RASKID UGOVORA

STRUČNI RAD

RASKID UGOVORA

doc. dr. sc. Xxxxxx Xxxxx, Veleučilište “Xxxxxx Xxxxx” u Gospiću

Xxxxxxxx Xxxxxxx, dipl. iur., Zagrebačka škola ekonomije i managementa

SAŽETAK: Iako je ispunjenje najčešći način prestanka ugovorne obveze i ostvarenje svrhe sklapanja ugovora, dosljedno poštivanje načela pacta sunt servanda u određenim slučajevima može rezultirati nepravičnim rješenjima. Stoga sva suvremena zakonodavstva pod određenim okolnostima dopuštaju raskid ugovora: sporazumno, jednostrano ili

na temelju zakona. U članku se govori o načinu, pretpostavkama i učincima raskida ugovora, ali i o razgraničenju od srodnih instituta i terminoloških pojmova koji izazivaju nedoumice u praksi. Osim odredaba ZOO o raskidu ugovora, navode se i odredbe posebnih zakona o raskidu pojedinih vrsta ugovora koje na xxxx xxxxx odstupaju od rješenja sadržanim u ZOO-u..

Ključne riječi: ugovor, raskid, jednostrani, sporazumni, promijenjene okolnosti.

JEL: K12, K15, K19

1. UVODNE NAPOMENE

Kao najvažniji izvor trgovačkog prava, ugovor se sklapa zbog ostvarenja određene gos- podarske svrhe, što podrazumijeva ispunjenje činidbe xxxx xx predmet dužnikove obveze na način određen ugovorom i ostvarenje subjektivnog prava vjerovnika. Xxxxx xx i zakono- davac kao jedno od temeljnih načela ugovornog prava u čl. 9. Xxxxx I. općeg dijela Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11 i 75/15; dalje ZOO) oživotvorio načelo pacta sunt servanda (ugovori se moraju ispuniti), poznato xxx iz rimskoga prava. Ukratko, načelo dužnosti ispunjenja ugovora u gospodarskom prometu od iznimne je važnosti jer jača povjerenje suugovaratelja u ugovor koji su sklopili i njegovu obvezujuću snagu.

Iako je valjano ispunjenje očekivani smisao i cilj ugovorne obveze, bezuvjetno po- štivanje načela pacta sunt servanda od sklapanja ugovora do ispunjenja ugovorne obveze u određenim slučajevima može biti nepravično i dovesti do povrede drugih temeljnih načela obveznog prava kao što xx xxxxxxx uređivanja obveznih odnosa (čl. 2 ZOO-a) i načelo jednake vrijednosti činidaba (čl. 7. ZOO-a), ali i ravnopravnopravnosti sudionika u ob- veznom odnosu (čl. 3. ZOO-a), načela savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a) te zabrane

zlouporabe prava (čl. 6. ZOO-a). Uzimajući u obzir navedeno, ZOO prepoznaje i uređuje i druge načine prestanka ugovornih obveza kojima se relativizira spomenuto načelo. Među njima je za pravnu praksu osobito važan raskid ugovora. Raskid xx xxxxx prestanka valja- nog ugovora koji xxx nije ispunjen ili xx xxxx djelomično ispunjen.1 Raskid je ujedno xx- xxx od sekundarnih učinaka sklopljenog ugovora koji nastaje kao posljedica izvanrednih, neredovitih i neočekivanih okolnosti.2

2. RAZGRANIČENJE OD SLIČNIH IZRIČAJA I DRUGIH INSTITUTA

U praksi i zakonodavstvu se pored izričaja raskid ugovora ustalio i izričaj odustanak od ugovora za isti pojam. Iako se razlika smatra isključivo termonološkom, smisao izričaja odustanak ipak više upućuje na razvrgnuća ugovora do kojih dolazi voljom suugovaratelja nego na razvrgnuća temeljem zakona.3

Zbog činjenice da se raskida samo valjani ugovor, raskid ugovora se razlikuje od slu- čajeva pobojnosti ili ništetnosti kao razloga nevaljanosti ugovora. Uzrok pobojnosti ili ništetnosti treba tražiti već u trenutku sklapanja ugovora, a uzrok raskida nakon sklapanja valjanog ugovora.

Ako je ugovor ispunjen, nema mogućnosti raskida jer bi se povratom u prijašnje sta- nje moglo povrijediti pravo trećih osoba.4 U xxx slučaju strane mogu samo sklopiti novi ugovor o istom objektu činidbe u kojemu će imati suprotne uloge od onih koje su imale u prvom ugovoru.5 Ovo je posebno važno zbog mogućih poreznih obveza jer pri raskidu ugovora nema porezne obveze, dok kod sklapanja novog ugovora postoje porezne obveze na temelju oba ugovora.

Raskid treba razlikovati i od otkaza ugovora kao jednostrane izjave ugovorne strane kojom se završava trajniji ugovorni odnos na neodređeno vrijeme.6 Za razliku od raskida ugovora, za otkaz nije potrebno navoditi nikakve razloge, u pravilu ne predstavlja sankciju

1 Vedriš, M. – Xxxxxx, P., Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2014., str. 477.

2 X. Xxxxxxxx, X., Xxxxxx, V., Obvezno pravo, Opći dio, Novi informator, Zagreb, 2009., str. 572 – 573.

3 Raskid je uglavnom xxxxxxxx termin (résolution), a odustanak germanski (Rücktritt). Ibidem.

4 Austrijski Opći građanski zakonik (Allgemeines Bürgerliches Gesetzbuch, ABGB) u par. 920. izrijekom na- vodi da nakon potpunog ispunjenja pogodbe, stranke ne mogu, makar obje na to pristale, od nje više uzmaknuti, nego moraju sklopiti novu pogodbu xxxx xx se smatrati drugim poslom.

5 Npr., ako xx xxxxx sklapanja ugovora o kuporodaji prodavatelj predao stvar kupcu, a kupac platio kupovnu cijenu, ugovor se smatra sklopljenim. Ako bi prodavatelj htio prodanu stvar vratiti u svoje vlasništvo, xxxx sklopiti novi kupoprodajni ugovoru kojem će se prvotni prodavatelj javiti kao kupac, a prvotni kupac u xxx xxxxx ugovoru xxxxx xx xx xxx prodavatelj. Šarac, M., Raskid ugovora: usporednopravni pristup, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br.: 63 (5-6), Zagreb, 2013., str. 1084.

6 Xxxxxx, X., Xxxxx, Z., Xxxxx, H. i dr., Komentar Zakona o obveznim odnosima, RriF Plus, Zagreb, 2005., str. 293. Isto, Xxxxxx, M. – Xxxxxx, P., op. cit., str. 478.

za neuredno ispunjenje ugovornih obveza, do otkaza ne može doći sporazumom suugova- ratelja niti temeljem zakona, otkaz se u pravilu ne odnosi na ugovore sklopljene na odre- đeno vrijeme, otkaz uvijek djeluje pro futuro a raskid može djelovati i pro praeterito, kod otkaza obveza prestaje istekom otkaznog roka osim ako strane nisu sporazumno odredile otkaz bez otkaznog roka (trenutačni ili momentalni otkaz).7

3. NAČIN RASKIDA UGOVORA

Kod raskida ugovora dva su bitna pitanja: može li se ugovor raskinuti jednostranim očitovanjem volje ili je za raskid potrebna suglasnot obje ugovorne xxxxxx xx može li se ugovor smatrati raskinutim i bez takvih očitovanja volje. ZOO izrijekom navodi da se ugovor može raskinuti samo na dva načina: suglasnošću volja ugovornih strana (sporazu- mno) ili temeljem zakona (čl. 000. xx. 1. ZOO-a).

3.1. Raskid ugovora temeljem suglasnosti volja ugovornih strana

Raskid ugovora temeljem sporazuma ugovornih strana moguć je sklapanjem ugovora o raskidu (sporazumni raskid) ili kao jednostrani raskid na temelju prethodnog sporazuma ugovornih strana. Iako se u drugom navedenom slučaju radi o raskidu do kojega dolazi jednostranim očitovanjem volje, ipak je i ovdje riječ o raskidu suglasnom voljom stranaka jer se pravni temelj prava na jednostrani raskid nalazi u ugovornoj odredbi koja ovlašćuje jednu ili obje stranke da jednostranim očitovanjem mogu raskinuti ugovor.8

3.1.1. Sporazumni raskid ugovora

Polazeći od činjenice da je ugovor kao obveznopravni odnos nastao suglasnošću volja suugovaratelja, proizlazi da može i prestati na isti način, xxxxx novim sporazumom ugo- vornih strana. To znači da sporazumni raskid ugovora po svojoj pravnoj prirodi predstavlja novi ugovor (contrarius consensus, mutuus dissensus). Zbog toga, opće smjernice za spora- zumni raskid ugovora treba tražiti u temeljnim načelima – slobodi uređivanja obveznih odnosa (čl. 2. ZOO-a) i dispozitivnom karakteru zakonskih odredaba (čl. 11. ZOO-a), a bližu pravnu osnovu u odredbi st. 1. čl. 160. ZOO-a, prema kojoj se obveza prestaje suglasnošću volja ugovornih strana ili u drugim zakonom određenim slučajevima.

Xxxx xx sporazumni raskid ugovora po pravnoj naravi ugovor, za njegovu se valjanost zahtijevaju sve one pretpostavke koje se inače zahtijevaju za valjanost ugovora. Iako će te pretpostavke u pravilu biti ispunjene, valja imati u vidu da se eventualno može dogoditi da nakon sklapanja ugovora strana izgubi poslovnu sposobnost ili da nastupe mane volje (prijetnja, zabluda, prijevara) koje bi dovele do nevaljanosti sporazuma o raskidu.9

7 Detaljnije, x. Xxxxxx, X., Xxxxx, X., Xxxxx, X. x dr., u komentaru uz čl. 212. ZOO-a, op. cit. str. 291. – 294.

8 Xxxxx, M., op. cit., str. 1086.

9 Xxxxxx, M. – Xxxxxx, P., op. cit., str. 478.

Po pitanju oblika sporazumnog raskida ugovora nije nužan paritet oblika, što zna- či da se ZOO opredjelio za neformalnost raskida formalnih ugovora. Tako se formalni ugovor xxxx je oblik propisan zakonom može raskinuti i neformalnim (redovito usmenim) sporazumom suugovaratelja, osim ako je drugačije predviđeno zakonom ili ako cilj radi kojega je oblik propisan zahtijeva da se ugovor raskine u istom obliku (čl. 288. ZOO-a). Isto pravilo vrijedi i za raskid ugovora xxxx xx oblik xxx pretpostavku za nastanak i valjanost same strane ugovorile (čl. 289. st. 2. ZOO-a). Naravno xx xxxxxx mogu ugovoriti i pose- ban oblik raskida.

3.1.2. Jednostrani raskid ugovora na temelju prethodnog sporazuma

Ugovornim stranama dopušteno je da si ugovornim odredbama osiguraju pravo xxx- nostranog raskida ugovora, xxxxx neovisno o volji druge strane.10 Drugim riječima, xxxxx- snost volja za rakid ugovora može se dati unaprijed.

Oprezna ugovorna strana često će na tome i insistirati, navodeći slučajeve i razloge zbog kojih i inače najčešće dolazi do povrede ugovorne obveze (npr. neispunjenje određene ugovorne odredbe, kašnjenje s ispunjenjem, ponovljeno kršenje ugovornih obveza i sl.). U svakom slučaju je zbog lakšeg ostvarenja svrhe radi koje je utanačena ovakva mogućnost preporučljivo pravo na jednostrani raskid ugovoriti ne samo u pisanom obliku nego i uza što jasniju ugovornu odredbu koja ne omogućava različita tumačenja i uopće nesporazu- me.

Po logici stvari, podrazumijeva se da utanačenje takve ugovorne odredbe ima smisla samo kod dvostranoobveznih ugovora, a ne kod besplatnih i jednostranoobveznih ugovo- ra.

3.2. Raskid ugovora na temelju zakona

Iako olakšava potrebe suvremenog prometa roba i usluga, raskid ugovora temeljem suglasnosti volja ugovornih strana nije dostatan za ublažavanje negativnih posljedica na- čela pacta sunt servanda. Naime, njihov je nedostatak to što su izraz stranačke dispozi- tivnosti i ne vrijede u slučajevima kada suglasnosti volja ne postoji. Iz navedenih razloga, zakonodavac predviđa i propisuje slučajeve u kojima zakon ovlašćuje ugovornu stranu da jednostranom izjavom volje raskine ugovor i bez da je takva mogućnost prethodno ugovo- xxxx te slučajeve u kojima se ugovor raskida po sili zakona (ex lege).

3.2.1. Jednostrani raskid ugovora na temelju zakona (zakonom predviđenih pretpostavki)

Zakonodavac razlikuje dvije skupine slučajeva zbog kojih daje pravo stranama jedno-

10 Najpoznatije i najraširenije takve klauzule rimskog prava su clausula irritatoria (pravo odustajanja od ugovora ako druga strana ne ispuni svoju obvezu) i lex commissoria (pravo prodavatelja da odustane od ugovora ako kupac na vrijeme ne plati kupovnu cijenu).

xxxxxx raskinuti ugovor na temelju zakona: slučajeve raskida ugovora zbog neispunjenja i slučajevi raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Iako se u literaturi uvijek govori o raskidu ugovora na temelju zakona, izričaj raskid ugovora na temelju zakonom predviđe- nih pretpostavki ili okolnosti ovdje bi vjerojatno bio primjereniji.11

Raskida li ugovor na temelju zakonom predviđenih pretpostavki, vjerovnik xxxx izjaviti da raskida ugovor, što može učiniti na svaki od načina na koji se valjano može jednostrano očitovati volja (načelo neformalnosti raskida ugovora).

Raskid ugovora zbog neispunjenja

Kada ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora, njegovim protekom dužnik pada u zakašnjenje, ali zadržava pravo ispuniti obvezu u primjerenom naknadnom roku koji mu ostavi vjerovnik. Stoga, vjerovnik xxxx xxxx raskinuti ugovor xxxx ostaviti dužniku primjeren rok za ispunjenje, nakon čega se ugovor raskida po samom zakonu (čl. 362. ZOO-a). Trajanje primjerenog roka faktično je pitanje i ovisi o konkretnim okolnostima, pri čemu može biti dulje ili kraće. Međutim, ako iz dužnikova ponašanja proizlazi da on neće ispuniti svoju obvezu ni u ostavljenom naknadnom roku, vjerovnik može raskinuti ugovor i bez ostavljanja tog roka (čl. 363. ZOO-a).12

Slično je i s raskidom uzastopnih obveza kod kojih ispunjenje u roku nije xxxxx xxxxx- jak ugovora, tj. obveza u xxxxxx xx dužnik obvezan davati pojedine činidbe u određenim vremenskim razmacima ili sukcesivno. Kada u ugovoru s uzastopnim obvezama jedna ugovorna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, u razumnom roku, raskinuti ugovor glede svih budućih obveza, ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene (čl. 365. st. 1. ZOO-a). Raskid ugovora djeluje ex nunc, xxxxx ne glede onoga što je dužnik već ispunio nego samo glede preostalih dužnikovih obveza. Međutim, ako vjerovnik nema više interesa niti za već ispunjene obveze, može raskinuti ugovor i glede već ispunjenih obveza (čl. 365. st. 2. ZOO-a). U xxx slučaju raskid ima utjecaj ex tunc. Međutim, dužnik može održati ugovor tj. isključiti pravo vjerovnika na raskid ugovora ako dade odgovarajuće osiguranje (čl. 365. st. 3. ZOO-a). Dakako, ako je u ugovoru o is- punjenju uzastopnih obveza rok bitan sastojak, ne primjenjuju se odredbe čl. 365. ZOO- a, nego odredba čl. 361. o raskidu ugovora po sili zakona (ex lege).

Od raskida ugovora zbog stvarnog neispunjenja, treba razlikovati raskid zbog predm- njevanog neispunjenja koji se zbiva i prije dospjeća dužnikove obveze. Xxxx xx prije roka za ispunjenje obveze očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete (čl. 364. ZOO-a).13

11 Tako i Xxxxxx, X., Xxxxx, Z., Xxxxx, X. x dr., op. cit. str. 541.

12 Švicarski Zakonik o obvezama (Obligationenrecht, OR) u čl. 108. navodi da naknadni rok nije potreban i onda xxxx xx zakašnjela činidba beskorisna za vjerovnika, a njemački Građanski zakonik (Bürgerliches Gesetzbuch, BGB) u par. 000. xx. 2. da naknadni rok nije potreban ako slijedom zakašnjenja vjerovnik više nema interesa za ispunjenje.

13 Npr., nesposobnost za plaćanje, izjave dužnika, prestanak proizvodnje, izostanak gospodarskih aktivnosti i sl.

ZOO ne dopušta raskid ugovora pozivom na zakonom predviđene pretpostavke zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze (čl. 367.).

Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti

Nakon sklapanja ugovora mogu nastupiti izvanredne okolnosti koje se xxxx xxxxx predvidjeti, sprječiti niti otkloniti u vrijeme sklapanja ugovora. Što je dulji vremenski period između sklapanja ugovora i dospijeća ugovorne obveze xxxx xx i mogućnost nastupa promije- nih okolnosti, naročito kod ugovora s trajnim ili sukcesivnim obvezama. S druge strane, pri sklapanju takvih ugovora strane moraju računati s izvjesnim poslovnim rizicima.

Ispunjenje preuzetih obveza u takvim okolnostima za jednu od strana postalo bi pretje- rano otežano ili bi joj nanijelo gubitak, pa bi inzistiranje na dosljednoj primjeni načela pacta sunt servanda značilo povredu načela jednake vrijednosti činidaba. Ako je ispunjenje ugovor- ne obveze xxx uvijek moguće, ne bi bilo moguće pozivati se niti na višu xxxx xxx egzoneracijski razlog. Stoga, takva strana može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine (čl. 000. xx.

1. ZOO). Institut koji omogućuje izmjenu ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti naziva se clausula rebus sic stantibus, a potječe iz vremena kada nije bio uređen propisima nego je posljedice promijenjenih okolnosti trebalo posebno ugovarati.14

Izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako xx xxxx dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mo- gla izbjeći ili savladati (čl. 000. xx. 2. ZOO-a). Za ocjenu toga valja uzeti u obzir xx xx se po- gođena strana ponašala u skladu s pozornošću dobrog domaćina, dobrog gospodarstvenika ili dobrog stručnjaka (čl. 10. ZOO-a). Strana xxxx xx ovlaštena zbog promijenjenih okolnosti zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora dužna je o svojoj namjeri obavijestiti drugu stranu čim xxxxx xx xx takve okolnosti nastupile, jer u protivno odgovara za štetu koju xx xxxxx strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme priopćen (čl. 370. ZOO-a).

ZOO ne dopušta raskid ugovora pozivom na promijenjene okolnosti strani koja xx xxxx u zakašnjenje, tj. ako su promijenjene okolnosti nastupile nakon isteka roka za ispunjenje obveze (čl. 000. xx. 3. ZOO-a). Ugovor xx xxxx raskinuti niti ako druga strana ponudi ili pri- stane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene (čl. 000. xx. 4. ZOO-a). Stran- kama je dopušteno i da se ugovorom unaprijed odreknu pozivanja na određene promijenje- ne okolnosti, osim ako bi time povrijedile načelo savjesnosti i poštenja (čl. 372. ZOO-a).

3.2.2. Raskid ugovora po sili zakona (ex lege)

Ako je rok bitan sastojak ugovora, dužnik uopće ne pada u zakašnjenje i gubi pravo

14 U talijanskom pravu uređeno je čl. 1467. – 1469. Građanskog zakonika (Codice Civile, CC), u njemač- kom pravu odredbama čl. 313.BGB-a, u austrijskom pravu ne postoji opće pravilo pa se pozivanje na promijenjene okolnosti ostvaruje drugim odredbama ABGB-a, u francuskom se pravu razvilo učenje o imprevision (nepredviđenosti), u engleskom pravu očenje o frustration itd. Opširnije, Xxxxxx, S., Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti xxxxx xxxxx Zakonu o obveznim odnosima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, v. 28., br. 1., Rijeka, 1991., str. 1 – 48.

ispuniti obvezu samo istekom toga roka. Rok xx xxxxx sastojak ugovora samo ako su sugo- varatelji predvidjeli raskid kao posljedicu neispunjenja u ugovorenom roku i/ili to proi- zlazi iz prirode posla (čl. 000. xx. 4. ZOO-a, tzv. fiksni ili strogi rok), dok se u protivnom smatra uzgrednim sastojkom ugovora.15

Xxxx xx rok xxxxx sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u xxx roku, ugovor se raskida po samom zakonu (čl. 000. xx. 1. ZOO-a).

Do raskida ex lege može doći i kod ugovora koji nisu fiksni. Ugovor se po samom zakonu raskida kada rok nije bitan sastojak ugovora, ako dužnik ne ispuni obvezu u na- knadnom roku za ispunjenje koji mu je ostavio vjerovnik (čl. 000. xx. 3. ZOO-a).

Izjava vjerovnika o raskidu u navedenim slučajevima nije potrebna. Međutim, ako vje- rovnik želi održati ugovor na snazi xxxx bez odgađanja obavijestiti dužnika da zahtijeva is- punjenje ugovora (čl. 000. xx. 2. ZOO-a). Ne ispuni li tada dužnik ugovorene obveze niti na- kon isteka razumnog roka, vjerovnik može izjaviti da raskida ugovor (čl. 361. St. 3. ZOO-a).

4. ZAKAŠNJENJE S ISPUNJENJEM, NAKNADA ŠTETE I PRAVO NA RASKID UGOVORA

Propisujući učinke sklapanja ugovora, zakonodavac je ustanovio pravilo istodobnog ispunjenja, prema kojemu ispunjenje dvostranoobveznih ugovora može zahtijevati samo ona strana xxxx xx svoju obvezu ispunila ili je realno spremna ispuniti je (čl. 000. xx. 1. ZOO-a), jer u suprotnom može protivna strana istaknuti prigovor neispunjenja ugovora (exceptio non adimpleti contractus) i time odbiti ispunjenje. Pravilo istodobnog ispunjenja ne primjenjuje se ako su suugoratelji drugačije ugovorili, ako je drugačije određeno zako- nom ili ako je riječ o ugovorima kod kojih je po naravi posla isključena mogućnost da bi određena strana bila dužna istodobno ispuniti svoje obveze (npr. zajam). Razumljivo je da u takvim slučajevima raskid ugovora ne dolazi u obzir.

Ako jedna strana ne ispuni svoju ugovornu obvezu, druga savjesna strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze i time održati ugovor na snazi ili raskinuti ugovor te kumulativno zahtijevati i naknadu štete (čl. 360. ZOO-a). Ovdje valja uočiti da vjerovnik ne stječe istodobno pravo zahtijevati ispunjenje obveze, pravo na na- knadu štete i pravo na jednostrani raskid ugovora temeljem zakona. Zahtjev za ispunjenje stječe odmah čim nastane njegovo pravo odnosno dužnikova obveza (čl. 173. st. 3. i čl.

342. st. 1. ZOO-a), a zahtjev za naknadu štete čim druga strana padne u zakašnjenje (čl.

342. st. 2. ZOO-a).

O neispunjenju obveze može se govoriti samo ako je prestalo pravo dužnika ispuniti obvezu, a sve dok on ima to pravo, može se govoriti samo o zakašnjenju s ispunjenjem.16 To

15 Opširnije o roku kao bitnom sastojku ugovora u pravnoj literaturi i sudskoj praksi, x. Xxxxxx, X., Xxxxx, X., Xxxxx, H. i dr., op. cit. str. 543.

16 Ibidem.

je posebno važno razlikovati s obzirom da pravo na raskid ugovora vjerovnik u pravilu stječe nakon neispunjenja obveze. Stoga valja voditi računa da se u ugovorima kod kojih rok nije bitan sastojak o neispunjenju obveze dužnika može govoriti tek protekom naknadnog pri- mjerenog roka. Isto vrijedi i za slučajeve kada vjerovnik želi održati ugovor na snazi.

Dakako, iznimku predstavljaja raskid ugovora zbog predmnjevanog neispunjenja koji se zbiva i prije dospjeća dužnikove obveze.

5. UČINCI RASKIDA UGOVORA

Osnovnim učinkom raskida ugovora smatra se oslobođenje ugovornih strana, osim odgovornosti za štetu i to samo u nekim slučajevima raskida.17

Raskidom ugovora nastaje i obveza restitucije ili povrata onoga što je primljeno na ime ispunjenja. Ako se radi o novcu, uz glavnicu se duguju i zatezne xxxxxx. Obveza vra- ćanja odnosi se i na koristi koje je ugovorna strana imala u međuvremenu od onoga što treba vratiti, što se u pravilu čini u obliku novčane naknade.18

Uobičajeno je da učinci raskida ugovora koji je djelomično ispunjen nastupaju od trenutka raskida (ex nunc), a učinci raskida ugovora koji nije ispunjen od trenutka sklapa- nja ugovora (ex tunc).

Prema Zakonu o porezu na promet nekretnina (NN 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11 i 143/14), sporazumni raskid ugovora o prijenosu vlasništva na nekretnini prije nego se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika te raskid ili poništenje ugovora odlukom suda razlozi su za obnovu postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina (čl. 22. st. 1.). Porezni obveznik može podnijeti prijedlog za obnovu postupka zbog sporazumnog raskida ugovora prije nego što se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika u roku trideset xxxx od xxxx raskida ugovora. Nakon isteka od jedne godine od xxxx konačnosti rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina, obnova postupka se ne može tražiti (čl. 22. st. 2. Zakona o porezu na promet nekretnina). Ovo je moguće jer se prijenos u zemljišnim knjigama smatra konačnim ispu- njenjem ugovora. U svim drugim slučajevima u kojima takav specijalni xxxxxx ne postoji primjenjuje se opće pravilo i nema mogućnosti raskida ako je ugovor ispunjen.

6. IZNIMKE OD OPĆEG PRAVILA ZA JEDNOSTRANI RASKID UGOVORA NA TEMELJU ZAKONA

Prema ZOO-u, pravo na jednostrani raskid ugovora na temelju zakona moguće je ostvariti zbog neispunjenja i zbog promijenjenih okolnosti. Xxxxx xx odredba st. 1. čl.

72. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) svojevrsna iznimka, jer se potrošaču

17 Xxxxxx, M. – Xxxxxx, P., op. cit., str. 484.

18 Ibidem.

priznaje pravo na jednostrani raskid potrošačkog ugovora sklopljenog izvan poslov- nih prostorija ili sklopljenog na daljinu u roku od 14 xxxx, i to bez navođenja razloga raskida.19 Ako trgovac nije obavijestio potrošača o njegovu pravu na jednostrani raskid ugovora pravo potrošača na jednostrani raskid ugovora prestaje tek po isteku 12 mjeseci od isteka roka od 14 xxxx (xx. 73. st. 1. ZZP-a).

Potrošač xx xxxxx prije isteka roka za jednostrani raskid ugovora obavijestiti trgovca o svojoj odluci da raskine ugovor i to putem obrasca za jednostrani raskid ugovora ili putem bilo koje druge nedvosmislene izjave kojom izražava svoju volju da raskine ugovor (čl.

74. st. 1. ZZP-a). Ako trgovac na svojoj mrežnoj stranici omogući potrošaču jednostrani raskid ugovora, potrošač može jednostrano raskinuti ugovor tako da obrazac za jednostra- ni raskid ili drugu nedvosmislenu izjavu o raskidu ispuni i pošalje trgovcu elektroničkim putem (čl. 74. st. 3. ZZP-a). Sadržaj i oblik obrasca propisao je ministar gospodarstva Pravilnikom o sadržaju i obliku obavijesti o pravu potrošača na jednostrani raskid ugovora sklopljenih na daljinu i ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija (NN 72/14).

Osim načina i rokova, ZZP regulira učinke jednostranog raskida takvog potrošačkog ugovora, prava i obveze potrošača, kao i obveze i prava trgovca te isključenje prava na jednostrani raskid.

Slično rješenje glede jednostranog raskida kao ZZP sadrži i st. 5. čl. 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13 i 71/14): pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugo- vorom može se utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, xxxx platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika.

7. ZAKLJUČAK

Pravni institut raskida ugovora jedan je od načina prestanka ugovora propisanih ZOO-om i iznimno značajan dio ugovornog prava. U primjeni pravila o raskidu ugovora valja obratiti pozornost na činjenicu da njihova primjena ujedno riješava pitanje sukoba dva najvažnija načela ugovornog prava, načela pacta sunt servanda i načela savjesnosti i poštenja. Stoga, odgovore na pojedine dvojbe i različita tumačenja u primjeni ovoga slože- nog instituta u konkretnim situacijama treba tražiti u rješenjima sudske prakse.

19 Stupanjem na snagu nove EU Direktive o potrošačkim pravima od 13. lipnja 2014. potrošači u svim državama članicama EU imaju ista prava kod kupovine roba ili usluga sredstvima daljinske komunikacije (putem interneta, elektroničke pošte, telefona) te kod kupovine izvan poslovnih prostorija trgovca (proda- ja na ulici ili pred vratima), bez obzira na to gdje su unutar EU kupili proizvod ili uslugu.

LITERATURA

1. Xxxxxx, X., Xxxxx, X., Xxxxx, H. i dr. (2005), Komentar Zakona o obveznim odnosi- ma, RriF Plus, Zagreb

2. Xxxxxx, X. (1991), Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti prema no- vom Zakonu o obveznim odnosima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,

v. 28., br. 1., Rijeka

3. Xxxxxxxx, X., Xxxxxx, V. (2009), Obvezno pravo, Opći dio, Novi informator, Zagreb

4. Xxxxx, X. (2013), Raskid ugovora: usporednopravni pristup, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br.: 63 (5-6), Zagreb

5. Schlechtriem, P., The German Act to Modernize the Law of Obligations in the Con- text of Common Principles and Structures of the Law of Obligations in Europe, German Law Archive, hhtp://xxx.xxxxxxx.xxx/xxx/:, pristup 19. kolovoza 20017.

6. Xxxxxx, M. – Xxxxxx, P. (2014), Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb

7. Zakon o obveznim odnosima, NN 38/05, 41/08, 125/11 i 75/15

8. Zakon o porezu na promet nekretnina, NN 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11 i 143/14

9. Zakon o zaštiti potrošača, NN 41/14 i 110/15

10. Zakon o elektroničkim komunikacijama, NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13 i 71/14