Jezik postupka: njemački
Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (zastupnici: X. Xxxxxxxx-Monguiral i X. Xxxxx, agenti), Xxxxxxx (zastupnici: X. Xxxxxxxxx, solicitor, i X. Xxxxxx, Rechtsanwalt), Optimum Mark sp. z o.o. (zastupnici: X. Xxxxxxx, X. Xxxxxx i X. Xxxxxxx, adwokaci i E. Xxxxxxxxxxx-Xxxxxxxxx, advocate)
Izreka
1. Xxxxx xx odbija.
2. Društvu Red Bull GmbH nalaže se snošenje troškova.
(1) SL C 200, 11. 6. 2018.
Presuda Suda (četvrto vijeće) od 29. srpnja 2019. — Europska komisija protiv Republike Austrije (predmet C-209/18) (1)
(Povreda obveze države članice — Povreda Direktive 2006/123/EZ i članaka 49. i 56. UFEU-a — Ograničenja i zahtjevi u vezi s mjestom sjedišta, pravnim oblikom, sudjelovanjem u kapitalu i multidisciplinarnim djelatnostima društava inženjera građevinarstva, patentnih zastupnika i veterinara)
(2019/C 319/15)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: X. Xxxxx i H. Xxxxxxx-Xxxxxxx, agenti)
Tuženik: Republika Austrija (zastupnik: X. Xxxxx, agent)
Intervenijent u potporu tuženiku: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: X. Xxxxx i X. Xxxxx, a zatim X. Xxxxx, agenti)
Izreka
1. Time što je održala na snazi zahtjeve o mjestu sjedišta za društva inženjera građevinarstva i patentnih zastupnika, zahtjeve o pravnom obliku i dioničarstvu za društva inženjera građevinarstva, patentnih zastupnika i veterinara te ograničenjem multi- disciplinarnih djelatnosti za društva inženjera građevinarstva i patentnih zastupnika, Republika Austrija povrijedila je obveze koje ima na temelju članka 14. točke 1., članka 15. stavka 1., stavka 2. točki (b) i (c) i stavka 3. i članka 25. Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu.
2. Republici Austriji nalaže se snošenje, osim vlastitih troškova, troškova Europske komisije.
3. Savezna Republika Njemačka snosi vlastite troškove.
(1) SL C 190, 4. 6. 2018.
Presuda Suda (osmo vijeće) od 29. srpnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Bacău
— Rumunjska) — Xxxx Xxxxxx Xxxx, Xxxx Xxxxx Xxxx protiv SC Blue Air — Airline Management Solutions Srl
(predmet C-354/18) (1)
(Xxxxxxx za prethodnu odluku — Uredba (EZ) br. 261/2004 — Zračni prijevoz — Uskraćivanje ukrcaja — Pojmovi
„odšteta” i „dodatna odšteta” — Vrsta nadoknadive štete — Imovinska ili neimovinska šteta — Odbitak — Dodatna odšteta — Pomoć — Informacije koje se pružaju putnicima)
(2019/C 319/16)
Jezik postupka: rumunjski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunalul Bacău
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Xxxx Xxxxxx Xxxx, Xxxx Xxxxx Xxxx
Tuženik: SC Blue Air — Airline Management Solutions Srl
Izreka
1. Kao prvo, članak 7. stavak 1. točku (b) Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđi- vanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 treba tumačiti na način da se iznosom predviđenim xxx odredbom ne nastoji nadoknaditi štetu poput gubitka plaće, kao drugo, da je za tu štetu moguća isplata dodatne odštete iz članka 12. stavka 1. Uredbe br. 261/2004 i, xxx xxxxx, da je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi i ocijeni različite sastavne elemente navedene štete kao i obujam njezine naknade na relevantnoj pravnoj osnovi.
2. Uredbu br. 261/2004, a osobito njezin članak 12. stavak 1. drugu rečenicu treba tumačiti na način da se njome nadležnom nacionalnom sudu omogućuje da od dodatne odštete odbije odštetu dodijeljenu na temelju te uredbe, ali ga ne obvezuje da to učini, pri čemu se navedenom uredbom nadležnom nacionalnom sudu ne nameću uvjeti pod kojima on može izvršiti taj odbi- tak.
3. Članak 4. stavak 3. Uredbe br. 261/2004, u vezi s člankom 8. stavkom 1. te uredbe, treba tumačiti na način da se njime stvar- nom zračnom prijevozniku nalaže da dotičnim putnicima pruži potpune informacije o svim mogućnostima predviđenima u drugoj od tih odredaba, pri čemu predmetni putnici nemaju nikakvu obvezu aktivno doprinositi traženju informacija u tu svrhu.
4. Članak 8. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 261/2004 treba tumačiti na način da je, u smislu te odredbe, teret dokazivanja da je preusmjeravanje provedeno prvom mogućom prilikom na stvarnom zračnom prijevozniku.
(1) SL C 294, 20. 8. 2018.
Presuda Suda (osmo vijeće) od 29. srpnja 2019. — Europska agencija za lijekove protiv Shire Pharmaceuticals Ireland Ltd, Europske komisije
(predmet C-359/18 P) (1)
(Žalba — Uredba (EZ) br. 141/2000 — Lijekovi za rijetke bolesti — Članak 5. — Xxxxxxx za uvrštenje lijeka u skupinu „lijekova za rijetke bolesti” — Odobrenje — Postojanje prethodnog odobrenja za stavljanje na tržište (OST) za xxxx xxxxx)
(2019/C 319/17)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Europska agencija za lijekove (zastupnici: X. Xxxxxx, X. Xxxxxx, X. Xxxxxxxxx i X. Xxxxx, agenti, a zatim X. Xxxxxx, X. Xxxxxx i X. Xxxxxxxxx, agenti)
Druge stranke u postupku: Shire Pharmaceuticals Ireland Ltd (zastupnici: G. Castle, solicitor, X. Xxxxxxxx, QC, X. Xxxxxxxx, barrister, X. Xxxxxxxxx, solicitor), Europska komisija (zastupnici: X. Xxxxxxxx i X. Xxxxx, agenti)
Izreka
1. Xxxxx xx odbija.
2. Europskoj agenciji za lijekove (EMA) nalaže se snošenje, osim vlastitih, troškova nastalih društvu Shire Pharmaceuticals Ireland Ltd.
3. Europska komisija snosi vlastite troškove.
(1) SL C 294, 20. 8. 2018.
Presuda Suda (deseto vijeće) od 29. srpnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof
— Njemačka) — Finanzamt A protiv B (predmet C-388/18) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — Usklađivanje poreznih zakonodavstava — Direktiva 2006/112/EZ — Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) — Članak 288. prvi stavak točka 1. i članak 315. — Posebne odredbe za mala poduzeća — Posebne odredbe za oporezive preprodavatelje — Oporezivi preprodavatelj na kojeg se primjenjuje maržni sustav — Godišnji promet na temelju kojeg se određuje primjenjivost posebnih odredbi za mala poduzeća — Razlika u cijeni ili naplaćeni iznosi)
(2019/C 319/18)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesfinanzhof
Stranke glavnog postupka Tužitelj: Finanzamt A Tuženik: B
Izreka
Članak 288. prvi stavak točku 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vri- jednost treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni xxxxxx odnosno nacionalna upravna praksa na temelju kojeg se promet koji služi kao osnova za primjenjivost posebnih odredbi za mala poduzeća na poreznog obveznika na kojeg se primjenjuje poseban maržni sustav predviđen za oporezive preprodavatelje izračunava u skladu s člankom 315. te direktive uzimajući u obzir samo ostva- xxxx razliku u cijeni. Taj promet valja utvrditi na temelju svih iznosa bez PDV-a koje je naplatio ili treba naplatiti taj oporezivi prepro- davatelj, neovisno o načinima na koje će se ti iznosi stvarno oporezovati.
(1) SL C 328, 17. 9. 2018.
Presuda Suda (deseto vijeće) od 29. srpnja 2019. — Shanxi Taigang Stainless Steel Co. Ltd protiv Europske komisije, Eurofera, Association Européenne de l'Acier, ASBL
(predmet C-436/18 P) (1)
(Žalba — Damping — Uvođenje konačne antidampinške pristojbe na određene proizvode podrijetlom iz Kine — Provedbena uredba (EU) 2015/1429 — Uredba (EZ) br. 1225/2009 — Članak 2. stavak 7. točka (a) — Uobičajena vrijednost — Utvrđivanje na temelju cijene u trećoj zemlji s tržišnim gospodarstvom — Odabir prikladne treće zemlje — Treća zemlja s tržišnim gospodarstvom nad kojom se provodi isti ispitni postupak — Prilagodbe)
(2019/C 319/19)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Shanxi Taigang Stainless Steel Co. Ltd (zastupnici: E. Vermulst i X. Xxxxxxxx, advocaten)
Druge stranke u postupku: Europska komisija (zastupnici: X.-F. Brakeland i A. Demeneix, agenti), Eurofer, Association Européenne de l’Acier, ASBL (zastupnici: X. Xxxxxxx, barrister, i X. Xxxxxxx i C. Xxx Xxxxx, avocates)
Izreka
1. Xxxxx xx odbija.
2. Društvu Shanxi Taigang Stainless Steel Co. Ltd nalaže se snošenje troškova.
(1) SL C 341, 24. 9. 2018.
Presuda Suda (šesto vijeće) od 29. srpnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Győri Ítélőtábla — Mađarska) — Xxxxx-Trans Fuvarozó és Kereskedelmi Kft. protiv DAF TRUCKS N.V.
(predmet C-451/18) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredba (EU) br. 1215/2012 — Posebna nadležnost — Članak 7. točka 2. — Stvari koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi-delikte — Mjesto u kojemu se dogodio štetni događaj — Mjesto nastanka štete — Zahtjev za naknadu štete koja xx xxxxxxx zbog zabranjenog sporazuma za koji je utvrđeno da se protivi članku 101. UFEU-a i članku 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru)
(2019/C 319/20)
Jezik postupka: mađarski
Sud koji je uputio zahtjev
Győri Ítélőtábla
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Xxxxx-Trans Fuvarozó és Kereskedelmi Kft.
Tuženik: DAF TRUCKS N.V.
Izreka
Članak 7. točku 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, prizna- vanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se u okviru tužbe za naknadu štete koja xx xxxxxxx povredom članka 101. UFEU-a i koja se sastoji, među ostalim, od tajnih dogovora o utvrđivanju cijena i povećanjima bruto cijena kamiona, u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, „mjesto u kojem xx xxxxxxx štetna radnja [u kojemu se dogodio štetni događaj]” odnosi na mjesto na tržištu na koje je utjecala ta povreda, odnosno mjesto u kojem su iskrivljene tržišne cijene i u kojem oštećenik tvrdi da je pretrpio tu štetu, čak i ako je tužba podnesena protiv sudionika predmetnog zabranjenog spora- zuma s kojim oštećenik nije imao ugovorne odnose.
(1) SL C 319, 10. 9. 2018.
Presuda Suda (šesto vijeće) od 29. srpnja 2019. — Europska komisija protiv Talijanske Republike (predmet C-481/18) (1)
(Povreda obveze države članice — Direktiva 2012/39/EU — Tehnički zahtjevi za testiranje ljudskih tkiva i stanica — Neprijavljivanje ili neprenošenje u propisanom roku)
(2019/C 319/21)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Xxxxxxxxxxx i X. Xxxxxx, agenti)
Tuženik: Talijanska Republika (zastupnici: X. Xxxxxxxx, agent, uz asistenciju C. Xxxxxxxxx, avvocato dello Stato)
Izreka
1. Talijanska Republika je, time što u propisanom roku nije donijela zakonske, podzakonske i upravne odredbe nužne za usklađi- vanje s Direktivom 2012/39/EU Komisije od 26. studenoga 2012. o izmjeni Direktive 2006/17/EZ u pogledu određenih teh- ničkih zahtjeva za testiranje ljudskih tkiva i stanica i s obzirom na to da Europskoj komisiji nije dostavila tekst odredbi donesenih radi osiguranja prenošenja Direktive 2012/39, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 2. stavka 1. te direk- tive.
2. Talijanskoj Republici nalaže se snošenje troškova.
(1) SL C 328, 17. 9. 2018.
Rješenje Suda (osmo vijeće) od 15. srpnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa — CAAD) — Portugal) — Galeria Parque Nascente-Exploração de Espaços Comerciais SA protiv Autoridade Tributária e Aduaneira
(predmet C-438/18) (1)
(Xxxxxxx za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Zajednički sustav oporezivanja koji se primjenjuje na spajanja, podjele, djelomične podjele, prijenose imovine i zamjene dionica društava iz različitih država članica — Direktiva 90/434/EEZ — Članci 4. i 11. — Direktiva 2009/133/EZ — Članci 4. i 15. — Takozvano „obrnuto” spajanje — Sustav oporezivanja koji dovodi do toga da se, u slučaju takozvanog „obrnutog” spajanja, troškovi nastali matičnom društvu, koji se odnose na zajam koji xx xxx ugovorilo radi kupnje dionica podružnice koja ga pre- uzima i koje to matično društvo može odbiti, smatraju troškovima koje ta podružnica ne može odbiti)
(2019/C 319/22)
Jezik postupka: portugalski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa — CAAD)
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Galeria Parque Nascente-Exploração de Espaços Comerciais SA
Tuženik: Autoridade Tributária e Aduaneira
Izreka
Direktivu 90/434/EEZ Vijeća od 23. srpnja 1990. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na spajanja, podjele, djelo- mične podjele, prijenose imovine i razmjenu dionica društava različitih država te na prijenos sjedišta SE-a ili SCE-a iz jedne države čla- nice u drugu, xxxx xx izmijenjena Direktivom 2006/98/EZ Vijeća od 20. studenoga 2006., valja tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalni xxxxxx, poput onog o kojemu je riječ u glavnom postupku, koji dovodi do toga da se za društvo preuzimatelja troškovi koje društvo koje je predmet preuzimanja može odbiti od poreza prije spajanja tih društava i koje bi društvo preuzimatelj moglo odbiti da do spajanja nije došlo ne smatraju troškovima koje potonje društvo može odbiti od poreza.
(1) SL C 319, 10. 9. 2018.
Rješenje Suda (osmo vijeće) od 10. srpnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Ilfov
— Rumunjska) — EP protiv FO (predmet C-530/18) (1)
(Xxxxxxx za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Članak 15. — Prijenos nadležnosti na sud druge države članice koji je primjereniji za rješavanje tog predmeta — Iznimka od pravila opće nadležnosti suda u mjestu djetetova uobičajenog boravišta — Posebna povezanost s drugom državom članicom — Elementi koji omogućuju utvrđivanje primjerenijeg suda — Postojanje različitih pravnih pravila — Najbolji interes djeteta)
(2019/C 319/23)
Jezik postupka: rumunjski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunalul Ilfov
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: EP
Tuženik: FO
Izreka
1. Članak 15. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 treba tumačiti na način da uspostavlja iznimku od pravila o općoj nadležnosti iz članka 8. Uredbe br. 2201/2003, prema kojem se nadležnost sudova država članica određuje prema mjestu uobičajenog boravišta djeteta u tre- nutku pokretanja postupka.
2. Članak 15. Uredbe br. 2201/2003 treba tumačiti na način da, ako je ispunjen jedan ili više od pet alternativnih kriterija koje taksativno navodi za ocjenu postojanja posebne povezanosti djeteta s drugom državom članicom osim one u kojoj ima uobiča- jeno boravište, sud koji je nadležan na temelju članka 8. te uredbe ima mogućnost prijenosa nadležnosti u predmetu na sud koji smatra primjerenijim za rješavanje predmeta u kojem je on pokrenuo postupak, ali nije obvezan to učiniti. Ako je nadležni sud došao do zaključka da je povezanost djeteta s državom članicom u kojoj ima uobičajeno boravište jača od one s drugom drža- vom članicom, taj je zaključak dovoljan za isključenje primjene članka 15. te uredbe.
3. Članak 15. Uredbe br. 2201/2003 treba tumačiti na način da postojanje razlika u pravnim pravilima, prvenstveno onim postu- povnim, između države članice xxxx xx stvarno nadležna za odlučivanje u predmetu i druge države članice s kojom je dotično dijete posebno povezano, poput suđenja zatvorenih za javnost koja vode specijalizirani suci, ne može općenito i apstraktno predstavljati relevantan element, s obzirom na najbolji interes djeteta, za ocjenu jesu li sudovi xx xxxxx države članice primjere- niji za odlučivanje o xxx predmetu. Nadležni sud može uzeti u obzir te razlike samo ako su takve prirode da mogu donijeti stvarnu i konkretnu dodanu vrijednost donošenju odluke povezane s xxx djetetom, u usporedbi sa slučajem u kojem bi nasta- vio odlučivati u xxx predmetu.
(1) SL C 399, 5. 11. 2018.
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. veljače 2019. uputio Juzgado de lo Contencioso-Administrativo no 24 de Madrid (Španjolska) — Sindicato Único xx Xxxxxxx e Higiene de la Comunidad de Madrid i Sindicato xx Xxxxxxx de Madrid de la CGT protiv Consejería xx Xxxxxxx de la Comunidad de Madrid
(predmet C-103/19)
(2019/C 319/24)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Juzgado de lo Contencioso-Administrativo no 24 de Madrid
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Sindicato Único xx Xxxxxxx e Higiene de la Comunidad de Madrid i
Sindicato xx Xxxxxxx de Madrid de la C.G.T.
Tuženik: Consejería xx Xxxxxxx de la Comunidad de Madrid
Prethodna pitanja
1. Xx xx xxxxxx xxxx je predmet tužbe, odnosno Odluka ministra zdravstva 406/2017 od 8. svibnja, i u kojem se, nakon uzastopnih obnavljanja ugovora o radu na određeno vrijeme u sektoru javnog zdravstva na temelju odredbi nacionalnog prava koja ta obnavljanja dopuštaju kako bi se obuhvatilo i osiguralo pružanje usluga privremene, povremene ili izvanredne prirode, kada su se njima zapravo ispunjavale trajne i stalne potrebe, utvrđuje instrument kojim se mijenja priroda 9 126 radnih mjesta, pri čemu povremeni javni službenik postaje privremeni javni službenik, s ciljem da se ta radna mjesta uključe u popis slobodnih radnih mjesta u javnom sektoru i da prestane obavljanje funkcija radnika zaposlenih na određeno vrijeme, u skladu s Okvirnim sporazumom priloženim Direktivi 1999/70/EZ (1), konkretno njegovim člankom 5. točkama 6. i 8., te samim parametrima utvrđenim u presudi Suda (deseto vijeće) od 14. rujna 2016., ECLI:EU:C:2016:679?
2. Xx xx pravilno tumačenje ovog xxxx xxxxx kojem način primjene članka 9. stavka 3. Estatuta Xxxxx (Okvirni xxxxxx), xxxx xx opisan u Odluci ministra zdravstva 406/2017 od 8. svibnja, nije u skladu s člankom 5. točkama 6. i 8. Okvirnog sporazuma ni samim parametrima utvrđenim u presudi Suda (deseto vijeće) od 14. rujna 2016., ECLI:EU:C:2016:679, jer takva primjena omogućava da se za zlouporabu zapošljavanja na određeno vrijeme radi ispunjavanja trajnih potreba i priznati nedostatak u sustavu nikada ne izreknu kazne, što je protivno ciljevima Direktive i dovodi do zadržavanja nepovoljnog položaja javnih služ- benika zaposlenih na određeno vrijeme?
3. Xx xx pravilno tumačenje ovog suda u pogledu članka 5. točaka 6. i 8. xx xxxxx parametara utvrđenih u presudi Suda (deseto vijeće) od 14. rujna 2016., ECLI:EU:C:2016:679, koji su utvrđeni u ovom predmetu i dovode do zaključka da Odluka ministra zdravstva 406/2017 od 8. svibnja nije u skladu s člankom 2. prvim stavkom Direktive 1999/70 jer španjolska država njome ne jamči ostvarivanje rezultata predviđenih Direktivom, s obzirom na to da se pretpostavlja da, ako dođe do zlouporabe
zapošljavanja na određeno vrijeme, ona ne daje učinkovita i istovjetna jamstva za zaštitu radnika radi pravilnog kažnjavanja navedene zlouporabe i poništavanja posljedica povrede prava Unije, jer ne kažnjava zlouporabu i dopušta da se Direktiva Zajednice ne primjenjuje na zdravstveni sektor?
4. Budući da je nacionalnim propisima u javnom sektoru u potpunosti zabranjeno uzastopne ugovore o radu na određeno vri- jeme promijeniti u ugovore o radu na neodređeno vrijeme niti radnika koji je žrtva zlouporabe zaposliti na neodređeno vri- jeme i da u xxx nacionalnom propisu ne postoji druga učinkovita mjera za sprečavanje i, po potrebi, kažnjavanje zlouporabe uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, xx xx pravilno smatrati, kao što smatra ovaj sud, da se Odluka ministra zdrav- stva 406/2017 od 8. svibnja (nepravodobnom primjenom članka 9. stavka 3. Okvirnog sporazuma) i kasniji natječaj otvoren za sve građane ne mogu smatrati učinkovitim mjerama za sprečavanje i, po potrebi, kažnjavanje zlouporabe uzastopnih ugo- xxxx x xxxx na određeno vrijeme jer se time, smatra i ističe ovaj sud, izbjegavaju primjena i postizanje ciljeva propisanih samom Direktivom Zajednice?
5. Budući da je područje primjene Odluke ministra zdravstva 406/2017 od 8. svibnja ograničeno isključivo na povremene rad- nike, a u odnosu na ostale radnike na određeno vrijeme koji su vezani ugovorom zbog povećanja opsega posla, u trajanju utvr- đenom nacionalnim pravilom, uprava nije ispitala razloge na kojima se to temelji kako bi, po potrebi, ocijenila xxxxx xx u plan radnih mjesta uključiti strukturno radno mjesto tako da je, u stvarnosti, situacija neizvjesnosti radnikâ trajna, jer se zlouporaba ne kažnjava niti se na te radnike primjenjuje ijedna mjera koja daje učinkovita ili istovjetna jamstva za zaštitu radi pravilnog kažnjavanja navedene zlouporabe i poništavanja posljedica povrede prava Unije. Treba xx xx temelju toga smatrati da se u ranije opisanoj situaciji i protivno pravilima Zajednice ne poštuju zahtjevi iz sadržaja presude Xxxx xx 14. rujna 2016., ECLI:EU:C:2016:679?
(1) Direktiva Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, XXXXX i CEEP SL 1999., L 175, str. 43. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.)
Xxxxxxx za prethodnu odluku koji je 21. veljače 2019. uputio Sąd Rejonowy w Koszalinie (Poljska) — V. C. Sp. z o.o. protiv P. K.
(predmet C-150/19)
(2019/C 319/25)
Jezik postupka: poljski
Sud koji je uputio zahtjev
Sąd Rejonowy w Koszalinie
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: V. C. Sp. z o.o.
Tuženik: P. K.
Rješenjem od 4. lipnja 2019., Sud Europske unije odlučio je da se predmet C-150/19 briše iz upisnika Suda.
Žalba xxxx xx 22. svibnja 2019. podnijela Europska središnja banka protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 13. ožujka 2019. u predmetu T-730/16, Espírito Santo Financial Group protiv ESB-a
(predmet C-396/19 P)
(2019/C 319/26)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Europska središnja banka (zastupnici: F. Xxxxxxxx, X. Xxxxxxxxx, agenti, X.-X. Xxxxxx, Rechtsanwalt) Druga stranka u postupku: Insolvent Estate of Espírito Santo Financial Group SA
Zahtjevi
Žalitelj xx Xxxx zahtijeva da:
— ukine točku br. 1. izreke presude Općeg xxxx xx 13. ožujka 2019. u predmetu Insolvent Estate of Espírito Santo Financial Group SA/Europska središnja banka (T-730/16);
— također odbije tužbu u pogledu ESB-ova odbijanja da otkrije iznos kredita u izvadcima zapisnika u xxxxxx xx zabilježena odluka Upravnog vijeća ESB-a od 28. srpnja 2014.;
— podredno tomu, vrati predmet Općem sudu Europske unije radi donošenja odluke;
— naloži tužitelju u prvom stupnju i tuženiku snošenje dvije trećine (2/3) i ESB-u snošenje jedne trećine (1/3) troškova postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Prvi i jedini žalbeni razlog: povreda članka 10.4 Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (u daljnjem tekstu: Statut) i članka 4. stavka 1. točke (a) prve alineje Odluke 2004/258 (1).
ESB tvrdi da je Opći sud pogrešno tumačio i primijenio članak 10.4 Statuta i članak 4. stavak 1. točku (a) prvu alineju Odluke 2004/258, utvrdivši u pobijanoj presudi, osobito u točkama 39., 53. do 63. te 111. i 138., da se margina prosudbe Upravnog vijeća u odnosu na objavljivanja njegovih zapisnika xxxx koristiti u skladu s uvjetima koji su utvrđeni u Odluci 2004/258 (točka 60.), što u konkretnom slučaju znači da je ESB xxxxx dati obrazloženje kojim objašnjava kako objavljivanje podataka sadržanih u zapisnicima o postupcima pred Upravnim vijećem u kojima su zabilježene odluke Upravnog vijeća konkretno i stvarno ugrožava javni interes u pogledu povjerljivosti postupaka ESB-ovih tijela nadležnih za odlučivanje (točka 61.).
Članak 10.4 Statuta ustanovljava opće načelo da se podatci koji su dio postupka pred Upravnim vijećem trebaju održati povjerljivima kako bi se zaštitila ESB-ova neovisnost i učinkovitost. To pravilo primarnog prava, od kojeg se ne može odstupiti sekundarnim pra- vom, primjenjuje se i na dijelove zapisnika u kojima su zabilježene odluke Upravnog vijeća. To je ponovljeno u članku 4. stavku 1. točki (a) prvoj alineji Odluke 2004/258, koji xx xxxxx xxxx uvijek tumačiti zajedno s člankom 10.4 Statuta. Iz općeg načela povjerljivo- sti postupaka Upravnog vijeća, uključujući odluke, xxxx xx to utvrđeno u članku 10.4 Statuta, proizlazi da ESB ne xxxx podvrgavati svoju odluku materijalnim i postupovnim standardima utvrđenima u Odluci 2004/258 kako bi objavio ishod svojih vijećanja. On oso- bito ne treba opravdavati svoju odluku objašnjavanjem zašto bi objavljivanje takvih zapisnika Upravnog vijeća konkretno i stvarno ugrozilo javni interes u pogledu povjerljivosti postupaka Upravnog vijeća.
(1) Odluka 2004/258 Europske središnje banke od 4. ožujka 2004. o javnom pristupu dokumentima Europske središnje banke (SL 2004., L 80, str. 42.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 14., str. 49.)
Žalba koju su 2. srpnja 2019. podnijeli Islamic Republic of Iran Shipping Lines, Hafize Darya Shipping Lines (HDSL), Xxxxxxx Xxxxx Darya Shipping Lines (SAPID), Khazar Sea Shipping Lines Co., Xxxxxxxx Xxxx Darya Ship Management Co., Irinvestship Ltd i IRISL Europe GmbH protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 8. svibnja 2019. u predmetu T-434/15, Islamic Republic of Iran Shipping Lines i dr. protiv Vijeća
(predmet C-506/19 P)
(2019/C 319/27)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelji: Islamic Republic of Iran Shipping Lines, Hafize Darya Shipping Lines (HDSL), Xxxxxxx Xxxxx Darya Shipping Lines (SAPID), Khazar Sea Shipping Lines Co., Xxxxxxxx Xxxx Darya Ship Management Co., Irinvestship Ltd i IRISL Europe GmbH (zastupnici: X. Xxxxx, solicitor, X. Xxxxxxxx, barrister)
Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije
Zahtjevi
Žalitelji xx xxxx zahtijevaju da:
— ukine presudu Općeg suda;
— utvrdi da je Vijeće, imenovanjem žalitelja, počinilo dovoljno ozbiljnu povredu vladavine prava koja dodjeljuje prava pojedincima;
— vrati predmet Općem sudu da odredi eventualnu primjenu istražnih mjera koje su sadržane u žalbi i potom (naknadno) da odredi pitanja uzročnosti i iznosa; i
— naloži Vijeću snošenje tužiteljevih troškova žalbenog postupka i postupka pred Općim sudom.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Opći je sud počinio pet pogreški koje se tiču prava na temelju kojih se presuda treba ukinuti:
1. pogreška u primjeni zaključka da Vijeće nije imalo marginu prosudbe;
2. pogreška u primjeni obrazloženja u poništavajućoj presudi IRISL-a (2013) na test za dovoljno ozbiljnu povredu;
3. nepostojanje pravnog temelja za razlikovanje „nepostojanja dokaza”i „nedostatnih dokaza”, koje je u svakom slučaju bilo neprimjenjivo;
4. pogreška koja xx xxxx prava u namjeri pozivanja na dokaze koji nisu pred Sudom; i
5. pogreška koja xx xxxx prava u primjeni HTTS-a kao zahtjeva estoppel ili res iudicata.
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. srpnja 2019. xxxxxx Xxxxxx Xxxxx (Grčka) — AB protiv Olympiako Athlitiko Xxxxxx Xxxxxxx — Xxxxxx Xxxxx
(predmet C-511/19)
(2019/C 319/28)
Jezik postupka: grčki
Sud koji je uputio zahtjev
Areios Pagos
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: AB
Tuženik: Olympiako Athlitiko Xxxxxx Xxxxxxx — Xxxxxx Xxxxx
Prethodna pitanja
A) Predstavlja li neizravnu diskriminaciju na temelju dobi, na temelju članaka 2. stavaka 1. i 2. točke (b) i članka 3. stavka 1. točke
(c) Direktive 2000/78 (1), donošenje xx xxxxxx države članice propisa, primjenjivog xx xxxxxx države, jedinica lokalne samou- prave i pravnih osoba javnoga prava te općenito od svih tijela šireg javnog sektora (tijela uređenih privatnim pravom) u svoj- stvu poslodavaca, poput onog iz članka 34. stavka 1. podstavka (c), članka 3. stavka prvog i članka 4. Zakona br. 4024/2011, na temelju kojeg se na osoblje s privatnopravnim ugovorom o radu s xxx tijelima primjenjuje sustav pričuve radne snage u raz- doblju ne duljem od dvadeset četiri (24) mjeseca s jedinim bitnim kriterijem blizine stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, koji iznosi trideset pet (35) xxxxxx doprinosa u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2013., uzevši u obzir i činjenicu da se na temelju relevantnih propisa u području osiguranja koji su bili na snazi u xxx razdoblju, osim drugih slučajeva koji nisu rele- vantni u ovom slučaju, za sazrijevanje prava na starosnu mirovinu na temelju nesamostalnog radnog odnosa, tražilo (barem) 10 500 radnih xxxx (35 xxxxxx) osiguranja u IKA-i ili drugom osiguravajućem tijelu za radnike u nesamostalnom radnom odnosu i navršenih (barem) 58 xxxxxx starosti radnika, a da se xxxxxx naravno ne isključuje, ovisno o pojedinačnom slučaju, da se razdoblje osiguranja (35 xxxxxx) može ostvariti u različitoj dobi.
B) U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje iz točke A, može li se uvođenje sustava pričuve radne snage objektivno i razumno opravdati, na temelju članka 2. stavka 2. točaka (b) i (i) i članka 6. stavka 1. točke (a) Direktive, hitnom potrebom osiguravanja organizacijskih, operativnih i proračunskih rezultata i posebno hitnom potrebom smanjenja javne potrošnje s ciljem postiza- nja određenih kvantitativnih ciljeva do kraja 2011., spomenutih u prijedlogu zakona, xxxx xx određeno u srednjoročnom pro- računskom okviru, s ciljem poštovanja obveza koje je država preuzela prema svojim partnerima–vjerovnicima kako bi se suočila s akutnom i dugotrajnom gospodarstvom i financijskom kroz xxxx xx zemlja prolazila te istovremeno racionalizirala i ograničila rast javnog sektora?
C) U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje iz točke B.,
1. xx xx uvođenje mjere, kao što je ona iz članka 34. stavka 1. podstavka (c) Zakona br. 4024/2011, kojom se predviđa dra- stično smanjenje naknada osoblja na koje se primjenjuje sustav pričuve radne snage od 60 % osnovne plaće xxxx xx pri- malo u trenutku raspoređivanja u takav sustav pričuve radne snage, a da to osoblje, međutim, ne xxxx raditi za predmetno javno tijelo i koje podrazumijeva (de facto) gubitak eventualnog povećanja plaće i napredovanja u karijeri za razdoblje od raspoređivanja u sustav pričuve radne snage do otkaza zbog odlaska u starosnu mirovinu prikladno i potrebno za postizanje tog cilja, na temelju članka 2. stavka 2. točaka (b) i (i) i članka 6. stavka 1. točke (a) Direktive, u situaciji u kojoj, kumulativno:
a) to osoblje zadržava mogućnost pronalaženja drugog zaposlenja (u privatnom sektoru) i može obavljati slo- bodnu profesiju ili zanimanje tijekom trajanja pričuve radne snage bez gubitka prava na primanje prethodno navedenog iznosa osnovne plaće, osim ako naknade ili prihodi od novog zapošljavanja ili obavljanja zanimanja premašuju naknade koje je primalo prije početka pričuve radne snage, u kojem slučaju se prethodno navedeni iznos osnovne plaće umanjuje za višak — članak 34. stavak 1. podstavak (f);
b) javno tijelo koje je poslodavac i, u slučaju njegovog ukidanja, OAED, preuzima obvezu plaćanja dotičnom osi- guravajućem tijelu do trenutka umirovljenja zaposlenika predviđenih doprinosa, kako poslodavca tako i zapo- slenika, koji se odnose na osnovnu mirovinu, dopunsku mirovinu, socijalnu i zdravstvenu skrb, na temelju naknada koje je posljednji primio prije njegova raspoređivanja u sustav pričuve radne snage — članak 34. stavak
1. točka (d);
c) predviđena su odstupanja od sustava pričuve radne snage za ranjive društvene skupine xxxxxx xx potrebna zaštita (bračni drug osobe na koju se primjenjuje pričuva radne snage, bračni drug ili dijete čija xx xxxxx invalid- nosti najmanje 67 %, a xxxx xxxx sa zaposlenikom i ovisi o njemu, zaposlenik čija xx xxxxx invalidnost najmanje 67 %, višečlane obitelji, samohrani roditelji xxxx xxxx sa zaposlenikom i ovise o njemu) — članak 34. stavak 1. podstavak (b);
d) prednost se daje mogućnosti premještaja takvog osoblja xx xxxxx slobodna radna mjesta u javnim tijelima na temelju objektivnih kriterija i kriterija zasluga putem uvrštavanja na ljestvice ASEP-a — članak 34. stavak 1. točka (a) — međutim, ograničenoj mogućnosti zbog drastičnog smanjenja zapošljavanja osoblja u različitim javnim tijelima zbog potrebe za smanjenjem rashoda;
e) osigurava se uvođenje mjera za povrat zajmova koje su zaposlenici raspoređeni u pričuvu radne snage primali xx Xxxxx za depozite i zajmove i za sklapanje sporazuma između Grčke države i Udruženja grčkih banaka kako bi se olakšao povrat zajmova koje je to osoblje primilo od drugih banaka razmjerno njihovim ukupnim priho- dima kućanstava i njihovoj imovinskoj situaciji — članak 34. stavci 10. i 11.;
f) zakon (članak 1. stavak 15.. zakona 4038/2012 — SL serija A, br. 14.) predviđa apsolutno prioritetno donoše- nje pravilnika o mirovinama i platnim nalozima za osoblje iz točaka (b) i (c), i, u svakom slučaju, tijekom ne više četiri mjeseca od xxxx otpuštanja i podnošenja odgovarajuće dokumentacije s ciljem priznavanja mirovine;
g) xxxx navedeni gubitak napredovanja u karijeri i povećanja plaće za razdoblje u kojem se osoblje s privatnoprav- nim ugovorom o radu stavlja u sustav pričuve radne snage i do otpuštanja zbog umirovljenja sa starosnom mirovinom neće se u većini slučajeva dogoditi, uključujući i predmetni slučaj, s obzirom na to da xx xxxxxx, zbog svoje dugotrajne pripravnosti u javnom tijelu, iscrpio platni razred i/ili napredovanje u karijeri koji su predvi- đeni važećim propisima za njegovo napredovanje.
2. Xx xx uvođenje mjere, kao što je ona iz članka 34. stavka 1. točke (e) Zakona br. 4024/2011, koja podrazumijeva potpuni (ili analogni) gubitak na temelju članka 8. točke (b) Zakona br. 3198/1955, odštete u slučaju otpuštanja ili prekida rad- nog odnosa xx xxxxxx zaposlenika, zbog činjenice stjecanja uvjeta za pristup starosnoj mirovini, u iznosu od 40 % otpremnine predviđene za radnike s dopunskim osiguranjem (koja, kada se radi o javnim tijelima koja su u javnom korištenju ili ih subvencionira država, kao što je tuženik kao pravna osoba privatnog prava, ne može prelaziti iznos od 15 000,00 xxxx), putem prebijanja iste s naknadama koje je primao tijekom pričuve radne snage, prikladna i potrebna za postizanje tog cilja, na temelju članka 2. stavka 2. točke (b) (i) i članka 6. stavka 1. točke (a) Direktive, s obzirom na to da bi, u svakom slučaju, to osoblje ostvarilo tu odštetu umanjenu u skladu s navedenim važećim zakonodavstvom, kako u slučaju ostavke tako i u slučaju otpuštanja xx xxxxxx tijela u kojem radi?
(1) Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja SL 2000., L 303, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.)
Žalba xxxx xx 2. kolovoza 2019. podnio Deutsche Lufthansa AG protiv rješenja Općeg suda (četvrto vijeće) od
17. svibnja 2019. u predmetu T-764/15, Deutsche Lufthansa AG protiv Europske komisije (predmet C-594/19 P)
(2019/C 319/29)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: Deutsche Lufthansa AG (zastupnik: X. Xxxxxx-Xxxxxx, odvjetnik)
Druge stranke u postupku: Europska komisija, Land Rheinland-Pfalz
Žalbeni zahtjev
Žalitelj xx Xxxx zahtijeva da
— ukine rješenje Općeg xxxx xx 17. svibnja 2019. u predmetu T-764/15;
— prihvati zahtjev podnesen u prvostupanjskom postupku i poništi temeljnu Odluku Komisije SA.32833 od 1. listopada 2014. (1);
— podredno, vrati predmet na odlučivanje Općem sudu, i
— naloži Komisiji snošenje troškova postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelj u svojoj žalbi u biti ističe sljedeće žalbene razloge:
— Već u skladu s presudom Montessori (2) tužitelj ima procesnu legitimaciju za podnošenje tužbe. To xx xxxx što je odobravanje kre- dita iz zajedničkog računa u visini od 45 milijuna xxxx u korist društva Flughafen Frankfurt-Xxxx GmbH program potpore. Nada- lje, dokazano je da je sredstva iz tog kredita dobilo društvo Ryanair.
— Ako bi se trebala primijeniti takozvana presuda Mory (3) podredno bi trebalo primijeniti prvu alternativu. Komisija nije uzela u obzir bitne činjenične elemente i dodatne pogodnosti. Zbog povrede tužiteljevih postupovnih prava ne može se smatrati da je Komisija provela zakonit istražni postupak. U xxx slučaju također postoji osobni utjecaj na tužitelja te on ima procesnu legitima- ciju za podnošenje tužbe.
— Podredno također treba smatrati da je tužba dopuštena ako treba primijeniti drugu alternativu takozvane presude Mory, prema kojoj tužitelj xxxx dokazati da potpore bitno utječu na njegov položaj na tržištu. Naime, u xxx slučaju primjenjuje se prebacivanje tereta dokazivanja, te barem smanjenje tereta dokazivanja u korist tužitelja jer je Komisija proizvoljno zanemarila činjenično sta- nje koje joj xx xxxx poznato i koje je presudno za donošenje odluke. Samo podredno valja utvrditi da je tužitelj zaista dokazao takav bitan utjecaj. Drukčija pravna ocjena Općeg suda prekoračuje sudsku praksu Xxxx xx se temelji na pogrešnom pravnom shvaćanju relevantnog tržišta. U xxx kontekstu Opći sud iskrivljava i skraćuje tužiteljeve navode o činjenicama, mijenja sadržaj pobijane odluke te krši pravila o teretu dokazivanja.
(1) Odluka Komisije (EU) 2016/788 od 1. listopada 2014. o državnoj potpori SA.32833 (11/C) (ex 11/NN) xxxx xx provela Njemačka u vezi s instru- mentima za financiranje zračne luke Frankfurt Xxxx xxxx su uspostavljeni u razdoblju od 2009. do 2011. (SL 2016., L 134, str. 1.)
(2) Presuda Xxxx xx 6. studenoga 2018., Scuola Elementare Xxxxx Xxxxxxxxxx Srl i dr. (C-622/16 P do C-624/16 P, EU:C:2018:873)
(3) Presuda Xxxx xx 17. rujna 2015., Xxxx XX i dr./Komisija (C-33/14 P, EU:C:2015:609)
OPĆI SUD
Tužba podnesena 19. srpnja 2019. — VDV eTicket Service protiv Komisije i INEA-e (predmet T-516/19)
(2019/C 319/30)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: VDV eTicket Service GmbH & Co. KG (Köln, Njemačka) (zastupnik: X. Xxxxxxxx, odvjetnik)
Tuženici: Europska komisija i Izvršna agencija za inovacije i mreže (INEA)
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
— utvrdi, u skladu s člankom 272. UFEU-a, da je nezakonito nepriznavanje troškova u iznosu od 407 443,04 xxxx u dopisu koji je predmet tužbe,
— podredno, poništi pobijanu odluku u skladu s člankom 263. četvrtim stavkom UFEU-a,
— naloži Komisiji snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Tužba je usmjerena protiv Odluke Izvršne agencije za inovacije i mreže (INEA) ARES(2019)3151305 od 13. svibnja 2019., u dijelu u kojem se njome određuje da su tužiteljevi troškovi u iznosu od 407 443,04 xxxx u okviru Horizon 2020 Framework Programme — Project: 636126 — European Travellers Club neprihvatljivi.
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.
1. Prvi tužbeni razlog: zlouporaba prava jer su tuženici nužno morali znati da je riječ o pogrešnoj raspodjeli troškova
— Tuženici su zloupotrijebili prava jer, s jedne strane, nisu priznali određene troškove podugovaranja koji xx xxxxxxx tužitelju i jer su, s druge strane, morali na temelju niza dokumenata zaključiti da su tužiteljevi troškovi podugovaranja bili znatno veći nego što xx xxxx navedeno u Prilogu 2. predmetnog Grant Agreementa.
2. Drugi tužbeni razlog: povreda načela legitimnih očekivanja
— Tuženici su zbog istih razloga koji su navedeni u okviru prvog tužbenog razloga povrijedili i načelo zaštite legitimnih očeki- vanja.
Tužba podnesena 5. kolovoza 2019. — Global Steel Wire i drugi protiv Komisije (predmet T-545/19)
(2019/C 319/31)
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Tužitelji: Global Steel Wire, SA (Cerdanyola del Xxxxxx, Španjolska), Xxxxxx-Xxxxxxx Trefilerías, SA (Gijón, Španjolska), Global Special Steel Products, SA (Xxxxxxxx xx Xxxxxx, Španjolska) (zastupnici: X. Xxxxxxxx Xxxx, J. Xxxxxx Xxxxx i X. Xxxxxx Xxxxxxxxx, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
— proglasi ovu tužbu dopuštenom,
— poništi Odluku Europske komisije od 24. svibnja 2019. i
— naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Ova tužba, koja se odnosi na zahtjev za uzimanje u obzir nesposobnosti plaćanja podnesen u veljači 2000. u okviru postupka COMP/38.344 — Čelik za prednapinjanje, podnesena je protiv Odluke Europske komisije kojom je odbijen zahtjev za odgodu plaća- nja s obzirom na financijsku situaciju tužiteljâ od 20. prosinca 2018.
U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu pet tužbenih razloga.
1. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane jer je pobijana odluka donesena, a da se xxxxxx tužiteljima nije dala mogućnost izražavanja njihova mišljenja o tome.
2. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatnom obrazloženju odbijanja zahtjeva koji su podnijeli tužitelji.
3. Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču činjenica i prava prilikom svoje ocjene financijske situacije tužiteljâ i njihove sposobnosti plaćanja novčane kazne.
4. Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pobijanu odluku donijela u suprotnosti s općim načelom kolegijal- nosti, xxxx xx počinila povredu u pogledu nenadležnosti.
5. Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.
Tužba podnesena 9. kolovoza 2019. — Španjolska protiv Komisije (predmet T-554/19)
(2019/C 319/32)
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Tužitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnik: X. Xxxxxx-Xxxxxxxxxx Xxxxxxx, agent)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
— poništi obavijest o natječaju i
— naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Ova je tužba podnesena protiv obavijesti o otvorenom natječaju EPSO/AD/374/19 — Administratori (AD 7) u sljedećim područjima:
1. Pravo tržišnog natjecanja, 2. Financijsko pravo, 3. Pravo ekonomske i monetarne unije, 4. Financijska pravila koja se primjenjuju na proračun EU-a, 5. Zaštita eurokovanica od krivotvorenja (1).
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.
1. Povreda članaka 1. i 2. Uredbe br. 1/58 (2), članka 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i članka 1.d Pravilnika o osoblju nametanjem ograničenja da se komunikacija između EPSO-a i kandidata može odvijati samo na engleskom, francuskom, njemačkom ili talijanskom jeziku, kao i ograničenjem jezika na kojima se može ispuniti kartica „Pro- bir talenata” u obrascu za prijavu.
2. Povreda članaka 1. i 6. Uredbe br. 1/58, članka 22. Povelje te članka 1.d stavaka 1. i 6., članka 27. i članka 28. točke (f) Pravil- nika o osoblju, time što je odabir drugog jezika neosnovano ograničen na četiri jezika (francuski, engleski, njemački i talijanski) čime su isključeni ostali službeni jezici Europske unije.
3. Odabir engleskog, francuskog, njemačkog i talijanskog jezika arbitraran je i dovodi do nastanka diskriminacije na osnovi jezika xxxx xx protivna članku 1.d stavcima 1. i 6., članku 27. i članku 28. točki (f) Pravilnika o osoblju.
4. Činjenica da se u obavijesti o natječaju izričito ne navodi da prvi jezik xxxx biti onaj iz kojega kandidati imaju minimalnu razinu C1 dovodi do dvostruke diskriminacije na osnovi državljanstva i jezika kojim kandidati govore, čime su povrijeđeni čla- nak 1.d stavci 1. i 6., članak 27. i članak 28. točka (f) Pravilnika o osoblju.
(1) SL 2019., C 191 A, str. 1.
(2) Uredba br. 1 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 1958., L 17, str. 385.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 3.)
Tužba podnesena 13. kolovoza 2019. — Xxx Xxxxx protiv EUIPO-a — Clínica La Xxx (HOSPITAL DA XXX LEARNING HEALTH TRAINING, RESEARCH & INNOVATION CENTER)
(predmet T-558/19)
(2019/C 319/33)
Jezik na kojem je tužba podnesena: portugalski
Stranke
Tužitelj: Xxx Xxxxx, SA (Lisabon, Portugal) (zastupnik: X. Xxxxxxx Xxxx, odvjetnik)
Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)
Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Clínica Xx Xxx, XX (Madrid, Španjolska)
Podaci o postupku pred EUIPO-om
Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj u postupku pred Općim sudom
Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije HOSPITAL DA XXX LEARNING HEALTH TRAINING, RESEARCH & INNOVATION CENTER — Prijava za registraciju br. 16 433 823
Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora
Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 1. srpnja 2019. u predmetu R 2239/2018-4
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
— poništi pobijanu odluku;
— naloži EUIPO-u snošenje troškova.
Tužbeni razlog
Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.
ISSN 1977-1088 (elektroničko izdanje) ISSN 1977-060X (tiskano izdanje)
Ured za publikacije Europske unije
L-2985 Luxembourg
LUKSEMBURG
HR