ispravljen,
— izreći novčane kazne u odgovarajućem iznosu,
Predsjednik Vijeća obavješćuje Europski parlament o donesenim odlukama.
12. Vijeće stavlja izvan snage neke ili sve svoje odluke ili preporuke iz stavaka od 6. do 9. i stavka 11. u mjeri u kojoj je prekomjerni deficit u odnosnoj državi članici, prema stavu Vijeća, ispravljen. Ako je Vijeće prethodno objavilo preporuke, ono odmah nakon stavljanja izvan snage odluke na temelju stavka 8. objavljuje izjavu da više ne postoji preko- mjerni deficit u dotičnoj državi članici.
13. Kada donosi odluke ili preporuke iz stavaka 8., 9, 11. i 12., Vijeće odlučuje na preporuku Komisije.
Kada Vijeće usvaja mjere iz stavaka od 6. do 9., 11. i 12., ono odlučuje ne uzimajući u obzir glas člana Vijeća koji predstavlja dotičnu državu članicu.
Kvalificirana većina ostalih članova Vijeća utvrđuje se u skladu s člankom 238. stavkom 3. točkom (a).
14. Daljnje odredbe koje se odnose na provedbu postupka opisanog u ovom članku određene su u Protokolu o postupku u slučaju preko- mjernog deficita koji je priložen Ugovorima.
Vijeće, odlučujući jednoglasno u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Europskom središnjom bankom, donosi odgovarajuće odredbe kojima se zamjenjuje navedeni Protokol.
Podložno ostalim odredbama ovog stavka Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, utvrđuje detaljna pravila i definicije za primjenu odredaba navedenog Protokola.
POGLAVLJE 2.
MONETARNA POLITIKA
Članak 127.
(bivši članak 105. UEZ-a)
1. Glavni je cilj Europskog sustava središnjih banaka (dalje u tekstu
„ESSB”) održati stabilnost cijena. Ne dovodeći u pitanje cilj stabilnosti cijena, ESSB podržava opće ekonomske politike u Uniji kako bi doprinio ostvarivanju ciljeva Unije utvrđenih člankom 3. Ugovora o Europskoj uniji. ESSB djeluje u skladu s načelom otvorenog tržišnog gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem, dajući prednost učin- kovitoj raspodjeli resursa te u skladu s načelima određenima člankom 119.
2. Osnovni su zadaci ESSB-a:
— utvrđivanje i provođenje monetarne politike Unije,
— obavljanje deviznih poslova u skladu s odredbama članka 219.,
— držanje i upravljanje službenim deviznim pričuvama država članica,
— promicanje nesmetanog funkcioniranja platnih sustava.
3. Stavak 2. alineja treća ne dovodi u pitanje držanje i upravljanje operativnim deviznim sredstvima xx xxxxxx vlada država članica.
4. Savjetovanje s Europskom središnjom bankom potrebno je:
— u slučaju svakog predloženog akta Unije iz nadležnosti Europske središnje banke,
— xx xxxxxx nacionalnih tijela, u vezi sa svakim prijedlogom propisa iz područja nadležnosti Europske središnje banke, ali u granicama i pod uvjetima koje odredi Vijeće u skladu s postupkom utvrđenim u članku 129. stavku 4.
O pitanjima iz područja svoje nadležnosti Europska središnja banka može podnositi mišljenja odgovarajućim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije ili nacionalnim tijelima.
▼C2
5. ESSB doprinosi nesmetanom vođenju politika nadležnih tijela koje se odnose na bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama i na stabilnost financijskog sustava.
▼B
6. Vijeće, uredbama, u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, može jednoglasno, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Europskom središnjom bankom, dodijeliti Europskoj središnjoj banci određene zadatke koji se odnose na politike o bonitetnom nadzoru nad kreditnim i drugim financijskim institucijama, s iznimkom osigura- vajućih poduzeća.
Članak 128.
(bivši članak 106. UEZ-a)
1. Europska središnja banka ima isključivo pravo odobriti izdavanje euronovčanica u Uniji. Te novčanice mogu izdavati Europska središnja banka i nacionalne središnje banke. Novčanice koje izdaju Europska središnja banka i nacionalne središnje banke jedine su koje imaju status zakonskog sredstva plaćanja unutar Unije.
2. Države članice mogu izdavati eurokovanice uz odobrenje Europske središnje banke u pogledu opsega izdanja. Vijeće na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Europskom središnjom bankom može usvojiti mjere za usklađivanje apoena i tehni- čkih specifikacija svih kovanica koje se namjeravaju staviti u optjecaj u mjeri koja omogućuje njihovo nesmetano kolanje unutar Unije.
Članak 129.
(bivši članak 107. UEZ-a)
1. ESSB-om upravljaju tijela Europske središnje banke nadležna za odlučivanje, odnosno Upravno vijeće i Izvršni odbor.
2. Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, (dalje u tekstu „Statut ESSB-a i ESB-a”) utvrđen je Protokolom koji je priložen Ugovorima.
3. Europski parlament i Vijeće mogu izmijeniti članak 5. stavke 5.1., 5.2. i 5.3., članke 17. i 18., članak 19. stavak 19.1., članke 22., 23., 24. i 26., članak 32. stavke 32.2., 32.3., 32.4. i 32.6., članak 33. stavak
33.1. točku (a) i članak 36. Statuta ESSB-a i ESB-a odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnom postupkom. Oni odlučuju ili na preporuku Europske središnje banke i nakon savjetovanja s Komisijom ili na prije- dlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom.
4. Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Europskom središnjom bankom ili na preporuku Europske središnje banke i nakon savjetovanja s Europskim parla- mentom i Komisijom, donosi odredbe iz članka 4., članka 5. stavka 5.4., članka 19. stavka 19.2., članka 20., članka 28. stavka 28.1., članka 29. stavka 29.2., članka 30. stavka 30.4. i članka 34. stavka
34.3. Statuta ESSB-a i ESB-a.
Članak 130.
(bivši članak 108. UEZ-a)
Pri izvršavanju ovlasti i obavljanju zadaća i dužnosti koje su im dodije- ljene Ugovorima i Statutom ESSB-a i ESB-a, ni Europska središnja banka ni nacionalne središnje banke xxx xxxx članovi njihovih tijela nadležnih za odlučivanje ne traže i ne primaju naputke od institucija, tijela, xxxxx ili agencija Unije, bilo koje vlade država članica ili bilo kojeg drugog tijela. Institucije, tijela, uredi ili agencije Unije i vlade država članica obvezuju se da će poštovati ovo načelo i da xxxx xxxxx- jati utjecati na članove tijela nadležnih za odlučivanje u Europskoj središnjoj banci ili u nacionalnim središnjim bankama u obavljanju njihovih zadaća.
Članak 131.
(bivši članak 109. UEZ-a)
Svaka država članica osigurava da njezino nacionalno zakonodavstvo, uključujući i statut njezine nacionalne središnje banke, bude usklađeno s Ugovorima i Statutom ESSB-a i ESB-a.
Članak 132.
(bivši članak 110. UEZ-a)
1. Radi izvršavanja zadaća povjerenih ESSB-u, Europska središnja banka, sukladno odredbama Ugovorâ i pod uvjetima utvrđenima u Statutu ESSB-a i ESB-a:
— donosi uredbe u opsegu u kojem su potrebne za provedbu zadaća utvr- đenih u članku 3. stavku 3.1. prvoj alineji, članku 19. stavku 19.1., članku 22. i članku 25. stavku 25.2. Statuta ESSB-a i ESB-a te u sluča- jevima koji se utvrđuju aktima Vijeća iz članka 129. stavka 4.,
— donosi odluke potrebne za izvršavanje zadaća koje su ESSB-u povjerene temeljem Ugovorâ i Statuta ESSB-a i ESB-a,
— daje preporuke i mišljenja.
2. Europska središnja banka može odlučiti objaviti svoje odluke, preporuke i mišljenja.
3. U granicama i pod uvjetima koje Vijeće utvrdi u skladu s postupkom utvrđenim člankom 129. stavkom 4., Europska središnja banka ovlaštena je određivati novčane kazne ili periodične penale podu- zetnicima koji ne ispunjavaju obveze na temelju njegovih uredbi i odluka.
Članak 133.
Ne dovodeći u pitanje ovlasti Europske središnje banke, Europski parla- ment i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postup- kom, utvrđuju mjere potrebne za uporabu xxxx xxx jedinstvene valute. Te se mjere donose nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom.
POGLAVLJE 3.
INSTITUCIONALNE ODREDBE
Članak 134.
(bivši članak 114. UEZ-a)
1. Radi promicanja koordinacije politika država članica u punoj mjeri potrebnoj za funkcioniranje unutarnjeg tržišta ovime se osniva Gospo- darski i financijski odbor.
2. Gospodarski i financijski odbor ima sljedeće zadaće:
— davanje mišljenja na zahtjev Vijeća ili Komisije ili na vlastitu inici- jativu radi njihova podnošenja xxx institucijama
— praćenje gospodarskog i financijskog stanja u državama članicama i u Uniji te redovito izvještavanje Vijeća i Komisije o tome, a osobito o financijskim odnosima s trećim zemljama i međunarodnim institucijama,
— ne dovodeći u pitanje članak 240., sudjelovanje u pripremi rada Vijeća iz članaka 66., 75., članka 121. stavka 2., 3., 4. i 6.,
članaka 122., 124., 125., 126., članka 127. stavka 6., članka 128.
stavka 2., članka 129. stavaka 3. i 4., članka 138., članka 140.
stavaka 2. i 3., članka 143., članka 144. stavaka 2. i 3. i članka
219. te izvršava ostale savjetodavne i pripremne zadaće koje mu dodijeli Vijeće,
— najmanje jednom godišnje, ispitivanje stanja u odnosu na kretanje kapitala i slobodu platnog prometa, kako to proizlazi iz primjene Ugovorâ i mjera koje usvoji Vijeće; ispitivanje obuhvaća i sve mjere u vezi s kretanjem kapitala i platnim prometom; o rezultatima tog ispitivanja Odbor podnosi izvješće Komisiji i Vijeću.
Države članice, Komisija i Europska središnja banka imenuju najviše po dva člana ovog Odbora.
3. Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom i Odborom iz ovog članka, utvrđuje detaljne odredbe o sastavu Gospodarskog i financijskog odbora. O toj odluci predsjednik Vijeća obavješćuje Europski parlament.
4. Ako postoje, i sve dok postoje, države članice s odstupanjem iz članka 139., Odbor uz zadaće određene stavkom 2. neprestano prati monetarno i financijsko stanje te opći sustav platnog prometa tih država članica i o tome redovito izvještava Vijeće i Komisiju.
Članak 135.
(bivši članak 115. UEZ-a)
U vezi s pitanjima iz članka 121. stavka 4., članka 126., osim stavka 14., članka 138., članka 140. stavka 1., članka 140. stavka 2. prvog podstavka, članka 140. stavka 3. i članka 219., Vijeće ili država članica mogu od Komisije, prema potrebi, zatražiti da sastavi preporuku ili prijedlog. Komisija razmatra takav zahtjev i svoje zaključke bez odgode podnosi Vijeću.
POGLAVLJE 4.
POSEBNE ODREDBE ZA DRŽAVE ČLANICE XXXX XX VALUTA EURO
Članak 136.
1. Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije, a u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovorâ, Vijeće u skladu s odgovarajućim postupkom, od onih navedenih u člancima 121. i 126., uz iznimku postupka određenog člankom 126. stavkom 14., usvaja posebne mjere za države članice xxxx xx valuta euro, radi:
(a) jačanja koordinacije i nadzora nad njihovom proračunskom disciplinom;
(b) utvrđivanja smjernica njihove ekonomske politike, pri čemu se osigurava da su u skladu sa smjernicama koje su usvojene za cijelu Uniju, te da se nad njima vrši nadzor.
2. U odnosu na mjere određene u stavku 1., u glasovanju sudjeluju samo članovi Vijeća koji predstavljaju države članice xxxx xx valuta euro.
Kvalificirana većina navedenih članova utvrđuje se u skladu s člankom
238. stavkom 3. točkom (a).
▼M3
3. Države članice xxxx xx valuta euro mogu uspostaviti stabilizacijski mehanizam koji će se aktivirati ako je to nužno za zaštitu stabilnosti europodručja u cjelini. Dodjeljivanje financijske pomoći u okviru mehanizma podlijegat će strogim uvjetima.
▼B
Članak 137.
Aranžmani za sastanke ministara država članica xxxx xx valuta euro utvr- đeni su Protokolom o Euroskupini.
Članak 138.
(bivši članak 111. stavak 4. UEZ-a)
1. Kako bi se osigurao položaj xxxx u međunarodnom monetarnom sustavu, Vijeće na prijedlog Komisije donosi odluku o utvrđivanju zajedničkih stajališta o pitanjima od osobitog interesa za ekonomsku i monetarnu uniju u okviru nadležnih međunarodnih financijskih institu- cija i konferencija. Vijeće odlučuje nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom.
2. Vijeće, na prijedlog Komisije, može usvojiti odgovarajuće mjere za osiguranje jedinstvene zastupljenosti u okviru međunarodnih financij- skih institucija i konferencija. Vijeće odlučuje nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom.
3. U odnosu na mjere iz stavaka 1. i 2., u glasovanju sudjeluju samo članovi Vijeća koji predstavljaju države članice xxxx xx valuta euro.
Kvalificirana većina navedenih članova utvrđuje se u skladu s člankom
238. stavkom 3. točkom (a).
POGLAVLJE 5.
PRIJELAZNE ODREDBE
Članak 139.
1. Države članice za koje Vijeće xxx nije odlučilo da ispunjavaju uvjete potrebne za usvajanje xxxx u daljnjem se tekstu navode kao
„države članice s odstupanjem”.
2. Sljedeće se odredbe Ugovorâ ne primjenjuju na države članice s odstupanjem:
▼C2
(a) usvajanje dijelova općih smjernica ekonomske politike koje se općenito odnose na europodručje (članak 121. stavak 2.);
▼B
(b) prisilna sredstva za rješavanje prekomjernih deficita (članak 126. stavci 9. i 11.);
(c) cijevi i zadaci ESSB-a (članak 127. stavci 1., 2., 3. i 5.);
(d) izdanje xxxx (članak 128.);
(e) akti Europske središnje banke (članak 132.);
(f) mjere kojima se uređuje uporaba xxxx (članak 133.);
(g) monetarni sporazumi i druge mjere koje se odnose na tečajnu politiku (članak 219.);
(h) imenovanje članova Izvršnog odbora Europske središnje banke (članak 283. stavak 2.);
(i) odluke o utvrđivanju zajedničkih stajališta o pitanjima osobito važnima za ekonomsku i monetarnu uniju u okviru nadležnih međunarodnih financijskih institucija i konferencija (članak 138. stavak 1.);
(j) mjere za osiguranje jedinstvene zastupljenosti u okviru među- narodnih financijskih institucija i konferencija (članak 138. stavak 2.).
U člancima navedenima u iz točkama od (a) do (j) „države članice” stoga znači države članice xxxx xx valuta euro.
3. Na temelju poglavlja IX. Statuta ESSB-a i ESB-a, države članice s odstupanjem i njihove nacionalne središnje banke izuzimaju se od prava i obveza u okviru ESSB-a.
4. Glasačka prava članova Vijeća koji predstavljaju države članice s odstupanjem suspendiraju se kada Vijeće usvaja mjere iz članaka xxxx- denih u stavku 2. i u sljedećim slučajevima:
(a) za preporuke upućene državama članicama xxxx xx valuta euro u okviru multilateralnog nadzora, uključujući nadzor nad programima stabilnosti i upozorenja (članak 121. stavak 4.);
(b) za mjere koje se odnose na prekomjerne deficite koje se odnose na države članice xxxx xx valuta euro (članak 126. stavci 6., 7., 8., 12. i 13.).
Kvalificirana većina ostalih članova Vijeća utvrđuje se u skladu s člankom 238. stavkom 3. točkom (a).
(bivši članak 121. stavak 1., bivši članak 122. stavak 2. druga rečenica te bivši članak 123. stavak 5. UEZ-a)
1. Najmanje jedanput svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem, Komisija i Europska središnja banka izvješćuju Vijeće o napretku koji su države članice s odstupanjem ostvarile u ispunjavanju svojih obveza u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije. Ta izvješća obuhvaćaju provjeravanje usklađenosti nacionalnog zakonodav- stva svake od tih država članica, uključujući statute njezine nacionalne središnje banke, s člancima 130. i 131. i Statutom ESSB-a i ESB-a. U izvješćima se razmatra i postizanje visokog stupnja održive konvergen- cije s obzirom na ispunjavanje sljedećih kriterija xx xxxxxx svake države članice:
— postizanje visokog stupnja stabilnosti cijena; to će biti vidljivo iz stope inflacije xxxx xx blizu stope zabilježene u najviše trima drža- vama članicama koje su najuspješnije u smislu stabilnosti cijena,
— održivost stanja javnih financija; to će biti vidljivo iz proračuna države u kojem neće biti prekomjernog deficita xxxx xx određen u skladu s člankom 126. stavkom 6.,
— pridržavanje uobičajenih granica fluktuacije predviđenih xxxxx- izmom deviznog tečaja Europskog monetarnog sustava tijekom najmanje dvije godine, bez devalvacije u odnosu na euro,
— trajnost konvergencije xxxx xx ostvarila država članica s odstupanjem te njezina sudjelovanja u mehanizmu deviznog tečaja koje xx xxxx- xxxx u razinama dugoročnih kamatnih xxxxx.
Četiri kriterija navedena u ovom stavku te odgovarajuća razdoblja tijekom kojih se moraju poštovati, dodatno su razrađena u Protokolu koji je priložen Ugovorima. U svojim izvješćima Komisija i Europska središnja banka vode računa i o rezultatima integracije tržištâ, stanju i razvoju tekućeg računa platnih bilanci, te ispitivanju razvoja jedinične cijene rada i ostalih indeksa cijena.
2. Nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i nakon rasprave u Europskom vijeću, Vijeće, na prijedlog Komisije, odlučuje koje države članice s odstupanjem ispunjavaju potrebne uvjete na temelju kriterija određenih stavkom 1. te odlučuje o prestanku odstupanja dotičnih država članica.
Vijeće odlučuje nakon što dobije preporuku kvalificirane većine onih članova Vijeća koji predstavljaju države članice xxxx xx valuta euro. Ti članovi odlučuju u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće primi prije- dlog Komisije.
Kvalificirana većina navedenih članova iz drugog podstavka utvrđuje se u skladu s člankom 238. stavkom 3. točkom (a).
3. Ako je u skladu s postupkom određenim u stavku 2. odlučeno o prestanku odstupanja,Vijeće, jednoglasnom odlukom država članica xxxx xx valuta euro i dotične države članice, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom, neopozivo utvrđuje tečaj prema kojem će euro zamijeniti valutu dotične države članice i podu- zima druge mjere potrebne za uvođenje xxxx xxx jedinstvene valute u dotičnoj državi članici.
Članak 141.
(bivši članak 123. stavak 3. te bivši članak 117. stavak 2. prvih pet alineja UEZ-a)
1. Ne dovodeći u pitanje članak 129. stavak 1., ako ima i sve dok ima država članica s odstupanjem, osniva se Opće vijeće Europske središnje banke iz članka 44. Statuta ESSB-a i ESB-a xxx xxxxx tijelo odlučivanja Europske središnje banke.
2. Ako ima i sve dok ima država članica s odstupanjem, Europska središnja banka u vezi s xxx državama članicama:
— jača suradnju među nacionalnim središnjim bankama,
— jača koordinaciju monetarnih politika država članica kako bi se osigurala stabilnost cijena,
— nadzire funkcioniranje tečajnog mehanizma,
— održava savjetovanja u vezi s pitanjima koja su u nadležnosti nacio- nalnih središnjih banaka i koja utječu na stabilnost financijskih insti- tucija i tržišta,
— obavlja zadaće koje je prije obavljao Europski fond za monetarnu suradnju, a kasnije preuzeo Europski monetarni institut
Članak 142.
(bivši članak 124. stavak 1. UEZ-a)
Svaka država članica s odstupanjem smatra svoju tečajnu politiku pita- njem od zajedničkog interesa. Države članice xxxxxx xxxx računa o iskustvu stečenom suradnjom u okviru tečajnog mehanizma.
(bivši članak 119. UEZ-a)
1. Ako je država članica s odstupanjem suočena s poteškoćama ili ako joj ozbiljno prijete poteškoće u odnosu na njezinu platnu bilancu, kao rezultat cjelokupne neravnoteže njezine platne bilance ili vrste valute kojom raspolaže te osobito ako takve poteškoće mogu ugroziti funkcioniranje unutarnjeg tržišta ili provedbu zajedničke trgovinske politike, Komisija odmah istražuje stanje dotične države članice i radnje koje je, koristeći se svim njoj dostupnim sredstvima, ta država poduzela ili može poduzeti u skladu s odredbama Ugovorâ. Komisija utvrđuje mjere koje preporučuje dotičnoj državi da poduzme.
Ako se radnje države članice s odstupanjem i mjere koje je preporučila Komisija pokažu nedovoljnima za prevladavanje poteškoća koje su se pojavile ili koje prijete, Komisija, nakon savjetovanja s Gospodarskim i financijskim odborom, preporučuje Vijeću odobrenje međusobne pomoći te prikladne metode za njezino pružanje.
Komisija redovito obavješćuje Vijeće o stanju i kako se ono razvija.
2. Vijeće odobrava takvu međusobnu pomoć; donosi direktive ili odluke kojima se utvrđuju uvjeti i pojedinosti takve pomoći, xxxx oblici mogu biti sljedeći:
(a) usklađeno djelovanje u odnosu na ili u okviru bilo koje druge međunarodne organizacije kojoj se države članice s odstupanjem mogu obratiti;
(b) mjere potrebne za izbjegavanje skretanja trgovinskih tokova, ako država članica s odstupanjem xxxx xx suočena s poteškoćama održava ili ponovno uvodi količinska ograničenja u odnosu na treće zemlje;
(c) odobravanje zajmova u ograničenom opsegu xx xxxxxx drugih država članica, podložno njihovoj suglasnosti.
3. Ako Vijeće ne odobri međusobnu pomoć xxxx xx preporučila Komisija ili ako su odobrena međusobna pomoć i poduzete mjere nedo- statne, Komisija odobrava državi s odstupanjem xxxx xx suočena s pote- škoćama poduzimanje zaštitnih mjera, čije uvjete i pojedinosti utvrđuje Komisija.
Vijeće može opozvati takvo odobrenje te izmijeniti uvjete i pojedinosti primjene takvih mjera.
Članak 144.
(bivši članak 120. UEZ-a)
1. Kada nastupi nepredviđena kriza platne bilance, a odluka u smislu članka 143. stavka 2. nije odmah donesena, država članica s odstupa- njem može preventivno poduzeti potrebne zaštitne mjere. Takve mjere moraju prouzročiti najmanji mogući poremećaj funkcioniranja unutar- njeg tržišta te opsegom ne smiju prelaziti okvir koji je nužno potreban za rješavanje nepredviđeno nastalih poteškoća.
2. Komisiju i ostale države članice obavješćuje se o takvim zaštitnim mjerama najkasnije do njihova stupanja na snagu. Komisija može prepo- ručiti Vijeću odobravanje međusobne pomoći na temelju članka 143.
3. Nakon što Komisija xxxxxx preporuku te nakon savjetovanja s Gospodarskim i financijskim odborom, Vijeće može odlučiti da dotična država članica izmijeni, suspendira ili ukine xxxx navedene zaštitne mjere.
GLAVA IX.
ZAPOŠLJAVANJE
Članak 145.
(bivši članak 125. UEZ-a)
Države članice i Unija, u skladu s ovom glavom, rade na razvoju usklađene strategije zapošljavanja te, posebice, na promicanju kvalifici- rane, obrazovane i prilagodljive radne snage i tržištâ xxxx xxxx se mogu prilagoditi gospodarskim promjenama u svrhu ostvarenja ciljeva utvr- đenih u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji.
Članak 146.
(bivši članak 126. UEZ-a)
1. Države članice svojim politikama zapošljavanja doprinose ostvari- vanju ciljeva iz članka 145. na način koji je u skladu s općim smjerni- cama ekonomskih politika država članica i Unije, usvojenih na temelju članka 121. stavka 2.
2. Države članice, uzimajući u obzir nacionalne prakse s obzirom na odgovornost socijalnih partnera, smatraju poticanje zapošljavanja pred- metom od zajedničkog interesa te u Vijeću usklađuju svoje djelovanje u xxx pogledu u skladu odredbama članka 148.
Članak 147.
(bivši članak 127. UEZ-a)
1. Unija doprinosi visokom stupnju zaposlenosti tako što xxxxxx xxxx- dnju među državama članicama, podupire njihovo djelovanje i, ako je potrebno, dopunjuje ga. Xxxxxx se poštuju nadležnosti država članica.
2. Cilj postizanja visokog stupnja zaposlenosti uzima se u obzir pri oblikovanju i provedbi politika i aktivnosti Unije.
(bivši članak 128. UEZ-a)
1. Europsko vijeće svake godine razmatra stanje u području zapo- šljavanja u Uniji i o xxx pitanju usvaja zaključke na temelju zajedni- čkog godišnjeg izvješća Vijeća i Komisije.
2. Na temelju zaključaka Europskog vijeća Vijeće svake godine, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, Gospodarskim i socijalnim odborom, Odborom regija i Odborom za zapošljavanje iz članka 150. utvrđuje smjernice koje države članice uzimaju u obzir u svojim politikama zapošljavanja. Te smjernice moraju biti u skladu s općim smjernicama usvojenima na temelju članka 121. stavka 2.
3. Svaka država članica dostavlja Vijeću i Komisiji godišnje izvješće o najvažnijim mjerama koje je poduzela u provedbi svoje politike zapo- šljavanja u svjetlu smjernica za zapošljavanje iz stavka 2.
4. Vijeće svake godine na temelju izvješća iz stavka 3. i po primitku stajališta Xxxxxx za zapošljavanje provodi ispitivanje provedbe politika zapošljavanja država članica u svjetlu smjernica za zapošljavanje. Vijeće može, na preporuku Komisije, uputiti državama članicama preporuke ako to smatra primjerenim s obzirom na rezultate tog ispitivanja.
5. Na temelju rezultata tog ispitivanja Vijeće i Komisija sastavljaju zajedničko godišnje izvješće za Europsko vijeće o stanju u području zapošljavanja u Uniji i o provedbi smjernica za zapošljavanje.
Članak 149.
(bivši članak 129. UEZ-a)
Europski parlament i Vijeće mogu, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i soci- jalnim odborom te Odborom regija, donijeti mjere namijenjene poticanju suradnje među državama članicama i podupiranju njihovog djelovanja u području zapošljavanja inicijativama koje su usmjerene na razvijanje razmjena podataka i najboljih praksi, pružanje usporednih analiza i savjeta te promicanje inovativnih pristupa i ocjenu iskustava, a posebice korištenjem pilot-projekata.
Ove mjere ne uključuju usklađivanje zakona i propisa država članica.
(bivši članak 130. UEZ-a)
Vijeće, odlučujući običnom većinom, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom osniva Odbor za zapošljavanje koji ima savjetodavnu ulogu za promicanje koordinacije među državama članicama u pogledu politika zapošljavanja i tržišta rada. Zadaće su Odbora:
— pratiti stanje zapošljavanja i politike zapošljavanja u državama člani- cama i u Uniji,
— ne dovodeći u pitanje članak 240., na zahtjev Vijeća ili Komisije ili na vlastitu inicijativu oblikovati mišljenja te doprinositi pripremi rasprava Vijeća iz članka 148.
U ispunjavanju svojih zaduženja Xxxxx se savjetuje sa socijalnim partnerima.
Svaka država članica i Komisija imenuju po dva člana Odbora.
GLAVA X.
SOCIJALNA POLITIKA
Članak 151.
(bivši članak 136. UEZ-a)
Imajući na umu temeljna socijalna prava poput onih određenih u Europ- skoj socijalnoj povelji potpisanoj 18. listopada 1961. u Torinu te onih iz Povelje Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika iz 1989., Unija i države članice imaju za cilj promicanje zapošljavanja, pobolj- šanje životnih i radnih uvjeta, kako bi se na putu napretka omogućilo njihovo usklađivanje, odgovarajuću socijalnu zaštitu, socijalni dijalog, razvoj ljudskih potencijala u smislu trajne visoke stope zaposlenosti i borbe protiv isključenosti.
U tu svrhu Unija i države članice provode mjere koje uzimaju u obzir različite oblike nacionalnih praksi, posebno u području ugovornih odnosa, te potrebu održanja konkurentnosti gospodarstva Unije.
One vjeruju da će do takvog razvoja doći ne samo zbog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, koje će pogodovati usklađivanju socijalnih sustava, nego i zbog postupaka predviđenih Ugovorima te zbog ujednačavanja odredaba utvrđenih zakonom i ostalim propisima.
Unija prepoznaje i promiče ulogu socijalnih partnera na svojoj razini, uzimajući u obzir raznolikost nacionalnih sustava. Ona olakšava dijalog među socijalnim partnerima poštujući njihovu autonomiju.
Trostrani socijalni xxxxx za xxxx i zapošljavanje doprinosi socijalnom dijalogu.
Članak 153.
(bivši članak 137. UEZ-a)
1. Radi postizanja ciljeva iz članka 151., Unija podupire i dopunjuje aktivnosti država članica u sljedećim područjima:
(a) poboljšavanju posebice radne okoline radi zaštite zdravlja i sigur- nosti radnika;
(b) radnim uvjetima;
(c) socijalnoj sigurnosti i socijalnoj zaštiti radnika;
(d) zaštiti radnika po prestanku njihova ugovora o radu;
(e) obavješćivanju radnika i savjetovanju s njima;
(f) zastupanju i kolektivnoj obrani interesa radnika i poslodavaca, uključujući suodlučivanje, pridržavajući se stavka 5.;
(g) uvjetima zapošljavanja za državljane trećih zemalja koji zakonito borave na području Unije;
(h) integriranju osoba isključenih s tržišta rada, ne dovodeći u pitanje članak 166.;
(i) jednakosti muškaraca i žena u pogledu mogućnosti na tržištu rada i postupanja na radnom mjestu;
(j) borbi protiv društvene isključenosti;
(k) modernizaciji sustava socijalne zaštite, ne dovodeći u pitanje točku (c).
2. U tu svrhu Europski parlament i Vijeće mogu:
(a) usvojiti mjere koje su namijenjene poticanju suradnje među drža- vama članicama putem inicijativa xxxx je cilj poboljšanje znanja, razvijanje razmjene podataka i najboljih praksi, promicanje inova- tivnih pristupa i vrednovanje iskustava, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i propisa država članica;
(b) poštujući uvjete i tehnička pravila koja postoje u pojedinim drža- vama članicama u područjima iz stavka 1. točkama od (a) do (i) posredstvom direktiva usvojiti minimalne uvjete koji se postupno primjenjuju. Takve direktive neće sadržavati upravna, financijska ili pravna ograničenja kojima bi se otežavalo osnivanje i razvoj malih i srednjih poduzeća.
U područjima iz stavka 1. točkama (c), (d), (f) i (g) Vijeće odlučuje jednoglasno, u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i navedenim odborima.
Vijeće može jednoglasno na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom odlučiti da se na stavak 1. točke (d), (f) i (g) primijeni redovni zakonodavni postupak.
3. Država članica može povjeriti socijalnim partnerima na njihov zajednički zahtjev provedbu direktiva donesenih na temelju stavka 2. ili, xxxx xx to potrebno, provedbu odluke Vijeća usvojene u skladu s člankom 155.
U xxx je slučaju dužna osigurati da socijalni partneri, najkasnije do xxxx do kojeg direktiva ili odluka xxxx biti prenesena ili provedena dogovorno donesu potrebne mjere, pri čemu dotična država članica xxxx poduzeti sve potrebne mjere kako bi mogla u svako doba jamčiti postignuće ciljeva određenih xxx direktivom ili xxx odlukom.
4. Odredbe donesene temeljem ovog članka:
— ne utječu na pravo država članica da utvrde temeljna načela svojih sustava socijalne sigurnosti i ne smiju značajnije utjecati na financijsku ravnotežu tog sustava,
— ne sprečavaju ni jednu državu članicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere koje su u skladu s Ugovorima.
5. Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na plaću, pravo na udru- živanje, pravo na štrajk ili na pravo uvođenja mjera isključenja s rada.
Članak 154.
(bivši članak 138. UEZ-a)
1. Komisija ima zadaću promicati savjetovanje među socijalnim part- nerima na razini Unije te poduzimati odgovarajuće mjere za olakšavanje njihova dijaloga pri čemu partnerima osigurava ravnomjernu potporu.
2. U tu svrhu, prije podnošenja prijedloga u području socijalne poli- tike, Komisija se savjetuje sa socijalnim partnerima o mogućem smjeru djelovanja Unije.
3. Ako nakon takva savjetovanja Komisija smatra da je djelovanje Unije preporučljivo, savjetuje se sa socijalnim partnerima o sadržaju predviđenog prijedloga. Socijalni partneri dostavljaju Komisiji svoje mišljenje ili, ako je primjereno, preporuku.
4. Socijalni partneri mogu tijekom savjetovanja iz stavaka 2. i 3. obavijestiti Komisiju o želji da pokrenu proces predviđen člankom
155. Taj proces ne smije trajati dulje xx xxxxx mjeseci, osim ako ga socijalni partneri i Komisija zajednički odluče produljiti.
Članak 155.
(bivši članak 139. UEZ-a)
1. Ako socijalni partneri to žele, njihov dijalog na razini Unije može dovesti do uspostave ugovornih odnosa, uključujući sklapanje sporazuma.
2. Sporazumi sklopljeni na razini Unije provode se ili u skladu s postupcima i praksom socijalnih partnera i država članica ili, u podru- čjima obuhvaćenima člankom 153., na zajednički zahtjev stranaka potpi- snica, odlukom Vijeća, donesenom na prijedlog Komisije. O tome se izvješćuje Europski parlament.
Vijeće odlučuje jednoglasno ako predmetni sporazum sadržava jednu ili više odredaba koje se odnose na jedno od područja za koje se zahtijeva jednoglasnost na temelju članka 153. stavka 2.
Članak 156.
(bivši članak 140. UEZ-a)
Radi ostvarivanja ciljeva iz članka 151., ne dovodeći xxxxxx u pitanje ostale odredbe Ugovorâ, Komisija potiče suradnju među državama članicama i olakšava koordinaciju njihova djelovanja u svim područjima socijalne politike iz ovog poglavlja, posebice u pitanjima koja se odnose na:
— zapošljavanje,
— radno pravo i uvjete rada,
— osnovno i napredno strukovno osposobljavanje,
— socijalnu sigurnost,
— sprečavanje nesreća na radu i profesionalnih bolesti,
— higijenu na radu,
— pravo na udruživanje i kolektivno pregovaranje između poslodavaca i radnika.
U tu svrhu Komisija blisko surađuje s državama članicama izrađivanjem studija, davanjem mišljenja i provođenjem savjetovanja, kako o proble- mima koji se javljaju na nacionalnoj razini, tako i o onima koji su od interesa za međunarodne organizacije, osobito inicijativama xxxxxx xx cilj utvrđivanje smjernica i pokazatelja, organizacija razmjene najbolje prakse i priprema potrebnih elemenata za periodičko praćenje i ocjenu. O tome se u cijelosti izvješćuje Europski parlament.
Prije davanja mišljenja predviđenog ovim člankom, Komisija xx xxxxx- tuje s Gospodarskim i socijalnim odborom.
(bivši članak 141. UEZ-a)
1. Svaka država članica osigurava primjenu načela o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti.
2. Za potrebe ovog članka „plaća” je redovita osnovna ili minimalna nadnica ili plaća te svako drugo primanje, bilo u gotovini ili u naravi, koju radnik prima neposredno ili posredno od svojeg poslodavca, a u vezi sa zaposlenjem.
Jednakost plaće bez diskriminacije na temelju spola znači:
(a) da se plaća za jednak rad plaćen po učinku obračunava na temelju jednake mjerne jedinice;
(b) da xx xxxxx za rad plaćen po vremenskoj jedinici jednaka za jednak posao.
3. Odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, Europski parlament i Vijeće donose mjere za osiguranje primjene načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pita- njima zapošljavanja i rada, uključujući načelo jednake plaće za jednaki rad ili za rad jednake vrijednosti.
4. Radi osiguranja u praksi potpune jednakosti između muškaraca i žena u radnom okruženju, načelo jednakog postupanja ne sprečava nijednu državu članicu da provodi ili xxxxxx mjere koje osiguravaju posebne prednosti kako bi se nedovoljno zastupljenom spolu olakšalo bavljenje stručnom djelatnošću ili spriječio odnosno nadoknadio nepo- voljan položaj u njihovoj profesionalnoj karijeri.
Članak 158.
(bivši članak 142. UEZ-a)
Države članice nastoje održati postojeću jednakost između sustava plaćenih neradnih xxxx.
Članak 159.
(bivši članak 143. UEZ-a)
Komisija svake godine izrađuje izvješće o postignutom napretku u ostvarivanju ciljeva iz članka 151., uključujući demografsko stanje u Uniji. Izvješće dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću xx Xxxxxxxx- skom i socijalnom odboru.
(bivši članak 144. UEZ-a)
Vijeće, odlučujući običnom većinom, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom osniva Odbor za socijalnu zaštitu sa savjetodavnim ulogom kako bi se promicala suradnja u području politika socijalne zaštite među državama članicama i s Komisijom. Zadaće su Odbora:
— pratiti socijalnu situaciju i razvoj politika socijalne zaštite u drža- vama članicama i u Uniji,
— poticati razmjenu podataka, iskustava i dobre prakse među državama članicama i s Komisijom
— ne dovodeći u pitanje članak 240., u svojem području nadležnosti pripremati izvješća, davati mišljenja ili obavljati druge poslove na zahtjev Vijeća ili Komisije ili na vlastitu inicijativu.
U ispunjavanju svojih zaduženja Odbor uspostavlja odgovarajuće kontakte sa socijalnim partnerima.
Svaka država članica i Komisija imenuju po dva člana Odbora.
Članak 161.
(bivši članak 145. UEZ-a)
U svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu Komisija uključuje posebno poglavlje o socijalnom razvoju unutar Unije.
Europski parlament može pozvati Komisiju da izradi izvješćâ o bilo kojim posebnim problemima vezanima uz socijalne uvjete.
GLAVA XI.
EUROPSKI SOCIJALNI FOND
Članak 162.
(bivši članak 146. UEZ-a)
Radi povećanja mogućnosti zapošljavanja radnika na unutarnjem tržištu i time doprinošenja poboljšanju životnog standarda, osniva se Europski socijalni fond u skladu s niže navedenim odredbama; njegov je cilj olakšati zapošljavanje radnika i povećati njihovu zemljopisnu i profesio- nalnu mobilnost unutar Unije te olakšati njihovu prilagodbu industrij- skim promjenama i promjenama u proizvodnim sustavima, osobito kroz strukovno osposobljavanje i prekvalifikaciju.
(bivši članak 147. UEZ-a) Fondom upravlja Komisija.
U izvršavanju ove zadaće Komisiji pomaže Xxxxx sastavljen od pred- stavnika vlada, sindikata i udruga poslodavaca, kojim predsjeda član Komisije.
Članak 164.
(bivši članak 148. UEZ-a)
Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonoda- vnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, donose provedbene uredbe koje se odnose na Europski socijalni fond.
GLAVA XII.
OBRAZOVANJE, STRUKOVNO OSPOSOBLJAVANJE, MLADI I SPORT
Članak 165.
(bivši članak 149. UEZ-a)
1. Unija doprinosi razvoju kvalitetnog obrazovanja poticanjem sura- dnje među državama članicama te, ako je to potrebno, podupiranjem i dopunjavanjem njihovih aktivnosti, pri čemu u potpunosti poštuje odgo- vornost država članica za nastavni sadržaj i ustroj obrazovnih sustava te njihovu kulturnu i jezičnu raznolikost.
Unija doprinosi promidžbi europskog sporta, vodeći xxxxxx računa o specifičnoj prirodi sporta, njegovim strukturama koje se temelje na dobrovoljnim aktivnostima te njegovoj društvenoj i obrazovnoj ulozi.
2. Ciljevi su djelovanja Unije:
— razvoj europske dimenzije u obrazovanju, osobito nastavom i popu- larizacijom jezika država članica,
— poticanje mobilnosti studenata i nastavnika, između ostalog, potica- njem akademskog priznavanja istovrijednosti diploma i trajanja studija,
— promicanje suradnje između obrazovnih ustanova,
— razvoj razmjene informacija i iskustava u vezi s pitanjima koja su zajednička obrazovnim sustavima država članica,
— poticanje razvoja razmjene mladih i razmjene društveno-pedagoških radnika te poticanje sudjelovanja mladih u demokratskom životu Europe,
— poticanje razvoja obrazovanja na daljinu,
3. Unija i države članice podupiru suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama nadležnima u području obrazovanja i sporta, osobito s Vijećem Europe.
4. Radi doprinosa ostvarivanju ciljeva iz ovog članka:
— Europski parlament i Vijeće, odlučujući sukladno redovnom zako- nodavnom postupku i nakon savjetovanja s Gospodarskim i soci- jalnim odborom te Odborom regija, donosi poticajne mjere, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica,
— Vijeće na prijedlog Komisije donosi preporuke.
Članak 166.
(bivši članak 150. UEZ-a)
1. Unija provodi politiku strukovnog osposobljavanja koja podupire i dopunjuje djelovanje država članica, pri čemu u cijelosti poštuje odgo- vornost država članica za sadržaj i ustroj strukovnog osposobljavanja.
2. Ciljevi su djelovanja Unije:
— olakšati prilagodbu industrijskim promjenama, osobito strukovnim osposobljavanjem i prekvalifikacijom,
— unaprijediti početno i trajno strukovno osposobljavanje kako bi se olakšala strukovna integracija i reintegracija na tržište rada,
— olakšati pristup strukovnom osposobljavanju i poticati mobilnost nastavnika i polaznika, a osobito mladih ljudi,
— poticati suradnju u području osposobljavanja između ustanova za obrazovanje ili osposobljavanje i poduzećâ,
— razviti razmjene informacija i iskustava u vezi s pitanjima koja su zajednička sustavima osposobljavanja u državama članicama.
3. Unija i države članice podupiru suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama nadležnima u području strukovnog osposobljavanja.
4. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, donose mjere kako bi doprinijeli ostvari- vanju ciljeva iz ovog članka, pri čemu je isključeno bilo kakvo uskla- đivanje zakona i drugih propisa država članica, a Vijeće, na prijedlog Komisije, usvaja preporuke.
GLAVA XIII.
KULTURA
Članak 167.
(bivši članak 151. UEZ-a)
1. Unija doprinosi procvatu kultura država članica, poštujući xxxxxx njihovu nacionalnu i regionalnu raznolikost i stavljajući istodobno u prvi plan njihovo zajedničko kulturno naslijeđe.
2. Djelovanje Unije usmjereno je prema poticanju suradnje između država članica te, prema potrebi, podupiranju i dopunjavanju njihovog djelovanja u sljedećim područjima:
— poboljšanju poznavanja i popularizacije kulture i povijesti europskih naroda,
— očuvanju i zaštita kulturne xxxxxxx xx europske važnosti,
— nekomercijalnoj kulturnoj razmjeni,
— umjetničkom i književnom stvaralaštvu, uključujući i stvaralaštvo u audio-vizualnom sektoru.
3. Unija i države članice podupiru suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama nadležnima u području kulture, osobito s Vijećem Europe.
4. U svojem djelovanju na temelju drugih odredaba Ugovorâ Unija vodi računa o kulturnim aspektima, posebno radi poštovanja i promi- canja raznolikosti svojih kultura.
5. Radi doprinosa ostvarivanju ciljeva iz ovog članka:
— Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Odborom regija, donosi poticajne mjere, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica,
— ►C2 Vijeće na prijedlog Komisije ◄ donosi preporuke.
JAVNO ZDRAVSTVO
Članak 168.
(bivši članak 152. UEZ-a)
1. U utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije, osigurava se visok stupanj zaštite zdravlja ljudi.
Djelovanje Unije koje nadopunjuje nacionalne politike usmjereno je prema poboljšanju javnog zdravlja, sprečavanju tjelesnih i duševnih bolesti i oboljenja te uklanjanju izvora opasnosti za zdravlje ljudi. Takvo djelovanje obuhvaća borbu protiv velikih zdravstvenih pošasti promicanjem istraživanja njihovih uzroka, prenošenja i prevencije te zdravstvenim obavješćivanjem i obrazovanjem i praćenjem, ranim upozoravanjem i suzbijanjem ozbiljnih prekograničnih zdravstvenih prijetnji.
Unija nadopunjuje djelovanje država članica na smanjenju oštećenja zdravlja povezanog sa zloporabom droga, uključujući obavješćivanje i prevenciju.
2. Unija potiče suradnju među državama članicama u područjima iz ovog članka te, prema potrebi, pruža potporu njihovom djelovanju. Osobito potiče suradnju među državama članicama kako bi se pobolj- šala komplementarnost njihovih zdravstvenih službi u prekograničnim područjima.
Povezane s Komisijom države članice međusobno koordiniraju svoje politike i programe u područjima iz stavka 1. U bliskoj suradnji s državama članicama Komisija može pokrenuti svaku inicijativu korisnu za promicanje takve koordinacije osobito inicijative xxxxxx xx cilj utvrđivanje smjernica i pokazatelja, organizacija razmjene najbolje prakse i priprema potrebnih elemenata za periodičko praćenje i ocjenu. O tome se u cijelosti izvješćuje Europski parlament.
3. Unija i države članice podupiru suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama nadležnima u području javnog zdravstva.
4. Odstupajući od članka 2. stavka 5. i članka 6. točke (a) i u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (k), Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, doprinose ostvarivanju ciljeva iz ovog članka, usvajanjem u svrhu rješa- vanja zajedničkih sigurnosnih problema:
(a) mjera kojima se utvrđuju visoki standardi kvalitete i sigurnosti organa i tvari ljudskog podrijetla, krvi i proizvoda od krvi; navedene mjere ne sprečavaju nijednu državu članicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere;
(b) mjera u veterinarskom i fitosanitarnom području, kojima xx xxxx- xxxxxx cilj zaštita javnog zdravlja;
(c) mjere kojima se utvrđuju visoki standardi kvalitete i sigurnosti uporabe lijekova i medicinskih proizvoda.
5. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, mogu usvajati i poticajne mjere xxxx je cilj štititi i poboljšati zdravlje ljudi, posebno suzbijati xxxxx bolesti koje se šire preko granica, mjere povezane s nadzorom ozbiljne prekogranične ugroženosti zdravlja i ranim izvješćivanjem o toj ugroženosti te mjere xxxx je izravni cilj zaštita javnog zdravlja u odnosu xx xxxxx i zloupo- rabu alkohola, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica.
6. Vijeće, na prijedlog Komisije, može donositi i preporuke u svrhe određene ovim člankom.
7. Pri djelovanju Unije poštuje se odgovornost država članica za utvrđivanje njihove zdravstvene politike i organizaciju i pružanje zdrav- stvenih usluga i zdravstvene zaštite. Odgovornosti država članica uklju- čuju upravljanje zdravstvenim uslugama i zdravstvenom zaštitom te raspodjelu dodijeljenih im sredstava. Mjere iz stavka 4. točke (a) ne utječu na nacionalne odredbe o doniranju ili medicinskoj uporabi organa i krvi.
GLAVA XV.
ZAŠTITA POTROŠAČA
Članak 169.
(bivši članak 153. UEZ-a)
1. Radi promicanja interesa potrošača i osiguranja visokog stupnja zaštite potrošača, Unija doprinosi zaštiti zdravlja, sigurnosti i ekonom- skih interesa potrošača, kao i promicanju njihova prava na obaviješte- nost, obrazovanje i organiziranje u svrhu zaštite njihovih interesa.
2. Unija doprinosi ostvarivanju ciljeva iz stavka 1.:
(a) mjerama usvojenima na temelju članka 114. u kontekstu ostvari- vanja unutarnjeg tržišta;
(b) mjerama kojima se podupire, dopunjuje i nadzire politika koju vode države članice.
3. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, usvajaju mjere iz stavka 2. točke (b).
4. Mjere usvojene na temelju stavka 3. ne sprečavaju ni jednu državu članicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere. Te mjere moraju biti u skladu s Ugovorima. O xxx se mjerama obavješćuje Komisiju.
GLAVA XVI.
TRANSEUROPSKE MREŽE
Članak 170.
(bivši članak 154. UEZ-a)
1. Kako bi pomogla ostvarivanju ciljeva iz članaka 26. i 174. te kako bi građanima Unije, gospodarskim subjektima te regionalnim i lokalnim zajednicama omogućila da ostvare punu korist iz uspostave područja bez unutarnjih granica, Unija doprinosi uspostavi i razvoju transeurop- skih mreža na području prometa, telekomunikacija i energetske infrastrukture.
2. U okviru sustava otvorenih i konkurentnih tržišta, djelovanje Unije ima za cilj promicati međupovezanost i međudjelovanje mreža pojedinih država članica te njihovu dostupnost. Unija osobito vodi računa o potrebi povezivanja otočnih regija, regija bez izlaza na more i rubnih regija sa središnjim regijama Unije.
Članak 171.
(bivši članak 155. UEZ-a)
1. Radi ostvarivanja ciljeva iz članka 170. Unija:
— utvrđuje niz smjernica koje obuhvaćaju ciljeve, prioritete i osnovne crte mjera predviđenih u području transeuropskih mreža; xxx se smjernicama određuju projekti od zajedničkog interesa,
— provodi sve mjere koje se eventualno pokažu potrebnima za omogu- ćavanje međudjelovanja mreža, osobito u području tehničke standardizacije,
— može podupirati projekte od zajedničkog interesa koje podupiru države članice, a koji su utvrđeni u okviru smjernica iz prve alineje, osobito putem studija izvedivosti, kreditnih jamstava ili subvencio- niranja kamatnih xxxxx; Komisija može i putem Kohezijskog xxxxx osnovanog u skladu s člankom 177., doprinijeti financiranju odre- đenih projekata u državama članicama u području prometne infrastrukture.
U svojem djelovanju Unija uzima u obzir potencijalnu ekonomsku održivost projekata.
►C2 2. Države članice u suradnji s Komisijom međusobno koordi- niraju politike koje se provode na nacionalnoj razini, a koje bi ◄ xxxxx bitno utjecati na ostvarivanje ciljeva iz članka 170. U bliskoj suradnji s državama članicama Komisija može poduzeti bilo koju inici- jativu korisnu za promicanje takve koordinacije.
3. Unija može odlučiti o suradnji s trećim zemljama na promicanju projekata od zajedničkog interesa i o osiguravanju međudjelovanja mreža.
Članak 172.
(bivši članak 156. UEZ-a)
Smjernice i ostale mjere iz članka 171. stavka 1. Europski parlament i Vijeće usvajaju odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija.
Za smjernice i projekte u zajedničkom interesu koji se odnose na državno područje neke države članice potrebno je odobrenje dotične države članice.
GLAVA XVII.
INDUSTRIJA
Članak 173.
(bivši članak 157. UEZ-a)
1. Unija i države članice osiguravaju potrebne uvjete za konkurent- nost industrije Unije.
U tu svrhu, u skladu sa sustavom otvorenih i konkurentnih tržišta, njihovo je djelovanje usmjereno prema:
— ubrzanju prilagodbe industrije strukturnim promjenama,
— poticanju okruženja pogodnog za inicijativu i razvoj poduzetnika, osobito malih i srednjih poduzetnika, širom Unije,
— poticanju okruženja pogodnog za suradnju među poduzetnicima,
— podupiranju boljeg iskorištavanja industrijskog potencijala politika inovacije, istraživanja i tehnološkog razvoja.
2. Države se članice u suradnji s Komisijom međusobno savjetuju te, prema potrebi, koordiniraju svoje djelovanje. Komisija može poduzeti bilo koju inicijativu korisnu za promicanje takve koordinacije osobito inicijative xxxxxx xx cilj utvrđivanje smjernica i pokazatelja, organizacija razmjene najbolje prakse i priprema potrebnih elemenata za periodičko praćenje i ocjenu. O tome se u cijelosti izvješćuje Europski parlament.
3. Unija doprinosi ostvarivanju ciljeva određenih stavkom 1. kroz politike i aktivnosti koje provodi na temelju ostalih odredaba Ugovorâ. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonoda- vnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, mogu odlučiti o posebnim mjerama koje podupiru djelovanje poduzeto u državama članicama radi ostvarivanja ciljeva određenih stavkom 1. pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica.
Ova glava ne predstavlja temelj za uvođenje bilo kakve mjere xx xxxxxx Unije, koja bi mogla dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja ili koja sadrži porezne odredbe ili odredbe koje se odnose na prava i interese zaposlenih osoba.
GLAVA XVIII.
EKONOMSKA, SOCIJALNA I TERITORIJALNA KOHEZIJA
Xxxxxx 000.
(bivši članak 158. UEZ-a)
Radi promicanja svojeg sveukupnog skladnog razvoja Unija razvija i provodi aktivnosti koje vode jačanju njezine ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije.
Unija osobito nastoji smanjiti razlike u stupnju razvijenosti među različitim regijama i zaostalost regija u najnepovoljnijem položaju.
Među dotičnim regijama posebna se pozornost poklanja ruralnim podru- čjima, područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom i regijama koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim pote- škoćama, kao što su najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom nase- ljenosti te otoci, pogranične i planinske regije.
Članak 175.
(bivši članak 159. UEZ-a)
Države članice provode svoje ekonomske politike i koordiniraju ih tako da ostvaruju i ciljeve određene člankom 174. Oblikovanje i provedba politika i djelovanja Unije i provedba unutarnjeg tržišta vode računa o ciljevima određenima u članku 174. i doprinose njihovom ostvarenju. Jednako tako Unija podupire ostvarivanje tih ciljeva svojim djelovanjem kroz strukturne fondove (Europski fond za smjernice i jamstva u poljo- privredi, Komponenta za smjernice; Europski socijalni fond, Europski fond za regionalni razvoj), Europsku investicijsku banku i ostale posto- jeće financijske instrumente.
Svake tri godine Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija izvješće o napretku postignutom u ostvarivanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te o načinu na koji su tomu doprinijela različita sredstva predviđena ovim člankom. To je izvješće, prema potrebi, popraćeno odgovarajućim prijedlozima.
Ako se pokaže potreba za određenim posebnim djelovanjima izvan okvira fondova, Vijeće može jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, Gospodarskim i soci- jalnim odborom te Odborom regija, odlučiti o takvim djelovanjima, ne dovodeći xxxxxx u pitanje mjere donesene u okviru drugih politika Unije.
Članak 176.
(bivši članak 160. UEZ-a)
Europski fond za regionalni razvoj namijenjen je pomoći pri otklanjanju glavnih regionalnih neuravnoteženosti u Uniji sudjelovanjem u razvoju i strukturnoj prilagodbi razvojno zaostalih regija te u preobrazbi industrij- skih područja u nazadovanju.
Članak 177.
(bivši članak 161. UEZ-a)
Ne dovodeći u pitanje članak 178., Europski parlament i Vijeće, ured- bama, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjeto- vanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, pobliže određuju zadaće, prioritetne ciljeve i ustroj strukturnih fondova, što može uključivati i udruživanje fondova. Opća pravila koja se primje- njuju na fondove i odredbe potrebne kako bi se osigurala njihova učin- kovitost i međusobna usklađenost te usklađenost s drugim postojećim financijskim instrumentima također se utvrđuju istim postupkom.
Kohezijski fond koji se osniva u skladu s istim postupkom, osigurava financijski doprinos za projekte povezane s okolišem i transeuropskim mrežama u području prometne infrastrukture.
Članak 178.
(bivši članak 162. UEZ-a)
Provedbene uredbe koje se odnose na Europski fond za regionalni razvoj donose Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redo- vnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija.
Članci 43. i 164. i dalje se primjenjuju na Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi, Komponentu za smjernice, i na Europski soci- jalni fond.
ISTRAŽIVANJE I TEHNOLOŠKI RAZVOJ TE SVEMIR
Članak 179.
(bivši članak 163. UEZ-a)
1. Cilj je Unije jačati svoje znanstvene i tehnološke temelje ostvari- vanjem europskog istraživačkog prostora u kojem će istraživači, znan- stvene spoznaje i tehnologija slobodno cirkulirati, i poticati xx xxxx bi postala konkurentnija, uključujući u svojoj industriji, te istodobno promicati sve istraživačke djelatnosti koje se na temelju ostalih poglavlja Ugovorâ smatraju potrebnima.
2. U tu svrhu Unija potiče poduzetnike širom Unije, uključujući male i srednje poduzetnike, istraživačke centre i sveučilišta, u njihovim viso- kokvalitetnim istraživačkim i tehnološko-razvojnim djelatnostima; podu- pire njihove napore koje ulažu u međusobnu suradnju i to poglavito kako bi istraživačima omogućila da slobodno surađuju s istraživačima iz drugih zemalja, a poduzećima da u cijelosti iskoriste potencijal unutar- njeg tržišta, osobito otvaranjem nacionalnih javnih nabava, ►C2 utvr- đivanjem zajedničkih standarda i uklanjanjem pravnih i poreznih prepreka toj suradnji. ◄
3. O svim se aktivnostima Unije koje su predviđene Ugovorima u području istraživanja i tehnološkog razvoja, uključujući demonstracijske projekte, te o njihovoj provedbi, odlučuje u skladu s odredbama xxx xxxxx.
Članak 180.
(bivši članak 164. UEZ-a)
Radi ostvarivanja tih ciljeva Unija provodi sljedeće aktivnosti kojima nadopunjuje aktivnosti koje se provode u državama članicama:
(a) provedba istraživačkih, tehnološko-razvojnih i demonstracijskih programa promicanjem suradnje s poduzetnicima, istraživačkim centrima i sveučilištima te njihove međusobne suradnje;
(b) poticanje suradnje s trećim zemljama i međunarodnim organizaci- jama u istraživačkom, tehnološko-razvojnom i demonstracijskom području Unije;
(c) širenje i vrednovanje rezultata u istraživačkim, tehnološko- razvojnim i demonstracijskim aktivnostima Unije;
(d) poticanje usavršavanja i mobilnosti istraživača u Uniji.
(bivši članak 165. UEZ-a)
1. Unija i države članice koordiniraju svoje aktivnosti istraživanja i tehnološkog razvoja kako bi se osigurala koherentnost politika pojedinih država i politike Unije.
2. U bliskoj suradnji s državama članicama, Komisija može poduzeti svaku korisnu inicijativu radi promicanja koordinacije iz stavka 1., a osobito inicijative xxxxxx xx cilj utvrđivanje smjernica i pokazatelja, organizacija razmjene najbolje prakse i priprema potrebnih elemenata za periodičko praćenje i ocjenu. O tome se u cijelosti izvješćuje Europski parlament.
Članak 182.
(bivši članak 166. UEZ-a)
1. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, usvajaju višegodišnji okvirni program kojim se određuju sve aktivnosti Unije.
Xxx se okvirnim programom:
— određuju znanstveni i tehnološki ciljevi koje treba postići kroz aktiv- nosti predviđene člankom 180. te se utvrđuju odgovarajući prioriteti,
— opisuju te aktivnosti u općim crtama,
— utvrđuje najviši ukupni iznos i detaljna pravila financijskog sudje- lovanja Unije u okvirnom programu te odgovarajuće udjele u svakoj predviđenoj aktivnosti.
2. Okvirni se program prilagođava ili dopunjuje kako se stanje mijenja.
3. Okvirni se program provodi putem posebnih programa razrađenih u okviru svake aktivnosti. Svakim se posebnim programom utvrđuju detaljna pravila za njegovu provedbu, određuje se njegovo trajanje te se predviđaju sredstva koja se smatraju potrebnima. Zbroj iznosa koji se smatraju nužnima, utvrđenih u okviru posebnih programa, ne može biti veći od sveukupnog najvišeg iznosa utvrđenog za okvirni program i svaku pojedinu aktivnost.
4. Vijeće, odlučujući u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Gospodarskim i soci- jalnim odborom, usvaja posebne programe.
5. Kao dopuna aktivnostima planiranima u višegodišnjem okvirnom programu, Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i soci- jalnim odborom, utvrđuju mjere koje su potrebne za provedbu europ- xxxx istraživačkog prostora.
(bivši članak 167. UEZ-a)
Radi provedbe višegodišnjeg okvirnog programa Unija utvrđuje:
— pravila za sudjelovanje poduzetnika, istraživačkih centara i sveučili- šta,
— pravila kojima se uređuje širenje rezultata istraživanja.
Članak 184.
(bivši članak 168. UEZ-a)
Tijekom provedbe višegodišnjeg okvirnog programa može se odlučiti o dodatnim programima koji predviđaju sudjelovanje samo određenih država članica, koje će ih financirati uz moguće sudjelovanje Unije.
Unija utvrđuje pravila koja se primjenjuju na dodatne programe, osobito u pogledu širenja znanja i pristupa ostalih država članica.
Članak 185.
(bivši članak 169. UEZ-a)
Tijekom provedbe višegodišnjeg okvirnog programa Unija u dogovoru s dotičnim državama članicama može predvidjeti sudjelovanje u progra- mima za istraživanje i razvoj koje poduzima više država članica, uklju- čujući i sudjelovanje u strukturama stvorenim za provedbu tih programa.
Članak 186.
(bivši članak 170. UEZ-a)
Tijekom provedbe višegodišnjeg okvirnog programa, Unija može u polju svojih istraživačkih, tehnološko-razvojnih i demonstracijskih aktiv- nosti predvidjeti suradnju s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama.
Pojedinosti te suradnje mogu biti predmetom sporazuma između Unije i dotičnih trećih strana.
Članak 187.
(bivši članak 171. UEZ-a)
Unija može osnovati zajednička poduzeća ili bilo koju drugu strukturu potrebnu za učinkovito provođenje svojih istraživačkih, tehnološko- razvojnih i demonstracijskih programa.
(bivši članak 172. UEZ-a)
Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parla- mentom i Gospodarskim i socijalnim odborom, donosi odredbe iz članka 187.
Odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, Europski parlament i Vijeće donose odredbe iz članaka 183., 184. i 185. Za usvajanje dodatnih programa zahtijeva se suglasnost dotičnih država članica.
Članak 189.
1. Za promicanje znanstvenog i tehničkog napretka, industrijske konkurentnosti i provedbe svojih politika, Unija oblikuje europsku svemirsku politiku. U tu svrhu, xxx xxxx promicati zajedničke inicija- tive, podupirati istraživanja i tehnološki razvoj te koordinirati napore potrebne za istraživanje i iskorištavanje svemira.
2. Kako bi doprinijeli ostvarenju ciljeva iz stavka 1., Europski parla- ment i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postup- kom, utvrđuju potrebne mjere koje mogu biti u obliku europskog svemirskog programa, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica.
3. Unija uspostavlja sve odgovarajuće odnose s Europskom svemir- skom agencijom.
4. Ovim se člankom ne dovode u pitanje ostale odredbe xxx xxxxx.
Članak 190.
(bivši članak 173. UEZ-a)
Početkom svake godine, Komisija dostavlja izvješće Europskom parla- mentu i Vijeću. Izvješće sadržava podatke o aktivnostima istraživanja i tehnološkog razvoja i o širenju rezultata tih aktivnosti u prethodnoj godini te program rada za tekuću godinu.
GLAVA XX.
OKOLIŠ
Članak 191.
(bivši članak 174. UEZ-a)
1. Politika Unije u području okoliša doprinosi ostvarivanju sljedećih ciljeva:
— očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša,
— zaštiti ljudskog zdravlja,
— razboritom i racionalnom korištenju prirodnih bogatstava,
— promicanju mjera na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih, odnosno svjetskih problema okoliša, a osobito borbi protiv klimat- skih promjena.
2. Politika Unije u području okoliša usmjerena je prema postizanju visokog stupnja zaštite, uzimajući u obzir različitost prilika u različitim regijama Unije. Temelji se na načelu opreznosti te na načelu preven- tivnog djelovanja, načelu da se šteta nanesena okolišu popravlja ponaj- prije na samom izvoru te na načelu da onečišćivač plaća.
S xxx u vezi mjere usklađivanja kojima se odgovara na zahtjeve zaštite okoliša uključuju, xxxx xx to primjereno, zaštitnu klauzulu kojom se državama članicama omogućuje da iz neekonomskih razloga zaštite okoliša poduzmu privremene mjere koje podliježu inspekcijskom postupku Unije.
3. Pri oblikovanju politike u području okoliša Unija uzima u obzir:
— dostupne znanstvene i tehničke podatke,
— uvjete okoliša u različitim regijama Unije,
— moguće koristi i troškove djelovanja odnosno nedjelovanja,
— gospodarski i socijalni razvoj Unije u cjelini i uravnotežen razvoj njezinih regija.
4. Unija i države članice surađuju s trećim zemljama i nadležnim međunarodnim organizacijama, svaka u okviru svojih nadležnosti. Xxxx- dinosti suradnje Unije mogu biti predmetom sporazuma između Unije i dotičnih trećih strana.
Prethodnim podstavkom ne dovodi se u pitanje nadležnost država članica za vođenje pregovora u okviru međunarodnih tijela i sklapanje međunarodnih sporazuma.
Članak 192.
(bivši članak 175. UEZ-a)
1. Europski parlament i Vijeće, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, odlučuju o aktivnostima koje Unija poduzima radi ostvarivanja ciljeva iz članka 191.
2. Odstupajući od postupka odlučivanja predviđenog stavkom 1. i ne dovodeći u pitanje članak 114., Vijeće, odlučujući jednoglasno u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, usvaja:
(a) odredbe prvenstveno fiskalne prirode;
— prostorno planiranje,
— kvantitativno gospodarenje vodnim resursima ili, neposredno ili posredno, na dostupnost tih resursa,
— uporabu zemljišta, osim gospodarenja otpadom;
(c) mjere koje znatno utječu na izbor države članice između različitih energetskih izvora i opće strukture njezine opskrbe energijom.
Vijeće, odlučujući jednoglasno na prijedlog Komisije i nakon savjeto- vanja s Europskim parlamentom, Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, može odlučiti da se na pitanja iz prvog podstavka primjenjuje redovni zakonodavni postupak.
3. Europski parlament i Vijeće usvajaju opće programe djelovanja kojima se određuju prioritetni ciljevi, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Gospodarskim i soci- jalnim odborom te Odborom regija.
Mjere potrebne za provedbu tih programa usvajaju se pod uvjetima iz stavka 1. ili 2., ovisno o slučaju.
4. Ne dovodeći u pitanje pojedine mjere koje je usvojila Unija, države članice financiraju i provode politiku zaštite okoliša.
5. Ne dovodeći u pitanje načelo da onečišćivač plaća, ako mjera koja se temelji na odredbama stavka 1. uključuje nerazmjerno visoke troškove za tijela javne vlasti neke države članice, takvom se mjerom utvrđuju odgovarajuće odredbe u obliku:
— privremenih odstupanja i/ili
— financijske potpore iz Kohezijskog xxxxx osnovanog u skladu s člankom 177.
Članak 193.
(bivši članak 176. UEZ-a)
Zaštitne mjere usvojene u skladu s člankom 192. ne sprečavaju ni jednu državu članicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere. Te mjere moraju biti u skladu s Ugovorima. Komisiju se obavješćuje o xxx mjerama.
GLAVA XXI.
ENERGIJA
Članak 194.
1. U kontekstu uspostavljanja i funkcioniranja unutarnjeg tržišta i u pogledu potrebe za očuvanjem i unapređenjem okoliša, cilj je energetske politike Unije u duhu solidarnosti među državama članicama:
(a) osigurati funkcioniranje energetskog tržišta;
(b) osigurati sigurnost opskrbe energijom u Uniji;
(c) promicati energetsku učinkovitost i uštedu energije te razvoj novih i obnovljivih oblika energije; te
(d) promicati međupovezanost energetskih mreža.
2. Ne dovodeći u pitanje primjenu ostalih odredaba Ugovorâ, Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonoda- vnim postupkom, utvrđuju mjere potrebne za ostvarenje ciljeva iz stavka
1. Te se mjere usvajaju nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija.
Te mjere ne utječu na pravo države članice da utvrđuje uvjete za iskori- štavanje svojih energetskih resursa, svoj izbor među različitim izvorima energije i opću strukturu svoje opskrbe energijom, ne dovodeći u pitanje članak 192. stavak 2. točku (c).
3. Odstupajući od stavka 2., Vijeće, odlučujući u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, jednoglasno, nakon savjetovanja s Europ- skim parlamentom, utvrđuje mjere navedene u njemu ako su one prven- stveno fiskalne naravi.
GLAVA XXII.
TURIZAM
Članak 195.
1. Unija dopunjuje djelovanje država članica u sektoru turizma, osobito promicanjem konkurentnosti poduzeća Unije u xxx sektoru.
U tu svrhu djelovanje Unije ima za cilj:
(a) poticati stvaranje okruženja koje pogoduje razvoju poduzetnika u xxx sektoru;
(b) promicati suradnju među državama članicama, ponajprije razmjenom dobre prakse.
2. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom, utvrđuju posebne mjere za dopunjavanje djelo- vanja unutar država članica radi postizanja ciljeva iz ovog članka, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica.
GLAVA XXIII.
CIVILNA ZAŠTITA
Članak 196.
1. Unija potiče suradnju među državama članicama kako bi pobolj- šala učinkovitost sustavâ za sprečavanje prirodnih nepogoda i nesreća izazvanih ljudskim djelovanjem i zaštitu od njih.
Djelovanje Unije ima za cilj:
(a) poduprijeti i dopuniti djelovanje država članica na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini u pogledu sprečavanja rizika, pripremom osoblja civilne zaštite i reagiranjem na prirodne xxxx- xxxx i nesreće izazvane ljudskim djelovanjem unutar Unije;
(b) promicati brzu i učinkovitu operativnu suradnju unutar Unije među nacionalnim službama za civilnu zaštitu;
(c) promicati dosljednost djelovanja civilne zaštite na međunarodnoj razini.
2. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom, utvrđuju potrebne mjere kako bi pomogli u ostvarivanju ciljeva iz stavka 1., pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica.
GLAVA XXIV.
ADMINISTRATIVNA SURADNJA
Članak 197.
1. Učinkovita provedba prava Unije xx xxxxxx država članica, koja xx xxxxx za pravilno funkcioniranje Unije, smatra se pitanjem od zajedni- čkog interesa.
2. Unija može poduprijeti napore koje države članice ulažu kako bi poboljšale svoju administrativnu sposobnost za provedbu prava Unije. Takvo djelovanje može uključivati olakšavanje razmjene informacija i javnih službenika kao i podupiranje programa osposobljavanja. Nijedna država članica nije obvezna koristiti se xxx potporom. Europski parla- ment i Vijeće, odlučujući uredbama u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, u tu svrhu utvrđuju potrebne mjere, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica.
3. Ovim se člankom ne dovode u pitanje obveze država članica da provode pravo Unije ili nadležnosti i dužnosti Komisije. Njime se ne dovode u pitanje ni ostale odredbe Xxxxxxx kojima se predviđa admini- strativna suradnja među državama članicama te između njih i Unije.
DIO ČETVRTI
PRIDRUŽIVANJE PREKOMORSKIH ZEMALJA I PODRUČJA
Xxxxxx 000.
(bivši članak 182. UEZ-a)
Države članice suglasne su da se Uniji pridruže neeuropske zemlje i područja koja imaju posebne odnose s Danskom, Francuskom, Nizo- zemskom i Ujedinjenom Kraljevinom. Te zemlje i područja (dalje u tekstu: „zemlje i područja”) navedeni su u Prilogu II.
Svrha pridruživanja jest promicanje gospodarskog i socijalnog razvoja tih zemalja i područja te uspostava bliskih gospodarskih odnosa između njih i Unije u cjelini
Sukladno načelima određenima u preambuli ovog Ugovora, pridruži- vanje u prvom redu služi promicanju interesa i napretka stanovnika tih zemalja i područja, kako bi ih se povelo ka gospodarskoj, socijalnoj i kulturnoj razvijenosti kojoj teže.
Članak 199.
(bivši članak 183. UEZ-a) Pridruživanje ima sljedeće ciljeve:
1. Države članice na trgovinu s xxx zemljama i područjima primjenjuju isti tretman koji na temelju Ugovorâ odobravaju jedna drugoj.
2. Svaka zemlja ili područje primjenjuje na trgovinu s državama člani- cama i s ostalim zemljama i područjima isti tretman koji primjenjuje i prema europskoj državi s kojom ima posebne odnose.
3. Države članice sudjeluju u ulaganjima potrebnima za postupni razvoj tih zemalja i područja.
4. Sve fizičke i pravne osobe koje su državljani države članice ili jedne od zemalja i područja mogu ravnopravno sudjelovati u javnim nadmetanjima i nabavama za ulaganja koja financira Unija.
5. U međusobnim odnosima država članica i zemalja i područja pravo poslovnog nastana državljana te trgovačkih društava uređuje se sukladno odredbama i postupcima utvrđenima u poglavlju koje se odnosi na pravo poslovnog nastana, i to na nediskriminirajućoj osnovi i podložno posebnim odredbama utvrđenima na temelju članka 203.
Članak 200.
(bivši članak 184. UEZ-a)
1. Carine na uvoz robe podrijetlom iz tih zemalja i područja u države članice zabranjene su sukladno zabrani carina među državama člani- cama, u skladu s odredbama Ugovorâ.
2. Carine na uvoz u svaku zemlju ili područje iz država članica ili iz drugih zemalja ili područja zabranjene su u skladu s odredbama članka 30.
3. Međutim, te zemlje i područja mogu uvesti carine koje su potrebne za njihov razvoj i industrijalizaciju ili za financiranje njihovog prora- čuna.
Carine iz prethodnog podstavka ne smiju premašiti razinu onih koje su uvedene za uvoz proizvoda iz države članice s kojom svaka zemlja ili područje ima posebne odnose.
4. Stavak 2. ne primjenjuje se na zemlje i područja koja zbog svojih posebnih međunarodnih obveza već primjenjuju nediskriminirajuću carinsku tarifu.
5. Uvođenje ili bilo kakva promjena carina xx xxxx uvezenu u zemlje i područja ne dovodi ni de iure niti de facto do bilo kakve neposredne ili posredne diskriminacije među uvozima iz različitih država članica.
Članak 201.
(bivši članak 185. UEZ-a)
Ako bi xxxxxx xxxxxx koje se xx xxxx iz treće zemlje primjenjuju pri ulasku u neku zemlju ili područje mogla nakon primjene odredaba članka 200. stavka 1. prouzročiti preusmjeravanje trgovinskih tokova na štetu bilo koje države članice, ta država članica može zahtijevati od Komisije da ostalim državama članicama predloži mjere potrebne za popravljanje stanja.
Članak 202.
(bivši članak 186. UEZ-a)
Pridržavajući se odredba koje se odnose na javno zdravstvo, javnu sigurnost ili javni poredak, xxxxxxx kretanja radnika iz zemalja i područja unutar država članica, kao i radnika iz država članica unutar zemalja i područja, uređuje se aktima usvojenima u skladu s člankom 203.
Članak 203.
(bivši članak 187. UEZ-a)
Vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije, na temelju isku- stva stečenog povezivanjem zemalja i područja sa Unijom i na temelju načela određenih Ugovorima, donosi odredbe koje sadrže detaljna pravila i postupak za povezivanje zemalja i područja sa Unijom. Kada Vijeće u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom usvaja dotične odredbe, ono odlučuje jednoglasno na prijedlog Komisije i nakon savje- tovanja s Europskim parlamentom.
Članak 204.
(bivši članak 188. UEZ-a)
Odredbe članaka od 198. do 203. primjenjuju se na Grenland, podložno posebnim odredbama za Grenland utvrđenima u Protokolu o posebnim aranžmanima za Grenland koji je priložen Ugovorima.
VANJSKO DJELOVANJE UNIJE
GLAVA I.
OPĆE ODREDBE O VANJSKOM DJELOVANJU UNIJE
Članak 205.
Djelovanje Unije na međunarodnoj sceni na temelju ovog dijela vodi se načelima, ostvaruje ciljeve i provodi se u skladu s općim odredbama utvrđenima u poglavlju 1. xxxxx V. Ugovora o Europskoj uniji.
GLAVA II.
ZAJEDNIČKA TRGOVINSKA POLITIKA
Članak 206.
(bivši članak 131. UEZ-a)
Uspostavom carinske unije u skladu s člancima od 28. do 32., Unija u zajedničkom interesu doprinosi skladnom razvoju svjetske trgovine, postupnom ukidanju ograničenja međunarodne trgovine i izravnih stranih ulaganja te smanjenju carinskih i ostalih prepreka.
Članak 207.
(bivši članak 133. UEZ-a)
1. Zajednička trgovinska politika temelji se na jedinstvenim xxxx- xxxx, osobito u odnosu na promjene carinskih xxxxx, sklapanje carinskih i trgovinskih sporazuma o trgovini robom i uslugama te komercijalne aspekte intelektualnog vlasništva, izravna strana ulaganja i postizanje ujednačenosti mjera liberalizacije, izvoznu politiku i mjere za zaštitu trgovine poput onih koje se poduzimaju u slučaju dampinga ili subven- cija. Zajednička trgovinska politika vodi se u kontekstu načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije.
2. Europski parlament i Vijeće, odlučujući uredbama u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, usvajaju mjere kojima se utvrđuje okvir za provedbu zajedničke trgovinske politike.
3. Xxxx xx potrebno pregovarati o sporazumima s jednom ili više trećih zemalja ili međunarodnih organizacija i te sporazume sklapati primjenjuje se članak 218., pridržavajući se posebnih odredaba ovog članka.
Komisija daje preporuke Vijeću, koje ju ovlašćuje da započne potrebne pregovore. Vijeće i Komisija odgovorni su za osiguravanje usklađenosti sporazuma o kojima se pregovara s unutarnjim politikama i pravilima Unije.
Te pregovore vodi Komisija uz savjetovanje s posebnim odborom koji imenuje Vijeće i koji pomaže Komisiji u obavljanju te zadaće te u okviru direktiva koje joj može uputiti Vijeće. O tijeku pregovora Xxxx- sija redovito izvješćuje posebni odbor i Europski parlament.
4. U pogledu pregovora i sklapanja sporazumâ iz stavka 3. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.
U pogledu pregovora i sklapanja sporazumâ u područjima trgovine uslugama i komercijalnih aspekata intelektualnog vlasništva kao i izra- vnih stranih ulaganja, Vijeće odlučuje jednoglasno ako ti sporazumi sadržavaju odredbe za koje je potrebna jednoglasnost pri donošenju unutarnjih pravila.
Vijeće odlučuje jednoglasno i u pogledu pregovora i sklapanja spora- zumâ:
(a) u području trgovine kulturnim i audiovizualnim uslugama ako postoji opasnost da bi ti sporazumi mogli dovesti u pitanje kulturnu i jezičnu raznolikost Unije;
(b) u području trgovine socijalnim, obrazovnim i zdravstvenim uslu- gama ako postoji opasnost da bi ti sporazumi mogli ozbiljno narušiti nacionalno uređenje tih usluga i dovesti u pitanje odgovornost država članica za njihovo pružanje.
5. Pregovori i sklapanje međunarodnih sporazuma u području prometa podliježu glavi VI. dijela trećeg i članku 218.
6. Izvršavanje nadležnosti dodijeljenih ovim člankom u području zajedničke trgovinske politike ne utječe na razgraničenje nadležnosti između Unije i država članica te ne dovodi do usklađivanja zakonskih i drugih odredaba država članica ako je Ugovorima isključeno takvo usklađivanje.
GLAVA III.
SURADNJA S TREĆIM ZEMLJAMA I HUMANITARNA POMOĆ
POGLAVLJE 1.
RAZVOJNA SURADNJA
Članak 208.
(bivši članak 177. UEZ-a)
1. Politika Unije u području razvojne suradnje provodi se u okviru načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije. Politika razvojne suradnje Unije i politike razvojne suradnje država članica međusobno se dopu- njuju i jačaju.
Glavni cilj politike razvojne suradnje Unije je smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva. Unija uzima u obzir ciljeve razvojne sura- dnje u politikama koje provodi, a koje bi xxxxx utjecati na zemlje u razvoju.
2. Unija i države članice poštuju preuzete obveze i vode računa o ciljevima koje su odobrile u okviru Ujedinjenih naroda i ostalih nadležnih međunarodnih organizacija.
Članak 209.
(bivši članak 179. UEZ-a)
1. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom, usvajaju mjere potrebne za provedbu politike razvojne suradnje, koje se mogu odnositi na višegodišnje programe suradnje sa zemljama u razvoju ili na tematski usmjerene programe.
2. Unija može s trećim zemljama i nadležnim međunarodnim orga- nizacijama sklopiti bilo kakav sporazum kojim se pomaže postizanje ciljeva iz članka 21. Ugovora o Europskoj uniji i članka 208. ovog Ugovora.
Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje nadležnost država članica za vođenje pregovora u okviru međunarodnih tijela i sklapanje sporazumâ.
3. Europska investicijska banka doprinosi provedbi mjera iz stavka 1., sukladno pravilima utvrđenima njezinim Statutom.
Članak 210.
(bivši članak 180. UEZ-a)
1. Radi promicanja komplementarnosti i učinkovitosti njihova djelo- vanja, Unija i države članice koordiniraju svoje politike razvojne sura- dnje i međusobno se savjetuju, uključujući i u okviru međunarodnih organizacija i međunarodnih konferencija, o svojim programima pomoći. One mogu poduzeti zajedničke aktivnosti. Države članice doprinose, ako je to potrebno, provedbi programa pomoći Unije.
2. Komisija može pokrenuti svaku korisnu inicijativu radi promicanja koordinacije iz stavka 1.
(bivši članak 181. UEZ-a)
U okviru svojih nadležnosti Unija i države članice surađuju s trećim zemljama i nadležnim međunarodnim organizacijama.
POGLAVLJE 2.
GOSPODARSKA, FINANCIJSKA I TEHNIČKA SURADNJA S TREĆIM ZEMLJAMA
Članak 212.
(bivši članak 181.a UEZ-a)
1. Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe Ugovorâ, osobito članke od
208. do 211., Unija provodi mjere gospodarske, financijske i tehničke suradnje, uključujući pružanje pomoći, osobito financijske pomoći, trećim zemljama koje nisu zemlje u razvoju. Te su mjere u skladu s razvojnom politikom Unije i provode se u okviru načela i ciljeva njezinog vanjskog djelovanja. Djelovanja Unije i država članica među- sobno se dopunjuju i jačaju.
2. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom, usvajaju mjere potrebne za provedbu stavka 1.
3. Unija i države članice surađuju s trećim zemljama i nadležnim međunarodnim organizacijama, svaka u okviru svojih nadležnosti. Xxxx- dinosti suradnje Unije mogu biti predmetom sporazuma između Unije i dotičnih trećih strana.
Prethodnim podstavkom ne dovodi se u pitanje nadležnost država članica za vođenje pregovora u okviru međunarodnih tijela i sklapanje međunarodnih sporazuma.
Članak 213.
Kada situacija u nekoj trećoj zemlji zahtijeva žurnu financijsku pomoć Unije, Vijeće, na prijedlog Komisije, usvaja potrebne odluke.
POGLAVLJE 3.
HUMANITARNA POMOĆ
Članak 214.
1. Aktivnosti Unije u području humanitarne pomoći provode se u okviru načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije. Te su aktivnosti namijenjene pružanju ad hoc pomoći i potpore i zaštite ljudima u trećim zemljama koji su žrtve prirodnih nepogoda i nesreća izazvanih ljudskim djelovanjem, radi ispunjavanja humanitarnih potreba koje proi- zlaze iz tih različitih situacija. Mjere Unije i država članica međusobno se dopunjuju i jačaju.
2. Aktivnosti humanitarne pomoći provode se u skladu s načelima međunarodnog prava i načelima nepristranosti, neutralnosti i zabrane diskriminacije.
3. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zako- nodavnim postupkom, utvrđuju mjere kojima se određuje okvir u kojem se provode aktivnosti humanitarne pomoći Unije.
4. Unija može s trećim zemljama i nadležnim međunarodnim orga- nizacijama sklopiti bilo kakav sporazum kojim se pomaže postizanje ciljeva iz stavka 1. i članka 21. Ugovora o Europskoj uniji.
Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje nadležnost država članica za vođenje pregovora u okviru međunarodnih tijela i sklapanje sporazuma.
5. Radi uspostave okvira za zajedničke doprinose mladih Europljana aktivnostima humanitarne pomoći Unije osniva se Europsko volontersko tijelo za humanitarnu pomoć. Europski parlament i Vijeće, uredbama donesenima u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, utvrđuju pravila i postupke za djelovanje Tijela.
6. Komisija može pokrenuti svaku inicijativu korisnu za promicanje koordinacije između djelovanja Unije i djelovanja država članica kako bi povećala učinkovitost i komplementarnost mjera humanitarne pomoći na razini Unije i na nacionalnoj razini.
7. Unija osigurava da su njezine aktivnosti humanitarne pomoći koordinirane i usklađene s aktivnostima međunarodnih organizacija i tijela, osobito onih koji su sastavni dio sustava Ujedinjenih naroda.
GLAVA IV.
MJERE OGRANIČAVANJA
Članak 215.
(bivši članak 301. UEZ-a)
1. Kada se odlukom usvojenom u skladu s poglavljem 2. xxxxx V. Ugovora o Europskoj uniji predviđa prekid ili djelomično ili potpuno smanjenje gospodarskih i financijskih odnosa s jednom ili više trećih zemalja, Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom na zajednički prije- dlog Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu xxxx- xxxx i Komisije, usvaja potrebne mjere. O tome izvješćuje Europski parlament.
2. Xxxx xx to predviđeno odlukom donesenom u skladu s poglavljem
2. xxxxx V. Ugovora o Europskoj uniji, Vijeće može usvojiti mjere ograničavanja na temelju postupka iz stavka 1. protiv fizičkih ili pravnih osoba i skupina ili nedržavnih subjekata.
3. Akti iz ovog članka uključuju potrebne odredbe o pravnim jamstvima.
MEĐUNARODNI SPORAZUMI
Članak 216.
1. Unija može sklopiti sporazum s jednom ili više trećih zemalja ili međunarodnih organizacija ako se tako predviđa Ugovorima ili ako je sklapanje sporazuma potrebno radi postizanja nekog od ciljeva iz Ugovorâ, u okviru politika Unije, ili ako je to predviđeno nekim pravno obvezujućim aktom Unije ili bi moglo utjecati na zajednička pravila ili promijeniti njihovo područje primjene.
2. Sporazumi koje sklapa Unija obvezujući su za institucije Unije i za njezine države članice.
Članak 217.
(bivši članak 310. UEZ-a)
Unija može s jednom ili više trećih zemalja ili međunarodnih organiza- cija sklapati sporazume o pridruživanju koji uključuju uzajamna prava i obveze, zajedničko djelovanje i posebne postupke.
Članak 218.
(bivši članak 300. UEZ-a)
▼C2
1. Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe utvrđene u članku 207., pregovori o sporazumima između Unije i trećih zemalja ili među- narodnih organizacija i njihovo sklapanje provode se u skladu sa slje- dećim postupkom.
2. Vijeće odobrava otvaranje pregovora, donosi pregovaračke smjer- nice, odobrava potpisivanje sporazuma i sklapa ih.
▼B
3. Komisija ili Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigur- nosnu politiku, kada se predviđeni sporazum odnosi isključivo ili pogla- xxxx na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, daje preporuke Vijeću koje donosi odluku kojom se odobrava otvaranje pregovora i kojom se, ovisno o predmetu predviđenog sporazuma, imenuje pregovarač Unije ili voditelj pregovaračkog tima Unije.
►C2 4. Vijeće može pregovaraču uputiti smjernice i odrediti poseban odbor ◄ u savjetovanju s kojim se pregovori moraju voditi.
5. Vijeće na prijedlog pregovarača donosi odluku kojom se odobrava potpisivanje sporazuma i, prema potrebi, njegova privremena primjena prije stupanja na snagu.
6. Vijeće na prijedlog pregovarača donosi odluku o sklapanju sporazuma.
Osim kada se sporazumi odnose isključivo na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, Vijeće donosi odluku o sklapanju sporazuma:
(a) uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta u sljedećim slučaje- vima:
i. sporazumâ o pridruživanju;
ii. sporazuma o pristupanju Unije Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih xxxxxxx;
iii. sporazumâ kojima se utvrđivanjem postupaka suradnje uspo- stavlja poseban institucionalni okvir;
iv. sporazumâ sa znatnim proračunskim implikacijama za Uniju;
v. sporazumâ kojima se pokrivaju područja na koja se primjenjuje ili redovni zakonodavni postupak ili posebni zakonodavni postupak xxxx xx potrebna suglasnost Europskog parlamenta.
Europski parlament i Vijeće mogu se u hitnim slučajevima dogo- voriti o roku za davanje suglasnosti;
(b) nakon savjetovanja s Europskim parlamentom u ostalim slučaje- vima. Europski parlament daje svoje mišljenje u roku koji Vijeće može odrediti s obzirom na žurnost predmeta. Ako Europski parla- ment u xxx roku ne da mišljenje, Vijeće može odlučivati.
7. Pri sklapanju sporazuma Vijeće može, odstupajući od stavaka 5.,
6. i 9., ovlastiti pregovarača da odobri izmjene sporazuma u ime Unije ako je njime predviđeno da se one usvajaju pojednostavnjenim postupkom ili ako ih usvaja tijelo osnovano sporazumom. Vijeće za takvo ovlaštenje može postaviti posebne uvjete.
8. Vijeće tijekom čitavog postupka odlučuje kvalificiranom većinom.
Međutim, Vijeće odlučuje jednoglasno kada se sporazum odnosi na područje za koje je za donošenje akta Unije potrebna jednoglasna odluka kao i za sporazume o pridruživanju i sporazume iz članka
212. s državama koje su kandidatkinje za pristupanje. Vijeće odlučuje jednoglasno i u pogledu sporazuma o pristupanju Unije Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih xxxxxxx; odluka o skla- panju tog sporazuma stupa na snagu nakon što je odobre države članice u skladu sa svojim odgovarajućim ustavnim odredbama.
9. Vijeće na prijedlog Komisije ili Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku ►C2 donosi odluku kojom se suspendira primjena sporazuma i utvrđuju ◄ stajališta koja u ime Unije treba donijeti tijelo osnovano na temelju sporazuma xxxx xx to tijelo pozvano donositi akte koji proizvode pravne učinke, uz iznimku akata kojima se dopunjuje ili mijenja institucionalni okvir sporazuma.
10. Europski se parlament odmah i u potpunosti izvješćuje o svim fazama tog postupka.
11. Država članica, Europski parlament, Vijeće ili Komisija mogu pribaviti mišljenje Suda o tome xx xx predviđeni sporazum u skladu s Ugovorima. Ako je mišljenje Suda negativno, predviđeni sporazum može stupiti na snagu samo ako se izmijeni ili ako se revidiraju Ugovori.
Članak 219.
(bivši članak 111. stavci od 1. do 3. te stavak 5. UEZ-a)
1. ►C2 Odstupajući od članka 218., Vijeće može ◄, ili na prepo- ruku Europske središnje banke ili na preporuku Komisije i nakon savje- tovanja s Europskom središnjom bankom, u nastojanju da postigne konsenzus u skladu s ciljem očuvanja stabilnosti cijena, sklopiti formalne sporazume o deviznom tečaju xxxx u odnosu na valute trećih država. Vijeće odlučuje jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i u skladu s postupkom predviđenim u stavku 3.
Vijeće može ili na preporuku Europske središnje banke ili na preporuku Komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom, u nastojanju da postigne konsenzus sukladno cilju očuvanja stabilnosti cijena uvesti, prilagoditi ili odustati od središnjih tečajeva xxxx unutar sustava deviznog tečaja. Predsjednik Vijeća obavješćuje Europski parla- ment o uvođenju, prilagodbi ili odustajanju od središnjih tečajeva xxxx.
2. U nedostatku sustava deviznog tečaja u odnosu na jednu ili više valuta trećih zemalja iz stavka 1., Vijeće, na preporuku Komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom ili na preporuku Europske središnje banke, može oblikovati opća usmjerenja za tečajnu politiku u odnosu na te valute. Ta opća usmjerenja ne dovode u pitanje glavni cilj ESSB-a, očuvanje stabilnosti cijena.
3. Odstupajući od članka 218., kada Unija treba s jednom trećom državom ili međunarodnom organizacijom ili s više njih pregovarati o sporazumima koji se odnose na pitanja povezana s pitanjima monetarnog ili deviznog režima, Vijeće, na preporuku Komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom, odlučuje o moda- litetima za vođenje pregovora i sklapanje takvih sporazuma. Xxx se modalitetima osigurava jedinstveno stajalište Unije. Komisija je u potpunosti uključena u pregovore.
4. Države članice mogu voditi pregovore u okviru međunarodnih tijela i sklapati međunarodne sporazume, ne dovodeći xxxxxx u pitanje nadležnost i sporazume Unije u odnosu na ekonomsku i monetarnu uniju.
GLAVA VI.
ODNOSI UNIJE S MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA I TREĆIM ZEMLJAMA TE DELEGACIJE UNIJE
Članak 220.
(bivši članci od 302. do 304. UEZ-a)
1. Unija uspostavlja odgovarajuće oblike suradnje s tijelima Ujedi- njenih naroda i njihovim specijaliziranim agencijama, Vijećem Europe, Organizacijom za sigurnost i suradnju u Europi i Organizacijom za gospodarsku suradnju i razvoj.
Unija također, ako je to primjereno, održava takve odnose s drugim međunarodnim organizacijama.
2. Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisija provode ovaj članak.
Članak 221.
1. Uniju u trećim zemljama i pri međunarodnim organizacijama zastupaju delegacije Unije.
2. Delegacije Unije pod vodstvom su Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. One djeluju u bliskoj suradnji s diplomatskim i konzularnim misijama država članica.
GLAVA VII.
KLAUZULA SOLIDARNOSTI
Članak 222.
1. Unija i njezine države članice zajednički djeluju u duhu solidar- nosti ako je neka država članica meta terorističkog napada, žrtva prirodne nepogode ili nesreće izazvane ljudskim djelovanjem. Unija pokreće sve instrumente s kojima raspolaže, uključujući vojna sredstva koja su joj na raspolaganje stavile države članice, kako bi:
(a) — spriječila terorističku prijetnju na državnom području država članica,
— zaštitila demokratske institucije i civilno stanovništvo od bilo kakvog terorističkog napada,