UGOVOR O

EUROPSKOJ UNIJI (92/C 191/01)

NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ BELGIJANACA, NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA DANSKE, PREDSJEDNIK SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE, PREDSJEDNIK HELENSKE REPUBLIKE,

NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ ŠPANJOLSKE, PREDSJEDNIK FRANCUSKE REPUBLIKE, PREDSJEDNICA IRSKE,

PREDSJEDNIK TALIJANSKE REPUBLIKE,

NJEGOVA KRALJEVSKA VISOST VELIKI VOJVODA OD LUKSEMBURGA, NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA NIZOZEMSKE,

PREDSJEDNIK PORTUGALSKE REPUBLIKE,

NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA UJEDINJENE KRALJEVINE VELIKE BRITANIJE I SJEVERNE IRSKE,

ODLUČNI da označe novu fazu u procesu europske integracije koji je započeo osnivanjem Europskih zajednica,

PODSJEĆAJUĆI na povijesnu važnost okončanja podijeljenosti europskog kontinenta i na potrebu stvaranja čvrstih temelja za izgradnju buduće Europe,

POTVRĐUJUĆI svoju privrženost načelima slobode, demokracije i poštovanja ljudskih prava i temeljnih xxxxxxx xx vladavine prava,

ŽELEĆI produbiti solidarnost među svojim narodima, poštujući njihovu povijest, kulturu i tradicije,

ŽELEĆI dodatno unaprijediti demokratsko i učinkovito funkcioniranje institucija kako bi im se omogućilo bolje obavljanje povjerenih im zadaća unutar jedinstvenog institucionalnog okvira,

ODLUČNI da ostvare jačanje i konvergenciju svojih gospodarstava i uspostave ekonomsku i monetarnu uniju, uključujući jedinstvenu i stabilnu valutu u skladu s odredbama ovog Ugovora,

ČVRSTO odlučivši da u okviru ostvarivanja unutarnjeg tržišta, čvršće povezanosti i zaštite okoliša promiču gospodarski i socijalni napredak svojih naroda te da provode politike koje osiguravaju da pomaci u gospodarskoj integraciji budu popraćeni usporednim napretkom u drugim područjima,

ODLUČNI da ustanove građanstvo zajedničko svim državljanima njihovih zemalja,

ODLUČNI da provode zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku koja dugoročno uključuje i oblikovanje zajedničke obrambene politike koja bi s vremenom mogla dovesti do zajedničke obrane, a čime bi se ojačao europski identitet i neovisnost radi promicanja mira, sigurnosti i napretka u Europi i svijetu,

PONOVNO POTVRĐUJUĆI svoj cilj da se olakša slobodno kretanje osoba i xxxxxx osigura zaštita i sigurnost njihovih naroda uključivanjem odredaba o pravosuđu i unutarnjim poslovima u ovaj Ugovor,

ODLUČNI da nastave s procesom stvaranja sve tješnje povezane unije između naroda Europe u kojoj se odluke donose na razini što je moguće bližoj građanima, sukladno načelu supsidijarnosti,

S OBZIROM na daljnje korake koje valja poduzeti radi unapređenja europske integracije, ODLUČILI SU osnovati Europsku uniju i u tu su svrhu odredili kao svoje opunomoćenike:

NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ BELGIJANACA:

Xxxxx XXXXXXXX, ministra vanjskih poslova Xxxxxxxxx XXXXXXXXX, ministra financija

NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA DANSKE:

Uffea XXXXXXXX-XXXXXXX, ministra vanjskih poslova Xxxxxxx XXXXX XXXXXXXXXX, ministra gospodarstva

PREDSJEDNIK SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE:

Xxxxx-Xxxxxxxxx XXXXXXXXX, saveznog ministra vanjskih poslova Xxxxxxxx XXXXXXX, saveznog ministra za financije

PREDSJEDNIK HELENSKE REPUBLIKE:

Xxxxxxxxx XXXXXXXX, ministra vanjskih poslova Xxxxxxxxxx XXXXXXXXXXXXXX, ministra gospodarstva

NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ ŠPANJOLSKE:

Xxxxxxxxx XXXXXXXXXX XXXXXXXX, ministra vanjskih poslova

Xxxxxxx XXXXXXXX XXXXXXXX, ministra gospodarstva i financija PREDSJEDNIK FRANCUSKE REPUBLIKE:

Xxxxxxx XXXXXX, ministra vanjskih poslova

Xxxxxxx XXXXXXXXXX, ministra gospodarstva, financija i proračuna

PREDSJEDNICA IRSKE:

Xxxxxxx XXXXXXXX, ministra vanjskih poslova Xxxxxxx XXXXXX, ministra financija

PREDSJEDNIK TALIJANSKE REPUBLIKE:

Xxxxxxxx XX XXXXXXXXX, ministra vanjskih poslova Xxxxx XXXXXXX, ministra riznice

NJEGOVA KRALJEVSKA VISOST VELIKI VOJVODA OD LUKSEMBURGA:

Xxxxxxxx X. XXXXX, zamjenika predsjednika Xxxxx, ministra vanjskih poslova Xxxx-Xxxxxxx XXXXXXXX, ministra financija

NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA NIZOZEMSKE:

Xxxxx xxx xxx XXXXXX, ministra vanjskih poslova Xxxxxxx XXXX, ministra financija

PREDSJEDNIK PORTUGALSKE REPUBLIKE:

Xxxxx xx Xxxx XXXXXXXXX, ministra vanjskih poslova Xxxxxx XXXXX XX XXXXXXX, ministra financija

NJEZINO VELIČANSTVO KRALJICA UJEDINJENE KRALJEVINE VELIKE BRITANIJE I SJEVERNE IRSKE:

Rt. Xxx. Xxxxxxxx XXXXX, ministra vanjskih poslova i poslova Commonwealtha Xxx. Xxxxxxxx XXXXXX, financijskog tajnika riznice

KOJI su se, razmijenivši svoje punomoći, za koje je utvrđeno da su u valjanom i propisanom obliku, sporazumjeli kako slijedi:

Glava I. ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak A

Ovim Ugovorom visoke ugovorne stranke među sobom osnivaju Europsku uniju, dalje u tekstu

„Unija“.

Ovaj Ugovor označuje novu fazu u procesu stvaranja sve tješnje povezane unije među narodima Europe, u kojoj se odluke donose na razini što je moguće bližoj građanima.

Unija se temelji na Europskim zajednicama koje se dopunjuju politikama i oblicima suradnje utvrđenima ovim Ugovorom. Njezina xx xxxxxx urediti odnose među državama članicama i među njihovim narodima na koherentan i solidaran način.

Članak B

Unija postavlja sebi sljedeće ciljeve:

– promicanje uravnoteženog i održivog gospodarskog i socijalnog napretka, posebice stvaranjem područja bez unutarnjih granica, jačanjem ekonomske i socijalne kohezije te uspostavom ekonomske i monetarne unije, uključujući, dugoročno, i jedinstvenu valutu u skladu s odredbama ovog Ugovora

– afirmaciju svog identiteta na međunarodnoj sceni, posebice provedbom zajedničke vanjske i sigurnosne politike koja dugoročno uključuje i oblikovanje zajedničke obrambene politike koja bi s vremenom mogla dovesti do zajedničke obrane

– jačanje zaštite prava i interesa državljana svojih država članica uvođenjem građanstva Unije

– razvijanje bliske suradnje u pravosuđu i unutarnjim poslovima

– očuvanje cjelokupne pravne stečevine Zajednice i njezin daljnji razvoj, pri čemu u okviru postupka iz članka N stavka 2. treba razmotriti u kojoj je mjeri potrebno revidirati politike i oblike suradnje uvedene ovim Ugovorom kako bi se osigurala djelotvornost mehanizama i institucija Zajednice.

Ciljevi Unije ostvaruju se u skladu s ovim Ugovorom i njime predviđenim uvjetima i vremenskim rasporedom, uz poštovanje načela supsidijarnosti xxxx xx utvrđeno člankom 3.b Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Članak C

Unija raspolaže jedinstvenim institucionalnim okvirom koji osigurava koherentnost i kontinuitet aktivnosti koje se obavljaju radi postizanja njezinih ciljeva, uz očuvanje i daljnji razvoj pravne stečevine Zajednice.

Unija posebice osigurava koherentnost svojih vanjskih aktivnosti kao cjeline u okviru svojih vanjskih odnosa, te sigurnosne, ekonomske i razvojne politike. Vijeće i Komisija odgovorni su za osiguravanje te koherentnosti. Oni osiguravaju provedbu tih politika, svaki sukladno svojim ovlastima.

Članak D

Europsko vijeće daje Uniji poticaj potreban za njezin razvoj i određuje opće političke smjernice tog razvoja.

Europsko vijeće okuplja šefove država ili vlada država članica te predsjednika Komisije. Njima pomažu ministri vanjskih poslova država članica i član Komisije. Europsko vijeće sastaje se najmanje dvaput godišnje, pod predsjedanjem šefa države ili vlade države xxxxxxx xxxx predsjeda Vijećem.

Europsko vijeće podnosi Europskom parlamentu izvješće nakon svakog sastanka te godišnje xxxxxx izvješće o napretku koji je ostvarila Unija.

Članak E

Europski parlament, Vijeće, Komisija i Sud izvršavaju svoje ovlasti pod uvjetima i u svrhe predviđene odredbama ugovorâ o osnivanju Europskih zajednica i daljnjih ugovora i akata kojima se oni mijenjaju i dopunjuju s jedne strane, te odredbama ovog Ugovora s druge strane.

Članak F

1. Unija poštuje nacionalne identitete svojih država članica, xxxx se sustavi vlasti temelje na načelima demokracije.

2. Kao opća načela prava Zajednice Unija poštuje temeljna prava kako su zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih xxxxxxx potpisanom u Rimu 4. studenoga 1950. te kako proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama.

3. Unija osigurava sebi sredstva potrebna za postizanje svojih ciljeva i provođenje svojih politika.

Glava II.

ODREDBE O IZMJENI UGOVORA O OSNIVANJU EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE RADI OSNIVANJA EUROPSKE ZAJEDNICE

Članak G

Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice mijenja se u skladu s odredbama ovog članka radi osnivanja Europske zajednice.

A. U ovom Ugovoru:

1) Izraz „Europska ekonomska zajednica“ zamjenjuje se izrazom „Europska zajednica“.

B. U prvom dijelu, pod „Načela“:

2) Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Xxxxxx xx Zajednice da uspostavom zajedničkog tržišta te ekonomske i monetarne unije, kao i provedbom zajedničkih politika ili aktivnosti iz članaka 3. i 3.a, promiče širom Zajednice skladan i uravnotežen razvoj gospodarskih djelatnosti, održiv i neinflatorni rast, poštujući xxxxxx okoliš, visoki stupanj konvergencije gospodarskih rezultata, visoku razinu zaposlenosti i socijalne zaštite, povišenje životnog standarda i kvalitete života te ekonomsku i socijalnu koheziju i solidarnost između država članica.“

3) Članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Za potrebe određene člankom 2., aktivnosti Zajednice, u skladu s ovim Ugovorom i njime predviđenim rokovima, obuhvaćaju sljedeće:

(a) ukidanje carina i količinskih ograničenja na uvoz i izvoz robe među državama članicama, kao i svih drugih mjera s istovrsnim učinkom

(b) zajedničku trgovinsku politiku

(c) unutarnje tržište koje karakterizira uklanjanje prepreka slobodnom kretanju robe, osoba, usluga i kapitala između država članica

(d) mjere koje se odnose na ulazak i kretanje osoba na unutarnjem tržištu predviđene člankom 100.c

(e) zajedničku politiku u području poljoprivrede i ribarstva

(f) zajedničku politiku u području prometa

(g) sustav kojim se osigurava da na unutarnjem tržištu ne dolazi do narušavanja tržišnog natjecanja

(h) usklađivanje zakona država članica u mjeri u kojoj je to potrebno za funkcioniranje zajedničkog tržišta

(i) socijalnu politiku koja uključuje Europski socijalni fond

(j) jačanje ekonomske i socijalne kohezije

(k) politiku u području okoliša

(l) jačanje konkurentnosti industrije Zajednice

(m) promicanje istraživanja i tehnološkog razvoja

(n) poticanje uspostave i razvoja transeuropskih mreža

(o) doprinos postizanju visoke razine zdravstvene zaštite

(p) doprinos kvalitetnom obrazovanju i osposobljavanju te procvatu kultura država članica

(q) politiku u području razvojne suradnje

(r) pridruživanje prekomorskih zemalja i područja radi povećanja opsega trgovine i zajedničkog promicanja gospodarskog i socijalnog razvoja

(s) doprinos jačanju zaštite potrošača

(t) mjere u području energetike, civilne zaštite i turizma“.

4) Umeće se sljedeći članak:

„Članak 3.a

1. Za potrebe određene u članku 2., aktivnosti država članica i Zajednice, u skladu s ovim Ugovorom i njime predviđenim rokovima, obuhvaćaju utvrđivanje ekonomske politike koja se temelji na bliskoj koordinaciji ekonomskih politika država članica, na unutarnjem tržištu i na određivanju zajedničkih ciljeva, a koja se provodi sukladno načelu otvorenog tržišnog gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem.

2. Istodobno s xxxx navedenim, u skladu s ovim Ugovorom i njime predviđenim rokovima i postupcima, te aktivnosti uključuju i neopozivo utvrđivanje deviznih tečajeva koje treba dovesti do uvođenja jedinstvene valute, ECU-a, određivanje i vođenje jedinstvene monetarne politike i politike deviznog tečaja, xxxx je glavni cilj održavanje stabilnosti cijena te, ne dovodeći u pitanje taj cilj, podržavanje općih ekonomskih politika u Zajednici, u skladu s načelom otvorenog tržišnog gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem.

3. Navedene aktivnosti država članica i Zajednice podrazumijevaju poštovanje sljedećih općih načela: stabilnih cijena, zdravih javnih financija i monetarnih uvjeta te održive platne bilance.“

5) Umeće se sljedeći članak:

„Članak 3.b

Zajednica djeluje u granicama ovlasti koje su joj dodijeljene ovim Ugovorom te ciljeva koji su joj njime postavljeni.

U područjima koja nisu u njezinoj isključivoj nadležnosti, Zajednica djeluje, u skladu s načelom supsidijarnosti, samo ako i u mjeri u kojoj države članice ne mogu na zadovoljavajući način postići ciljeve predloženog djelovanja, nego ih zbog opsega ili učinka predloženog djelovanja na bolji način može postići Zajednica.

Ni jedno djelovanje Zajednice ne smije izlaziti iz okvira onoga što je potrebno za postizanje ciljeva ovog Ugovora.“

6) Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

1. Za izvršenje zadaća povjerenih Zajednici zadužene su sljedeće institucije:

– EUROPSKI PARLAMENT

– VIJEĆE

– KOMISIJA

– SUD

– REVIZORSKI SUD.

Svaka institucija djeluje u granicama ovlasti koje su joj dodijeljene ovim Ugovorom.

2. Vijeću i Komisiji pomažu Gospodarski i socijalni odbor te Odbor regija, koji imaju savjetodavnu ulogu.“

7) Umeću se sljedeći članci:

„Članak 4.a

Europski sustav središnjih banaka (dalje u tekstu: „ESSB“) i Europska središnja banka (dalje u tekstu: „ESB“) osnivaju se u skladu s postupcima utvrđenima ovim Ugovorom; oni djeluju u granicama ovlasti koje su im dodijeljene ovim Ugovorom i Statutom ESSB-a i ESB-a (dalje u tekstu: „Statut ESSB-a“), koji je priložen ovom Ugovoru.

Članak 4.b

Ovime se osniva Europska investicijska banka, koja djeluje u granicama ovlasti koje su joj dodijeljene ovim Ugovorom i Statutom koji je priložen ovom Ugovoru.“

8) Briše se članak 6., a članak 7. postaje članak 6. Njegov drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.c, Vijeće može donijeti pravila za zabranu takve diskriminacije.“

9) Članci 8., 8.a, 8.b i 8.c postaju članci 7., 7.a, 7.b i 7.c.

C. Umeće se sljedeći dio:

„DRUGI DIO GRAĐANSTVO UNIJE

Članak 8.

1. Ovime se ustanovljuje građanstvo Unije.

Svaka osoba koja ima državljanstvo neke države članice građanin je Unije.

2. Građani Unije uživaju prava dodijeljena ovim Ugovorom i podliježu dužnostima predviđenima ovim Ugovorom.

Članak 8.a

1. Svaki građanin Unije ima pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, podložno se ograničenjima i uvjetima utvrđenima u ovom Ugovoru i u mjerama usvojenima radi njegove provedbe.

2. Vijeće može donijeti odredbe radi olakšavanja ostvarivanja prava iz stavka 1.; osim ako je ovim Ugovorom drukčije predviđeno, Vijeće odlučuje jednoglasno na prijedlog Komisije i uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta.

Članak 8.b

1. Svaki građanin Unije koji boravi u nekoj državi članici xxxx nije državljanin, ima u toj državi članici aktivno i pasivno biračko pravo na lokalnim izborima, pod jednakim uvjetima kao i državljani te države. Navedeno pravo ostvaruje se podložno detaljnim aranžmanima koje Vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, treba utvrditi do 31. prosinca 1994.; ti aranžmani mogu predviđati odstupanja ako tako nalažu problemi svojstveni određenoj državi članici.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 138. stavak 3. i odredbe donesene radi njegove provedbe, svaki građanin Unije koji boravi u nekoj državi članici xxxx nije državljanin, ima u toj državi članici aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament, pod jednakim uvjetima kao i državljani te države. Navedeno pravo ostvaruje se podložno detaljnim aranžmanima koje Vijeće, odlučujući

jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, treba utvrditi do 31. prosinca 1993.; ti aranžmani mogu predviđati odstupanja ako tako nalažu problemi svojstveni određenoj državi članici.

Članak 8.c

Svaki građanin Unije na državnom području treće zemlje u kojoj država članica xxxx je on državljanin nema predstavništvo, ima pravo na zaštitu xx xxxxxx diplomatskih ili konzularnih tijela bilo koje države članice, pod istim uvjetima kao i državljani te države. Države članice dužne su do 31. prosinca 1993. međusobno utvrditi potrebna pravila i započeti međunarodne pregovore potrebne za osiguranje navedene zaštite.

Članak 8.d

Svaki građanin Unije ima pravo podnošenja peticije Europskom parlamentu u skladu s

člankom 138.d.

Svaki građanin Unije može se obratiti Europskom ombudsmanu imenovanom u skladu s

člankom 138.e.

Članak 8.e

Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o primjeni odredaba ovog dijela do 31. prosinca 1993., a nakon toga svake tri godine. U xxx se izvješću uzima u obzir razvoj Unije.

Na xxx temeljima, ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ovog Ugovora, Vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, može donijeti odredbe radi jačanja ili dopune prava utvrđenih ovim dijelom, koje preporučuje državama članicama da ih one usvoje u skladu sa svojim ustavnim odredbama.“

D. Drugi i treći dio objedinjuju se pod sljedećim naslovom:

„TREĆI DIO

POLITIKE ZAJEDNICE“

i u xxx dijelu:

10) Prva rečenica članka 49. zamjenjuje se sljedećim:

„Po stupanju ovog Ugovora na snagu Vijeće, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.b i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, donosi direktive ili uredbe kojima se određuju mjere potrebne za postupno ostvarivanje slobode kretanja radnika xxxx xx utvrđeno člankom 48., a osobito:“

11) Članak 54. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Za provedbu ovog općeg programa ili, u nedostatku takvog programa, za postizanje određene faze ostvarenja slobode poslovnog nastana s obzirom na određenu djelatnost, Vijeće donosi direktive u skladu s postupkom iz članka 189.b i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom.“

12) Članak 56. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Prije kraja prijelaznog razdoblja Vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, donosi direktive za usklađivanje xxxx navedenih odredaba utvrđenih zakonom ili drugim propisima.

Međutim, nakon kraja druge faze Vijeće, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.b, donosi direktive za usklađivanje onih odredaba koje su u svakoj državi članici predmetom pravnih propisa.“

13) Članak 57. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 57.

1. Radi olakšavanja pokretanja i obavljanja djelatnosti samozaposlenim osobama, Vijeće, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.b, donosi direktive za međusobno priznavanje diploma, svjedodžbi i ostalih dokaza o formalnim kvalifikacijama.

2. U istu svrhu, Vijeće, prije kraja prijelaznog razdoblja, donosi direktive radi usklađivanja odredaba predviđenih zakonom i drugim propisima država članica o pokretanju i obavljanju djelatnosti samozaposlenih osoba. Vijeće, odlučujući jednoglasno na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, odlučuje o direktivama čija provedba u najmanje jednoj državi članici zahtijeva izmjenu postojećih načela utvrđenih zakonom kojim se uređuju profesije u pogledu osposobljavanja i uvjeta pristupa profesiji za fizičke osobe. U ostalim slučajevima Vijeće odlučuje u skladu s postupkom iz članka 189.b.

3. U slučaju medicinskih, njima srodnih i farmaceutskih profesija, postupno ukidanje ograničenja ovisi o usklađivanju uvjeta njihovog obavljanja u različitim državama članicama.“

14) Naslov poglavlja 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Poglavlje 4.

Kapital i platni promet“

15) Umeću se sljedeći članci:

„Članak 73.a

Od 1. siječnja 1994. članci 67. do 73. zamjenjuju se člancima 73.b, 73.c, 73.d, 73.e,

73.f i 73.g.

Članak 73.b

1. U okviru odredaba određenih ovim poglavljem, zabranjena su sva ograničenja kretanja kapitala među državama članicama te između država članica i trećih zemalja.

2. U okviru odredaba određenih ovim poglavljem, zabranjena su sva ograničenja u platnom prometu između država članica te između država članica i trećih zemalja.

Članak 73.c

1. Odredbe članka 73.b ne dovode u pitanje primjenu onih ograničenja prema trećim zemljama koja prema nacionalnom pravu ili pravu Zajednice postoje na xxx

31. prosinca 1993. godine, usvojenih u odnosu na kretanje kapitala u treće zemlje ili iz njih, koje obuhvaća izravna ulaganja, uključujući ulaganja u nekretnine, u odnosu na poslovni nastan, pružanje financijskih usluga ili uvrštenje vrijednosnih papira na tržišta kapitala.

2. Pri nastojanju da ostvari cilj slobodnog kretanja kapitala između država članica i trećih zemalja u najvećoj mogućoj mjeri i ne dovodeći u pitanje ostala poglavlja ovog Ugovora, Vijeće može, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije, usvojiti mjere koje se odnose na kretanje kapitala u treće zemlje ili iz njih, koje obuhvaća izravna ulaganja, uključujući ulaganja u nekretnine, mjere koje se odnose na poslovni nastan, pružanje financijskih usluga ili uvrštenje vrijednosnih papira na tržišta kapitala. Za mjere iz ovog stavka koje u pravu Zajednice predstavljaju korak unatrag kad je riječ o liberalizaciji kretanja kapitala u treće zemlje ili iz njih, potrebna je jednoglasnost.

Članak 73.d

1. Odredbe članka 73.b ne dovode u pitanje pravo država članica:

(a) da primjenjuju odgovarajuće odredbe svojeg poreznog prava kojima se pravi razlika između poreznih obveznika koji nisu u istom položaju u pogledu mjesta boravišta ili mjesta ulaganja njihova kapitala

(b) da poduzimaju sve nužne mjere za sprečavanje povrede nacionalnih zakona i drugih propisa, osobito u području oporezivanja i bonitetnog nadzora financijskih institucija, odnosno da utvrđuju postupke za prijavu kretanja kapitala radi pribavljanja administrativnih ili statističkih podataka ili da poduzimaju mjere koje su opravdane razlozima javnog poretka ili javne sigurnosti.

2. Odredbe ovog poglavlja ne dovode u pitanje primjenjivost ograničenja prava poslovnog nastana koja su u skladu s ovim Ugovorom.

3. Mjere i postupci iz stavaka 1. i 2. ne smiju biti sredstvo proizvoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničenja slobodnog kretanja kapitala i platnog prometa xxxx xx utvrđeno u članku 73.b.

Članak 73.e

Odstupajući od članka 73.b, države članice za koje na xxx 31. prosinca 1993. vrijedi odstupanje na temelju postojećeg prava Zajednice, imaju pravo zadržati ograničenja na kretanje kapitala koja postoje na taj datum, a dopuštena su temeljem navedenih odstupanja, najkasnije do 31. prosinca 1995.

Članak 73.f

Kada, u iznimnim okolnostima, kretanje kapitala u treće zemlje ili iz njih prouzroči ili prijeti da će prouzročiti ozbiljne poteškoće u djelovanju ekonomske i monetarne unije, Vijeće može, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s ESB-om, uvesti zaštitne mjere u odnosu na treće zemlje i to tijekom razdoblja koje nije dulje od šest mjeseci, ako su takve mjere nužno potrebne.

Članak 73.g

1. Ako se u slučajevima predviđenima člankom 228.a djelovanje Zajednice smatra nužnim, Vijeće može u odnosu na dotične treće zemlje, u skladu s postupkom iz članka 228.a, poduzeti potrebne hitne mjere u pogledu kretanja kapitala i platnog prometa.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 224. i sve dok Vijeće nije poduzelo mjere na temelju stavka 1., država članica može, iz ozbiljnih političkih razloga i zbog hitnosti, poduzeti jednostrane mjere prema trećoj zemlji u pogledu kretanja kapitala i platnog prometa. Komisiju i ostale države članice obavješćuje se o takvim mjerama najkasnije do xxxx njihova stupanja na snagu.

Vijeće može kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije, odlučiti da dotična država članica treba izmijeniti ili ukinuti takve mjere. Predsjednik Vijeća obavješćuje Europski parlament o svakoj takvoj odluci xxxx xxxxxx Vijeće.

Članak 73.h

Do 1. siječnja 1994. primjenjuju se sljedeće odredbe:

1) Svaka država članica obvezuje se odobriti, u valuti države članice u kojoj boravi vjerovnik ili korisnik, plaćanja vezana uz kretanje robe, usluga ili kapitala, kao i prijenos kapitala i dobiti, u mjeri u kojoj je kretanje robe, usluga, kapitala i osoba između država članica liberalizirano na temelju ovog Ugovora.

Države članice izjavljuju svoju spremnost liberalizirati platni promet u većem opsegu od onog predviđenog prethodnim podstavkom, u mjeri u kojoj to njihovo opće gospodarsko stanje i posebno stanje platne bilance dopuštaju.

2) U onoj mjeri u kojoj je kretanje robe, usluga i kapitala ograničeno samo ograničenjima plaćanja koja su povezana uz kretanje, ta se ograničenja postupno ukidaju primjenom, mutatis mutandis, odredaba ovog poglavlja i poglavlja koja se odnose na ukidanje količinskih ograničenja i na liberalizaciju usluga.

3) Države članice obvezuju se da među sobom neće uvoditi nikakva nova ograničenja prijenosa povezanih s nevidljivim transakcijama navedenima u Prilogu

III. ovom Ugovoru.

Postupno ukidanje postojećih ograničenja provodi se u skladu s odredbama članaka

63. do 65. u mjeri u kojoj to ukidanje nije uređeno odredbama sadržanim u stavcima

1. i 2. ili drugim odredbama ovog poglavlja.

4) Po potrebi se države članice međusobno savjetuju o mjerama koje treba poduzeti radi omogućavanja provedbe plaćanja i prijenosa iz ovog članka; takve mjere ne smiju dovoditi u pitanje ostvarivanje ciljeva određenih ovim Ugovorom.“

16) Članak 75. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 75.

1. Za potrebe provedbe članka 74. i uzimajući u obzir posebna obilježja prometa, Vijeće, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.c i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, utvrđuje:

(a) zajednička pravila koja se primjenjuju na međunarodni promet prema državnom području države članice ili iz njega, odnosno, promet preko državnog područja jedne države članice ili više njih

(b) uvjete pod kojima prijevoznici nerezidentni u nekoj državi članici, mogu pružati prometne usluge unutar te države članice

(d) sve druge odgovarajuće odredbe.

2. Odredbe predviđene pod (a) i (b) u stavku 1. utvrđuju se tijekom prijelaznog razdoblja.

3. Odstupajući od postupka predviđenog stavkom 1., u slučaju kada bi primjena odredaba koje se odnose na načela uređenja prometnog sustava mogla ozbiljno utjecati na životni standard i na zaposlenost u određenim područjima kao i na odvijanje prometa, te odredbe Vijeće utvrđuje odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom te Gospodarskim i socijalnim odborom. Xxxxxx Vijeće uzima u obzir potrebu prilagođivanja gospodarskom razvoju koji će biti rezultat uspostave zajedničkog tržišta.“

17) Naslov xxxxx I. u trećem dijelu zamjenjuje se sljedećim:

„Glava V.

ZAJEDNIČKA PRAVILA O TRŽIŠNOM NATJECANJU, OPOREZIVANJU I USKLAĐIVANJU ZAKONODAVSTAVA“

18) U članku 92. stavku 3.:

– umeće se sljedeća točka:

„(d) potpore za promicanje kulture i očuvanje xxxxxxx ako takve potpore ne utječu na trgovinske uvjete i tržišno natjecanje u Zajednici u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu“.

– dosadašnja točka (d) postaje točka (e).

19) Članak 94. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 94.

Vijeće može, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, donijeti sve odgovarajuće uredbe za primjenu članaka 92. i 93., pri čemu osobito može odrediti uvjete pod kojima se primjenjuje članak 93. stavak 3., kao i vrste potpore koje su izuzete iz tog postupka.“

20) Članak 99. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 99.

Vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom te Gospodarskim i socijalnim odborom, donosi odredbe za

usklađivanje zakonodavstva o porezu na promet, trošarinama i ostalim oblicima posrednih poreza u mjeri u kojoj je takvo usklađivanje nužno da bi se osigurala uspostava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta u roku utvrđenom u članku 7.a.“

21) Članak 100. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 100.

Vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom te Gospodarskim i socijalnim odborom, donosi direktive za usklađivanje onih zakona ili drugih propisa država članica koji neposredno utječu na uspostavu ili funkcioniranje zajedničkog tržišta.“

22) Članak 100.a stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Odstupajući od članka 100., i ako drukčije nije previđeno ovim Ugovorom, sljedeće se odredbe primjenjuju za ostvarivanje ciljeva određenih člankom 7.a.

Vijeće, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.b i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, usvaja mjere za usklađivanje odredaba zakona ili drugih propisa u državama članicama, xxxx je cilj uspostava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta.“

23) Umeće se sljedeći članak:

„Članak 100.c

1. Vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, određuje treće zemlje xxxx državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica.

2. Međutim, u slučaju krizne situacije u trećoj zemlji koja predstavlja opasnost od iznenadnog priljeva državljana iz te zemlje u Zajednicu, Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na preporuku Komisije, može za razdoblje od najviše šest mjeseci uvesti vizni režim za državljane iz dotične države. Vizni režim uspostavljen temeljem ovog stavka može se produljiti u skladu s postupkom iz stavka 1.

3. Od 1. siječnja 1996., Vijeće odluke iz stavka 1. donosi kvalificiranom većinom. Prije tog datuma, Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, usvaja mjere koje se odnose na ujednačeni oblik viza.

4. U područjima iz ovog članka Komisija razmatra svaki zahtjev države članice u kojem se od nje traži da podnese prijedlog Vijeću.

5. Ovaj članak ne dovodi u pitanje izvršavanje odgovornosti država članica u pogledu očuvanja javnog poretka i zaštite unutarnje sigurnosti.

6. Ovaj se članak primjenjuje xx xxxxx područja ako xx xxxx odlučeno na temelju članka K.9 odredaba Ugovora o Europskoj uniji koje se odnose na suradnju u područjima pravosuđa i unutarnjih poslova, pridržavajući se uvjeta glasovanja koji se određuju u isto vrijeme.

7. Odredbe konvencija na snazi između država članica koje uređuju područja obuhvaćena ovim člankom ostaju na snazi sve dok se njihov sadržaj ne zamijeni direktivama ili mjerama usvojenima na temelju ovog članka.“

24) Umeće se sljedeći članak:

„Članak 100.d

Koordinacijski odbor koji se sastoji od viših dužnosnika ustanovljen člankom K.4 Ugovora o Europskoj uniji, ne dovodeći u pitanje odredbe članka 151., pomaže u pripremi postupaka Vijeća u područjima iz članka 100.c.“

25) Glava II., poglavlja 1., 2. i 3. trećeg dijela zamjenjuju se sljedećim:

„Glava VI.

EKONOMSKA I MONETARNA POLITIKA

Poglavlje 1. Ekonomska politika Članak 102.a

Države xxxxxxx xxxx svoje ekonomske politike tako da doprinose ostvarivanju ciljeva Zajednice kako su utvrđeni člankom 2. i u kontekstu općih smjernica iz članka 103. stavka 2. Države članice i Zajednica djeluju u skladu s načelom otvorenog tržišnog gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem, dajući xxxxxx prednost učinkovitoj raspodjeli resursa, te u skladu s načelima određenima člankom 3.a.

Članak 103.

1. Države članice smatraju svoje ekonomske politike pitanjem od zajedničkog interesa i koordiniraju ih u okviru Vijeća u skladu s odredbama članka 102.a.

2. Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na preporuku Komisije, oblikuje nacrt općih smjernica ekonomskih politika država članica i Zajednice te o svojim nalazima izvješćuje Europsko vijeće.

Na temelju izvješća Vijeća, Europsko vijeće raspravlja o zaključku o općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Zajednice.

Na temelju tog zaključka, Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, donosi preporuku kojom se određuju te opće smjernice. Vijeće o svojoj preporuci obavješćuje Europski parlament.

3. Kako bi se osigurala tješnja koordinacija ekonomskih politika i održive konvergencije gospodarskih rezultata država članica, Vijeće na temelju izvješća koja mu podnosi Komisija xxxxxxx xxxxxxxxxxx razvoj u svakoj od država članica i u Zajednici, kao i usklađenost ekonomskih politika s općim smjernicama iz stavka 2. te redovito provodi sveobuhvatnu procjenu.

Za potrebe ovog multilateralnog nadzora države članice dostavljaju Komisiji obavijesti o važnim mjerama koje su poduzele u području svoje ekonomske politike te ostale obavijesti koje smatraju potrebnima.

4. Ako se na temelju postupka iz stavka 3. utvrdi da ekonomske politike neke države članice nisu u skladu s općim smjernicama iz stavka 2. ili da bi xxxxx ugroziti ispravno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije, Vijeće može, odlučujući kvalificiranom većinom, na preporuku Komisije, dati potrebne preporuke toj državi članici. Vijeće može, kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, odlučiti objaviti svoje preporuke.

Predsjednik Vijeća i Komisija izvješćuju Europski parlament o rezultatima multilateralnog nadzora. Ako Vijeće objavi svoje preporuke, predsjednik Vijeća može biti pozvan da se pojavi pred nadležnim odborom Europskog parlamenta.

5. Vijeće, odlučujući sukladno postupku iz članka 189.c, može usvojiti detaljna pravila za postupak multilateralnog nadzora iz stavaka 3. i 4. ovog članka.

Članak 103.a

1. Ne dovodeći u pitanje bilo koji drugi postupak predviđen ovim Ugovorom, Vijeće može, jednoglasno, na prijedlog Komisije, odlučiti o mjerama koje odgovaraju gospodarskom stanju, osobito ako se pojave ozbiljne poteškoće u opskrbi određenim proizvodima.

2. Kada se neka država članica nađe u poteškoćama ili joj, zbog izvanrednih događaja koji su izvan njezine kontrole, prijete ozbiljne poteškoće, Vijeće može, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije, pod određenim uvjetima, toj državi članici odobriti financijsku pomoć. Kada su ozbiljne poteškoće prouzročene prirodnim katastrofama, Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom. O donesenoj odluci predsjednik Vijeća obavješćuje Europski parlament.

Članak 104.

1. Zabranjena su prekoračenja po računu i sve druge vrste kredita kod ESB-a ili kod središnjih banaka država članica (dalje u tekstu: „nacionalne središnje banke“) u korist institucija ili tijela Zajednice, središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javne vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća država članica, kao što je i ESB-u i nacionalnim središnjim bankama zabranjena kupnja dužničkih instrumenata neposredno od tih subjekata.

2. Stavak 1. ne primjenjuje se na kreditne institucije u javnom vlasništvu xxxxx xxxxxx, u pogledu ponude pričuva središnjih banaka, nacionalne središnje banke i ESB postupaju jednako kao i prema privatnim kreditnim institucijama.

Članak 104.a

1. Zabranjena je svaka mjera koja se ne temelji na načelima stabilnog i sigurnog poslovanja, kojom se institucijama ili tijelima Zajednice, središnjim vlastima, regionalnim, lokalnim ili drugim tijelima javne vlasti, ostalim javnopravnim tijelima ili javnim poduzećima država članica omogućuje povlašteni pristup financijskim institucijama.

2. Vijeće, odlučujući sukladno postupku iz članka 189.c, do 1. siječnja 1994. određuje definicije za primjenu zabrane iz stavka 1.

Članak 104.b

1. Ne dovodeći u pitanje uzajamna financijska jamstva za zajedničku provedbu određenog projekta, Zajednica ne snosi nikakvu odgovornost niti preuzima obveze središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javne vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća bilo koje države članice. Ne dovodeći u pitanje uzajamna financijska jamstva za zajedničku provedbu određenog projekta, niti jedna država članica ne snosi odgovornost niti preuzima obveze središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javnih vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća druge države članice.

2. Vijeće po potrebi može, odlučujući sukladno postupku iz članka 189.c, odrediti definicije za primjenu zabrana iz članka 104. i ovog članka.

Članak 104.c

1. Države članice izbjegavaju prekomjerni državni deficit.

2. Komisija nadzire razvoj stanja proračuna i državnog duga u državama članicama radi otkrivanja teških pogrešaka. Osobito provjerava poštovanje proračunske discipline na temelju sljedećih dvaju kriterija:

(a) prelazi li omjer između planiranog ili stvarnog državnog deficita i bruto domaćeg proizvoda referentnu vrijednost, osim:

– ako omjer znatno i postojano opada te je dosegnuo razinu xxxx xx blizu referentne vrijednosti

– ili, ako je premašivanje referentne vrijednosti samo iznimno i privremeno, a omjer ostaje blizu referentne vrijednosti

(b) prelazi li omjer između državnog duga i bruto domaćeg proizvoda referentnu vrijednost, osim ako se taj omjer smanjuje u dovoljnoj mjeri i približava referentnoj vrijednosti zadovoljavajućim tempom.

Referentne su vrijednosti utvrđene Protokolom o postupku u slučaju prekomjernog deficita koji je priložen ovom Ugovoru.

3. Ako država članica ne ispunjava zahtjeve na temelju jednog ili oba navedena kriterija, Komisija priprema izvješće. U svojem izvješću Komisija vodi računa o tome xx xx državni deficit veći od državnih investicijskih izdataka i uzima u obzir sve ostale odgovarajuće čimbenike, uključujući srednjoročni gospodarski i proračunski položaj države članice.

Komisija također može pripremiti izvješće ako smatra da, neovisno o ispunjavanju zahtjeva na temelju kriterija, u nekoj državi članici postoji opasnost od prekomjernog deficita.

4. Odbor predviđen člankom 109.c daje svoje mišljenje o izvješću Komisije.

5. Ako smatra da u nekoj državi članici postoji ili bi se mogao pojaviti prekomjerni deficit, Komisija svoje mišljenje upućuje Xxxxxx.

6. Vijeće, kvalificiranom većinom, na preporuku Komisije i uz prethodno razmatranje svih primjedaba koje dotična država članica želi dati te nakon sveobuhvatne procjene, odlučuje postoji li prekomjerni deficit.

7. Ako u skladu sa stavkom 6. Vijeće utvrdi postojanje prekomjernog deficita, ono toj državi članici upućuje preporuke radi ispravljanja nastalog stanja u određenom roku. Pridržavajući se odredaba stavka 8., te se preporuke ne objavljuju.

8. Vijeće može objaviti svoje preporuke ako utvrdi da na njegovu preporuku nije u zadanom roku odgovoreno nikakvim djelotvornim radnjama.

9. Ako država članica ustraje u neprovođenju preporuka Vijeća, Vijeće može odlučiti pozvati tu državu članicu da u određenom roku poduzme mjere za smanjenje deficita koje Vijeće smatra potrebnim za ispravljanje nastalog stanja.

U xxx slučaju Vijeće može od dotične države članice zatražiti podnošenje izvješća u skladu s određenim rokovima kako bi se ispitali napori koje ta država ulaže u prilagodbu.

10. Pravo na pokretanje postupka predviđeno člancima 169. i 170. ne može se ostvarivati u okviru stavaka 1. do 9. ovog članka.

11. Sve dok država članica ne postupi prema odluci donesenoj u skladu sa stavkom 9., Vijeće može odlučiti primijeniti ili, ovisno o slučaju, pojačati jednu ili više sljedećih mjera:

– tražiti od te države članice da prije izdavanja obveznica i vrijednosnih papira objavi dodatne podatke koje određuje Vijeće

– pozvati Europsku investicijsku banku da preispita svoju kreditnu politiku prema dotičnoj državi članici

– tražiti od te države članice da kod Zajednice položi beskamatni polog u odgovarajućem iznosu dok prekomjerni deficit, prema stavu Vijeća, ne bude ispravljen

– izreći novčane kazne u odgovarajućem iznosu.

Predsjednik Vijeća obavješćuje Europski parlament o donesenim odlukama.

12. Vijeće stavlja izvan snage neke ili sve svoje odluke iz stavaka 6. do 9. i stavka 11. u mjeri u kojoj je prekomjerni deficit u odnosnoj državi članici, prema stavu Vijeća, ispravljen. Ako je Vijeće prethodno objavilo preporuke, ono odmah

nakon stavljanja izvan snage odluke na temelju stavka 8. objavljuje izjavu da više ne postoji prekomjerni deficit u dotičnoj državi članici.

13. Pri donošenju odluka iz stavaka 7. do 9., te 11. i 12., Vijeće na preporuku Komisije, odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svojih članova, ponderiranih u skladu s člankom 148. stavkom 2., isključujući glasove predstavnika države članice na koju se odluka odnosi.

14. Daljnje odredbe koje se odnose na provedbu postupka opisanog u ovom članku određene su u Protokolu o postupku u slučaju prekomjernog deficita koji je priložen ovom Ugovoru.

Vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i ESB-om, donosi odgovarajuće odredbe kojima se zamjenjuje navedeni Protokol.

Podložno ostalim odredbama ovog stavka Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, prije 1. siječnja 1994. utvrđuje detaljna pravila i definicije za primjenu odredaba navedenog Protokola.

Poglavlje 2. Monetarna politika Članak 105.

1. Glavni je cilj ESSB-a održati stabilnost cijena. Ne dovodeći u pitanje cilj stabilnosti cijena, ESSB podržava opće ekonomske politike u Zajednici kako bi doprinio ostvarivanju ciljeva Zajednice utvrđenih člankom 2. ESSB djeluje u skladu s načelom otvorenog tržišnog gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem, dajući prednost učinkovitoj raspodjeli resursa te u skladu s načelima određenima člankom 3.a.

2. Osnovni su zadaci ESSB-a:

– utvrđivanje i provođenje monetarne politike Zajednice

– obavljanje deviznih poslova u skladu s odredbama članka 109.

– držanje i upravljanje službenim deviznim pričuvama država članica

– promicanje nesmetanog funkcioniranja platnih sustava.

3. Stavak 2. alineja treća ne dovodi u pitanje držanje i upravljanje operativnim deviznim sredstvima xx xxxxxx vlada država članica.

4. Savjetovanje s ESB-om potrebno je:

– u slučaju svakog predloženog akta Zajednice iz nadležnosti ESB-a

– xx xxxxxx nacionalnih tijela, u vezi sa svakim prijedlogom propisa iz područja nadležnosti ESB-a, ali u granicama i pod uvjetima koje odredi Vijeće u skladu s postupkom utvrđenim u članku 106. stavku 6.

O pitanjima iz područja svoje nadležnosti ESB može podnositi mišljenja odgovarajućim institucijama ili tijelima Zajednice ili nacionalnim tijelima.

5. ESSB doprinosi nesmetanom vođenju politika nadležnih tijela, a odnose se na bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama i na stabilnost financijskog sustava.

6. Vijeće može, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s ESB-om te nakon dobivene suglasnosti Europskog parlamenta, dodijeliti ESB-u određene zadatke koji se odnose na bonitetni nadzor nad kreditnim i drugim financijskim institucijama, s iznimkom osiguravajućih poduzeća.

Članak 105.a

1. ESB ima isključivo pravo odobriti izdavanje novčanica u Zajednici. Te novčanice mogu izdavati ESB i nacionalne središnje banke. Novčanice koje izdaju ESB i nacionalne središnje banke jedine su koje imaju status zakonskog sredstva plaćanja unutar Zajednice.

2. Države članice mogu izdavati kovanice uz odobrenje ESB-a u pogledu opsega izdanja. Odlučujući sukladno postupku iz članka 189.c i nakon savjetovanja s ESB-om, Vijeće može usvojiti mjere za usklađivanje apoena i tehničkih specifikacija svih kovanica koje se namjeravaju staviti u optjecaj u mjeri koja omogućuje njihovo nesmetano kolanje unutar Zajednice.

Članak 106.

1. ESSB se sastoji od ESB-a i nacionalnih središnjih banaka.

2. ESB ima pravnu osobnost.

3. ESSB-om upravljaju tijela ESB-a nadležna za odlučivanje, odnosno Upravno vijeće i Izvršni odbor.

4. Statut ESSB-a utvrđen je Protokolom koji je priložen ovom Ugovoru.

5. Vijeće može izmijeniti članak 5. stavke 1., 2. i 3., članke 17. i 18., članak 19. stavak 1., članke 22., 23., 24., 26., članak 32. stavke 2., 3., 4. i 6., članak 33. stavak

1. točku (a) te članak 36. Statuta ESSB-a odlučujući kvalificiranom većinom, na preporuku ESB-a i nakon savjetovanja s Komisijom, ili jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s ESB-om. U xxx xx slučaja potrebna suglasnost Europskog parlamenta.

6. Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i ESB-om ili na preporuku ESB-a i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Komisijom, donosi odredbe iz članka 4., članka 5. stavka 4., članka 19. stavka 2., članka 20., članka 28. stavka 1., članka 29. stavka 2., članka 30. stavka 4. i članka 34. stavka 3. Statuta ESSB-a.

Članak 107.

Pri izvršavanju ovlasti i obavljanju zadaća i dužnosti koje su im dodijeljene ovim Ugovorom i Statutom ESSB-a, ni ESB ni nacionalne središnje banke xxx xxxx članovi njihovih tijela nadležnih za odlučivanje ne traže i ne primaju naputke od institucija ili tijela Zajednice, bilo koje vlade država članica ili bilo kojeg drugog tijela.

Institucije i tijela Zajednice i vlade država članica obvezuju se da će poštovati ovo načelo i xx xxxx nastojati utjecati na članove tijela nadležnih za odlučivanje u ESB-u ili u nacionalnim središnjim bankama u obavljanju njihovih zadaća.

Članak 108.

Svaka država članica osigurava da njezino nacionalno zakonodavstvo, uključujući i statut njezine nacionalne središnje banke, bude usklađeno s ovim Ugovorom i Statutom ESSB-a najkasnije do xxxx osnivanja ESSB-a.

Članak 108.a

1. Radi izvršavanja zadaća povjerenih ESSB-u, ESB, sukladno odredbama ovog Ugovora i pod uvjetima utvrđenima u Statutu ESSB-a:

– donosi uredbe u opsegu u kojem su potrebne za provedbu zadaća utvrđenih u članku 3. stavku 1. alineji 1., članku 19. stavku 1., članku 22. i članku 25. stavku 2. Statuta ESSB-a te u slučajevima koji se utvrđuju aktima Vijeća iz članka 106. stavka 6.

– donosi odluke potrebne za izvršavanje zadaća koje su ESSB-u povjerene temeljem ovog Ugovora i Statuta ESSB-a

– daje preporuke i mišljenja.

2. Uredba ima opću primjenu. Obvezujuća je u cijelosti i neposredno se primjenjuje u svim državama članicama.

Preporuke i mišljenja nemaju obvezujuću snagu.

Odluka je u cijelosti obvezujuća za one xxxxxx xx upućena.

Članci 190. do 192. primjenjuju se na uredbe i odluke koje donosi ESB. ESB može odlučiti objaviti svoje odluke, preporuke i mišljenja.

3. U granicama i pod uvjetima koje Vijeće utvrdi u skladu s postupkom utvrđenim člankom 106. stavkom 6., ESB je ovlašten određivati novčane kazne ili periodične penale poduzetnicima koji ne ispunjavaju obveze na temelju njegovih uredbi i odluka.

Članak 109.

1. Odstupajući od članka 228. Vijeće može, odlučujući jednoglasno, na preporuku ESB-a ili Komisije i nakon savjetovanja s ESB-om, u nastojanju da postigne konsenzus dosljedan cilju očuvanja stabilnosti cijena te nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, u skladu s postupkom za utvrđivanje modaliteta iz stavka 3., sklopiti formalne sporazume o sustavu deviznog tečaja ECU-a u odnosu na valute koje nisu valute Zajednice. Vijeće može, odlučujući kvalificiranom većinom, na preporuku ESB-a ili Komisije i nakon savjetovanja s ESB-om u nastojanju da postigne konsenzus sukladno cilju očuvanja stabilnosti cijena uvesti, prilagoditi ili odustati od središnjih tečajeva ECU-a unutar sustava deviznog tečaja. Predsjednik Vijeća obavješćuje Europski parlament o uvođenju, prilagodbi ili odustajanju od središnjih tečajeva ECU-a.

2. U nedostatku sustava deviznog tečaja u odnosu na jednu ili više valuta koje nisu valute Zajednice iz stavka 1., Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na preporuku Komisije i nakon savjetovanja s ESB-om ili na preporuku ESB-a, može oblikovati opća usmjerenja za tečajnu politiku u odnosu na te valute. Ta opća usmjerenja ne dovode u pitanje glavni cilj ESSB-a, očuvanje stabilnosti cijena.

3. Odstupajući od članka 228., kada Zajednica treba s jednom državom ili međunarodnom organizacijom ili s više njih pregovarati o sporazumima koji se odnose na pitanja povezana s pitanjima monetarnog ili deviznog režima, Vijeće, kvalificiranom većinom, na preporuku Komisije i nakon savjetovanja s ESB-om, odlučuje o modalitetima za vođenje pregovora i sklapanje takvih sporazuma. Xxx se modalitetima osigurava jedinstveno stajalište Zajednice. Komisija je u potpunosti uključena u pregovore.

Sporazumi sklopljeni u skladu s ovim stavkom obvezuju institucije Zajednice, ESB i države članice.

4. Pridržavajući se stavka 1., Vijeće, kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s ESB-om, odlučuje o stajalištu Zajednice na međunarodnoj razini u odnosu na pitanja koja su od osobite važnosti za ekonomsku i monetarnu uniju te jednoglasno odlučuje o njezinu zastupanju sukladno raspodjeli ovlasti utvrđenoj člancima 103. i 105.

5. Države članice mogu voditi pregovore u okviru međunarodnih tijela i sklapati međunarodne sporazume, ne dovodeći xxxxxx u pitanje nadležnost i sporazume Zajednice u odnosu na ekonomsku i monetarnu uniju.

Poglavlje 3. Institucionalne odredbe Članak 109.a

1. Upravno vijeće ESB-a sastoji se od članova Izvršnog odbora ESB-a i guvernera nacionalnih središnjih banaka.

2. (a) Izvršni odbor sastoji se od predsjednika, potpredsjednika i četiri ostala

člana.

(b) Vlade država članica na razini šefova država ili vlada, a na preporuku Vijeća danu nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Upravnim vijećem ESB-a, zajedničkom suglasnošću imenuju predsjednika, potpredsjednika i ostale članove Izvršnog odbora iz redova osoba s ugledom i stručnim iskustvom u monetarnom ili bankarskom području.

Njihov mandat traje xxxx xxxxxx i ne može se obnavljati.

Članovi Izvršnog odbora mogu biti samo državljani država članica. Članak 109.b

1. Na sastancima Upravnog vijeća ESB-a mogu sudjelovati predsjednik Vijeća i

član Komisije, ali bez prava glasa.

Predsjednik Vijeća može Upravnom vijeću ESB-a podnijeti prijedlog za vijećanje.

2. Predsjednika ESB-a poziva se da sudjeluje na sastancima Vijeća kada Vijeće raspravlja o pitanjima u vezi s ciljevima i zadaćama ESSB-a.

3. ESB upućuje Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji, a također i Europskom vijeću, godišnje izvješće o aktivnostima ESSB-a i monetarnoj politici u prethodnoj i tekućoj godini. Predsjednik ESB-a to izvješće predstavlja Vijeću i Europskom parlamentu, koji xxx povodom mogu održati opću raspravu.

Na zahtjev Europskog parlamenta ili na vlastitu inicijativu, predsjednik ESB-a i ostali članovi Izvršnog odbora mogu biti saslušani pred nadležnim odborima Europskog parlamenta.

Članak 109.c

1. Radi promicanja koordinacije politika država članica u punoj mjeri potrebnoj za funkcioniranje unutarnjeg tržišta ovime se osniva Monetarni odbor koji ima savjetodavnu ulogu.

Njegove su zadaće:

– praćenje monetarnog i financijskog stanja u državama članicama i u Zajednici te praćenje općeg sustava platnog prometa država članica i redovito izvješćivanje Vijeća i Komisije o tome

– davanje mišljenja na zahtjev Vijeća ili Komisije ili na vlastitu inicijativu radi njihova podnošenja xxx institucijama

– ne dovodeći u pitanje članak 151., sudjelovanje u pripremi rada Vijeća iz članaka 73.f, 73.g, članka 103. stavaka 2., 3., 4. i 5., članaka 103.a, 104.a, 104.b, 104.c, članka 109.e stavka 2., članka 109.f stavka 6., članaka 109.h, 109.i, članka 109.j stavka 2. i članka 109.k stavka 1.

kapitala i platnim prometom; o rezultatima tog ispitivanja Odbor podnosi izvješće Komisiji i Vijeću.

Države članice i Komisija imenuju po dva člana Monetarnog odbora.

2. Na početku treće faze osniva xx Xxxxxxxxxxx i financijski odbor. Monetarni odbor predviđen stavkom 1. se raspušta.

Gospodarski i financijski odbor ima sljedeće zadaće:

– davanje mišljenja na zahtjev Vijeća ili Komisije ili na vlastitu inicijativu radi njihova podnošenja xxx institucijama

– praćenje gospodarskog i financijskog stanja u državama članicama i u Zajednici te redovito izvještavanje Vijeća i Komisije o tome, a osobito o financijskim odnosima s trećim zemljama i međunarodnim institucijama

– ne dovodeći u pitanje članak 151., sudjeluje u pripremi rada Vijeća iz članaka 73.f, 73.g, članka 103. stavka 2., 3., 4. i 5., članaka 103.a, 104.a, 104.b,

104.c, članka 105. stavka 6., članka 105.a stavka 2., članka 106. stavaka 5. i 6., članka 109., članka 109.h, članka 109.i stavaka 2. i 3., članka 109.k stavka 2., članka 109.l stavaka 4. i 5. te izvršava ostale savjetodavne i pripremne zadaće koje mu dodijeli Vijeće

– najmanje jednom godišnje, ispitivanje stanja u odnosu na kretanje kapitala i slobodu platnog prometa, kako to proizlazi iz primjene ovog Ugovora i mjera koje usvoji Vijeće; ispitivanje obuhvaća i sve mjere u vezi s kretanjem kapitala i platnim prometom; o rezultatima tog ispitivanja Odbor podnosi izvješće Komisiji i Vijeću.

Države članice, Komisija i ESB imenuju najviše po dva člana ovog Odbora.

3. Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s ESB-om i Odborom iz ovog članka, utvrđuje detaljne odredbe o sastavu Gospodarskog i financijskog odbora. O toj odluci predsjednik Vijeća obavješćuje Europski parlament.

4. Ako postoje, i sve dok postoje, države članice s odstupanjem iz članaka 109.k i 109.l., Odbor uz zadaće određene stavkom 2. neprestano prati monetarno i financijsko stanje te opći sustav platnog prometa tih država članica i o tome redovito izvještava Vijeće i Komisiju.

Članak 109.d

U vezi s pitanjima iz članka 103. stavka 4., članka 104.c, osim stavka 14., članaka 109., 109.j, 109.k i članka 109.l stavaka 4. i 5., Vijeće ili država članica mogu od Komisije, prema potrebi, zatražiti da sastavi preporuku ili prijedlog. Komisija razmatra takav zahtjev i svoje zaključke bez odgode podnosi Vijeću.

Poglavlje 4. Prijelazne odredbe Članak 109.e

1. Druga faza ostvarivanja ekonomske i monetarne unije započinje 1. siječnja 1994.

2. Prije tog datuma:

(a) svaka država članica:

– donosi, prema potrebi, odgovarajuće mjere za poštovanje zabrana utvrđenih člankom 73.b, ne dovodeći xxxxxx u pitanje članak 73.e, te člankom 104. i člankom 104.a stavkom 1.

– donosi, prema potrebi, s ciljem omogućavanja procjene predviđene podstavkom (b) višegodišnje programe xxxx xx namjena osigurati konvergenciju potrebnu za ostvarivanje ekonomske i monetarne unije, osobito u odnosu na stabilnost cijena i zdrave javne financije

(b) na temelju izvješća Komisije, Vijeće ocjenjuje napredak ostvaren s obzirom na ekonomsku i monetarnu konvergenciju, osobito u odnosu na stabilnost cijena i zdrave javne financije te napredak u provedbi prava Zajednice o unutarnjem tržištu.

3. Odredbe članka 104., članka 104.a, stavka 1., članka 104.b, stavka 1. i članka 104.c, s iznimkom stavaka 1., 9., 11. i 14., primjenjuju se od početka druge faze.

Odredbe članka 103.a stavka 2., članka 104.c stavaka 1., 9. i 11., članaka 105., 105.a, 107., 109., 109.a, 109.b i članka 109.c stavaka 2. i 4., primjenjuju se od početka treće faze.

4. U drugoj fazi, države članice nastoje izbjeći prekomjerni državni deficit.

5. Tijekom druge faze, svaka država članica, u skladu s člankom 108., na primjeren način započinje xxxxxxxx xxxx vodi prema nezavisnosti njezine središnje banke.

Članak 109.f

1. Na početku druge faze osniva se i svoje dužnosti preuzima Europski monetarni institut (dalje u tekstu: „EMI“); EMI ima pravnu osobnost, a njime upravlja i vodi ga Vijeće koje čine predsjednik i guverneri nacionalnih središnjih banaka od kojih jedan obnaša dužnost potpredsjednika.

Predsjednika zajedničkom suglasnošću imenuju vlade država članica na razini šefova država ili vlada, na preporuku, ovisno o slučaju, Odbora guvernera središnjih banaka država članica (dalje u tekstu: „Odbor guvernera“) ili Vijeća EMI-ja, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Vijećem. Predsjednik se bira iz redova osoba s ugledom i stručnim iskustvom u monetarnom ili bankarskom području.

Dužnost predsjednika EMI-ja mogu obnašati samo državljani država članica. Potpredsjednika imenuje Vijeće EMI-ja.

Statut EMI-ja utvrđen je Protokolom koji je priložen ovom Ugovoru. Početkom druge faze raspušta se Odbor guvernera.

2. EMI:

– jača suradnju među nacionalnim središnjim bankama

– jača koordinaciju monetarnih politika država članica kako bi se osigurala stabilnost cijena

– nadzire funkcioniranje Europskog monetarnog sustava

– održava savjetovanja u vezi s pitanjima koja su u nadležnosti nacionalnih središnjih banaka i koja utječu na stabilnost financijskih institucija i tržišta

– preuzima zadaće Europskog xxxxx za monetarnu suradnju koji se raspušta; načini raspuštanja utvrđeni su Statutom EMI-ja

– olakšava korištenje ECU-a i nadzire njegov razvoj, uključujući nesmetano funkcioniranje klirinškog sustava ECU-a.

3. Za pripremu treće faze EMI:

– priprema instrumente i postupke potrebne za provedbu jedinstvene monetarne politike u trećoj fazi

– prema potrebi, promiče usklađivanje pravila i praksi koje uređuju prikupljanje, objedinjavanje i distribuciju statističkih podataka u područjima svoje nadležnosti

– priprema pravila poslovanja nacionalnih središnjih banaka u okviru ESSB-a

– promiče učinkovitost prekograničnog platnog prometa

– nadzire tehničku pripremu novčanica ECU-a.

Najkasnije do 31. prosinca 1996. EMI xx xxxxx odrediti regulatorni, organizacijski i logistički okvir nužan kako bi ESSB u trećoj fazi izvršavao svoje zadaće. Taj se okvir na xxx njegove uspostave podnosi ESB-u radi donošenja odluke.

4. EMI može, odlučujući dvotrećinskom većinom članova svog vijeća:

– sastavljati mišljenja ili preporuke o općem usmjerenju monetarne i tečajne politike te o srodnim mjerama uvedenima u svakoj državi članici

– podnositi mišljenja ili preporuke vladama i Vijeću o politikama koje bi xxxxx utjecati na unutarnje ili vanjsko monetarno stanje u Zajednici, a osobito na funkcioniranje Europskog monetarnog sustava

– upućivati preporuke monetarnim tijelima država članica o vođenju njihove monetarne politike.

5. EMI može jednoglasno odlučiti da objavi svoja mišljenja i preporuke.

6. O svakom predloženom aktu Zajednice u okviru nadležnosti EMI-ja, Vijeće se savjetuje s EMI-jem.

Vlasti država članica savjetuju se s EMI-jem o svakom prijedlogu propisa u okviru nadležnosti EMI-ja, u granicama i pod uvjetima koje odredi Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i EMI-jem.

7. Vijeće može, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i EMI-jem, dodijeliti EMI-ju i druge zadaće za pripremu treće faze.

8. U slučajevima u kojima se ovim Ugovorom za ESB predviđa savjetodavna uloga, upućivanja na ESB znače, prije njegova osnivanja, upućivanja na EMI.

Kada se ovim Ugovorom za EMI predviđa savjetodavna uloga, upućivanja na EMI prije 1. siječnja 1994. znače upućivanja na Odbor guvernera.

9. Tijekom druge faze pojam „ESB“ spomenut u člancima 173., 175., 176., 177., 180. i 215. znači upućivanje na EMI.

Članak 109.g

Valutni se sastav košarice ECU-a ne mijenja.

Od početka treće faze vrijednost ECU-a neopozivo se utvrđuje u skladu s člankom

109.l stavkom 4.

Članak 109.h

1. Ako je država članica suočena s poteškoćama ili ako joj ozbiljno prijete poteškoće u odnosu na njezinu platnu bilancu, kao rezultat cjelokupne neravnoteže

njezine platne bilance ili vrste valute kojom raspolaže te osobito ako takve poteškoće mogu ugroziti funkcioniranje zajedničkog tržišta ili postupnu provedbu zajedničke trgovinske politike, Komisija odmah istražuje stanje dotične države članice i radnje koje je, koristeći se svim njoj dostupnim sredstvima, ta država poduzela ili može poduzeti u skladu s odredbama ovog Ugovora. Komisija utvrđuje mjere koje preporučuje dotičnoj državi da poduzme.

Ako se radnje države članice i mjere koje je preporučila Komisija pokažu nedovoljnima za prevladavanje poteškoća koje su se pojavile ili koje prijete, Komisija, nakon savjetovanja s Odborom iz članka 109.c, preporučuje Vijeću odobrenje međusobne pomoći te prikladne metode za njezino pružanje.

Komisija redovito obavješćuje Vijeće o stanju i kako se ono razvija.

2. Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, odobrava takvu međusobnu pomoć; donosi direktive ili odluke kojima se utvrđuju uvjeti i pojedinosti takve pomoći, xxxx oblici mogu biti sljedeći:

(a) usklađeno djelovanje u odnosu na ili u okviru bilo koje druge međunarodne organizacije kojoj se države članice mogu obratiti

(b) mjere potrebne za izbjegavanje skretanja trgovinskih tokova, ako država xxxx xx suočena s poteškoćama održava ili ponovno uvodi količinska ograničenja u odnosu na treće zemlje;

3. Ako Vijeće ne odobri međusobnu pomoć xxxx xx preporučila Komisija ili ako su odobrena međusobna pomoć i poduzete mjere nedostatne, Komisija odobrava

državi suočenoj s poteškoćama poduzimanje zaštitnih mjera, čije uvjete i pojedinosti utvrđuje Komisija.

Vijeće može, odlučujući kvalificiranom većinom, opozvati takvo odobrenje te izmijeniti uvjete i pojedinosti primjene takvih mjera.

4. Pridržavajući se članka 109.k stavka 6. ovaj se članak prestaje primjenjivati od početka treće faze.

Članak 109.i

1. Kad nastupi nepredviđena kriza platne bilance, a odluka u smislu članka

109.h stavka 2. nije odmah donesena, dotična država članica može preventivno poduzeti potrebne zaštitne mjere. Takve mjere moraju prouzročiti najmanji mogući poremećaj funkcioniranja zajedničkog tržišta te opsegom ne smiju prelaziti okvir koji je nužno potreban za rješavanje nepredviđeno nastalih poteškoća.

2. Komisiju i ostale države članice obavješćuje se o takvim zaštitnim mjerama najkasnije do njihova stupanja na snagu. Komisija može preporučiti Vijeću odobravanje međusobne pomoći na temelju članka 109.h.

3. Nakon što Komisija xxxxxx mišljenje te nakon savjetovanja s Odborom iz članka 109.c, Vijeće može kvalificiranom većinom odlučiti da dotična država izmijeni, suspendira ili ukine xxxx navedene zaštitne mjere.

4. Pridržavajući se članka 109.k stavka 6. ovaj se članak prestaje primjenjivati od početka treće faze.

Članak 109.j

1. Komisija i EMI izvješćuju Vijeće o napretku koji su države članice ostvarile u ispunjavanju svojih obveza u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije. Ta izvješća obuhvaćaju provjeravanje usklađenosti nacionalnog zakonodavstva

svake države članice, uključujući statute njezine nacionalne središnje banke, s člancima 107. i 108. ovog Ugovora i Statutom ESSB-a. U izvješćima se razmatra i postizanje visokog stupnja održive konvergencije s obzirom na ispunjavanje sljedećih kriterija xx xxxxxx svake države članice:

– postizanje visokog stupnja stabilnosti cijena; to će biti vidljivo iz stope inflacije xxxx xx blizu stope zabilježene u najviše trima državama članicama koje su najuspješnije u smislu stabilnosti cijena

– održivost stanja javnih financija; to će biti vidljivo iz proračuna države u kojem neće biti prekomjernog deficita xxxx xx određen u skladu s člankom

104.c stavkom 6.

– pridržavanje uobičajenih granica fluktuacije predviđenih mehanizmom deviznog tečaja Europskog monetarnog sustava tijekom najmanje dvije godine, bez devalvacije u odnosu na valutu bilo koje druge države članice

– trajnost konvergencije xxxx xx ostvarila država članica te njezina sudjelovanja u mehanizmu deviznog tečaja Europskog monetarnog sustava koje se odražava u razinama dugoročnih kamatnih xxxxx.

Četiri kriterija navedena u ovom stavku te odgovarajuća razdoblja tijekom kojih se moraju poštovati, dodatno su razrađena u Protokolu koji je priložen ovom Ugovoru. U svojim izvješćima Komisija i EMI vode računa i o razvoju ECU-a, rezultatima integracije tržištâ, stanju i razvoju tekućeg računa platnih bilanci, te ispitivanju razvoja jedinične cijene rada i ostalih indeksa cijena.

2. Na temelju tih izvješća Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na preporuku Komisije, ocjenjuje:

– ispunjava li svaka pojedina država članica nužne uvjete za uvođenje jedinstvene valute

– ispunjava li većina država članica nužne uvjete za uvođenje jedinstvene valute

te preporučuje svoje nalaze Vijeću u sastavu šefova država ili vlada. Potrebno je savjetovati se i s Europskim parlamentom, koji svoje mišljenje dostavlja Vijeću u sastavu šefova država ili vlada.

3. Pridajući dužnu pažnju izvješćima iz stavka 1. i mišljenju Europskog parlamenta iz stavka 2. Vijeće, u sastavu šefova država ili vlada, najkasnije do 31. prosinca 1996., kvalificiranom većinom:

– odlučuje, na temelju preporuka Vijeća iz stavka 2., ispunjava li većina država

članica nužne uvjete za uvođenje jedinstvene valute

– odlučuje xx xx primjereno da Zajednica uđe u treću fazu,

a, ako odluči da je to slučaj,

– utvrđuje datum početka treće faze.

4. Ako se datum početka treće faze ne utvrdi do kraja 1997., xxxxx xxxx započinje 1. siječnja 1999. Nakon ponavljanja postupka predviđenog stavcima 1. i 2., uz iznimku stavka 2., druge alineje, uzimajući xxxxxx u obzir izvješća iz stavka 1. i mišljenje Europskog parlamenta, Vijeće, u sastavu šefova država ili vlada, odlučujući kvalificiranom većinom i na temelju preporuka Vijeća iz stavka 2., prije

1. srpnja 1998. potvrđuje koje države članice ispunjavaju potrebne uvjete za uvođenje jedinstvene valute.

Članak 109.k

1. Ako se xxxxxx odluka o utvrđivanju datuma u skladu s člankom 109.j stavkom 3., Vijeće na temelju svojih preporuka iz članka 109.j stavka 2., kvalificiranom većinom na preporuku Komisije odlučuje hoće li u odnosu na neku državu članicu vrijediti odstupanje xxxx xx utvrđeno u stavku 3. ovog članka te, ako hoće, u odnosu na koje države članice. Te se države članice u ovom Ugovoru navode kao „države članice s odstupanjem“.

Ako Vijeće potvrdi koje države članice ispunjavaju potrebne uvjete za uvođenje jedinstvene valute u skladu s člankom 109.j stavkom 4., na države članice koje ne ispunjavaju te uvjete primjenjuje se odstupanje xxxx xx utvrđeno u stavku 3. ovog članka. Te se države članice u ovom Ugovoru navode kao „države članice s odstupanjem“.

2. Komisija i ESB najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države

članice s odstupanjem izvješćuju Vijeće u skladu s postupkom utvrđenim u članku

109.j stavku 1. Nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i nakon rasprave u Vijeću, u sastavu šefova država ili vlada, Vijeće kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije, odlučuje koje države članice s odstupanjem ispunjavaju potrebne uvjete na temelju kriterija određenih člankom 109.j stavkom 1. te odlučuje o prestanku odstupanja dotičnih država članica.

3. Posljedica odstupanja iz stavka 1. jest da se na dotične države članice ne primjenjuju: članak 104.c stavci 9. i 11., članak 105. stavci 1., 2., 3. i 5., članci 105.a, 108.a i 109. i članak 109.a stavak 2. točka (b). Izuzimanje takve države članice i njezine nacionalne središnje banke od prava i obveza u okviru ESSB-a utvrđeno je poglavljem IX. Statuta ESSB-a.

4. U članku 105. stavcima 1., 2. i 3., člancima 105.a, 108.a i 109. i članku 109.a stavku 2. točki (b), izraz „države članice“ znači „države članice bez odstupanja“.

5. Pravo glasa država članica s odstupanjem suspendirano xx xxxx Vijeće donosi odluke iz članaka ovog Ugovora navedenih u stavku 3. U xxx slučaju, odstupajući od članka 148. i članka 189.a stavka 1., kvalificirana većina utvrđuje xx xxx dvije

trećine glasova predstavnika država članica bez odstupanja, ponderiranih u skladu s člankom 148. stavkom 2., a za akte koji zahtijevaju jednoglasnost, potrebna je jednoglasnost tih država članica.

6. Članci 109.h i 109.i i dalje se primjenjuju na državu članicu s odstupanjem.

Članak 109.l

1. Odmah nakon donošenja odluke o datumu početka treće faze u skladu s

člankom 109.j stavkom 3. ili, ovisno o slučaju, odmah nakon 1. srpnja 1998.:

– Vijeće donosi odredbe iz članka 106. stavka 6.

– vlade država članica bez odstupanja sukladno postupku određenom u članku

50. Statuta ESSB-a imenuju predsjednika, potpredsjednika i druge članove Izvršnog odbora ESB-a. Ako ima država članica s odstupanjem, broj članova Izvršnog odbora može biti manji nego što to predviđa članak 11. stavak 1. Statuta ESSB-a, ali ni u kojem slučaju ne može biti manji od četiri člana.

Odmah nakon imenovanja Izvršnog odbora, osnivaju se ESSB i ESB i pripremaju za redovito djelovanje xxxx xx opisano u ovom Ugovoru i u Statutu ESSB-a. Svoje ovlasti počinju u cijelosti izvršavati prvog xxxx xxxxx faze.

2. Odmah nakon osnivanja, i ako je to potrebno, ESB preuzima zadaće EMI-ja. Nakon osnivanja ESB-a pokreće xx xxxxxxxx likvidacije EMI-ja; načini likvidacije utvrđeni su Statutom EMI-ja.

3. Ne dovodeći u pitanje članak 106. stavak 3. ovog Ugovora, ako ima i sve dok ima država članica s odstupanjem, osniva se Opće vijeće ESB-a iz članka 45. Statuta ESSB-a xxx xxxxx tijelo odlučivanja ESB-a.

4. Na xxx početka treće faze, Vijeće, jednoglasnom odlukom država članica bez odstupanja, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s ESB-om, donosi konverzijske tečajeve uz koje se neopozivo vežu njihove valute i u skladu s xxxxxx

xx ECU zamijeniti te valute i postati samostalnom valutom. Sama ta mjera ne mijenja vanjsku vrijednost ECU-a. Vijeće, odlučujući u skladu s istim postupkom, poduzima i druge mjere potrebne za brzo uvođenje ECU-a kao jedinstvene valute tih država članica.

5. Ako je, sukladno postupku određenom u članku 109.k stavkom 2., donesena odluka prestanku odstupanja, Vijeće, jednoglasnom odlukom država članica bez odstupanja i dotične države članice, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s ESB-om, donosi tečaj prema kojem će ECU zamijeniti valutu dotične države članice i poduzima druge mjere potrebne za uvođenje ECU-a kao jedinstvene valute u dotičnoj državi članici.

Članak 109.m

1. Do početka treće faze svaka država članica smatra svoju tečajnu politiku pitanjem od zajedničkog interesa. Države članice xxxxxx xxxx računa o iskustvu stečenom suradnjom u okviru Europskog monetarnog sustava (EMS) i razvojem ECU-a te poštuju postojeće ovlasti u xxx području.

2. Od početka treće faze i sve dok se na državu članicu primjenjuje odstupanje, stavak 1. analogno se primjenjuje na tečajnu politiku te države članice.“

26) U glavi II. trećeg dijela naslov poglavlja 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Glava VII.

ZAJEDNIČKA TRGOVINSKA POLITIKA“

27) Članak 111. stavlja se izvan snage važiti.

28) Članak 113. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 113.

1. Zajednička trgovinska politika temelji se na jedinstvenim načelima, osobito u odnosu na promjene carinskih xxxxx, sklapanje carinskih i trgovinskih sporazuma, postizanje ujednačenosti mjera liberalizacije, izvoznu politiku i mjere za zaštitu trgovine poput onih koje se poduzimaju u slučaju dampinga ili subvencija.

2. Komisija podnosi Vijeću prijedloge za provedbu zajedničke trgovinske politike.

3. Kad je potrebno pregovarati o sklapanju sporazuma s jednom ili više država ili međunarodnih organizacija, Komisija daje preporuke Vijeću koje ovlašćuje Komisiju da započne potrebne pregovore.

Te pregovore vodi Komisija uz savjetovanje s posebnim odborom imenovanim xx xxxxxx Vijeća u svrhu pomaganja Komisiji pri obavljanju te zadaće a u okviru direktiva koje joj Vijeće može uputiti.

Primjenjuju se odgovarajuće odredbe članka 228.

4. Pri izvršavanju ovlasti koje su mu dodijeljene ovim člankom, Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.“

29) Članak 114. stavlja se izvan snage.

30) Članak 115. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 115.

Kako bi se osiguralo da provedba mjera trgovinske politike, koje su države članice poduzele u skladu s ovim Ugovorom, ne bude spriječena preusmjeravanjem trgovinskih tokova, ili kada razlike između tih mjera dovode do gospodarskih poteškoća u jednoj državi članici ili više njih, Komisija preporučuje metode potrebne suradnje među državama članicama. Ako to ne učini, Komisija može odobriti da

države članice poduzmu neophodne zaštitne mjere, čije uvjete i pojedinosti utvrđuje sama.

U hitnim slučajevima države članice od Komisije traže dopuštenje da same poduzmu potrebne mjere, a Komisija o tome odlučuje što je prije moguće; dotične države članice o xxx mjerama tada obavješćuju ostale države članice. Komisija može u svako doba odlučiti da dotične države članice izmijene ili ukinu te mjere.

Pri odabiru takvih mjera, prednost se daje onima koje će prouzročiti najmanji poremećaj u funkcioniranju zajedničkog tržišta.“

31) Članak 116. stavlja se izvan snage.

32) U trećem dijelu naslov xxxxx III. zamjenjuje se sljedećim:

„Glava VIII.

SOCIJALNA POLITIKA, OBRAZOVANJE, STRUKOVNO OSPOSOBLJAVANJE I MLADI“

33) Članak 118.a stavak 2. prvi podstavak, zamjenjuje se sljedećim:

„2. Kako bi pomoglo ostvarivanju cilja utvrđenog prvim stavkom, Vijeće, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.c i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, donosi direktive u kojima propisuje minimalne zahtjeve za postupnu provedbu i xxxxxx uzima u obzir ostvarene uvjete i tehnička pravila u svakoj državi članici.“

34) Članak 123. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 123.

Radi povećanja mogućnosti zapošljavanja radnika na unutarnjem tržištu i time doprinošenja poboljšanju životnog standarda, osniva se Europski socijalni fond u skladu s niže navedenim odredbama; njegov je cilj olakšati zapošljavanje radnika i povećati njihovu zemljopisnu i profesionalnu mobilnost unutar Zajednice te olakšati njihovu prilagodbu industrijskim promjenama i promjenama u proizvodnim sustavima, osobito kroz strukovno osposobljavanje i prekvalifikaciju.“

35) Članak 125. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 125.

Vijeće, u skladu s postupkom iz članka 189.c i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, donosi provedbene odluke koje se odnose na Europski socijalni fond.“

36) Članci 126., 127. i 128. zamjenjuju se sljedećim:

„Poglavlje 3.

Obrazovanje, strukovno osposobljavanje i mladi

Članak 126.

1. Zajednica doprinosi razvoju kvalitetnog obrazovanja poticanjem suradnje među državama članicama te, ako je to potrebno, podupiranjem i dopunjavanjem njihovih aktivnosti, pri čemu u potpunosti poštuje odgovornost država članica za nastavni sadržaj i ustroj obrazovnih sustava te njihovu kulturnu i jezičnu raznolikost.

2. Ciljevi su djelovanja Zajednice:

– razvoj europske dimenzije u obrazovanju, osobito nastavom i popularizacijom jezika država članica

– poticanje mobilnosti studenata i nastavnika, između ostalog, poticanjem akademskog priznavanja istovrijednosti diploma i trajanja studija

– promicanje suradnje između obrazovnih ustanova

– razvoj razmjene informacija i iskustava u vezi s pitanjima koja su zajednička obrazovnim sustavima država članica

– poticanje razvoja razmjene mladih i razmjene društveno-pedagoških radnika

– poticanje razvoja obrazovanja na daljinu.

3. Zajednica i države članice podupiru suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama nadležnima u području obrazovanja, osobito s Vijećem Europe.

4. Kako bi doprinijelo ostvarivanju ciljeva iz ovog članka, Vijeće:

– odlučujući sukladno postupku iz članka 189.b i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, donosi poticajne mjere, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica

– na prijedlog Komisije donosi preporuke, odlučujući kvalificiranom većinom.

Članak 127.

1. Zajednica provodi politiku strukovnog osposobljavanja koja podupire i dopunjuje djelovanje država članica, pri čemu u cijelosti poštuje odgovornost država članica za sadržaj i ustroj strukovnog osposobljavanja.

2. Ciljevi su djelovanja Zajednice:

– olakšati prilagodbu industrijskim promjenama, osobito strukovnim osposobljavanjem i prekvalifikacijom

– unaprijediti početno i trajno strukovno osposobljavanje kako bi se olakšala strukovna integracija i reintegracija na tržište rada

– olakšati pristup strukovnom osposobljavanju i poticati mobilnost nastavnika i polaznika, a osobito mladih ljudi

– poticati suradnju u području osposobljavanja između ustanova za obrazovanje ili osposobljavanje i poduzećâ

– razviti razmjene informacija i iskustava u vezi s pitanjima koja su zajednička sustavima osposobljavanja u državama članicama.

3. Zajednica i države članice podupiru suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama nadležnima u području strukovnog osposobljavanja.

4. Vijeće, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.c i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, donosi mjere kako bi doprinijelo ostvarivanju ciljeva iz ovog članka, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica.“

37) Umeće se sljedeće:

„Glava IX.

KULTURA

Članak 128.

1. Zajednica doprinosi procvatu kultura država članica, poštujući xxxxxx njihovu nacionalnu i regionalnu raznolikost i stavljajući istodobno u prvi plan njihovo zajedničko kulturno naslijeđe.

2. Djelovanje Zajednice usmjereno je prema poticanju suradnje između država članica te, prema potrebi, podupiranju i dopunjavanju njihovog djelovanja u sljedećim područjima:

– poboljšanju poznavanja i popularizacije kulture i povijesti europskih naroda

– očuvanju i zaštita kulturne xxxxxxx xx europske važnosti

– nekomercijalnoj kulturnoj razmjeni

– umjetničkom i književnom stvaralaštvu, uključujući i stvaralaštvo u audio- vizualnom sektoru.

3. Zajednica i države članice podupiru suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama nadležnima u području kulture, osobito s Vijećem Europe.

4. Zajednica u svojem djelovanju uzima u obzir kulturne aspekte u okviru drugih odredaba ovog Ugovora.

5. Kako bi doprinijelo ostvarivanju ciljeva iz ovog članka, Vijeće:

– odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.b i nakon savjetovanja s Odborom regija, donosi poticajne mjere, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica. Vijeće u postupcima iz članka 189.b odlučuje jednoglasno

– na prijedlog Komisije donosi preporuke, odlučujući jednoglasno.“

38) Xxxxx IV., V., VI. i VII. zamjenjuju se sljedećim:

„Glava X.

JAVNO ZDRAVSTVO

Članak 129.

1. Zajednica doprinosi osiguranju visoke razine zaštite ljudskog zdravlja poticanjem suradnje između država članica i, ako je to potrebno, dajući potporu njihovu djelovanju.

Djelovanje Zajednice usmjereno je prema sprečavanju bolesti, posebno teških bolesti, uključujući ovisnost o drogi, promicanjem istraživanja njihovih uzroka i načina prenošenja te informiranja i obrazovanja u području zdravstva.

Zahtjevi zdravstvene zaštite sastavni su dio drugih politika Zajednice.

2. Povezane s Komisijom, države članice međusobno koordiniraju svoje politike i programe u područjima iz stavka 1. U bliskoj suradnji s državama članicama Komisija može pokrenuti svaku inicijativu korisnu za promicanje takve koordinacije.

3. Zajednica i države članice podupiru suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama nadležnim u području javnog zdravstva.

4. Kako bi doprinijelo ostvarivanju ciljeva iz ovog članka, Vijeće:

– odlučujući sukladno postupku iz članka 189.b. i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, donosi poticajne mjere, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona i drugih propisa država članica

– donosi preporuke, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije. Glava XI.

ZAŠTITA POTROŠAČA

Članak 129.a

1. Zajednica doprinosi ostvarenju visoke razine zaštite potrošača:

(a) mjerama usvojenima na temelju članka 100.a u kontekstu ostvarenja unutarnjeg tržišta

(b) posebnim djelovanjem koje podupire i dopunjuje politiku koju provode države xxxxxxx xxxx zaštite zdravlja, sigurnosti i gospodarskih interesa potrošača i osiguravanja odgovarajućih informacija za potrošače.

2. Posebno djelovanje iz stavka 1. točke (b) usvaja Vijeće, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.b i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom.

3. Djelovanje usvojeno na temelju stavka 2. ne sprečava ni jednu državu članicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere. Te mjere moraju biti u skladu s ovim Ugovorom. O xxx se mjerama obavješćuje Komisiju.

Glava XII. TRANSEUROPSKE MREŽE

Članak 129.b

1. Kako bi pomogla ostvarivanju ciljeva iz članaka 7.a i 130.a te kako bi građanima Unije, gospodarskim subjektima te regionalnim i lokalnim zajednicama omogućila da ostvare punu korist iz uspostave područja bez unutarnjih granica, Zajednica doprinosi uspostavi i razvoju transeuropskih mreža na području prometa, telekomunikacija i energetske infrastrukture.

2. U okviru sustava otvorenih i konkurentnih tržišta, djelovanje Zajednice ima za cilj promicati međupovezanost i međudjelovanje mreža pojedinih država članica te njihovu dostupnost. Zajednica osobito vodi računa o potrebi povezivanja otočnih regija, regija bez izlaza na more i rubnih regija sa središnjim regijama Zajednice.

Članak 129.c

1. Radi ostvarivanja ciljeva iz članka 129.b Zajednica:

– utvrđuje niz smjernica koje obuhvaćaju ciljeve, prioritete i osnovne crte mjera predviđenih u području transeuropskih mreža; xxx se smjernicama određuju projekti od zajedničkog interesa

– provodi sve mjere koje se eventualno pokažu potrebnima za omogućavanje međudjelovanja mreža, osobito u području tehničke standardizacije

– može podupirati financijske napore država članica za projekte od zajedničkog interesa, a koji su utvrđeni u okviru smjernica iz prve alineje, osobito putem studija izvedivosti, kreditnih jamstava ili subvencioniranja kamatnih xxxxx; Komisija može i putem Kohezijskog xxxxx, xxxx xx xxxx osnovati najkasnije do 31. prosinca 1993., u skladu s člankom 130.d, doprinijeti financiranju određenih projekata u državama članicama u području prometne infrastrukture.

U svojem djelovanju Zajednica uzima u obzir potencijalnu ekonomsku održivost projekata.

2. Države članice u suradnji s Komisijom međusobno koordiniraju politike koje se provode na državnoj razini, a koje bi xxxxx bitno utjecati na ostvarivanje ciljeva iz članka 129.b. U bliskoj suradnji s državama članicama Komisija može poduzeti bilo koju inicijativu korisnu za promicanje takve koordinacije.

3. Zajednica može odlučiti o suradnji s trećim zemljama na promicanju projekata od zajedničkog interesa i o osiguravanju međudjelovanja mreža.

Članak 129.d

Smjernice iz članka 129.c stavka 1. Vijeće utvrđuje odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.b. i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija.

Za smjernice i projekte u zajedničkom interesu koji se odnose na državno područje neke države članice potrebno je odobrenje dotične države članice.

Odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.c i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, Vijeće donosi druge mjere predviđene člankom 129.c stavkom 1.

Glava XIII.

INDUSTRIJA

Članak 130.

1. Zajednica i države članice osiguravaju potrebne uvjete za konkurentnost industrije Zajednice.

U tu svrhu, u skladu sa sustavom otvorenih i konkurentnih tržišta, njihovo je djelovanje usmjereno prema:

– ubrzanju prilagodbe industrije strukturnim promjenama

– poticanju okruženja pogodnog za inicijativu i razvoj poduzetnika, osobito malih i srednjih poduzetnika, širom Zajednice

– poticanju okruženja pogodnog za suradnju među poduzetnicima

– podupiranju boljeg iskorištavanja industrijskog potencijala politika inovacije, istraživanja i tehnološkog razvoja.

2. Države se članice u suradnji s Komisijom međusobno savjetuju te, prema potrebi, koordiniraju svoje djelovanje. Komisija može poduzeti bilo koju inicijativu korisnu za promicanje takve koordinacije.

3. Zajednica doprinosi ostvarivanju ciljeva određenih stavkom 1. kroz politike i aktivnosti koje provodi na temelju ostalih odredaba ovog Ugovora. Vijeće jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom te Gospodarskim i socijalnim odborom, može odlučiti o posebnim mjerama koje

podupiru djelovanje poduzeto u državama članicama radi ostvarivanja ciljeva određenih stavkom 1.

Ova glava ne predstavlja temelj za uvođenje bilo kakve mjere xx xxxxxx Zajednice, koja bi mogla dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja.

Glava XIV.

EKONOMSKA I SOCIJALNA KOHEZIJA

Članak 130.a

Radi promicanja svojeg sveukupnog skladnog razvoja Zajednica razvija i provodi aktivnosti koje vode jačanju njezine ekonomske i socijalne kohezije.

Zajednica će osobito nastojati smanjiti razlike među različitim regijama i zaostalost regija u najnepovoljnijem položaju, uključujući ruralna područja.

Članak 130.b

Države članice provode svoje ekonomske politike i koordiniraju ih tako da ostvaruju i ciljeve određene člankom 130.a. Oblikovanje i provedba politika i djelovanja Zajednice i provedba unutarnjeg tržišta vode računa o ciljevima određenima u članku

130.a i doprinose njihovom ostvarenju. Jednako tako Zajednica podupire ostvarivanje tih ciljeva svojim djelovanjem kroz strukturne fondove (Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi, Komponenta za smjernice; Europski socijalni fond, Europski fond za regionalni razvoj), Europsku investicijsku banku i ostale postojeće financijske instrumente.

Svake tri godine Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija izvješće o napretku postignutom u ostvarivanju ekonomske i socijalne kohezije te o načinu na koji su tomu doprinijela različita

sredstva predviđena ovim člankom. To je izvješće, prema potrebi, popraćeno odgovarajućim prijedlozima.

Ako se pokaže potreba za određenim posebnim djelovanjima izvan okvira fondova, Vijeće može jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, odlučiti o takvim djelovanjima, ne dovodeći xxxxxx u pitanje mjere donesene u okviru drugih politika Zajednice.

Članak 130.c

Europski fond za regionalni razvoj namijenjen je pomoći pri otklanjanju glavnih regionalnih neuravnoteženosti u Zajednici sudjelovanjem u razvoju i strukturnoj prilagodbi razvojno zaostalih regija te u preobrazbi industrijskih područja u nazadovanju.

Članak 130.d

Ne dovodeći u pitanje članak 130.e, Vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija, pobliže određuje zadaće, prioritetne ciljeve i ustroj strukturnih fondova, što može uključivati i udruživanje fondova. Vijeće, odlučujući istim postupkom, utvrđuje i opća pravila koja se primjenjuju na fondove i odredbe potrebne kako bi se osigurala njihova učinkovitost i međusobna usklađenost te usklađenost s drugim postojećim financijskim instrumentima.

Vijeće, odlučujući u skladu s istim postupkom, prije 31. prosinca 1993. osniva Kohezijski fond kako bi osiguralo financijski doprinos za projekte povezane s okolišem i transeuropskim mrežama u području prometne infrastrukture.

Članak 130.e

Provedbene odluke koje se odnose na Europski fond za regionalni razvoj donosi Vijeće, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.c i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija.

Članci 43. i 125. i dalje se primjenjuju na Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi, Komponentu za smjernice, i na Europski socijalni fond.

Glava XV.

ISTRAŽIVANJE I TEHNOLOŠKI RAZVOJ

Članak 130.f

1. Cilj je Zajednice jačati znanstvene i tehnološke temelje industrije Zajednice i poticati xx xxxx bi postala konkurentnija na međunarodnoj razini te istodobno promicati sve istraživačke aktivnosti koje se na temelju ostalih poglavlja ovog Ugovora smatraju potrebnima.

2. U tu svrhu Zajednica potiče poduzetnike širom Zajednice, uključujući male i srednje poduzetnike, istraživačke centre i sveučilišta, u njihovim visokokvalitetnim istraživačkim i tehnološko-razvojnim djelatnostima; podupire njihove napore koje ulažu u međusobnu suradnju i to poglavito kako bi im omogućila da u cijelosti iskoriste potencijal unutarnjeg tržišta, osobito otvaranjem nacionalnih javnih nabava, utvrđivanjem zajedničkih standarda i uklanjanjem zakonskih i poreznih prepreka toj suradnji.

3. O svim se aktivnostima Zajednice koje su predviđene ovim Ugovorom u području istraživanja i tehnološkog razvoja, uključujući demonstracijske projekte, te o njihovoj provedbi, odlučuje u skladu s odredbama xxx xxxxx.

Članak 130.g

Radi ostvarivanja tih ciljeva Zajednica provodi sljedeće aktivnosti kojima nadopunjuje aktivnosti koje se provode u državama članicama:

(a) provedba istraživačkih, tehnološko-razvojnih i demonstracijskih programa promicanjem suradnje s poduzetnicima, istraživačkim centrima i sveučilištima te njihove međusobne suradnje

(b) poticanje suradnje s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u istraživačkom, tehnološko-razvojnom i demonstracijskom području Zajednice

(d) poticanje usavršavanja i mobilnosti istraživača u Zajednici.

Članak 130.h

1. Zajednica i države članice koordiniraju svoje aktivnosti istraživanja i tehnološkog razvoja kako bi se osigurala koherentnost politika pojedinih država i politike Zajednice.

2. U bliskoj suradnji s državama članicama, Komisija može poduzeti svaku korisnu inicijativu radi promicanja koordinacije iz stavka 1.

Članak 130.i

1. Vijeće, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.b i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, usvaja višegodišnji okvirni program kojim se određuju sve aktivnosti Zajednice. Vijeće u postupcima iz članka 189.b odlučuje jednoglasno.

Xxx se okvirnim programom:

– određuju znanstveni i tehnološki ciljevi koje treba postići kroz aktivnosti predviđene člankom 130.g te se utvrđuju odgovarajući prioriteti

– opisuju te aktivnosti u općim crtama

– utvrđuje najviši ukupni iznos i detaljna pravila financijskog sudjelovanja Zajednice u okvirnom programu te odgovarajuće udjele u svakoj predviđenoj aktivnosti.

2. Okvirni se program prilagođava ili dopunjuje kako se stanje mijenja.

3. Okvirni se program provodi putem posebnih programa razrađenih u okviru svake aktivnosti. Svakim se posebnim programom utvrđuju detaljna pravila za njegovu provedbu, određuje se njegovo trajanje te se predviđaju sredstva koja se smatraju potrebnima. Zbroj iznosa koji se smatraju nužnima, utvrđenih u okviru posebnih programa, ne može biti veći od sveukupnog najvišeg iznosa utvrđenog za okvirni program i svaku pojedinu aktivnost.

4. Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije, i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Gospodarskim i socijalnim odborom, usvaja posebne programe.

Članak 130.j

Radi provedbe višegodišnjeg okvirnog programa Vijeće utvrđuje:

– pravila za sudjelovanje poduzetnika, istraživačkih centara i sveučilišta

– pravila kojima se uređuje širenje rezultata istraživanja.

Članak 130.k

Tijekom provedbe višegodišnjeg okvirnog programa može se odlučiti o dodatnim programima koji predviđaju sudjelovanje samo određenih država članica, koje će ih financirati uz moguće sudjelovanje Zajednice.

Vijeće utvrđuje pravila koja se primjenjuju na dodatne programe, osobito u pogledu širenja znanja i pristupa ostalih država članica.

Članak 130.l

Tijekom provedbe višegodišnjeg okvirnog programa Zajednica u dogovoru s dotičnim državama članicama može predvidjeti sudjelovanje u programima za istraživanje i razvoj koje poduzima više država članica, uključujući i sudjelovanje u strukturama stvorenim za provedbu tih programa.

Članak 130.m

Tijekom provedbe višegodišnjeg okvirnog programa, Zajednica može u polju svojih istraživačkih, tehnološko-razvojnih i demonstracijskih aktivnosti predvidjeti suradnju s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama.

Pojedinosti te suradnje mogu biti predmetom sporazuma između Zajednice i dotičnih trećih strana, a pregovori i sklapanje tih sporazuma uređeni su u skladu s člankom 228.

Članak 130.n

Zajednica može osnovati zajednička poduzeća ili bilo koju drugu strukturu potrebnu za učinkovito provođenje svojih istraživačkih, tehnološko-razvojnih i demonstracijskih programa.

Članak 130.o

Vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Gospodarskim i socijalnim odborom, donosi odredbe iz članka 130.n.

Odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.c i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, Vijeće donosi odredbe iz članaka 130.j do

130.l. Za usvajanje dodatnih programa zahtijeva se suglasnost dotičnih država

članica.

Članak 130.p

Početkom svake godine, Komisija dostavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješće sadržava podatke o aktivnostima istraživanja i tehnološkog razvoja i o širenju rezultata tih aktivnosti u prethodnoj godini te program rada za tekuću godinu.

Glava XVI.

OKOLIŠ

Članak 130.r

1. Politika Zajednice u području okoliša doprinosi ostvarivanju sljedećih ciljeva:

– očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša

– zaštiti ljudskog zdravlja

– razboritom i racionalnom korištenju prirodnih bogatstava

– promicanju mjera na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih, odnosno svjetskih problema okoliša.

2. Politika Zajednice u području okoliša usmjerena je prema postizanju visokog stupnja zaštite, uzimajući u obzir raznolike prilike u različitim regijama Zajednice. Temelji se na načelu opreznosti te na načelu preventivnog djelovanja, načelu da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru te na načelu da onečišćivač plaća. Zahtjevi za zaštitom okoliša moraju se ugraditi u definiciju i provedbu ostalih politika Zajednice.

S xxx u vezi mjere usklađivanja kojima se odgovara na te zahtjeve uključuju, kad je to primjereno, zaštitnu klauzulu kojom se državama članicama omogućuje da iz neekonomskih razloga zaštite okoliša poduzmu privremene mjere koje podliježu inspekcijskom postupku Zajednice.

3. Pri oblikovanju politike u području okoliša Zajednica uzima u obzir:

– dostupne znanstvene i tehničke podatke

– uvjete okoliša u različitim regijama Zajednice

– moguće koristi i troškove djelovanja odnosno nedjelovanja

– gospodarski i socijalni razvoj Zajednice u cjelini i uravnotežen razvoj njezinih regija.

4. Zajednica i države članice surađuju s trećim zemljama i nadležnim međunarodnim organizacijama, svaka u okviru svojih nadležnosti. Pojedinosti suradnje Zajednice mogu biti predmetom sporazuma između Zajednice i dotičnih trećih stranaka, a pregovori i sklapanje tih sporazuma uređeni su u skladu s člankom 228.

Prethodnim podstavkom ne dovodi se u pitanje nadležnost država članica za vođenje pregovora u okviru međunarodnih tijela i sklapanje međunarodnih sporazuma.

Članak 130.s

1. Vijeće, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.c i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, odlučuje o aktivnostima koje Zajednica poduzima radi ostvarivanja ciljeva iz članka 130.r.

2. Odstupajući od postupka odlučivanja predviđenog stavkom 1. i ne dovodeći u pitanje članak 100.a, Vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Gospodarskim i socijalnim odborom, donosi:

– odredbe prvenstveno fiskalne prirode

– mjere koje se odnose na urbanističko i prostorno planiranje, korištenje zemljišta, s izuzetkom gospodarenja otpadom i mjera opće prirode te gospodarenja vodnim resursima

– mjere koje znatno utječu na izbor države članice između različitih energetskih izvora i opće strukture njezine opskrbe energijom.

Vijeće može, pod uvjetima utvrđenima prethodnim podstavkom, pobliže odrediti ona pitanja iz ovog stavka o kojima se odluke donose kvalificiranom većinom.

3. U ostalim područjima Vijeće, odlučujući u skladu s postupkom iz članka

189.b i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, utvrđuje opće programe djelovanja kojima se određuju prioritetni ciljevi.

Vijeće, odlučujući na način utvrđen stavkom 1. ili, ovisno o slučaju, stavkom 2., donosi mjere potrebne za provedbu tih programa.

4. Ne dovodeći u pitanje pojedine mjere na razini Zajednice, države članice financiraju i provode politiku zaštite okoliša.

5. Ne dovodeći u pitanje načelo da onečišćivač plaća, ako mjera koja se temelji na odredbama stavka 1. uključuje nerazmjerno visoke troškove za tijela javne vlasti neke države članice, Vijeće, u okviru akta kojim se donosi ta mjera, utvrđuje odgovarajuće odredbe u obliku:

– privremenih odstupanja i/ili

– financijske potpore iz Kohezijskog xxxxx xxxx xx xxxxx osnovati najkasnije do

31. prosinca 1993. u skladu s člankom 130.d.

Članak 130.t

Zaštitne mjere usvojene u skladu s člankom 130.s ne sprečavaju ni jednu državu članicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere. Te mjere moraju biti u skladu s ovim Ugovorom. Komisiju se obavješćuje o xxx mjerama.

Glava XVII.

RAZVOJNA SURADNJA

Članak 130.u

1. Politikom u području razvojne suradnje, kojom se nadopunjuju politike koje provode države članice, Zajednica podupire:

– održiv gospodarski i socijalni razvoj zemalja u razvoju, a osobito onih u najnepovoljnijem položaju

– nesmetano i postupno uključivanje država u razvoju u svjetsko gospodarstvo

– borbu protiv siromaštva u državama u razvoju.

2. Politika Zajednice u ovom području doprinosi općem cilju razvoja i učvršćivanja demokracije i vladavine prava te poštovanju ljudskih prava i temeljnih xxxxxxx.

3. Zajednica i države članice poštuju preuzete obveze i vode računa o ciljevima koje su odobrile u okviru Ujedinjenih naroda i ostalih nadležnih međunarodnih organizacija.

Članak 130.v

U politikama koje provodi, a za koje postoji vjerojatnost da bi xxxxx utjecati na države u razvoju, Zajednica vodi računa o ciljevima iz članka 130.u.

Članak 130.w

1. Ne dovodeći u pitanje druge odredbe ovog Ugovora Vijeće, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 189.c, donosi mjere potrebne za ostvarivanje ciljeva iz članka 130.u. Takve mjere mogu biti u obliku višegodišnjih programa.

2. Europska investicijska banka doprinosi provedbi mjera iz stavka 1., sukladno pravilima utvrđenima njezinim Statutom.

3. Odredbe ovog članka ne utječu na suradnju s afričkim, karipskim i tihooceanskim zemljama u okviru Konvencije AKP-EEZ-a.

Članak 130.x

1. Zajednica i države članice koordiniraju svoje politike razvojne suradnje i međusobno se savjetuju, uključujući i u okviru međunarodnih organizacija i međunarodnih konferencija, o svojim programima pomoći. One mogu poduzeti zajedničke aktivnosti. Države članice doprinose, ako je to potrebno, provedbi programa pomoći Zajednice.

2. Komisija može pokrenuti svaku korisnu inicijativu radi promicanja koordinacije iz stavka 1.

Članak 130.y

U okviru svojih nadležnosti Zajednica i države članice surađuju s trećim zemljama i nadležnim međunarodnim organizacijama. Pojedinosti suradnje Zajednice mogu biti predmetom sporazuma između Zajednice i dotičnih trećih strana, a pregovori i sklapanje tih sporazuma uređeni su u skladu s člankom 228.

Prethodnim stavkom ne dovodi se u pitanje nadležnost država članica za vođenje pregovora u okviru međunarodnih tijela i sklapanje međunarodnih sporazuma.“

E. U petom dijelu „Institucije Zajednice“

39) Članak 137. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 137.

Europski parlament, koji se sastoji od predstavnika naroda država okupljenih u Zajednici, izvršava ovlasti koje su mu dodijeljene ovim Ugovorom.“

40) Članak 138. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Europski parlament priprema prijedloge za neposredne opće izbore prema jedinstvenom postupku u svim državama članicama.

Vijeće, odlučujući jednoglasno, uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta danu većinom glasova njegovih članova, utvrđuje odgovarajuće odredbe koje preporučuje državama članicama da ih one usvoje u skladu sa svojim ustavnim odredbama.“

41) Umeću se sljedeći članci:

„Članak 138.a

Političke stranke na europskoj razini važan su čimbenik integracije unutar Unije. One doprinose stvaranju europske svijesti i izražavanju političke volje građana Unije.

Članak 138.b

U mjeri u kojoj to predviđeno ovim Ugovorom Europski parlament sudjeluje u postupku koji dovodi do donošenja akata Zajednice, izvršavanjem svojih ovlasti sukladno postupcima utvrđenima u člancima 189.b i 189.c te davanjem suglasnosti ili davanjem savjetodavnih mišljenja.

Odlukom većine svojih članova Europski parlament može od Komisije zatražiti podnošenje odgovarajućeg prijedloga o pitanjima za koje smatra da ih je, radi provedbe ovog Ugovora, potrebno urediti aktom Zajednice.

Članak 138.c

Pri obavljanju svojih dužnosti Europski parlament može, na prijedlog jedne četvrtine svojih članova, osnovati privremeni Istražni odbor koji, ne dovodeći u pitanje ovlasti koje su ovim Ugovorom dodijeljene ostalim institucijama ili tijelima, istražuje

navodne povrede ili nepravilnosti u provedbi prava Zajednice, osim ako se navodne

činjenice razmatraju u postupku pred sudom koji xxx nije okončan. Privremeni Istražni odbor podnošenjem izvješća prestaje postojati.

Europski parlament, Vijeće i Komisija zajedničkom suglasnošću utvrđuju detaljne odredbe kojima se uređuje ostvarivanje prava na istragu.

Članak 138.d

Svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem odnosno registriranim sjedištem u jednoj državi članici ima pravo, pojedinačno ili zajedno s drugim građanima ili osobama, podnijeti peticiju Europskom parlamentu u vezi s pitanjem koje ulazi u područje djelovanja Zajednice te koje neposredno utječe na podnositelja.

Članak 138.e

1. Europski parlament imenuje Europskog ombudsmana koji je ovlašten primati pritužbe od svakog građanina Unije ili svake fizičke ili pravne osobe s boravištem odnosno registriranim sjedištem u državi članici, a u vezi s nepravilnostima u djelovanju institucija ili tijela Zajednice, s iznimkom Suda i Prvostupanjskog suda u izvršavanju njihovih pravosudnih ovlasti.

U skladu sa svojim dužnostima Europski ombudsman, po službenoj dužnosti ili na temelju pritužaba koje su mu podnesene neposredno ili preko člana Europskog parlamenta, provodi istrage za koje ustanovi da su osnovane, osim ako su navodne činjenice predmetom pravnog postupka ili su to bile. Ako Europski ombudsman utvrdi nepravilnosti u djelovanju, upućuje predmet instituciji na koju se istraga odnosi, koja ga u roku od tri mjeseca obavješćuje o svojim stavovima. Tada Europski ombudsman prosljeđuje izvješće Europskom parlamentu i instituciji na

koju se istraga odnosi. Osobu xxxx xx podnijela pritužbu obavješćuje se o ishodu takvih istraga.

Europski ombudsman podnosi Europskom parlamentu godišnje izvješće o ishodu svojih istraga.

2. Europski ombudsman imenuje se nakon svakih izbora za Europski parlament na razdoblje mandata parlamenta. Europski ombudsman može biti ponovno imenovan.

Ako Europski ombudsman više ne ispunjava uvjete potrebne za obavljanje svojih dužnosti ili počini teži propust u radu, Sud ga može, na zahtjev Europskog parlamenta, smijeniti s dužnosti.

3. Europski ombudsman je potpuno neovisan u obavljanju svojih dužnosti. U obavljanju tih dužnosti on ne smije tražiti ni primati naputke ni od kojeg tijela. Za trajanja mandata Europski ombudsman ne može se baviti ni jednim drugim zanimanjem, plaćenim ili neplaćenim.

4. Nakon što zatraži mišljenje Komisije i uz odobrenje Vijeća, koje odlučuje kvalificiranom većinom, Europski parlament utvrđuje pravila i opće uvjete kojima se uređuje obavljanje dužnosti Europskog ombudsmana.“

42) Članak 144. stavak 2. dopunjuje se sljedećom rečenicom:

„U xxx slučaju mandat članova Komisije, koji su imenovani kao njihova zamjena, prestaje danom prestanka mandata članova Komisije koji su morali kolektivno podnijeti ostavku.“

43) Umeće se sljedeći članak:

„Članak 146.

Vijeće se sastoji od po jednog predstavnika svake države članice na ministarskoj razini, koji je ovlašten preuzimati obveze u ime vlade te države članice.

Svaka država članica naizmjence predsjeda Vijećem na razdoblje od šest mjeseci, prema sljedećem redoslijedu država članica:

– tijekom prvog šestogodišnjeg ciklusa: Belgija, Danska, Njemačka, Grčka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Ujedinjena Kraljevina

– tijekom sljedećeg šestogodišnjeg ciklusa: Danska, Belgija, Grčka, Njemačka, Francuska, Španjolska, Italija, Irska, Nizozemska, Luksemburg, Ujedinjena Kraljevina, Portugal.“

44) Umeće se sljedeći članak:

„Članak 147.

Vijeće se sastaje kada ga sazove predsjednik na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jednog od njegovih članova ili Komisije.“

45) Članak 149. stavlja se izvan snage.

46) Umeće se sljedeći članak:

„Članak 151.

1. Odbor koji se sastoji od stalnih predstavnika država članica odgovoran je za pripremu rada Vijeća i za izvršavanje zadaća koje mu Vijeće povjeri.

2. Vijeću u radu pomaže Glavno tajništvo kojim upravlja glavni tajnik. Vijeće, odlučujući jednoglasno, imenuje glavnog tajnika.

O ustroju Glavnog tajništva odlučuje Vijeće.

3. Vijeće donosi svoj poslovnik.“

47) Umeće se sljedeći članak:

„Članak 154.

Odlučujući kvalificiranom većinom, Vijeće utvrđuje plaće, naknade i mirovine predsjednika i članova Komisije te predsjednika, sudaca, nezavisnih odvjetnika i tajnika Suda. Vijeće kvalificiranom većinom utvrđuje i svaku isplatu koja se daje umjesto primitka xx xxxx.“

48) Umeću se sljedeći članci:

„Članak 156.

Svake godine, najkasnije mjesec xxxx prije početka zasjedanja Europskog parlamenta, Komisija objavljuje opće izvješće o aktivnostima Zajednice.

Članak 157.

1. Komisija se sastoji od sedamnaest članova koji xx xxxxxx na temelju njihove opće sposobnosti i xxxx xx neovisnost neupitna.

Vijeće može odlučujući jednoglasno izmijeniti broj članova Komisije.

Članovi Komisije mogu biti samo državljani država članica.

U Komisiji xxxx biti najmanje jedan državljanin svake države članice, ali najviše dva člana Komisije mogu imati državljanstvo iste države.

2. U općem interesu Zajednice članovi Komisije potpuno su neovisni u obavljanju svojih dužnosti.

U obavljanju tih dužnosti oni ne smiju tražiti ni primati naputke od bilo koje vlade ili bilo kojeg drugog tijela. Trebaju se suzdržavati od svakog djelovanja koje je nespojivo s njihovim dužnostima. Svaka država članica obvezuje se poštovati to načelo i neće pokušati utjecati na članove Komisije u obavljanju njihovih zadaća.

Za trajanja svog mandata članovi Komisije ne smiju se baviti ni jednim drugim zanimanjem, ni plaćenim ni neplaćenim. Pri preuzimanju dužnosti svečano prisežu da će za trajanja i nakon isteka mandata poštovati obveze koje iz njega proizlaze, a osobito svoju dužnost časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili povlastica nakon što prestanu obavljati tu dužnost. U slučaju povrede tih obveza Sud može, u postupku pokrenutom xx xxxxxx Vijeća ili Komisije, odlučiti da se dotični član, ovisno o okolnostima, ili razriješi dužnosti sukladno odredbama članka 160., ili da mu se uskrati pravo na mirovinu ili druge zamjenske povlastice.

Članak 158.

1. Članovi Komisije imenuju se sukladno postupku iz stavka 2. na razdoblje od pet xxxxxx, ovisno o, prema potrebi, članku 144.

Njihov mandat može se obnoviti.

2. Vlade država članica nakon savjetovanja s Europskim parlamentom kandidiraju zajedničkom suglasnošću osobu koju namjeravaju imenovati predsjednikom Komisije.

Vlade država članica, uz savjetovanje s kandidatom za predsjednika, kandidiraju ostale osobe koje namjeravaju imenovati članovima Komisije.

Tako kandidiranog predsjednika i ostale članove Komisije kolektivno, kao tijelo, odobrava Europski parlament glasovanjem. Nakon odobrenja Europskog parlamenta,

predsjednika i ostale članove Komisije zajedničkom suglasnošću imenuju vlade država članica.

3. Stavci 1. i 2. prvi se put primjenjuju na predsjednika i ostale članove Komisije xxxx xxxxxx započinje 7. siječnja 1995.

Predsjednika i ostale članove Komisije xxxx xxxxxx započinje 7. siječnja 1993. zajedničkom suglasnošću imenuju vlade država članica. Njihov mandat istječe 6. siječnja 1995.

Članak 159.

Osim redovitom zamjenom ili smrću, dužnosti člana Komisije prestaju i njegovom ostavkom ili razrješenjem dužnosti.

Slobodno mjesto koje tako nastaje zauzima, do kraja mandata tog člana, novi član kojeg zajedničkom suglasnošću imenuju vlade država članica. Vijeće može jednoglasno odlučiti da to slobodno mjesto nije potrebno popunjavati.

U slučaju ostavke, razrješenja dužnosti ili smrti, predsjednik se zamjenjuje za preostalo vrijeme njegova mandata. Pri zamjeni predsjednika primjenjuje xx xxxxxxxx utvrđen člankom 158. stavkom 2.

Osim u slučaju razrješenja dužnosti predviđenog u članku 160., članovi Komisije ostaju na dužnosti dok ne budu zamijenjeni.

Članak 160.

Ako neki član Komisije više ne ispunjava uvjete koji su potrebni za obavljanje dužnosti ili ako je počinio teži propust u radu, Sud ga na zahtjev Vijeća ili Komisije može razriješiti dužnosti.

Članak 161.

Komisija može imenovati jednog ili dva potpredsjednika iz redova svojih članova. Članak 162.

1. Vijeće i Komisija međusobno se savjetuju i zajedničkom suglasnošću određuju metode suradnje.

2. Komisija donosi svoj poslovnik kako bi osigurala da ona i njezine službe djeluju sukladno odredbama ovog Ugovora. Komisija osigurava objavljivanje poslovnika.

Članak 163.

Komisija odlučuje većinom glasova članova xxxx xx xxxx previđen člankom 157.

Xxxxxxxx Xxxxxxxx smatra se valjanim samo ako je na njemu nazočan broj članova utvrđen poslovnikom.“

49) Članak 165. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 165.

Sud se sastoji od trinaest sudaca.

Sud zasjeda u xxxxx sastavu. Međutim, Sud može osnovati sudska vijeća od po tri ili pet sudaca radi provođenja određenih pripremnih radnji ili odlučivanja o određenim vrstama predmeta, u skladu s u tu svrhu utvrđenim pravilima.

Sud zasjeda u xxxxx sastavu kad to zatraži država članica ili institucija Zajednice xxxx xx stranka u postupku.

Na zahtjev Suda, Vijeće može, odlučujući jednoglasno, povećati broj sudaca i učiniti potrebne prilagodbe drugog i trećeg stavka ovog članka, kao i drugog stavka članka 167.“

50) Članak 168.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 168.a

1. Sudu je pridružen Prvostupanjski sud nadležan za provođenje postupka i za odlučivanje u prvom stupnju u slučaju određenih vrsta predmeta i postupaka pobliže određenih sukladno uvjetima utvrđenima stavkom 2. protiv čijih odluka postoji pravo žalbe Sudu ograničeno na pitanja prava te u skladu s uvjetima utvrđenima Statutom. Prvostupanjski sud nije nadležan za provođenje postupka ni za odlučivanje o prethodnim pitanjima koja su mu upućena na temelju članka 177.

2. Na zahtjev Suda i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Komisijom Vijeće, odlučujući jednoglasno, određuje vrste predmeta i postupke iz stavka 1. kao i sastav Prvostupanjskog xxxx xx odlučuje o potrebnim prilagodbama i dodatnim odredbama Statuta Suda. Osim ako Vijeće odluči drukčije, odredbe ovog Ugovora koje se odnose na Sud, a osobito odredbe Protokola o Statutu Suda, primjenjuju se na Prvostupanjski sud.

3. Članovi Prvostupanjskog xxxx xxxxxx se iz redova xxxxx xxxx je neovisnost neupitna i koje imaju sposobnost potrebnu za obavljanje sudačke dužnosti; imenuju ih vlade država članica zajedničkom suglasnošću na razdoblje od šest xxxxxx. Članstvo se djelomično obnavlja svake tri godine. Članovi kojima dužnost istječe mogu biti ponovno imenovani.

4. Prvostupanjski sud donosi svoj poslovnik u dogovoru sa Sudom. Za donošenje poslovnika potrebno je jednoglasno odobrenje Vijeća.“

51) Članak 171. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 171.

1. Ako Sud ustanovi da država članica nije ispunila obvezu temeljem ovog Ugovora, ta je država dužna poduzeti potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi Suda.

2. Ako smatra da država članica nije poduzela takve mjere, Komisija, nakon što toj državi pruži priliku za očitovanje, daje obrazloženo mišljenje u kojem navodi točke u pogledu kojih dotična država članica nije postupila sukladno presudi Suda.

Ako dotična država članica ne poduzme potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi Suda u roku koji utvrdi Komisija, Komisija predmet može uputiti Sudu.

Komisija xxxxxx određuje visinu paušalnog iznosa ili novčane kazne xxxx xx dotična država članica dužna platiti, a koju smatra primjerenom s obzirom na okolnosti.

Utvrdi li Sud da država članica nije postupila sukladno njegovoj presudi, može joj odrediti plaćanje paušalnog iznosa ili novčane kazne.

Ovaj postupak ne dovodi u pitanje članak 170.“

52) Članak 172. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 172.

Uredbama koje na temelju odredaba ovog Ugovora zajednički donose Europski parlament i Vijeće te onima koje donosi Vijeće, Sudu se može dati neograničena nadležnost u vezi s kaznama predviđenima u xxx uredbama.“

53) Članak 173. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 173.

Sud ispituje zakonitost akata koje su zajednički donijeli Europski parlament i Vijeće, akata Vijeća, Komisije i ESB-a, osim preporuka i mišljenja, te akata Europskog parlamenta koji proizvode pravne učinke prema trećima.

U tu svrhu Sud je nadležan u postupcima koje pokreću država članica, Vijeće ili Komisija zbog nenadležnosti, bitne povrede postupka, povrede ovog Ugovora ili bilo kojeg pravnog pravila vezanog uz njegovu primjenu ili zbog zloporabe ovlasti.

Sud je nadležan prema istim uvjetima u postupcima koje pokrenu Europski parlament i ESB radi zaštite svojih prava.

Svaka fizička ili pravna osoba može, pod istim uvjetima, pokrenuti postupak protiv odluke xxxx xx njoj upućena ili protiv odluke xxxx xx se, iako donesena u obliku uredbe ili odluke upućene drugoj osobi, neposredno i osobno xxxx.

Xxxxxxxx predviđen ovim člankom xxxx xx pokrenuti u roku od dva mjeseca, ovisno o slučaju, od objavljivanja mjere ili obavješćivanja tužitelja o njoj ili, ako takva objava ili obavijest izostanu, od xxxx kad je tužitelj doznao za mjeru.“

54) Članak 175. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 175.

Ako Europski parlament, Vijeće ili Komisija propuste djelovati i time povrijede ovaj Ugovor, države članice i ostale institucije Zajednice mogu pred Sudom pokrenuti postupak radi utvrđivanja povrede.

Pokretanje postupka je dopušteno samo ako je dotična institucija prethodno bila pozvana da djeluje. Ako u roku od dva mjeseca od takvog poziva dotična institucija ne zauzme stajalište, postupak se može pokrenuti u daljnjem roku od dva mjeseca. Pod pretpostavkama utvrđenima u prethodnim stavcima svaka fizička ili pravna osoba može podnijeti Sudu pritužbu zato što joj institucija Zajednice propustila uputiti bilo koji akt, osim preporuke ili mišljenja.

U skladu s istim uvjetima Sud je nadležan u pogledu postupaka koje ESB pokreće u područjima svoje nadležnosti ili u pogledu postupaka koji su pokrenuti protiv njega.“

55) Članak 176. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 176.

Institucija ili institucije xxxx je akt proglašen ništavim, ili čije je propuštanje djelovanja proglašeno protivnim ovom Ugovoru, dužne su poduzeti potrebne mjere kako bi postupile sukladno presudi Suda.

Ova obveza ne utječe ni na koju obvezu koja bi mogla proizaći iz primjene drugog stavka članka 215.

Ovaj se članak primjenjuje i na ESB.“

56) Članak 177. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 177.

Sud je nadležan odlučivati o prethodnim pitanjima koja se tiču:

(a) tumačenja ovog Ugovora

(b) valjanosti i tumačenja akata institucija Zajednice i ESB-a

Ako se takvo pitanje pojavi pred bilo kojim sudom države članice, taj sud može, ako smatra da je odluka o xxx pitanju potrebna da bi mogao donijeti presudu, zatražiti xx Xxxx da o tome odluči.

Ako se takvo pitanje pojavi u predmetu koji je u tijeku pred sudom neke države članice, protiv čijih odluka prema nacionalnom pravu nema pravnog lijeka, taj je sud xxxxx uputiti to pitanje Sudu.“

57) Članak 180. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 180.

U dolje utvrđenim granicama, Sud je nadležan u sporovima koji se odnose na:

(a) ispunjavanje obveza država članica iz Statuta Europske investicijske banke. S xxx u vezi Upravno vijeće Banke ima ovlasti koje su na temelju članka 169. dodijeljene Komisiji

(b) mjere koje donosi Vijeće guvernera Europske investicijske banke. S xxx u vezi, svaka država članica, Komisija ili Upravno vijeće Banke mogu pokrenuti postupak pod uvjetima utvrđenima u članku 173.

(c) mjere koje donosi Upravno vijeće Europske investicijske banke. Postupak protiv tih mjera mogu pod uvjetima utvrđenima člankom 173. pokrenuti samo države članice ili Komisija, i to samo zbog povrede postupka predviđenog člankom 21. stavcima 2., 5., 6. i 7. Statuta Banke.

(d) ispunjavanje obveza temeljem ovog Ugovora i Statuta ESSB-a xx xxxxxx nacionalnih središnjih banaka. S xxx u vezi ovlasti Vijeća ESB-a za nacionalne središnje banke iste xx xxx ovlasti dodijeljene Komisiji za države članice u članku 169. Ako Sud ustanovi da nacionalna središnja banka nije ispunila obvezu temeljem ovog Ugovora, ta xx xxxxx dužna poduzeti potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi Suda.“

58) Članak 184. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 184.

Neovisno o isteku roka utvrđenog u petom stavku članka 173., svaka stranka može u postupku koji se odnosi na uredbu koju su zajedno donijeli Europski parlament i Vijeće ili na uredbu Vijeća, Komisije ili ESB-a, navesti razloge predviđene u drugom stavku članka 173. kako bi se pred Sudom pozvala na neprimjenjivost te uredbe.“

59) Umeće se sljedeći odjeljak:

„Odjeljak 5. Revizorski sud Članak 188.a

Revizorski sud obavlja reviziju.

Članak 188.b

1. Revizorski sud se sastoji od dvanaest članova.

2. Članovi Revizorskog xxxx xxxxxx se iz redova osoba koje u svojim državama pripadaju ili su pripadale tijelima za vanjsku reviziju ili koje su posebno kvalificirane za tu dužnost. Njihova neovisnost xxxx biti neupitna.

3. Vijeće, odlučujući jednoglasno i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, imenuje članove Revizorskog suda na razdoblje od šest xxxxxx.

Međutim, prilikom prvog imenovanja četiri člana Revizorskog suda izabranih ždrijebom imenuju se na razdoblje od samo četiri godine.

Članovi Revizorskog suda mogu biti ponovno imenovani.

Oni iz vlastitih redova xxxxxx predsjednika Revizorskog suda na razdoblje od tri godine. Predsjednik može biti ponovno izabran.

4. U općem interesu Zajednice članovi Revizorskog suda potpuno su neovisni u obavljanju svojih dužnosti.

5. Za trajanja mandata članovi Revizorskog suda ne smiju se baviti ni jednim drugim zanimanjem, ni plaćenim ni neplaćenim. Pri preuzimanju dužnosti svečano prisežu da će za trajanja i nakon isteka mandata poštovati obveze koje iz njega proizlaze, a osobito svoju dužnost časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili povlastica nakon što prestanu obavljati tu dužnost.

6. Osim redovitom zamjenom ili smrću, dužnosti člana Revizorskog suda prestaju i njegovom ostavkom ili razrješenjem dužnosti odlukom Suda na temelju stavka 7.

Slobodno mjesto koje tako nastane, zauzima, do kraja mandata tog člana, novi član.

Osim u slučaju razrješenja dužnosti, članovi Revizorskog suda ostaju na dužnosti dok ne budu zamijenjeni.

7. Član Revizorskog suda može biti razriješen dužnosti ili mu se može oduzeti pravo na mirovinu ili druge zamjenske povlastice samo ako Sud, na zahtjev Revizorskog suda, utvrdi da taj član više ne ispunjava propisane uvjete ili obveze koje proizlaze iz njegove službe.

8. Odlučujući kvalificiranom većinom, Vijeće utvrđuje uvjete radnog odnosa predsjednika i članova Revizorskog suda, a osobito njihove plaće, naknade i mirovine. Istom većinom Vijeće utvrđuje i svaku isplatu koja se daje umjesto primitka xx xxxx.

9. Odredbe Protokola o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica koji se primjenjuje na suce Suda primjenjuju se i na članove Revizorskog suda.

Članak 188.c

1. Revizorski sud provjerava račune svih xxxxxxx i rashoda Zajednice. Također pregledava i račune svih xxxxxxx i rashoda svih tijela koje osniva Zajednica, u opsegu u kojem odgovarajući osnivački akt ne isključuje takav pregled.

Revizorski sud Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izjavu o jamstvu u odnosu na pouzdanost računa te zakonitost i pravilnost transakcija.

2. Revizorski sud ispituje zakonitost i pravilnost svih xxxxxxx i rashoda te ispravnost financijskog upravljanja.

Revizija xxxxxxx obavlja se na temelju utvrđenih dugovanih iznosa te stvarno plaćenih iznosa u korist Zajednice.

Revizija rashoda obavlja se na temelju preuzetih obveza i izvršenih plaćanja.

Te se revizije mogu obavljati i prije zaključivanja izvještaja za odgovarajuću financijsku godinu.

3. Revizija se provodi na temelju evidencije i, prema potrebi, neposredno u drugim institucijama Zajednice i državama članicama. U državama članicama revizija se provodi u suradnji s nacionalnim revizijskim tijelima ili, ako ona nemaju potrebne ovlasti, u suradnji s nadležnim nacionalnim službama. Ta tijela ili službe obavješćuju Revizorski sud o tome namjeravaju li sudjelovati u reviziji.

Druge institucije Zajednice i nacionalna revizijska tijela ili, ako ona nemaju potrebne ovlasti, nadležne nacionalne službe, dostavljaju Revizorskom sudu na njegov zahtjev sve dokumente ili podatke potrebne za obavljanje njegovih zadaća.

4. Revizorski sud izrađuje godišnje izvješće nakon zaključenja svake financijske godine. Izvješće se prosljeđuje ostalim institucijama Zajednice i, zajedno s očitovanjima tih institucija na primjedbe Revizorskog suda, objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica.

Nadalje, Revizorski sud može u svakom trenutku iznijeti svoje primjedbe o posebnim pitanjima, osobito u obliku posebnih izvješća, xx xxxxxx mišljenja na zahtjev ostalih institucija Zajednice.

Svoja godišnja izvješća, posebna izvješća i mišljenja, Revizorski sud usvaja većinom glasova svojih članova.

Revizorski sud pomaže Europskom parlamentu i Vijeću u izvršavanju njihovih ovlasti nadzora nad izvršenjem proračuna.“

60) Članak 189. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 189.

Radi izvršavanja svojih zadaća, u skladu s odredbama ovog Ugovora, Europski parlament odlučujući zajedno s Vijećem, Vijeće te Komisija donose uredbe, direktive i odluke te daju preporuke ili mišljenja.

Uredba ima opću primjenu. Obvezujuća je u cijelosti i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Direktiva je obvezujuća, u pogledu rezultata koji je potrebno postići, za svaku državu članicu kojoj je upućena, a odabir oblika i metoda postizanja tog rezultata prepušten je nacionalnim tijelima.

Odluka je u cijelosti obvezujuća za one xxxxxx xx upućena. Preporuke i mišljenja nemaju obvezujuću snagu.“

61) Umeću se sljedeći članci:

„Članak 189.a

1. Kada na temelju ovog Ugovora Vijeće odlučuje na prijedlog Komisije, za donošenje akta kojim se mijenja taj prijedlog potrebna je jednoglasnost, podložno članku 189.b stavcima 4. i 5.

2. Sve dok Vijeće ne xxxxxx odluku, Komisija može izmijeniti svoj prijedlog u bilo koje vrijeme tijekom postupka donošenja akta Zajednice.

Članak 189.b

1. Kada se za donošenje akta u ovom Ugovoru upućuje na ovaj članak, primjenjuje se sljedeći postupak.

2. Komisija podnosi prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću.

Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, uz prethodno mišljenje Europskog parlamenta donosi zajedničko stajalište. Zajedničko stajalište dostavlja se Europskom parlamentu. Vijeće detaljno obavješćuje Europski parlament o razlozima na temelju kojih je donijelo zajedničko stajalište. Komisija detaljno obavješćuje Europski parlament o svojem stajalištu.

Ako u roku od tri mjeseca od takvog priopćenja Europski parlament:

(a) odobri zajedničko stajalište, Vijeće konačno donosi dotični akt u skladu s xxx zajedničkim stajalištem

(b) ne xxxxxx odluku, Vijeće donosi dotični akt u skladu sa svojim zajedničkim stajalištem

(c) pokaže, apsolutnom većinom glasova svojih članova, da namjerava odbaciti zajedničko stajalište, o tome odmah obavješćuje Vijeće. Vijeće može sazvati Odbor za mirenje iz stavka 4. kako bi detaljnije objasnilo svoje stajalište. Nakon toga Europski parlament apsolutnom većinom glasova svojih članova potvrđuje odbacivanje zajedničkog stajališta i xxxxxx se smatra da predloženi akt nije donesen ili predlaže izmjene u skladu s podstavkom (d) ovog stavka

(d) predlaže izmjene zajedničkog stajališta apsolutnom većinom glasova svojih članova; izmijenjeni tekst prosljeđuje se Vijeću i Komisiji koji daju svoje mišljenje o xxx izmjenama.

3. Ako u roku od tri mjeseca od xxxx prispijeća izmjena Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, odobri sve izmjene Europskog parlamenta, on će svoje zajedničko stajalište izmijeniti sukladno tomu i donijeti dotični akt; međutim, o izmjenama o xxxxxx xx Komisija dala negativno mišljenje, Vijeće odlučuje jednoglasno. Ako Vijeće ne odobri dotični akt, predsjednik Vijeća, u dogovoru s predsjednikom Europskog parlamenta, odmah saziva Odbor za mirenje.

4. Odbor za mirenje, koji je sastavljen od članova Vijeća ili njihovih predstavnika te od jednakog broja predstavnika Europskog parlamenta, ima zadatak kvalificiranom većinom članova Vijeća ili njihovih predstavnika i većinom predstavnika Europskog parlamenta postići dogovor o zajedničkom tekstu. Komisija sudjeluje u radu Xxxxxx za mirenje i poduzima sve potrebne inicijative radi usuglašavanja stajališta Europskog parlamenta i Vijeća.

5. Ako u roku od šest tjedana od njegova sazivanja Xxxxx za mirenje odobri zajednički tekst, Europski parlament i Vijeće imaju na raspolaganju rok od šest tjedana od tog odobrenja za donošenje predmetnog akta sukladno zajedničkom tekstu, pri čemu Europski parlament odlučuje apsolutnom većinom danih glasova, a Vijeće kvalificiranom većinom. Ako koja od ovih dviju institucija ne odobri predloženi akt, smatra se da akt nije donesen.

6. Ako Xxxxx za mirenje ne odobri zajednički tekst, smatra se da predloženi akt nije donesen, osim ako Vijeće, u roku od šest tjedana nakon isteka razdoblja odobrenog Odboru za mirenje, odlučujući kvalificiranom većinom, potvrdi zajedničko stajalište koje je usuglasilo prije početka postupka mirenja, a koje može sadržavati izmjene koje je predložio Europski parlament. U xxx slučaju dotični akt konačno se donosi, osim ako Europski parlament u roku od šest tjedana od xxxx potvrđivanja xx xxxxxx Vijeća odbaci tekst apsolutnom većinom glasova svojih članova u kojem se slučaju smatra da predloženi akt nije donesen.

7. Rokove od tri mjeseca, odnosno šest tjedana iz ovog članka mogu zajedničkom suglasnošću produljiti Europski parlament i Vijeće za najviše mjesec xxxx, odnosno dva tjedna. Razdoblje od tri mjeseca iz stavka 2. automatski se produljuje za dva mjeseca u slučaju primjene stavka 2. točke (c).

8. Područje primjene postupka na temelju ovog članka može se proširiti u skladu s postupkom predviđenim člankom N stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji, na temelju izvješća koje Komisija treba podnijeti Vijeću najkasnije do 1996.

Članak 189.c

Kada se za donošenje akta u ovom Ugovoru upućuje na ovaj članak, primjenjuje se sljedeći postupak:

(a) Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije i uz prethodno mišljenje Europskog parlamenta, donosi zajedničko stajalište.

(b) Zajedničko stajalište Vijeća dostavlja se Europskom parlamentu. Vijeće i Komisija detaljno obavješćuju Europski parlament o razlozima na temelju kojih je Vijeće donijelo to zajedničko stajalište kao i o stajalištu Komisije.

Ako u roku od tri mjeseca od takvog priopćenja Europski parlament odobri to zajedničko stajalište ili ako u xxx roku ne xxxxxx odluku, Vijeće konačno donosi dotični akt u skladu sa zajedničkim stajalištem.

(c) Europski parlament može, u roku od tri mjeseca iz točke (b), apsolutnom većinom glasova svojih članova predložiti izmjene zajedničkog stajališta Vijeća. Jednako tako Europski parlament istom većinom može odbiti zajedničko stajalište Vijeća. Ishod tog postupka prosljeđuje se Vijeću i Komisiji.

Ako Europski parlament odbije zajedničko stajalište Vijeća, ono u drugom

čitanju može odlučivati samo jednoglasno.

(d) Komisija u roku od mjesec xxxx ponovno razmatra prijedlog na temelju kojeg je Vijeće donijelo svoje zajedničko stajalište, vodeći xxxxxx računa o izmjenama koje je predložio Europski parlament.

Komisija istodobno s ponovno razmotrenim prijedlogom Vijeću dostavlja i izmjene Europskog parlamenta koje nije prihvatila te o njima iznosi svoje mišljenje. Vijeće te izmjene može donijeti jednoglasno.

(e) Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, donosi prijedlog koji je Komisija ponovno razmotrila.

Da bi Vijeće izmijenilo prijedlog koji je Komisija ponovno razmotrila, potrebna je jednoglasnost.

(f) U slučajevima iz točaka (c), (d) i (e), Vijeće xxxx odlučiti u roku od tri mjeseca. Ako se u xxx roku ne xxxxxx nikakva odluka, smatra se da prijedlog Komisije nije usvojen.

(g) Vijeće i Europski parlament mogu zajedničkom suglasnošću produljiti rokove iz točaka (b) i (f) za najviše mjesec xxxx.“

62) Članak 190. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 190.

U uredbama, direktivama i odlukama koje zajednički donose Europski parlament i Vijeće te u aktima koje donosi Vijeće ili Komisija navode se razlozi na kojima se temelje te se upućuje na sve prijedloge ili mišljenja xxxx xx, sukladno ovom Ugovoru, bilo potrebno pribaviti.“

63) Članak 191. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 191.

1. Uredbe, direktive i odluke donesene sukladno postupku iz članka 189.b potpisuju predsjednik Europskog parlamenta i predsjednik Vijeća, a objavljuju se u Službenom listu Zajednice. Stupaju na snagu na xxx koji je u njima određen ili, ako taj xxx nije određen, dvadesetog xxxx od njihove objave.

2. Uredbe Vijeća i Komisije te direktive tih institucija koje su upućene svim državama članicama, objavljuju se u Službenom listu Zajednice. Stupaju na snagu na

xxx koji je u njima određen ili, ako taj xxx nije određen, dvadesetog xxxx od njihove objave.

3. Ostale direktive i odluke priopćuju se xxxxx xxxxxx su upućene, a proizvode učinke od tog priopćenja.“

64) Članak 194. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 194.

Broj članova Gospodarskog i socijalnog odbora xx xxxx slijedi:

Belgija	12
Danska	9
Njemačka	24
Grčka	12
Španjolska	21
Francuska	24
Xxxxx	0
Italija	24
Luksemburg	6
Xxxxxxxxxx	00
Portugal	12
Ujedinjena Kraljevina	24

Članove odbora na razdoblje od četiri godine, odlučujući jednoglasno, imenuje Vijeće. Njihov xx xxxxxx može obnoviti.

Document Metadata

Table of Contents

UGOVOR O

Document Metadata