Broj: Gž 6/08-2 R E P U B L I K A H R V A T S K A R J E Š E N J E

Broj: Gž 6/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Xxxxxx Xxxxx, u izvanparničnom predmetu

predlagatelja K. M. V. a.s. K. V., Č. R., kojeg zastupa punomoćnik X. F., odvjetnica iz Z. i protustranke R.

P. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik iz Z., radi priznanja stranog arbitražnog

pravorijeka, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. R1-42/07 od 31. prosinca 2007., dana 5. ožujka 2008.,

r i j e š i o j e:

Žalba protustranke R. P. d.o.o. Z., protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-42/2007 od

31. prosinca 2007. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se navedeno rješenje.

Obrazloženje

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-42/07 od 31. prosinca 2007. pod toč. I. priznat je arbitražni pravorijek Arbitražnog suda Gospodarske komore Češke Republike i Agrarne komore Češke Republike poslovni broj Rsp-771/05 od 12. lipnja 2006. Pod toč. II. svaka strana snosi svoje troškove.

Protiv tog rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu (toč. I. izreke) protustranka je podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ponavlja sve prigovore iznijete u tijeku prvostupanjskog postupka odnosno da je pravorijek koji je priznat pobijanim rješenjem donijet na nezakonit način, jer

protustranci nije bilo omogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom, da punomoćnik protustranke nije dostavljena dokumentacija na engleskom jeziku, te da se postupak vodio na jeziku tužitelja čime je tužitelj stavljen u povoljniji položaj. Slijedom toga je prvostupanjski sud trebao odbiti priznanje takvog pravorijeka budući je u suprotnosti sa javnim poretkom Republike Hrvatske (čl. 40. st. 2. toč. b. Zakona o arbitraži).

Ponavlja da se sva dokumentacija od strane arbitražnog suda vodila isključivo preko protustranke na

češkom jeziku iako isti jezik nije bio ugovoren, time da je punomoćnik protustranke u tijeku arbitražnog postupka dostavio urednu punomoć. Stoga predlaže da ovaj sud uvaži žalbu te pobijano rješenje preinači u korist protustranke odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Predlagatelj u odgovoru na žalbu protustranke pobija sve navode žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.

Žalba protustranke nije osnovana.

Prije svega, treba reći da se arbitražni postupak o kojem je donesen pravorijek, priznanje kojeg se traži, vodio na temelju kupoprodajnog ugovora 16. siječnja 2004. u kojem su stranke za slučaj spora ugovorile nadležnost Arbitražnog suda Gospodarske komore Češke Republike i Agrarne komore Češke Republike (čl.

XVIII. st. 2. Ugovora), a koji spor je među strankama pravomoćno okončan pravorijekom tog suda poslovni broj Rsp-771/05 od 12. lipnja 2006., pa se učinci tog Xxxxxxx (koji je ujedno i ugovor o arbitraži), a time i priznanje arbitražnog pravorijeka, prosuđuju po Zakonu o arbitraži ("Narodne novine", broj 88/01

– dalje: ZA).

Za priznanje stranog pravorijeka mjerodavne su odredbe čl. 40. ZA koji glasi:

"1. Strani pravorijek priznat će se i njegova ovrha odrediti u Republici Hrvatskoj osim ako sud u povodu prigovora protivne stranke utvrdi da postoji neki od razloga iz čl. 36. st. 2. toč. 1. ovog Zakona, ili da pravorijek još nije postao obvezatan za stranke, ili da ga je sud zemlje u kojoj je ili po čijem je zakonu donesen poništio ili da je odgodio nastupanje njegovih učinaka.

2. Priznanje i ovrha stranog pravorijeka odbit će se ako sud utvrdi:

a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske,

b) da bi priznanje ili ovrha pravorijeka bili u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske."

Mjerodavne odredbe čl. 36. st. 2. toč. 1. ZA, prema kojima se pravorijek može poništiti, odnosno u ovom slučaju ne priznati, a na koje upućuje čl. 40. ZA, glase:

1. ako stranka koja podnese tužbu dokaže:

"a) da ugovor o arbitraži iz čl. 6. ovoga Zakona nije uopće bio sklopljen ili da nije bio valjan,

b) da stranka u postupku nije bila sposobna zaključiti ugovor o arbitraži i biti stranka u sporu (čl. 7) ili da

stranka nije bila uredno zastupana,

c) da stranka koja je podnijela tužbu za poništaj pravorijeka nije bila uredno obaviještena o pokretanju

arbitražnog postupka ili da joj je na drugi nezakonit način bilo onemogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom,

d) da se pravorijek odnosi na spor koji nije predviđen arbitražnim ugovorom, ili koji nije obuhvaćen

njegovim odredbama, ili da sadrži odluke o predmetima koji prekoračuju granice ugovora o arbitraži, s time da se, ako se odluka o predmetima koji su podvrgnuti arbitraži može odvojiti od onih koja joj nisu podvrgnuta, može poništiti samo onaj dio odluke u kome se nalaze odredbe koje se odnose na predmete koji nisu bili podvrgnuti arbitraži,

e) da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu s ovim Zakonom ili dopuštenim sporazumom stranaka, a to je moglo utjecati na sadržaj pravorijeka,

f) da pravorijek nije obrazložen ili potpisan u smislu odredaba čl. 30. st. 3. i 5. ovog Zakona ili

2. da sud nađe, i kad se stranka nije pozvala na taj razlog:

a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske,

b) da je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske,".

U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog žalbenog suda, ne postoji ni jedan od navedenih, zakonom

propisanih razloga koji bi sprječavali priznanje citiranog pravorijeka, odnosno zbog kojih bi priznanje istog valjalo odbiti.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je protustranka primila tužbu i poziv za ročište, te dala odgovor na tužbu, odnosno da je uredno obaviještena o pokretanju i vođenju arbitražnog postupka te da joj nije onemogućeno raspravljanje u postupku zbog nezakonitog postupanja arbitražnog suda.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su čl. VIII. st. 2. citiranog Ugovora stranke ugovorile da se postupak vodi na Pravilima Arbitražnog suda navedene Komore, time da je Pravilima Arbitražnog suda pri Gospodarskoj i Agrarnoj komori Republike Češke propisano u poglavlju 15. st. 2. da se postupak pred

arbitražnim sudom provodi po odredbama navedenih Pravila, a u poglavlju 7. toč. 1. da se postupak vodi na češkom (slovačkom). Stoga provođenje postupka na češkom jeziku ne predstavlja nezakonito provođenje postupka odnosno onemogućavanja stranci da sudjeluje u tom postupku, budući je

protustranka mogla zatražiti prijevod od arbitražnog suda i u tu svrhu predujmiti troškove prijevoda ili prevesti pismena o svom trošku neovisno o arbitražnom sudu (sve sukladno citiranim Pravilima).

Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da protustranka nije dokazala svoju tvrdnju da je u tijeku

arbitražnog postupka dostavila punomoć za zastupanje od strane odvjetnika. Dostavljanje podnesaka od strane punomoćnika u kojem ne prileži punomoć (list 58 i 59 spisa) nije dokaz o zastupanju radi čega je arbitražni sud i dostavljao pismena izravno protustranci, slijedom čega stranci nije onemogućeno

raspravljanje pred arbitražnim sudom.

U svezi takvih utvrđenja pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je protustranka bila uredno

obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka i da joj je omogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom, slijeda čega nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 36. st. 2. podt. 1. a. b. c. ZA.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda prema kojem se povrede postupka na koje ukazuje

protustranka sve u slučaju da su postojale, ne mogu značiti povredu procesnih načela koje bi arbitražni postupak činile suprotnim javnom poretku Republike Hrvatske.

Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da nije ispunjen ni drugi uvjet propisan čl. 40. st. 2. toč. b. ZA prema kojem bi priznanje stranog pravorijeka bilo u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske, pa su i u tom pravcu neosnovani žalbeni navodi protustranke.

Nadalje, pravilna je ocjena da se u ovom predmetu radi o sporu o pravima kojima stranke mogu

raspolagati odnosno nagoditi se, a time ugovoriti arbitražu za rješavanje spora koji je proizašao iz tog ugovora ili u vezi s njim. Stoga predmet spora je arbitrabilan (čl. 3. st. 1. i 2. ZA), pa nije ispunjen uvjet propisan čl. 40. st. 2. toč. a. ZA za odbijanje priznanja stranog pravorijeka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

Zbog ovih razloga ovaj sud ocjenjuje da žalba protustranke nije osnovana, radi čega je, na temelju odredbe čl. 49. ZA i čl. 380. t. 2. Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03. – dalje: ZPP), odlučeno kao u izreci.

Predlagatelju nije odmjeren trošak za sastav odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 41. st. 2. ZA, pravna pravila o izvanparničnom postupku sadržana u Zakonu o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 5. ožujka 2008. SUDAC:

mr. sc. Xxxxxx Xxxxx, v. r.