NE)ZAŠTIĆENOST TREĆIH OSOBA UGOVORIMA O OSIGURANJU OD AUTOODGOVORNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI
Xxxx Xxxxxxxxxxx∗
(NE)ZAŠTIĆENOST TREĆIH OSOBA UGOVORIMA O OSIGURANJU OD AUTOODGOVORNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI
SAŽETAK
Ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti, za štete prouzrokovane upotrebom motornog vozila, zasniva se pravni odnos između osiguratelja i osiguranika. Ako u saobraćajnoj nezgodi bude prouzrokovana šteta trećoj osobi, xx xxxxx xxxxx pravo na naknadu štete izravno prema osiguratelju iz ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti zaključenog između osiguratelja i vlasnika motornog vozila, ali ne na temelju tog ugovora, već na temelju samog zakona. Ovu vrstu osiguranja nazivamo vanugovorno ili zakonsko osiguranje.
Xxxx trećih xxxxx xx. xxxxx koje imaju pravo na naknadu štete nastale upotrebom motornih vozila u pokretu, nije istog opsega u svim zemljama. Brojni su faktori koji utiču na širinu kruga trećih osoba (xxxxxx ekonomskog i civilizacijskog razvoja, materijalne mogućnosti neke zemlje, itd.).
Ključne riječi: xxxxx xxxxx, autoodgovornost, motorna vozila, šteta, osiguranje
UVOD
Ratio legis propisa o obaveznom osiguranju od autoodgovornosti je što potpunija zaštita trećih oštećenih osoba.Brojni su faktori koji utiču na širinu kruga trećih osoba, kao što xx xxxxxx ekonomskog i civilizacijskog razvoja, pitanje u kom opsegu xx xxxx pružiti zaštita žrtvama saobraćaja, te materijalne mogućnosti stanovnika neke zemlje. Dosadašnji razvoj prava osiguranja pokazuje očite tendencije ka proširenju zaštite oštećenih, te da se što manji broj osoba i žrtava saobraćajnih nezgoda izostavi iz prava na naknadu štete. Osnovni cilj osiguranja od autoodgovornosti je da što većem broju potencijalnih žrtava saobraćajnih nezgoda bude naknađena šteta, ipak veliki broj osoba u Bosni i Hercegovini ostaje nezaštićen, jer se prema važećim zakonskim propisima ne smatraju trećim osobama.
∗Mr.xxx., “Bosna – sunce” osiguranje d.d. Sarajevo.
1. Pojam trećih osoba kod ugovora o osiguranju od autoodgovornosti
U slučaju da u saobraćajnoj nezgodi bude prouzrokovana šteta nekoj trećoj osobi, xx xxxxx xxxxx određeno pravo iz ugovora o osiguranju od autoodgovornosti zaključenog između osiguratelja i vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila, iako nije ugovorna strana i do tada nije imala nikakve veze sa zaključenim ugovorom o osiguranju od autoodgovornosti.1Treće osobe su oštećene osobe xxxxxx xx nanešena imovinska i/ili neimovinska šteta i koje na temelju zakona imaju pravo (ili stiču pravo) podnošenja odštetnog zahtjeva prema odgovornom osiguratelju radi ostvarenja prava na naknadu štete.2Oštećene osobe u saobraćajnoj nezgodi motornih vozila u pokretu mogu biti, kako sami imaoci motornih vozila koja su učestvovala u nezgodi, tako i one osobe koje su bile u vozilu ili van njega.3 Važan uvjet za ostvarivanje prava na naknadu štete xx xx xxxxx koja se smatra trećom osobom nije isključivo odgovorna tj. da nije sama skrivila predmetnu saobraćajnu nezgodu.
Svakako je dobro napomenuti da sama okolnost utvrđivanja statusa treće osobe automatski ne znači i ostavarenje prava na naknadu, jer se pitanje odgovornosti za nastanak saobraćajne nezgode prosuđuje primjenom obaveznopravnih pravila o odgovornosti za štetu i njenu naknadu iz Zakona o obligacionim odnosima na koju se nadovezuju zakonska pravila o odgovornosti osiguratelja, pa ona xxxxx xxxxx xxxx xx isključivo odgovorna za nastanak saobraćajne nezgode neće imati pravo na naknadu, a ona koje je djelomično doprinijela nastanku saobraćajne nezgode, imat će pravo na djelomičnu naknadu.4
Većina pravnih teoretičara xx xxxxx da je obaveza osiguravajućih društava na naknadu štete prouzrokovane upotrebom motornih vozila po osnovu police osiguranja od autoodgovornosti, zapravo puno šira od one koja im je priznata postojećim zakonskim rješenjima. U prilog navedenom ide činjenica da je u modernim pravnim tokovima većine država, te pravu EU, prisutna stalna tendencija proširenja kruga trećih osoba, a sve u cilju što potpunije zaštite trećih oštećenih osoba. Po metodi pozitivnog utvrđenja, možemo reći da u xxxx trećih osoba, po ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti, spadaju:
1) Putnici koji se u pravnoj literaturi najčešće definiraju kao osobe koje su pretrpjele štetu u saobraćajnoj nezgodi dok su se nalazile u motornom vozilu, uz uvjet da istim nisu upravljali, osim u slučaju kada su dobrovoljno ušli u vozilo xxxxx xx upravljao neovlašteni vozač.
2) Nemotorizirani sudionici, tj. osobe izvan motornog vozila koja xx xxx takva smatraju trećim osobama. Najčešće je ovdje riječ o pješacima i biciklistima.
1 X. Xxxxxxxxx, “Obavezno osiguranje od autoodgovornosti u jugoslovenskom pravu”, Učiteljski fakultet, Beograd, 2001.,171.
2 X. Xxxxx, “Uspostavljanje novog modela naknade neimovinske štete iz osnova automobilske odgovornosti”, doktorska disertacija, Pravni fakultet u Zenici, 2012., 38.;
3 X. Xxxxxxxx, “Odgovornost za štetu od motornih vozila ( sa sudskom praksom )”, Panevropski univerzitet Apeiron, Banja Luka, 2008., 90.
4 X. Xxxxx, “Uspostavljanje novog modela naknade neimovinske štete iz osnova automobilske odgovornosti”, doktorska disertacija, Pravni fakultet u Zenici, 2012., 40.
3) Osiguratelji kao oštećenici, tj. zavodi za zdravstveno i penziono osiguranje, kao i ostali osiguratelji koji se bave poslovima dobrovoljnog zdravstvenog, penzionog, rentnog ili sličnog osiguranja, ako je u saobraćajnoj nezgodi prouzrokovana smrt ili tjelesna povreda neke osobe, kao i osiguratelji imovine po osnovu prava na regres za isplaćenu naknadu za oštećene ili uništene stvari u saobraćajnoj nezgodi, a koje su bile osigurane.
4) Poslodavci oštećenika u saobraćajnoj nezgodi na xxxx xxxxx xx xxxx naknada plaća za prva
42 xxxx bolovanja, ako je zaposlenik povrijeđen u saobraćajnoj nezgodi xxxx xx prouzrokovana upotrebom motornog vozila.
5) Zaposlenici osiguranika ako sudjeluju u upotrebi ili rade na motornom vozilu, osim ako bi bili odgovorni za saobraćajnu nezgodu u kojoj su i sami pretrpjeli štetu.
6) Ostale treće osobe tj. sve fizičke i pravne osobe koja trpe štetu iz saobraćajne nezgode, a nisu za nju odgovorne.5
U kategoriju ostale treće osobe mogli bismo svrstati sve osobe za koje tumačenjem zakonskih propisa proizilazi da se imaju smatrati trećim osobama. Tu se prije svega misli, na vlasnika vozila za štetu na vozilu i vozača za nematerijalnu6 i materijalnu štetu nastalu usljed povreda ili smrti, kada ostvaruju pravo na naknadu štete iz police autoodgovornosti po osnovu krivnje drugog vozača motornog vozila. Tu takođe možemo svrstati i vlasnike objekata oštećenih xx xxxxxx motornih vozila. Često se u praksi sa odštetnim zahtjevima javljaju i društva za održavanje cesta za štete nastale usljed saobraćajne nezgode u kojoj je učestvovalo više vozila, pa njihovi osiguratelji odgovaraju po objektivnoj odgovornosti ili samo jedno vozilo, pa odgovara na osnovu krivnje, a šteta se odnosi na oštećenje opreme na kolovozu, te troškova raščišćavanja mjesta nezgode.
U ovu kategoriju takođe spadaju i bliski srodnici smrtno stradale osobe u saobraćajnoj nezgodi, kao i bliski srodnici osobe xxxx xx u saobraćajnoj nezgodi pretpila povrede koje za posljedicu imaju naročito teški invaliditet7 ili tzv. posredne treće osobe8. Za ovaj oblik
5 X. Xxxxx, “Uspostavljanje novog modela naknade neimovinske štete iz osnova automobilske odgovornosti”, doktorska disertacija, Pravni fakultet u Zenici, 2012., 39. - 40.;
6 X. Xxxxx/X. Xxxxx, “Razvoj instituta neimovinske (nematerijalne) štete s osvrtom na pravo osiguranja u Bosni i Hercegovini”, vidjeti više o o razvoju instituta nematerijalne štete, Pravna misao broj 7-8 juli- august Sarajevo 2016. godine, str. 41 - 68.
7 X. Xxxxx/X. Xxxxx, “Uloga liječnika vještaka u procjeni nematerijalne/neimovinske štete”, vidjeti više o problemu invalidnosti, Anali Pravnog fakulteta u Zenici broj 19 juni 2017. godine str. 48 i 49.
8 Prema važećim zakonskim propisima u FBiH pravo na naknadu štete za slučaj smrti neke osobe imaju samo bliski srodnici, pod kojima se smatraju bračni drug, roditelji i djeca, a braća i sestre, te vanbračni drug, samo u slučaju ako je između njih i smrtno stradalog postojala trajnija zajednica života. Pravo na naknadu štete u slučaju naročito teškog invaliditeta bliskog srodnika imaju bračni drug, roditelji i djeca, te vanbračni drug, samo u slučaju ako je između njih i smrtno stradalog postojala trajnija zajednica života. Braća i sestre nemaju pravo na ovaj vid štete ni u kom slučaju. Isto važi i za teritoriju RS -a i Republike Srbije gdje xx xxx i u FBiH xxx uvijek u primjeni ZOO iz 1978. godine. Istovremeno, novi hrvatski Zakon o obveznim odnosima koji je na snazi od 01.08.2015. godine, prihvatajući propise EU, prihvata objektivnu koncepciju nematerijalne štete i proširuje xxxx posrednih trećih osoba pored bračnog druga, roditelja, djece, xx xxxxx i sestara i na bake, djedove i unučad, pod uvjetom da je između njih postojala trajnija zajednica života. Navedeno rješenje je na tragu preporuka rješenja ovog pitanja u pravu EU, obzirom da pravo EU kao osnovni kriterij za ostvarivanje prava na ovaj vid štete predviđa bliskost sa povrijeđenom/smrtno stradalom osobom, a naročito ako su živjeli u zajednici.
neimovinske štete u uporednim pravima često se koristi i naziv “iznimna neimovinska šteta” pod kojom se podrazumijeva naknada za poteškoće u uvjetima života koje xxxx xxxxxx osobe ukoliko su dokazale stvarnu i afektivnu životnu zajednicu s neposrednom žrtvom tokom njenog preživljavanja u hendikepu, gledanju iznimne patnje koju žrtva trpi, i sl.9
2. Pravni izvori osiguranja od autoodgovornosti u BiH
Ugovori o osiguranju od autoodgovornosti zbog svog značaja i funkcije, uglavnom su regulirani imperativnim zakonskim normama, tako da je autonomija volje u ovoj oblasti znatno ograničena. Zbog toga se sva pitanja između ugovarača osiguranja i osiguratelja detaljno uređuju zakonom, pravilima osiguranja, tarifama premija, te policom, i njima se uspostavlja dvostruka pravna veza između svih učesnika: između osiguranika i osiguratelja i između osiguranika i oštećene osobe.10
Obzirom na specifično državno i teritorijalno uređenje, u Bosni i Hercegovini su trenutno u primjeni dva zakona koja uređuju pitanje trećih osoba. Na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine primjenjuje se Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti (u daljem tekstu: ZOOMV).11 Ovaj Xxxxx xx osnovni izvor koji regulira pitanje trećih osoba u FBiH12. Kao i većina drugih zakona koji reguliraju ovo pitanje, ZOOMV to čini koristeći negativnu metodu, tj. nabrajanjem ko se sve ne smatra trećom xxxxxx.Xx teritoriji Republike Srpske primjenjuje se Zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju (u daljem tekstu: ZOOS).13 Interesantno je da ovaj Zakon pitanje treće osobe regulira koristeći i pozitivnu i negativnu metodu. Donošenjem novog ZOOS-a postignut xx xxxx xxxxxx zaštite oštećenih osoba u saobraćaju, kao i zaštita finansijskog i socijalnog položaja osiguranika kao osobe odgovorne za štetu, te xxxx xxxxxx stabilnosti i discipline u izvršavanju obaveza društava za osiguranje utvrđenih Zakonom i preuzetih ugovorom o osiguranju.14
Pored toga što određuje pojmove bitne za primjenu pravila naknade štete iz osnova autoodgovornosti (npr. saobraćajna nezgoda, putnik, pješak, itd.), Zakonom o osnovama bezbijednosti saobraćaja na putevima u BiH detaljno su uređena pitanja kakva su temeljni principi međusobnih odnosa i ponašanja sudionika u saobraćaju, uvjeti koje moraju zadovoljit putevi u pogledu bezbijednosti saobraćaja na istim, pravila saobraćaja na putevima, te čitav niz drugih pitanja iz oblasit bezbijednosti saobraćaja na putevima, koja su jednistvena za cijeli teritoriji BiH.
9 X. Xxxxx, “Naknada štete članovima uže obitelji osobe xxxx xx pretrpjela osobito teški invaliditet”, Hrvatska pravna revija, Zagreb, 2011., 25;
10 X. Xxxxxxx, “Visina pokrića u osiguranju građanske odgovornosti iz upotrebe motornog vozila”, Europska revija za pravo osiguranja, broj: 1/2014, Beograd, 2014., 59.;
11 Stupio na snagu xxxx 26.04.2005.godine, objavljen u “Službenim novinama Federacije BiH”, broj: 24/05;
12 Član 8. Zakona o osiguranju o odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 24/05 );
13 Stupio na snagu xxxx 06.10.2015.godine, objavljen u “Službenom glasniku Republike Srpske” broj: 82/15;
14 X. Xxxxxx - Xxxxxxxxx, “Xxxx xxxxxx u Zakonu o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS”, Anali pravnog fakulteta, Univerziteta u Zenici, broj: 17/16,383.
Uvjeti osiguranja spadaju u autonomne pravne izvore prava osiguranja jer su formulirani i donešeni izvan zakonodavnih tijela. Kad uvjete osiguranja prihvati i druga strana ugovora tj. ugovaratelj osiguranja, uvjeti postaju lex contractus i slično zakonu određuju sadržaj budućeg ugovora o osiguranju. Uvjeti nemaju reglementarni karakter, već isključivo ugovorni. Uvjetima osiguranja uređuju se pitanja koja nisu, ili nisu u potpunosti, uređena zakonom. Upravo o ostavljenoj slobodi uređenja međusobnih odnosa osiguratelj–ugovaratelj osiguranja ovisi i praktičan značaj uvjeta osiguranja. Uvjeti osiguranja od automobilske odgovornosti čine sastavni dio ugovora o osiguranju, ako su predani ugovaratelju osiguranja i ako je to konstatovano na polici osiguranja. Uvjeti osiguranja u osiguranju od automobilske odgovornosti imaju poseban položaj u odnosu na uvjete osiguranja u drugim vrstama osiguranja. Naime zbog potrebe zaštite trećih oštećenih osoba, a ne zanemarujući i zaštitu osiguranika (vlasnika/korisnika vozila, ovlaštenog vozača), zakon koji regulira ovu oblast sadrži uglavnom kogentne norme od kojih je rijetko dozvoljeno odstupanje).15
Na teritoriji FBiH xxx uvijek se primjenjuju Uvjeti osiguranja od AO od 30.08.1995. godine iz razloga što 2005. godine xxxx xx stupio na snagu Zakon o osiguranju o odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti u Federaciji, nisu donešeni novi usaglašeni uvjeti i tarife za osiguranje od odgovornosti za motorna vozila, jer tada nije formirano Udruženje osiguratelja u Bosni i Hercegovini u čijoj je ingerenciji bilo donošenje istih. Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama ZOOMV-a iz februara 2016. godine16 sadrži identično rješenje ovog pitanja, čijim usvajanjem bi se konačno riješio nonsensekoji se odnosi na uvjete osiguranja od autoodgovornosti u FBiH, tj. da xx xxx uvijek u primjeni Uvjeti iz 1995. godine, iako su 2005. godine, stupanjem na snagu ZOOMV-a stavljeni xxx xxxxx, xx su nadležna tijela obavezana na donošenje novih uvjeta, što do danas nije učinjeno.
ZOOS predviđa postojanje prelaznog razdoblja od dvije godine u kojem su zadržani jedinstveni uvjeti obaveznog osiguranja i jedinstveni premijski sistem funkcionalne premije osiguranja. Naime, osiguravajuća društva u RS-u su dužna da donesu uvjete osiguranja od autoodgovornost i da ih dostave Agenciji za osiguranje RS-a, u okviru obaveze obavještavanja, najkasnije xxxx xxxx od xxxx donošenja, te da ih učine javno dostupnim. Agencija je nadležna da kao mjere nadzora nalaže izmjene, odnosno dopune uvjeta osiguranja i tarifa premija ukoliko utvrdi da oni nisu usaglašeni sa Zakonom o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS, aktima Agencije, aktuarskim načelima i pravilima struke.17
15 X. Xxxxxxxx, “Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti na liberaliziranom tržištu osiguranja”, Zbornik radova: Dani hrvatskog osiguranja 2014., Hrvatska gospodarska xxxxxx, Zagreb, 2014., 229.-230.;
16 Član 5. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornost FBiH,
xxxx://xxx.xxxxxxxxxxxxx.xxx.xx/xxx_xxxxxx/xxx/xxxxxxxxx/xxxxxxx/Xx_xxxxxxxxxx_0000/Xxxxxx%00x%00x siguranju%20od%20odgovornosti%20za%20motorna%20vozila%20_bos.pdf, 07.03.2017., 21:10.
17 Član 12. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 82/15).
Odredbe općih građanskih zakonika (kod nas je to Zakon o obligacionim odnosima18) primjenjuju se samo na ono što nije regulirano posebnim propisima koji uređuju obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti. Zakon o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO), poslije ugovora o prodaji, najviše prostora posvećuje ugovoru o osiguranju, iako ne pokriva čitavu oblast osiguranja. ZOO ne regulira obavezno osiguranje od autoodgovornosti, ali sadrži opće principe odgovornosti posjednika motornog vozila za naknadu štete trećim osobama. ZOO određuje da se u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu xxxx xx prouzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca, primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovu krivnje. Ako postoji obostrana krivnja, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli srazmjerno stepenu svoje krivnje. Ako nema krivnje ni jednog, imaoci odgovaraju na ravne dijelove, ako razlozi pravičnosti ne zahtijevaju nešto drugo. Za štetu koju pretrpe treće osobe imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno.19
3. Treće osobe u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine
ZOOMV i ZOOS stoje kod klasičnih sistema odgovornosti za štete prouzrokovane upotrebom motornih vozila koji ostaje kod potrebe zaštite samo određenih osoba, uobičajeno nazvanih trećim osobama.20 U FBiH tek predstoji završetak procesa deregulacije i početak liberalizacije segmenta obaveznog osiguranja od autoodgovornosti. Izrada novih propisa je u tijeku, a neizbiježna promjena zakonske regulative u osigurateljnoj djelatnosti i početak primjene liberalizacije zasigurno će biti izvršena sljedećih nekoliko xxxxxx xx tržištu osiguranja.21U vezi navedenog, Upravni odbor Agencije za osiguranje u BiH, je uoktobru 2016. godine xxxxx Smjernicu za ocjenu usaglašenosti Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju Federacije BiH i RS, koja utvrđuje kriterije kojih će se pridržavati Upravni odbor Agencije za osiguranje u Bosni i Hercegovini u postupku ocjene usaglašenosti zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju Federacije BiH i RS, a koji će ujedno usmjeravati obrađivače zakona u postupku izrade propisa.Cilj Smjernice je da se, poštujući ustavno-pravnu strukturu BiH i uvažavajući specifičnosti i xxxxxx razvoja tržišta osiguranja u BiH, te da se:
- obezbijedi jednak i ravnopravan odnos prema svim društvima za osiguranje u oba entiteta i Brčko Distriktu,
- obezbijedi jednaka zaštita ugovarateljima osiguranja i trećim stranama,
- uspostavi neophodan xxxxxx međusobne usaglašenosti entitetskih zakona i
- nastavi usaglašavanje sa zakonodavstvom EU.
18 Zakon o obligacionim odnosima usvojilo je Savezno vijeće Skupštine bivše SFRJ na sjednici održanoj 30. xxxxx 1978. godine. Xxxxx xx objavljen u “Službenom listu SFRJ”, broj: 39/78, a u skladu sa odredbom člana 1109., stupio je na snagu 1. oktobra 1978. godine. Od 11. aprila 1992. godine Zakon o obligacionim odnosima se primjenjuje xxx Xxxxx Republike Bosne i Hercegovine (član 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. list RBiH”, broj: 2/92, 13/93 i 13/94).
19 Član 178. Zakona o obligacionim odnosima FBiH (“Službeni list SFRJ”, broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, “Službeni list RBiH” broj: 2/92, 13/93, 13/94, te “Službene novine FBiH” broj: 29/03);
20 X. Xxxxxxxx, i dr. “Odgovornost za štetu”, Inženjerski biro, Zagreb, 2004.,162.
21 X. Xxxxx, “Tržište osiguranja u Europskoj uniji i harmonizaciji propisa o osiguranju u BiH i RH”, magistarski rad, Pravni fakultet u Mostaru, 2009., 229.
U Smjernici je takođe navedeno da usaglašavanje sa zakonodavstvom EU predstavlja dugoročan zadatak koji će se ostvarivati u skladu sa napretkom u pregovorima o pristupanju BiH članstvu EU i planiranim aktivnostima entitetskih ministarstava i zakonodavnih organa.
Jasno je da xxx uvijek nisu postignuti ciljevi ove Smjernice, ali xx xxxxx naprijed i sama činjenica postojanja ovakve inicijative od nadležnih tijela.
3.1. Treće osobe prema Zakonu o osiguranju imovine i osoba Federacije BiH
Od 1995. godine do 2006. godine, xxxx xx stupio na snagu Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju u FBiH, pitanje kruga trećih osoba xxxx xx regulirano na način da nema pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama:
1. vozač vozila te njegovi pravni sljednici glede štete zbog smrti ili tjelesne povrede vozača i
2. vlasnik, suvlasnik, odnosno korisnik vozila u slučaju štete na stvarima.22
Xxxxx, xxxxxxx xxxxxx xx imao pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od automobilske odgovornosti za tjelesne povrede, kao i njegovi srodnici i druge fizičke i pravne osobe zbog tjelesne povrede i smrti vlasnika vozila ako je u momentu saobraćajne nezgode bio saputnik u vozilu. U slučaju štete zbog tjelesne povrede i smrti, vlasnik vozila se tretirao kao xxxxx xxxxx.
3.2. Treće osobe prema Zakonu o osiguranju od odgovornostiza motorna vozila i ostale odredbe o obaveznomosiguranju od odgovornosti FBiH
ZOOMV negativno definiše xxxx trećih osoba na način da regulira da se ne smatraju trećim osobama:
1. Posjednik vozila,
2. Vlasnik vozila,
3. Vozač vozila,
4. Osiguranici,
5. Osobe koje su zaključile policu osiguranja/ugovaratelj osiguranja,
6. Ovlašteni zastupnici pravnih osoba ako je pravna xxxxx xxxxxxx ili je zaključilo policu osiguranja i
7. Osobe koja su dobrovoljno ušle u vozilo koje je načinilo štetu ili nanijelo povredu, kada osiguratelj može dokazati da su znala da je vozilo bilo ukradeno.23
22 Član 75. Zakona o osiguranju imovine i osoba (“Službene novine Federacije BiH” broj: 2/95 od 11.02.1995.godine).
23 Član 8. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 24/05 ).
Iako je u domaćoj zakonodavnoj praksi, pravnoj nauci i sudskoj xxxxxx xxxx prisutna tendencija proširivanja kruga trećih xxxxx, xxxx 26.04.2005.godine stupanjem na snagu ZOOMV-a, desilo se suprotno. Stupanjem na snagu ZOOMV-a, 2006. godine, xxxx trećih osoba se sužava na način što se osobe xxxx xx odgovornost pokrivena ugovorom o osiguranju kao i osobe koje su, iako nisu osiguranici, zaključile policu osiguranja sa ugovaračem kao ugovorna strana, ne smatraju trećim osobama.24 Xxxxx, xxxxxxx vozila, posjednik, te ugovaratelj osiguranja, ukoliko su se u vrijeme saobraćajne nezgode nalazili u svom motornom vozilu, iako nisu upravljali istim, pa xxxxx xxx nisu ni odgovorni za saobraćajnu nezgodu, neće imati pravo na naknadu kako materijalne, tako ni nematerijalne štete.25 Takođe, kako xx xxxx predviđeno i prethodnim zakonom, vlasnik vozila ni u kom slučaju nema pravo na naknadu štete na stvarima.
U xxx smislu se izjasnila i sudska praksa, pa se tako navodi da xx xxxxxxx vozila ne smatra trećom osobom ni onda xxxx xx vozilo povjerio drugome na korištenje26.
“U predmetnoj pravoj stvari nesporno je da je tužiteljica i kao suvozač u vozilu pretrpila nematerijahu štetu, te da xx xxxx vlasnica-imatelj vozila. U ovkvoj pravoj situaciji pravilno je prvostepeni sud primijenio materijalno pravo i pozivom na odredbe člana 178. stav l. ZOO-a, a u vezi sa članom 154. istog zakona odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neutemeljen.”
(Presuda Kantonalnog suda u Mostaru, broj: 58 0 P 019847 09 Gž, od 18.11.2011. godine)
“Imajući u vidu da je tužiteljica u vozilu xxxx xx xxxxxxx xxx suvozačica pretrpjela nematerijalnu štetu, pri čemu je na strani vozča tog vozila isključiva krivica za nastalu prometnu nezgodu, te na činjenicu da se ne smatra trećom osobom oštećenik koji je u prometnoj nezgodi izazvanoj motornim vozilom u poketu sudjelovala kao imatelj motornog vozila to je pravilno odlučio prvostupanjski sud xxxx xx odbio tuižiteljicu sa tužbenim zahtjevom...
Zbog naprijed navedenog, a imajući u vidu naprijed navedene razloge zbog kojih je tužiteljica odbijena sa svojim tužbenim zahtjevom za naknadu štete, te na činjenicu da se trećim osobama ne smatraju ni muž tužiteljice, kao ni xxxxx i djeca tužiteljice, xxxxxxx xx iz tih razloga žalbu tuženika uvažiti, prvostupanjsku presudu preinačiti i tužitelje u cijclosti odbiti sa tužbenim zahtjevom, kojim traže da im tuženik na ime duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta tužiteljice isplati iznos od po 20.000,00 KM sa zakonskom zaleznom kamatom...”
24 Član 8. stav 2. Zakona o osiguranju o odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 24/05 ).
25 X. Xxxxx/X. Xxxxx, “Razvoj instituta neimovinske (nematerijalne) štete s osvrtom na pravo osiguranja u Bosni i Hercegovini”, vidjeti više o osnvanosti dosuđivanja naknade neimovinske štete, Pravna misao broj 7-8 juli - august Sarajevo 2016. godine str. 46 - 47.
26 U slučaju sudara motornog vozila kojim upravlja osoba kojoj xx xxxxxxx povjerio vozilo i drugog motornog vozila primjenjuje se član 178. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, pa vlasnik vozila ne može zahtijevati naknadu štete prouzrokovane na vozilu od osobe kojoj je povjerio vozilo i vlasnika drugog vozila, odnosno njegovog osiguratelja, kao solidarnih dužnika. Vrhovni sud BiH, broj: Gvl -10/83 od 06.07.1983.godine, Bilten sudske prakse VSBIH broj 4/83, strana 17, Zbirka sudskih odluka, 1983, knjiga 8, sveska 3, odluka broj 220, H. Tajić, Građansko i privredno pravo u praksi sudova BiH, Privredna štampa, Sarajevo 2009., 395.
( Presuda Kantonalnog suda u Livnu broj: 68 2 P 002944 13 GŽ, od 24.03.2014. godine )
Ne postoji opravdan razlog da se vlasniku vozila ne prizna pravo na obeštećenje od osiguratelja u situaciji kada pretrpi nematerijalnu štetu u vlastitom vozilu, kojim on ne upravlja, zbog toga što on u xxx slučaju nije osiguranik, niti štetnik, nego treća oštećena osoba xxxx xx žrtva saobraćajne xxxxxxx00. Važeće zakonsko rješenje xx xxxxx unazad u odnosu na rješenje kakvo smo imali do 2006. godine i u odnosu na tokove u Europi, ali se može donekle opravdati društveno – ekonomskim stanjem u našoj zemlji, koje xx xxxxx od osnovnih kriterija za određivanje širine kruga trećih osoba.
Obzirom da je prema postulatima stvarnog prava pravni položaj suvlasnika i zajedničkog vlasnika u odnosu na stvar na kojoj imaju pravo vlasništva/zajedničkog vlasništva, identičan onom kakav ima vlasnik28, tako možemo posmatrati i njihov položaj u odnosu na vozilo kao pokretnu stvar na kojoj imaju pravo suvlasništva ili zajedničkog vlasništva. Obzirom na navedeno, prema važećim zakonskim propisima suvlasnik i zajednički vlasnik nemaju pravo na naknadu kako materijalne tako ni nematerijalne štete nastale upotrebom motornog vozila, tj. nisu treće osobe. Ovo je izričito naglašeno u ZOOS29, dok u ZOOMV nije30.
Odredbom člana 8. ZOOMV-a određeno je i da posjednik motornog vozila nema svojstvo trećeg lica kada su u pitanju kako materijane tako i nematerijalne štete.Pod pojam posjednika u smislu ovog Zakona, u praksi možemo podvesti primatelja leasinga, obzirom na prirodu i karakteristike ugovora o leasingu.U xxx slučaju, možemo zaključiti da je primatelj leasinga u FBiH, u slučaju da se u momentu nezgode nalazio u motornom vozilu, za koje je primatelj leasinga, u svojstvu putnika, neopravdano isključen iz kruga trećih osoba.
Xxxx xx u pitanju bračni drug vlasnika motornog vozila, koji se u trenutku saobraćajne nezgode nalazio xxx xxxxxx u motornom vozilu stečenim u braku, postoje različita stajališta u BiH o pitanju može li mu se priznati svojstvo treće osobe u situaciji kada potražuje naknadu štete. Xxx je 1971. godine na našim prostorima zauzet stav da se trećim osobama ne smatraju bračni drug vlasnika, suvlasnika, držaoca, ovlaštenog ili neovlaštenog vozača.31
Iako je u modernoj zakonodavnoj praksi prisutna tendencija proširivanja kruga osoba koje imaju svojstvo treće osobe, na našim prostorima postoje stavovi pravnih teoretičara, da je zakonodavac isključio iz kruga trećih osoba bračnog druga vlasnika vozila xxxxx xx pričinjena šteta. Navedeni zaključak izvodi se tumačenjem zakonskih propisa kako slijedi.
Naime, Porodični zakon FBiH određuje da je imovina supružnika stečena radom i ulaganjem tokom trajanja braka njihova zajednička imovina na kojoj su suvlasnici u jednakim dijelovima.32 Zakon o stvarnim pravima izjednačava suvlasništvo s vlasništvom.33 Prema
27 Vidi x. X. Xxx, “Pravo osiguranja”, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2011, 255.
28 Član 25. - 42. Zakona o stvarnim pravima FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 66/13, 100/13 ).
29 Član 27. stav 2. xxxxx 2. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 82/15 ).
30 Član 8. Zakon o osiguranju o odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 24/05 ).
31 Pravni stav sjednice Vrhovnog suda Jugoslavije održane 15. i 16. aprila 1971. godine.
32 Član 251.-253. Porodičnog zakona (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 22/05, 31/14 ).
33 Član 25.-42. Zakona o stvarnim pravima FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 66/13, 100/13 ).
tome, bračni drug vlasnika i odgovornog imaoca motornog vozila xxxxx xx pričinjena šteta, iako i xxx oštećen u nezgodi, ne smatra se trećom osobom. Argument xxxx xx što bi došlo do tzv. konfuzije, tj. da se štetnik i oštećenik steknu u istoj osobi, a što xx xxxxx od načina prestanka obligacije34. Navedeno tumačenje zakonskih propisa, prije svega nema socijalnog opravdanja, jer bi bračni drugovi i srodnici ostajali bez naknade i bili u neravnopravnom položaju u odnosu na druge oštećene osobe, što je u suprtonosti sa socijalnom sadržinom i funkcijom obaveznog osiguranja od autoodgovornosti.
U praksi osiguratelji zahtjeve za naknadu nematerijalne štete bračnih drugova vlasnika vozila, koji su se u trenutku saobraćajne nezgode nalazili u vozilu i pretrpjeli nematerijalnu štetu, smatraju osnovanim, a što je ispravno tumačenje zakonskih propisa, obzirom na činjenicu da prije svega, ZOOMV nije izričito isključio suvlasnike iz kruga trećih osoba. Argument više koji opravdava ovakvo stajalište i tumačenje zakonskih propisa jesu propisi komunitarnog prava iz ove oblasti35, te tendencija proširenja kruga trećih osoba u modernim pravnim sistemima i potpuno ukidanje tzv. srodničke klauzule.
3.2.2. Sudar vozila u vlasništvu istog leasing društva
U slučaju sudara vozila u vlasništvu istog leasing društva, prema praksi na domaćem tržištu osiguranja, dolazi do isključenja iz osiguranja šteta na vozilu, temeljem osiguranja od automobilske odgovornosti, obzirom na to da su vozila u vlasništvu istog leasing društva koje je i jedini osiguranik po policama AO vozila sudionika nezgode.Predmetno isključenje opravdava se svrhom AO osiguranja kojem je cilj pokriti odgovornost za štete nastale trećim osobama, a ne vlastitu xxxxx, xx. štetu osobe xxxx xx odgovornost pokrivena osiguranjem, odnosno osobe na kojoj leži obaveza sklapanja ugovora o osiguranju.36 Mogući razlog je i to što je riječ o riziku koji domaćim osigurateljima nije prihvatljiv jer smatraju da bi takvo rješenje moglo nesavjesne osiguranike inspirisati na namještanje šteta i prevare osiguranja, a što bi u konkretnim okolnostima bilo teško dokazivo.37
U Republici Hrvatskoj je 2013. godine izmjenjen Zakon na način da je određeno da se trećom osobom smatra i primatelj leasinga, koji je ugovaratelj i korisnik vozila, a nije odgovoran za saobraćajnu nezgodu u kojoj je prouzrokovana šteta od vozila istog davatelja leasinga.38 Jasno je da se zbog leasinga kao specifičnog pravnog posla znatno kompliciraju odnosi odgovornosti za štetu, a time i odnosi iz osiguranja, xxx xx ovom izmjenom konačno prestalo ignoriranje razvoja prava koji u xxx području traje već dvadesetak xxxxxx. Ovakvo rješenje je pravično, logično i u skladu sa tendencijama modernog prava i propisa EU, te
34 X. Xxxxx, “Obligaciono pravo”, Opći dio, treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2013., 385.
35 Europske konvencije i komunitarne direktive iz oblasti osiguranja od autoodgovornosti preporučuju xxx od 1983. godine zabranu isključenja bračnog xxxxx xxx teće osobe.
36 X. Xxxxxxxx, X. Xxxxxxxx Xxxxxxx, “Xxxxx vozila u vlasništvu istog leasing društva i problem treće osobe iz AO osiguranja” Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, broj: 62, (4), 2012., 1053.
37 X. Xxxxxxxx, “Odgovornost osiguratelja za štetu na temelju obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti”, Hrvatska pravna revija, vol. 4, broj: 12, Zagreb, 2004., 28.
38 Član 22. stav 10. Zakona o obvezim osiguranjima u prometu Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 ).
osnovnim smislom i svrhom osiguranja od autoodgovornosti. Shodno navedenom, isto rješenje bi trebalo prihvatiti i u Bosni i Hercegovini. Zakon o obaveznim osiguranjima RS, iako novijeg datuma, ne sadrži ovakvo rješenje.
3.2.3. Osiguratelji kao oštećenici
Xxx xxxxx oštećene osobe kod obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti mogu se pojaviti i pravne osobe koje obavljaju poslove obaveznog socijalnog osiguranja (zavodi za zdravstveno osiguranje, te za penzijsko i invalidsko osiguranje), kao i ostali osiguratelji koji se bave poslovima dobrovoljnog zdravstvenog, penzijskog rentnog ili sličnog osiguranja (ako je u saobraćajnoj nezgodi prouzrokovana smrt ili tjelesna povreda neke osobe), ali i osiguratelji imovine (po osnovu prava na regres za isplaćenu naknadu iz osiguranja za stvari koje su uništene ili oštećene u saobraćajnoj nezgodi, a bile su osigurane).
Zakonodavac u FBiH je normirao da je kantonalni zavod osiguranja obavezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim ZZO FBiH39, bez obzira na to što xx xxxxx nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava kantonalnog xxxxxx osiguranja.40 Takođe, ZOOMVodređuje da osiguratelji obaveznog i privatnog zdravstvenoga, invalidskoga i penzijskog osiguranja mogu za iznose koje su platili oštećenoj strani tražiti regres od osiguratelja xxxx je osiguranik odgovoran za nezgodu.41
Istovremeno u RS-u xxxx xxxxx drugačija pravila. Naime, društvo za osiguranje dužno xx Xxxxx zdravstvenog osiguranja RS naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju.42 Xxxxx, xxxxx ZOOS- u, osiguravajuća društva su obavezna naknaditi štetu samo Fondu zdravstvenog osiguranja RS-a, a ne i kantonalnim fondovima zdravstvenog osiguranja iz FBiH, niti stranim fondovima.
Za slučaj da je vozilo xxxxx xx upravljala osoba xxxx xx odgovorna za saobraćajnu nezgodu bilo neosigurano, osiguratelji neće moći refundirat troškove, odnosno isplaćenu štetu, xx xxxxxx Zaštitnih fondova FBiH i RS, obzirom da je takva mogućnost isključena zakonima.43 Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH ne poznaje zakonsku subrogaciju ovakve vrste, ali postoje stavovi teorije i sudske prakse da bi se regresni zahtjev prema odgovornom osiguratelju mogao postaviti na temelju odredbe člana 939. stav 1. ZOO.
39 Članom 70. Zakona o zdravstvenom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 30/97, 7/02, 70/08 i 48/11)određeno je da je kantonalni zavod osiguranja obavezan zahtijevati naknadu prouzrokovane štete od osobe xxxx xx prouzrokovala bolest, povredu ili smrt osigurane osobe i neposredno od pravne osobe za osiguranje imovine i osoba kod koje su ove osobe osigurane od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim osobama, prema propisima o obaveznom osiguranju ovog rizika.
40 A. Xxxxxx, “Naknada štete u provođenju zdravstvenog osiguranja”, ZIPS, broj: 1342, xxxxxx 37, Sarajevo, 2016., 16.
41 Član 9. stav 6. Zakona o osiguranju o odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 24/05 ).
42 Član 31. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS (“Sl. glasnik RS”, broj: 82/15 ).
43 Član 16. stav 5. Zakona o osiguranju o odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 24/05 ) i član 54. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS (“Sl. glasnik RS”, broj: 82/15 ).
Vezano za navedeno, postoji i stav sudske prakse, koji xxx uvijek nije pravosnažan:
Utvrđuje se da su prvotuženi Osiguranik i drugotuženi Osiguratelj solidarno odgovorni za štetu nanešenu tužitelju Federalni zavod za XXX zbog isplate invalidskih penzija Suvozaču (koji se nalazio u vozilu xxxxx xx upravljao Osiguranik, a koje je po osnovu osiguranja od autoodgovornosti osigurano kod Osiguratelja) do koje xx xxxxx usljed potpunog gubitka radne sposobnosti kao posljedica saobraćajne nezgode za koju xx xxxx Osiguranik. Tuženi se obavezuju da solidarno isplate čistu štetu na ime isplaćenih penzija Suvozaču i izmaklu dobit zbog neuplaćenih doprinosa Tužitelju.
(Presuda Općinskog suda u Sarajevu, broj: 65 0 319351 13 P, od 19.06.2015. godine )
Osiguratelj imovine koji je isplatio naknadu po osnovu osiguranja motornog vozila od uništenja, oštećenja ili nestanka (tzv. xxxxx osiguranje), ima položaj treće oštećene osobe već xxxxx xxx što je isplatio određenu naknadu. Naime, xxxxx osiguratelj prilikom isplate štete dolazi u položaj svog osiguranika, a to xx xxxxx oštećena osoba koja ima prava prema odgovornom osiguratelju iz osnova osiguranja od autoodgovornosti. Time na samog osiguratelja ex lege prelazi pravo na naknadu štete od odgovornog osiguratelja.44
Na kraju xxxxx xxxx i to, da zavodi socijalnog osiguranja ne bi imali pravo potraživanja naknade štete od osiguratelja kad se zbrinjava osoba koja u saobraćajnoj nezgodi nema položaj treće osobe prema propisima o osiguranju od automobilske odgovornosti iz razloga što nemaju samostalan odštetni zahtjev prema štetniku, odnosno njegovom osiguratelju, za štete izazvane trećima upotrebom motornog vozila.45
3.2.4. Ugovaratelj osiguranja
Iako prema odredbama ZOOMVto nije slučaj, savremena zakonodavstva opravdano prihvataju da je i ugovaratelj osiguranja oštećena osoba koja ima pravo na naknadu štete ako nije upravljala vozilom. Dilema koja xx xxxx postojala u pravnoj doktrini i praksi o tome da xx xxxxx osigurana xx xxxxxx odgovornosti za štete koje može da prouzrokuje u saobraćaju, može da bude i xxxxx xxxxx, koja ima pravo na naknadu štete od osiguratelja, u savremenim i naprednim društvima razriješena je u korist osiguranih osoba.46
Na proširenje pojma trećih osoba, pored promijenjenih društveno – ekonomskih okolnosti u svijetu, uticala je u velikoj mjeri i sudska praksa. Xxxxxx su u definisanju ovog pojma polazili od odgovornosti za nezgodu, a ne od ugovora o osiguranju. Ugovaratelj osiguranja koji xx xxxxxxx vozila i putnik u vlastitom vozilu kojim upravlja neko drugi, nije u takvoj situaciji osiguranik – odgovorna osoba, već oštećeni koji je žrtva saobraćajne nezgode i zato ima pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja.47 ZOOS ne navodi ugovaratelja osiguranja xxx xxxxx koja nema pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti, što xxxxx xxx znači da je istom priznat status treće osobe.48
44 Član 939.stav 1. Zakona o obligacionim odnosima FBiH (“Službeni list SFRJ” broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, “Službeni list RBiH” broj: 2/92, 13/93, 13/94 te “Službene novine FBiH” broj: 29/03).
45 X. Xxxxxxx, “Treće osobe u osiguranju od automobilske odgovornosti”, Zbornik pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, broj: 1/2007, 2007, 666.
46 X. Xxx “Pravo osiguranja”, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2011., 254.
47 Ibid., 255.
48 Više v. L. Hadžimahmutović, “Xxxxx xxxx u zakonu o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila FBiH, Anali pravnog fakulteta, Univerziteta u Zenici, broj: 17/16, Zenica, 2016.
3.2.5. Zaposlenici osiguranika
U slučaju da zaposlenici osiguranika upravljaju motornim vozilom, izjednačeni su s položajem vozača te ih se tada ne smatra trećim osobama.49 Navedeni stav potvrđen je i sudskom xxxxxxx00. Međutim, osiguranikov radnik koji je pretrpio štetu od vozila, a nije istim upravljao, smatra se trećom osobom.ZOOMV određuje da u slučaju da su posjednik ili vlasnik vozila pravne osobe, njihovi ovlašteni zastupnici neće se smatrati trećim osobama.51 Isključivanje osoba ovlaštenih za zastupanje iz prava na obeštećenje od osiguratelja nema opravdanja u situaciji kada oni saminisu upravljali motornim vozilom, naročito imajući u vidu činjenicu xx xxxxxxx pravne osobe i osoba ovlaštena za zastupanje, veoma često nisu ista osoba. Pravni status osobe ovlaštene za zastupanje se ne treba razlikovati od pravnog statusa drugih uposlenika te pravne osobe.52
U prilog navedenom ide i činjenica da Zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS, kao ni Zakon o obvezim osiguranjima u prometu Republike Hrvatske, xx Xxxxx o obaveznom osiguranju u saobraćaju Republike Srbije, a koji zakoni su uglavnom usklađeni s modernim tokovima iz ove oblasti, te pravom EU, ne predviđaju ovakvo isključenje.
3.2.6. Osobe koje nisu učesnici natjecanja ( utrka )
Pravilo je da pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti, nema oštećena osoba kojoj je prouzrokovana šteta zbog upotrebe vozila na sportskim natjecanjima xxxxxx xx cilj postizanje najveće ili najveće prosječne brzine, kao i na vježbama za ta natjecanja.
Obzirom na način xxxx xx ovo pitanje regulirano u Federaciji BiH, osobe koje su oštećene na xxx natjecanjima, a nisu učesnici istih, imaju pravo na naknadu štete iz police osiguranja od autoodgovornosti.53
3.3. Treće osobe prema nacrtu Zakona o obaveznimosiguranjima u saobraćaju FBiH xx xxxx 2012. godine
U FBiH je 2012. godine postojala inicijativa za usvajanje novog Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju. Osim što je po svojoj sadržini dosta opsežniji, nacrt novog zakona se razlikuje od sadašnjeg ZOOMV-a i po tome, što na jedan drugačiji i detaljniji način prilazi normiranju ove oblasti.
49 X. Xxxxxxx, “Pravo osiguranja”, Dosije, Beograd, 2005., 390.
50 Pravni stav Građanskog odjeljenja Kantonalnog suda u Sarajevu – Bilten Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: 1/2002, 27, X. Xxxxx, 805.
51 Član 8. stav 2. Zakona o osiguranju o odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 24/05 ).
52 L. Hadžimahmutović, “Xxxxx xxxx u zakonu o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila FBiH, Anali pravnog fakulteta, Univerziteta u Zenici, broj: 17/16, Zenica, 2016., 158.
53 Ovo pitanje nije regulisano Zakonom o osiguranju o odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 24/05 ), već je regulisano odredbom člana 2. stav 2. xxxxx 2) Uvjeta osiguranja od automobilske odgovornosti od 30.05.1995.: “Ako se posebno ne ugovori, iz osiguravajućeg pokrića isključeni su odštetni zahtjevi: 2) za štete nastale učestvovanjem na priredbama (trkama) na xxxxxx xx cilj postizanje najveće brzine ili najveće prosječne brzine, odnosno prilikom vježbi za takve priredbe.”
Tako ovaj nacrt Zakona definira treće osobe kao sve oštećene osobe xxxxxx xx iz izvanugovorne odgovornosti – prouzrokovana šteta u saobraćajnoj nezgodi – za koju nisu odgovorni, te im nastane šteta zbog: imovinskog gubitka i/ili štete na osobama (tjelesne povrede i smrti), od upotrebe prijevoznog sredstva.54
Po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema:
1) vozač vozila xxxxx xx prouzrokovana šteta te njegovi srodnici i druge fizičke ili pravne osobe glede štete zbog tjelesne povrede i smrti vozača,
2) vlasnik, suvlasnik, odnosno zajednički xxxxxxx xx svaki drugi korisnik vozila xxxxx xx prouzrokovana šteta i to za naknadu štete na stvarima,
3) vlasnik vozila xxxxx xx prouzrokovana šteta za štetu na stvarima koje je preuzeo radi prijevoza – po ugovoru o prijevozu – a koje su se nalazile u vozilu ili na vozilu xxxxx xx prouzrokovana šteta,
4) oštećena osoba za štete koje su čisti imovinski (novčani) gubitak odnosno imovinski gubitak koji nastane u saobraćajnim nezgodama u kojima nije došlo do uništenja ili oštećenja stvari, tjelesne povrede ili smrti (pa nije posljedica ni štete na osobama ni štete na stvarima),
5) xxxxxx xxxx se za vrijeme upotrebe vozila prevozi na mjestu koje nije bilo predviđeno za prijevoz osoba, osim ako ne dokaže da bi štetu pretrpio i da se prevozio na mjestu koje je predviđeno za prijevoz osoba55,
6) xxxxxx xxxx je dobrovoljno ušao u vozilo xxxxx xx uzrokovana šteta a xxxxx xx upravljao neovlašteni vozač, ako osiguratelj dokaže da xx xxxxxx znao da je vozilo ukradeno ili silom otuđeno,
7) xxxxxx xxxx je dobrovoljno ušao u neosigurano vozilo xxxxx xx prouzrokovana šteta, ako Zaštitni fond dokaže da je ova okolnost putniku bila poznata,
8) oštećena osoba kojoj xx xxxxx nastala:
a) zbog upotrebe vozila na sportskim priredbama koje se održavaju na cesti ili dijelu ceste zatvorenom za promet drugim vozačima, a kojih je cilj postizanje najveće ili najveće prosječne brzine, odnosno na vježbama za te priredbe,
b) zbog djelovanja nuklearne energije za vrijeme prijevoza radioaktivnog materijala,
c) zbog ratnih operacija, pobuna ili terorističkog čina, s xxx da društvo za osiguranje u xxx slučaju xxxx dokazati da xx xxxxx prouzrokovana takvim događajem. 56
54 Član 14. nacrta Zakona o obveznim osiguranjima u prometu xx xxxx 2012. godine.
55 Ovo rješenje na jedinstven način riješava pitanje tzv. slijepih putnika ( osoba koje putuju u motornom vozilu kriomice, bez znanja vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila ) obzirom da u pravnoj teoriji i praksi ima različitih stavova, od onih da ne može biti nikakve odgovornosti za štetu koja bi bila nanešena slijepim putnicima, do xxxxx xxxx prevladava, da se i takve osobe smatraju žrtvama saobraćaja, te da imaju pravo na naknadu štete po propisima iz osiguranja od automobilske odgovornosti, uz mogućnost smanjenja odgovornosti osiguratelja, jer se slijepi putnik ipak xxx izložio riziku koji možda ne bi postojao da je njegova prisutnost u vozilu bila poznata vlasniku, odnosno korisniku motornog vozila.
56 Član 35. nacrta Zakona o obveznim osiguranjima u prometu xx xxxx 2012. godine;
Xxxxx, različito od trenutno važećeg ZOOMV-a, u nacrtu Zakona imamo dosta široku definiciju pojma treće osobe, a nakon toga negativnim metodom određene osobe koje se ne smatraju trećim osobama.
3.4. Treće osobe prema Zakonu o obaveznim osiguranjima usaobraćaju RS
Dana 06.10.2015. godine u “Službenom glasniku RS”, broj: 82/15 objavljen je novi Zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju, a koji je stupio na snagu xxxx 14.10.2015. godine.57 Ovaj Xxxxx xx prilagođen postojećem stanju i razvoju tržišta osiguranja RS-a, te je u značajnom dijelu usaglašen sa zahtjevima iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju zaključenom između BiH i EU.58Zakon određuje ko su sve treće osobe, na način što je navedeno da je ugovorom o osiguranju od autoodgovornosti pokrivena šteta na osobama i šteta na stvarima koju pretrpe:
- pješaci,
- biciklisti i
- drugi nemotorizovani učesnici saobraćajne nezgode.59
Na ovom mjestu je ZOOS prilikom određivanja kruga trećih osoba, koristio pozitivnu metodu, što je inače rijetkost za zakonske tekstove jer obično koristeći negativnu metodu, tj. nabrajajući ko sve nije xxxxx xxxxx, odnosno ko sve nema pravo na naknadu štete prouzrokovane upotrebom motornih vozila, pokušavaju riješiti pitanje kruga trećih osoba. Izričito je određeno i da je ugovorom o osiguranju od autoodgovornosti pokrivena šteta xxxx xx pričinjena trećoj osobi usljed pada stvari sa vozila60.
U članu 27. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS-a korištena je negativna metoda u definisanju kruga trećih osoba61, pa xx xxxx određeno da ugovor o osiguranju od autoodgovornosti ne pokriva odgovornost prevoznika za stvari koje je primio na prevoz.
Takođe, pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti nema:
1) vozač vozila xxxxx xx prouzrokovana šteta,
2) vlasnik, suvlasnik, te svaki korisnik vozila xxxxx xx prouzrokovana šteta, koji nije bio vozač vozila čijom upotrebom je prouzrokovana šteta, i to na naknadu štete na stvarima,
57 Stupanjem na snagu Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju prestao xx xx xxxx Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 17/05, 64/06 i 12/09).
58 X. Xxxxxx, Publikacija pod nazivom “Zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju Republike Srpske”, str.3.,xxxx://xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.xxx/xx-xxxxxxx/xxxxxxx/0000/00/Xxxxx-x-xxxxxxxxx-xxxxxxxxxxxx-x-XX.xxx, 14.01.2016., 14:20.
00 Xxxx 00. xx. 2. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju (“Službenom glasniku Republike Srpske”, broj: 82/15).
60 Član 21. stav 5. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju (“Službenom glasniku Republike Srpske”, broj: 82/15).
61 Većina pravnih teoretičara smatra da se tek korištenjem i negativne i pozitivne metode tj. dvostrukim pristupom u određivanju kruga trećih osoba, može tačno odrediti ko sve xxxxx u xxxx trećih osoba.
3) srodnik i druge fizičke osobe, za duševne boli zbog smrti ili tjelesne povrede vozača koji je prouzrokovao štetu,
4) xxxxxx xxxx je dobrovoljno ušao u vozilo xxxxx xx prouzrokovana šteta, a xxxxx xx upravljao neovlašteni vozač62 ili vozač pod dejstvom alkohola ili opojnih droga, ako odgovorno društvo za osiguranje dokaže da je ta okolnost putniku trebalo da bude poznata,
5) oštećena osoba kojoj je prouzrokovana šteta zbog:
1. upotrebe vozila na sportskim priredbama koje se održavaju na drumu ili dijelu druma zatvorenom za saobraćaj drugim vozačima, a xxxxxx xx cilj postizanje najveće ili najveće prosječne brzine, odnosno na vježbama za te priredbe,
2. neposrednog ili posrednog djelovanja nuklearne energije ili zračenja nastala za vrijeme prevoza nuklearnih ili drugih radioaktivnih materijala,
3. rata, pobune ili terorističkih aktivnosti i
4. upotrebe vozila koje xx xxxx mobilisano, od trenutka preuzimanja xx xxxxxx nadležnih organa do trenutka vraćanja vozila vlasniku.
Iako je to u suprotnosti s direktivama EU iz ove oblasti, ZOOS određuje da pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti nemaputnik koji je dobrovoljno ušao u vozilo xxxxx xx prouzrokovana šteta, a xxxxx xx upravljao neovlašteni vozač ili vozač pod dejstvom alkohola ili opojnih droga, ako odgovorno društvo za osiguranje dokaže da je ta okolnost putniku trebalo da bude poznata.63
4. Zaštita trećih osoba u slučaju kada vozilo nema zaključenugovor o osiguranju od autoodgovornosti
Sistem obaveznog osiguranja od autoodgovornosti, ma koliko usklađen sa savremenim tokovim, nikada nije mogao u potpunosti da odgovori svom glavnom cilju, tj. naknadi štete svim osobama oštećenim upotrebom motornih vozila. Uvijek postoje osobe koje se uprkos zakonima i sankcijama neće osigurati, kao i one koje će poslije prouzrokovane nezgode pokušati iz raznih razloga da sakriju svoj identitet. Cilj sistema obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti ne bi u cjelosti bio postignut kad sistem ne bi štitio i žrtve neosiguranih i neidentificiranih vozača mototnih vozila.64
62 Stavom 3. člana 27. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju (“Službenom glasniku Republike Srpske”, broj: 82/15) definisan je pojam neovlašćenog vozača, u smislu ovog zakona, xxx xxxxx xxxx xx u vrijeme štetnog događaja koristila vozilo bez saglasnosti vlasnika, a nije kod njega zaposlena kao vozač, nije ni član njegovog domaćinstva, niti joj xx xxxxxxx vozilo predao u posjed.
62 Član 27. stav 2. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju (“Službenom glasniku Republike Srpske”, broj: 82/15).
63 Član 27. stav 2. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 82/15 ).
64 X. Xxxxxxxx, “Odgovornost osiguratelja za štetu na temelju obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti”, Hrvatska pravna revija, Zagreb, 2004., 30.
Država ne može dopustiti da oštećenik bude u povoljnijem položaju samo zbog toga što mu xx xxxxx prouzrokovalo osigurano vozilo, nego da mu xx xxxxx prouzrokovalo neosigurano vozilo, jer treće oštećene osobe ne mogu utjecati na to hoće li neko vozilo biti osigurano ili ne. Zbog toga u svim zemljama u xxxxxx xx uvedeno obavezno osiguranje od autoodgovornosti postoje i određena rješenja u pogledu šteta koje su prouzrokovala vozila koja nisu bila osigurana.65 Xxx je Europska konvencija o obaveznom osiguranju iz 1959. godine u članu 9. obavezivala države ugovornice da osnivanjem garantnog xxxxx ili na neki drugi način osiguraju naknade trećim osobama za štetu koju pretrpe od neosiguranih motornih vozila.66
Nanošenjem štete xx xxxxxx nepoznatih ili neosiguranih motornih vozila trećim osobama dolazi do tzv. supsidijarne zaštite žrtava saobraćaja putem zaštitnog/garantnog xxxxx xxxx preuzima obavezu osiguratelja za obradu i isplatu tako nastale štete, pa u xxx pogledu i ne postoji obaveza, odnosno odgovornost osiguratelja.67 Osnovna funkcija osiguranja od autoodgovornosti, koja se sastoji u zaštiti trećih osoba, upotpunjenaje postojanjem zaštitnog/garantnog xxxxx.
4.1. Zaštitni fondovi u BiH
Osnivanje, članice, obaveze i organe Zaštinog xxxxx FBiH regulira ZOOMV, a Zaštitnog xxxxx XX,ZOOS.68 Oba Zaštitna xxxxx xx u obavezi isplatiti štetu trećim osobama kada saobraćajnu nezgodu prouzrokuje nepoznato ili neosigurano vozilo, te vozilo osigurano kod društva u likvidaciji, odnosno stečaju. U slučaju kada štetu izazove nepoznato vozilo,oštećena osoba se obraća Zaštitnom fondu odmah, ne čekajući da se eventualno utvrdi koje je vozilo odgovorno za saobraćajnu nezgodu. Ukoliko se naknadno ta činjenica utvrdi, Zaštitni fond će se obratiti sa regresnim zahtjevom prema društvu kod kojeg xx xxxx osigurano vozilo koje je prouzrokovalo saobraćajnu nezgodu. U slučaju kada štetu prouzrokuje neosigurano vozilo, osiguravajuće društvo kome se oštećeni može obratiti ne postoji, tako da je funkcija Zaštitnog xxxxx u ovakvim slučajevima najpotpunija.69
Na primjeru Zaštitnih fondova u BiH najbolje se može vidjeti kako ZOOMV i ZOOS, svojim odredbama ograničeno štite treće oštećene osobe, kao i nužnost harmonizacije entitetskih propisa iz ove oblasti, a zatim i usklađivanje istih s propisima EU.
Naime, u slučaju nastanka štete upotrebom nepoznatog vozila u FBiH, oštećena osoba nema pravo na naknadu materijalne štete na svom vozilu, jeroštećena xxxxx xxxx dokazivati
65 X. Xxxxxxx, “Granice odgovornosti osiguratelja prema trećima u osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu”, Pravo i porezi, broj: 12, Zagreb, 2007., 67.
66 X. Xxxxxxxx, “Garancijski fond za zaštitiu žrtava prometa”, Osiguranje, broj: 3/98, Zagreb, 2005., 5.
67 X.Xxxxxxx, “Granice odgovornosti osiguratelja prema trećima u osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu”, Pravo i porezi, broj: 12, Zagreb, 2007., 60.
68 I pored navedenog, Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju u članu 2. st. 1. tač.12. definira pojam Zaštitnog xxxxx XX, što je xxx jedna od nelogičnosti ovog Zakona.;
69 X. Xxxxxxx, “Zaštitini fond kod osiguranja autoodgovornosti”, Pravna riječ, broj: 18/2009, Banja Luka, 2009., 248.
da je nepoznato motorno vozilo odgovorno za saobraćajnu nezgodu. Cilj ovakvog zakonskog rješenja jeste da se s jedne strane pruži zaštita trećoj oštećenoj osobi, a su druge strane da se spriječe zloupotrebe kojih bi nesumnjivo bilo.70
U RS-u je ovo pitanje riješeno po ugledu na Petu direktivu EU i zakonsko rješenje u Srbiji i Hrvatskoj.Naime, u slučaju štete na stvarima, prouzrokovane nepoznatim vozilom, oštećena osoba ima ograničenu zaštitu jer Zakon predviđa da će Zaštitni fond naknaditi štetu na stvarima, ako je nadoknadio štetu zbog smrti ili xxxxx tjelesne povrede nastale u istoj saobraćajnoj nezgodi, a koje su zahtijevale bolničko liječenje u trajanju od najmanje pet xxxx, pri čemu oštećeni snosi učešće u šteti na stvarima u iznosu od 950 KM.71
Međutim,stupanjem na snaguZOOS-a, 2015. godine, u BiH jedan broj trećih oštećenih osobaje ostao nezaštićen. Naime, radi se o tome da je prema navedenom Zakonu, Zaštitni fond XX xxxxx da izvršava obavezu naknade štete nastale trećoj oštećenojna osobama i stvarima na teritoriji RS, ako ih prouzrokuje vozilo xxxx xxxxxxx nije zaključio ugovor o osiguranju od autoodgovornosti72. Istovremeno je u Federaciji BiH, Zaštitni fond obvezan oštećenim stranama plaćati odštetu u slučaju smrti ili tjelesne povrede i materijalne štete prouzrokovane u saobraćajnim nezgodama u BiH xxxx xx nezgodu prouzrokovala neosigurano vozilo, a vozilo posjeduje osoba s prebivalištem u Federaciji73.
Tako u praksi imamo slučajeve xx xxxxx pretrpi štetu na teritoriji Federacije BiH, od neosiguranog xxxxxx, xxxx xx posjednik osoba s prebivalištem na teritoriji RS-a, pa se oba Zaštitna fondaoglašavaju nenadležnim za naknadu štete. Sudska praksa, obzirom da je ZOOS relativno nov, xxx uvijek nije zauzela svoj stav o ovom pitanju.Takođe, osobe koje pretrpe štetu odneosiguranog vozila kojim upravlja osoba koja nema prebivalište u FBiH ( npr. turisti, osobe s državljanstvom druge države koje su se radi sticanja tog državljanstva odrekle državljanstva BiH, itd. ),takođe ostaju nezaštićene u FBiH.
Nadalje, kada su u pitanju obaveze osiguravajućih društava u likvidaciji,ZOOS jasno definira da je Zaštitni fond XX xxxxx da izvršava obavezu naknade štete trećoj oštećenojosobi nastale na teritoriji RS koje xxxx xxxxx biti naknađene iz stečajne ili likvidacione mase društva za osiguranje. Iz ove odredbe je jasno da stečaj ili likvidacija osiguravajućeg društva xxxx biti okončana da bi Zaštitni fond RS preuzeo obavezu tog društva, dok se u Federaciji BiH, obzirom na način xxxx xx ovo pitanje regulirano zakonima74, isto xx xxxxxx nadležnih sudova različito tumači.Tako sudovi nekada obavezuju Zaštitni fond FBiH da plaća štete društava u likvidaciji, čija likvidacija xxx nije okončana, što za posljedicu ima pravnu nesigurnost, različiti nivo zaštite oštećenih osoba na teritoriji BiH, i poteškoće u xxxx xxxx samom Zaštitnom fondu FBiH, tako i njegovim članicama koje su obavezne osigurati financijska sredstva za plaćanje svih šteta iz obaveza Zaštitnog xxxxx.
70 Ibid., 250.
71 Član 51. stav 2. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS (“Sl. glasnik RS”, broj: 82/15 ).
72 Član 51. stav 1. xxxxx 2. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS (“Sl. glasnik RS”, broj: 82/15).
73 Član 16. stav 1. xxxxx 2. Zakon o osiguranju o odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 24/05 ).
74 Član 16. stav 1. xxxxx 3. Zakon o osiguranju o odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 24/05 ), a u vezi sa odredbom članova 29., 69. i 70. Zakona o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 24/05 i 36/10 ).
5. Pojam saobraćajne nezgode u BiH i uticaj istog xx xxxx trećih osoba
U BiH je pojam saobraćajne nezgode definiran Zakonom o osnovama bezbijednosti saobraćaja na putevima u BiH, kao događaj na putu ili koji je započet na putu, u kojem je učestvovalo najmanje jedno vozilo u pokretu i u kojem je jedno ili više osoba poginulo ili povrijeđeno ili xx xxxxxxx materijalna šteta.75 Pojam saobraćajne nezgode uopće nije reguliran ZOOMV-om što je xxx jedna od nelogičnosti u pravnoj regulativi ove oblasti u Federaciji BiH, obzirom da, ZOOS definira pojam saobraćajne nezgode kao događaj u kome xx xxxxx nastala zbog upotrebe prevoznog sredstva.76
Međutim, posmatrajući sudsku praksu, možemo zaključiti da ovakav način definiranja pojma saobraćajne nezgode u Federaciji BiH podrazumijeva širu zaštitu trećih oštećenih osoba, a što je u skladu sa propisima EU. Tako kod sudova u FBiH nema dvojbe u situacijama kada xx xxxxx nastala van kolovoza upotrebom motornog vozila. Sudovi obavezuju osiguravajuća društva i zaštitne fondove na naknadu štete oštećenim osobama.
“Xxxxx xx navod punomoćnika tužene u smislu definisanja prometne nezgode, međutim Xxxxx o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom siguranju od odgovornosti – osiguranje od autoodgovornosti odredbom člana 8. reguliše kvalitativni opseg pokrića, reguliše materiju koja se odnosi na odobravanje i plaćanje naknade u pogledu tjelesnih ozljeda ili smrti bez obzira na mjesto u kojem se dogodila prometna xxxxxxx xxx i način na koji se ista dogodila.
Bez obzira na činjenicu da predmetni štetni događaj nema elemente saobraćajne nezgode, po mišljenju suda obaveza je tuženog da istu nadoknadi, obzirom da navedena obaveza proizilazi iz zaključene police osiguranja od autoodgovornosti.”
(Presuda Općinskog suda u Tuzli, broj: 32 0 P 0051627 11 P, od 14.06.2012. godine )
Može se reći da je ovakva praksa sudova u FBiH, u skladu i sa praksom Europskog suda.
S druge strane, osiguratelji i sudovi u Republici Hrvatskoj u praksi ne pokrivaju obaveznim osiguranjem štete uzrokovane upotrebom motornog vozila izvan saobraćaja.77
Sve do odluke Europskog suda u predmetu Vnuki slovenski sudovi smatrali su kako bi glavna svrha obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti trebala biti uzajamnost rizika i neophodnost vođenja brige o potrebama povrijeđenih osoba i putnika u okviru upotrebe motornih vozila samo na javnim prometnicama.78 U presudi broj: ECJ: C-162/13, Xxxx v Zavarovalnica Triglav, Sud EU jezaključio kako se radi o nezgodi xxxx xx uzrokovana upotrebom vozila koje je izvršavalo svoju normalnu funkciju vozila – funkciju prometovanja radnjom vožnje unazad u garažnom prostoru s namjerom parkiranja.79
75 Član 9. xxxxx 56) Zakona o osnovama bezbijednosti saobraćaja na putevima u BiH (“Sl. glasnik BiH”, broj: 6/06, 75/06, 44/07, 84/09 i 48/10 ).
76 Član 4. stav 1. xxxxx 8. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju RS (“Sl. glasnik RS”, broj: 82/15 ).
77 Više o pojmu upotrebe motornog vozila x. X. Xxxxx, “Pojam uporabe motornog vozila u pravu osiguranja”, Anali pravnog fakulteta, Univerziteta u Zenici, broj: 17/16, Zenica, 2016., 277.
78 X. Xxxxx, “Pojam uporabe motornog vozila u pravu osiguranja”, Anali pravnog fakulteta, Univerziteta u Zenici, broj: 17/16, 2016., 290 - 291.
79 Ibid, 293.
Sud EU u ovom predmetu iznosi stav xxxx xx moguće smatrati da obavezno osiguranje pokriva štetu koju uzrokuje vozilo u okviru cestovnog saobraćaja ili da obvezno osiguranje pokriva svu štetu xxxx xx vezana uz bilo xxxx xxxxx upotrebe ili funkcioniranja neovisno o činjenici može li se ili ne situacija definirati kao saobraćajna situacija.80
ZAKLJUČAK
Iako naša zakonska rješenja xxx uvijek u mnogome zaostaju za rješenjima predviđenim Petom, odnosno Šestomdirektivom EU, kao najvažnijim komunitarnim propisima iz oblasti zaštite trećih oštećenih osoba u saobraćajnim nezgodama, kao i za rješenjima zakona u regiji, učinjeni su napori i koraci kako bi se rješenja bosanskohercegovačkih zakona približila onima kakva su sadržana u navedenim propisima EU.
Prilikom analize postojećih zakonskih rješenja u BiH, može se zaključiti da su neosnovano iz kruga trećih osoba isključene sljedećeosobe:
1. vlasnik motornog vozila,ugovaratelj osiguranja i posjednik vozila, koji nisu upravljali istim, ali su se nalazili u vozilu u vrijeme saobraćajne nezgode,za nematerijalnu štetu.
2. osoba ovlaštena za zastupanje ukoliko je pretrpila štetu usljed upotrebe motornog xxxxxx xxxx xx xxxxxxx društvo koje taosoba zastupa, iako nije upravljala vozilom niti je na bilo xxxx xxxxx doprinijela nastanku nezgode,
3. leasing kuće u slučaju da dođe do saobraćajne nezgode u kojoj učestvuju dva vozila u vlasništvu iste leasing kuće, a različitih korinika leasinga.
ZOOS neosnovano isključuje iz kruga trećih osoba zdravstvene fondove kantonalnih xxxxxx i xxxxxx fondove zdravstvenog osiguranja, te oštećene osobe xxxxxx xx prouzrokovana šteta zbog upotrebe vozila na sportskim priredbama koje se održavaju na putu ili dijelu puta zatvorenom za saobraćaj drugim vozačima, a xxxxxx xx cilj postizanje najveće ili najveće prosječne brzine, odnosno na vježbama za te priredbe, a sami nisu učesnici tog natjecanja.
Pored navedenog, treba imati na umu, a teoretičari to često naglašavaju, da mehanizam zaštite oštećenih kroz sistem osiguranja od autoodgovornosti kakav jeste danas, u kojemu se gubi lična građanskopravna odgovornost štetnika, jer štetu plaćaju osiguratelji, nerijetko dovodi do negativnosti koja se u pravnoj doktrini zove hipertrofija oblika i visine nematerijalne štete. Oštećeni se često, a potpomognuti i od pravosudnih tijela, ponašaju xxx xx xx financijska sredstva osiguravajućih društava neograničena, te se zaboravlja činjenica da xx xxxxx pravo na naknadu štete ostvaruje na račun svih vozača. Visina premije osiguranja motornih vozila svih vozača, direktno zavisi od širine prava na naknadu štete. Pored navedenog, ne treba zaboraviti ni činjenicu da širina kruga trećih osoba zavisi i od stepena ekonomskog razvoja i materijalnih mogućnosti neke zemlje.
80 Više x. X. Xxxxx, “Pojam uporabe motornog vozila u pravu osiguranja”, Anali pravnog fakulteta, Univerziteta u Zenici, broj: 17/16, 2016., 291 - 293.
Iz svega navedenog, jasno je da je u cilju zaštite trećih oštećenih osoba potrebno prije svega izvršiti harmonizaciju entitetskih pripisa koji reguliraju ovu oblast u BiH, a zatim i proširiti xxxx trećih osoba na način da se opseg istog uskladi sa opsegom kakav imaju europske zemlje, a prije svega izjednačiti ga na teritoriji cijele države. Međutim, imajući u vidu prije svega finansijsko - ekonomsku situacijuu Bosni i Hercegovini, proširivanju kruga trećih osoba u našoj zemlji treba pristupiti veoma oprezno, planski i postepeno, te u suradnji sa stručnim osobama iz oblasti osiguranja i ekonomije.
(NON)PROTECTION DE TROISIÈMES PERSONNES PAR LES CONTRATS SUR L’ASSURANCE DE RESPONSABILITÉ AUTOMOBILE EN BOSNIE-HERZÉGOVINE
RÉSUMÉ DU TRAVAIL
Par le contrat d’assurance de responsabilité automobile pour dommages causés par usage de véhicule à moteur, un rapport juridique s'établi entre l'assureur et l’assuré. Cependant, si dans l’accident de la circulation le dommage soit causé à une troisième personne, cette personne obtient le droit de dédommagement directement envers l’assureur du contrat d’assurance de responsabilité automobile conclus entre l'assureur et le propriétaire de véhicule à moteur,mais pas selon la base de ce contrat, mais selon la base de la loi même. Pour cela cette sorte de l'assurance nous appelons extracontractuelle ou l’assurance légale.
Le cercle de troisièmes personnes, c'est-à-dire les personnes qui ont le droit de dédommagement survenu par utilisation de véhicule à moteur dans le mouvement, n'a pas la même ampleur dans tous les pays. Il y a de nombreux facteurs qui influencent la largeur du cercle de troisièmes personnes (le niveau de développement économique et civilisationnel, de possibilité matérielle de certains pays, etc.). Le développement du droit de l’assurance jusqu'à maintenant montre la tendance de l’élargissement de la protection des endomagés, ainsi qu'un nombre de plus en plus petit de personnes et de victimes des accidents de la circulation qui soit omis de droit pour le dédommagement.