Contract

Nacrt

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O NIŠTETNOSTI UGOVORA O KREDITU S MEĐUNARODNIM OBILJEŽJIMA SKLOPLJENIH U REPUBLICI HRVATSKOJ S NEOVLAŠTENIM VJEROVNIKOM S KONAČNIM

PRIJEDLOGOM ZAKONA

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O NIŠTETNOSTI UGOVORA O KREDITU S MEĐUNARODNIM OBILJEŽJIMA SKLOPLJENIH U

REPUBLICI HRVATSKOJ S NEOVLAŠTENIM VJEROVNIKOM

I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE

Ustavna ocjena za donošenje predloženog Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske1.

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA

Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom2 (dalje u tekstu: Zakon o ništetnosti) donesen xx xxxx bi se sveobuhvatno uredio odnos stranaka koje su sklopili i koje sklapaju ugovor o kreditu s međunarodnim obilježjima. Taj xx xxxxx prvenstveno usmjeren na ugovore koje su hrvatski građani sklapali sa stranim financijskim institucijama koje nisu imale dozvolu za poslovanje na području Republike Hrvatske.

Najveći broj takvih ugovora sklopljen je u razdoblju od 2000. do 2010. godine, u vrijeme xxxx xx Hrvatska mogla uvjetovati poslovanje stranih financijskih subjekata na svom području. U to vrijeme nije postojala adekvatna zaštita dužnika koji u xxx poslovnom odnosu nisu bili u jednakom i ravnopravnom položaju prema vjerovniku. Iako je formalno-pravno postojala zaštita dužnika kroz članak 322. Zakona o obveznim odnosima3, praksa hrvatskih sudova xxxx xx takva da se kroz institut ništetnosti nije sankcioniralo nezakonito poslovanje financijskih

1 Ustav Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10,

05/14)

2 Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (NN 72/2017)

3 Zakon o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018)

institucija4. Hrvatski sudovi nisu primjenjivali odredbe Zakona o bankama, Zakona o kreditnim institucijama, Zakona o deviznom poslovanju, Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, Zakona o trgovačkim društvima i drugih propisa kojima se uređuje financijsko poslovanje stranih subjekata na području Republike Hrvatske, i na temelju njih, kada bi te odredbe bile prekršene, utvrđivali ništetnost sklopljenih ugovora o kreditu. Neusklađenu praksu pojedinih sudova nije ujednačio ni Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim mišljenjima ili preporukama.

Najviše ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklapani su s austrijskim štednim zadrugama sa ograničenom odgovornošću. Na temelju javnih nastupa zastupnika tih štedionica proizlazi takvih je ugovora bilo oko 3.000, iz čega proizlazi da se radilo o trajnoj , a ne o sporadičnoj ili jednokratnoj djelatnosti (tj. o pojedinačnim i povremenim kreditnim poslovima).

Međutim, na temelju izvora kojima raspolaže predlagatelj, osnovano se sumnja da je takvih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 2000. do 2010. bilo znatno više, i to oko 20.000. Pri tome valja imati u vidu da su na strani dužnika u velikom broju slučajeva takve ugovore sklapale dvije, tri, četiri pa do pet osoba. Ta okolnost pokazuje dubinu nastalog društvenog problema, koji se ne odnosi samo na teški položaj dužnika, već negativno utječe na javni i ustavnopravni poredak, na funkcioniranje poreznog sustava, na provođenje bonitetnog nadzora financijskih institucija, praćenje i kontrole kretanja kapitala radi prikupljanja administrativnih i statističkih podataka, dovodi do stvaranja nelojalne konkurencije i sumnje u pranje novca te do paralelnog sivog deviznog sustava, što u konačnici utječe na cjelokupno funkcioniranje ekonomskog sustava države i društva.

Kako bi se konačno riješila enigma koliki xx xxxx ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem, predlagatelj predlaže Ministarstvu pravosuđa da od javnih bilježnika zatraži podatak o broju takvih ugovora i njihovoj nominalnoj vrijednosti. Također predlagatelj predlaže da se zatraži od hrvatskih sudova podatak o broju parnica u kojima se traži utvrđenje ništetnosti takvih ugovora kao i o broju ovršnih postupaka koji se temelje na xxx ugovorima. Ti će podaci potvrditi predlagateljeve navode o veličini društvenog problema koji su ti ugovori stvorili i o potrebi urediti tu problematiku ovim zakonom.

Nije sporno da neodgovorno kreditiranje i općenito neodgovorno ponašanje sudionika kreditnog tržišta mogu dovesti do značajnih makroekonomskih učinaka nelegalnog prelijevanja kapitala, da nastaju štete za slabiju ugovornu stranu, da dovode do nejednakih uvjeta za uključene aktere. Na to je upozorio i zakonodavac Europske unije u Direktivi

4 Predlagatelj želi u xxx pogledu istaknuti da su hrvatski sudovi, posebno drugostupanjski sudovi i Vrhovni sud Republike Hrvatske, mogli proglasiti takve ugovore nemoralnim u smislu članka 322. Zakona o obveznim odnosima.

2014/17 od 4. veljače 2014.5 Država članica može uvijek poduzeti mjere kojima se sankcioniraju povrede nacionalnih zakona i drugih propisa kada su u pitanju funkcioniranje poreznog i financijskog sustava.6

Stanje se pokušalo popraviti Zakonom o potrošačkom kreditiranju7, posebno izmjenama i dopunama iz 2015.8 kojima su uvedeni članci 19.j i 19.k. Međutim, taj se zakon primjenjuje isključivo na potrošačke ugovore xxxx xx vrijednost manja od 1.000.000,00 kuna. Dodatni problem s xxx zakonom je i taj što nije bilo jasno primjenjuje li se retroaktivno ili ne; Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio je stajalište da navedene odredbe imaju kvazi-povratno djelovanje9, dok je Vrhovni sud Republike Hrvatske zaključio da nemaju.10 Tek se nedavno o toj retroaktivnoj primjeni javno očitovao predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske te obećao da će u najkraćem roku ukloniti navedenu neusklađenost dvaju najviših sudova, dajući xxxxxx prednost stajalištu Ustavnog suda.11 Svemu tome valja pridodati oprečne i vrlo različite odluke koje su u pogledu ništetnosti ugovora o kreditu donosili (i koje donose) prvostupanjski i drugostupanjski sudovi, što dodatno povećava pravnu nesigurnost dužnika kao slabije stranke u xxx kreditnom odnosu.

5 U uvodnoj izjavi 4. Direktive 2014/17/ЕU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (Službeni lit Europske unije, br. L 60/2014, str. 34.) navodi se:

„Utvrđen xx xxx problema na hipotekarnim tržištima u Uniji koji se odnose na neodgovorno kreditiranje i zaduživanje te potencijalni prostor za neodgovorno ponašanje sudionika na tržištu, uključujući kreditne posrednike i nekreditne institucije. Pojedini su se problemi ticali kredita nominiranih u stranoj valuti koje su

potrošači uzeli u toj valuti kako bi ostvarili korist od ponuđene stope zaduživanja, ali bez primjerenih informacija o tome ili razumijevanja tečajnog xxxxxx xxxx je s time povezan. Te su probleme uzrokovali tržišni i regulatorni propusti, kao i drugi čimbenici poput opće gospodarske situacije i niskih razina financijske pismenosti. Drugi problemi uključuju nedjelotvorne, nedosljedne ili nepostojeće režime za kreditne posrednike i nekreditne

institucije koji nude kredite za stambene nekretnine. Utvrđeni problemi imaju potencijalno značajne

makroekonomske učinke prelijevanja, mogu dovesti do štete za potrošača, djelovati kao gospodarske ili pravne prepreke prekograničnim aktivnostima i stvoriti nejednake uvjete za uključene aktere.“

6 Vidjeti članak 65. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

7 Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 09/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016)

8 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015)

9 Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-I-4455/2015 od 4. travnja 2017., dostupno na: xxxxx://xxxxxx.xxxx.xx/Xxxx/Xxxxxxx.xxx/X00000X00000XX00X00000X0000X0X00/xXXXX/X-X-0000- 2015.pdf.

10 Zaključci sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12 . travnja 2016. u Šibeniku, Broj: Su-IV-155/16, dostupno na:ttp://xxx.xxxx.xx/xxxxxxxxxxx/xxxxxx/XXX/xxxxx/XxxxxxXxxxxxxxx- Zakljucci/GO-zakljucci/VSRH_GO_2016_Su_155-2016_2016-04-12_zakljucci.pdf.

11 Snimka sjednice Hrvatskog sabora od 23. listopada 2019.; dostupno na: xxxxx://xxx.xxxxx.xx/xxxxxxxx-xxxxxxxxxxxx-xxxxxxxx-xxxx-x-xxxxxx-xxxxxxx-xxxxxx-xx-0000- podnositelj-predsjednik?t=111144&tid=208066.

Imajući u vidu navedenu situaciju, cilj Zakona o ništetnosti bio je upravo taj da se na xxxxx xxxxx propišu kriteriji za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu i posredno sankcioniraju vjerovnici koji su nezakonito poslovali na području Republike Hrvatske.

Presudom Suda Europske unije donesene u predmetu Milivojević12, Zakon o ništetnosti proglašen je protivnim pravu Unije, konkretno članku 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije13. Predlagatelj se ne slaže s xxx odlukom zbog više razloga, a prvenstveno zbog toga što se od Hrvatske zahtjeva ostvarenje slobode pružanja usluga za vremensko razdoblje koje je prethodilo njenom ulasku u Europsku uniju, odnosno za vrijeme kada nije bila dužna osigurati tu slobodu.14 S time u vezi valja spomenuti i rješenje Suda Europske unije doneseno u predmetu R. D. i A. D.15, u kojemu se isti sud u istovjetnim okolnostima proglasio nenadležnim za odlučivanju o prethodnom pitanju. Na temelju potonje odluke predlagatelj zaključuje da je Hrvatska ovlaštena samostalno odlučiti o valjanosti ugovora o kreditu sklopljenih prije njezina ulaska u Europsku uniju, uključujući utvrđenje njihove ništetnosti na temelju Zakona o ništetnosti.

Xxxxxxx Xxxxxxxxxxx izazvala je oprečne odluke hrvatskih sudova. Ne želeći ulaziti u rasprave o opravdanosti, tumačenju,primjeni i posljedicama te presude u hrvatskoj sudskoj praksi, predlagatelj želi istaknuti da ni u kojem slučaju ne odustaje od namjere sankcioniranja svakog nezakonitog poslovanja financijskih institucija na području Republike Hrvatske.

Xxxxx, ovim se prijedlogom izmjena i dopuna želi uskladiti Zakona o ništetnosti s pravom Unije i proširiti njegovu primjenu na sve financijske subjekte koji su poslovali i koji posluju na području Republike Hrvatske.

Iz odluke Suda Europske unije proizlazi da se Zakonom o ništetnosti povrjeđuje xxxxxxx pružanja usluga poduzetnicima s poslovnim nastanom izvan Republike Hrvatske, jer se xxx subjektima uvjetuje pristup hrvatskom tržištu financijskih usluga dobivanjem odobrenja i na

12 Presuda Suda Europske unije (drugo vijeće) od 14. veljače 2019., Xxxxx Xxxxxxxxxxx protiv Raiffeisenbank St. Xxxxxx-Xxxxxxxxx-Xxxxxxxxx eGen, C-630/17, ECLI:EU:C:2019:123.

13 Pročišćene verzije Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Protokoli, Prilozi Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Izjave priložene Završnom aktu Međuvladine konferencije na kojoj je donesen Ugovor iz Lisabona potpisan 13. prosinca 2007., Tablice ekvivalenata, Službeni list Europske unije, br. C 202/2016, str. 1-388.

14 U točki 64. presude Xxxxxxxxxxx navodi se: “Doista, u ovom se slučaju Zakonom o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima vjerovnicima sa sjedištem izvan Hrvatske uvjetuje pristup hrvatskom tržištu financijskih usluga dobivanjem odobrenja koje izdaje Hrvatska narodna banka i na xxx xxxxx xxxx xxxxx privlačnim xxxxxxx xxx tržištu, čime se povređuje xxxxxxx zajamčena člankom 56. UFEU-a.” Xxxxxx nije od značaja da je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu zaključen i raskinut prije hrvatskog pristupanja Europskoj unije, s obzirom na to da se radi o situaciji koja neovisno o tome nastavlja proizvoditi pravne učinke (vidi 43. presude Xxxxxxxxxxx).

15 Rješenje Suda (šesto vijeće) od 26. rujna 2019., R. D. i A. D. protiv Raiffeisenbank St. Xxxxxx- Xxxxxxxxx-XxxxxxxxxxXxx, C-277/19, ECLI:EU:C:2019:791.

xxx xxxxx xxxx xxxxx privlačnim xxxxxxx xxx tržištu.16 S xxx u vezi valja dati određena pojašnjenja.

Predlagatelj prihvaća da se Zakon o ništetnosti ne primjenjuje na poduzetnike s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj. Međutim, ne prihvaća da utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu dovodi do nedozvoljene diskriminacije stranih poduzetnika, posebno kada se uzme u obzir da je do xxxx xxx xxxxx primjenjivan isključivo na ugovore sklopljene prije hrvatskog ulaska u Europsku uniju, u vrijeme xxxx xx Hrvatska mogla samostalno predviđati ograničenja poslovanja stranih poduzetnika na njenom području. No, neovisno o tome, eventualno nejednako postupanje prema stranih i domaćih financijskih institucija uklonit će se predloženim izmjenama i dopunama.

U xxx pogledu valja istaknuti da je nezakonito poslovanje financijskih institucija sa sjedištem izvan Republike Hrvatske bilo sankcionirano i prije donošenja Zakona o ništetnosti, i to Zakonom o potrošačkom kreditiranju. Naime, izmjenama i dopunama toga zakona iz 2015. predviđeno je utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenih s vjerovnikom koji nije imao dozvolu za poslovanje u Republici Hrvatskoj. U presudi Xxxxxxxxxxx, Sud Europske unije pogrešno je utvrdio da se ugovori o kreditu sklopljeni sa subjektom koji nije imao potrebno odobrenje prije 2015. nisu mogli utvrditi ništetnima. Razlog za tu pogrešku je pogrešan navod Općinskog suda u Rijeci koji je uputio zahtjev za prethodni postupak17, koji je vjerojatno posljedica nejasne situacije primjenjuju li se odredbe toga zakona i na ugovore sklopljene prije stupanja na snagu Zakona o ništetnosti.

U odnosu na učinak odredbe članka 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju, valja ukazati na oprečne stavove Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prema Ustavnom sudu zakon ima kvazi-retroaktivni učinak te se primjenjuje na ugovore sklopljene prije njegova stupanja na snagu, dok prema Vrhovnom sudu nema tog učinka. U svojoj presudi Sud Europske unije nije uopće uzeo u obzir odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, već xx xxxx na temelju stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključio da se u Hrvatskoj provodila izravna diskriminacija stranih poduzetnika od njenog ulaska u Europsku uniju (1. srpnja 2013.) do stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju (30. rujna 2015.).18 To je utvrđenje potpuno pogrešno, s obzirom na to da odluke Ustavnog suda

16 Ibid. 9, točke 62. i 64. presude Xxxxxxxxxxx.

17 Ibid. 9, točka 34. xxxxxxx Xxxxxxxxxxx

18 Ibid. 9, točka 62. presude Xxxxxxxxxxx (“Stoga, budući da se Zakonom o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima uspostavlja derogativno uređenje za određene financijske usluge s obzirom na okolnost ima li pružatelj sjedište u državi članici različitoj od one u kojoj se pruža usluga, valja zaključiti da se do 30. rujna 2015. hrvatskim pravom provodila izravna diskriminacija prema vjerovnicima s poslovnim nastanom izvan Hrvatske, nakon kojeg je datuma ništetnost ugovora o kreditu sklopljenih s neovlaštenim vjerovnikom proširena na ugovore s vjerovnicima s poslovnim nastanom u toj državi članici.”

Republike Hrvatske djeluju erga omnes xx xxxxx stavove izražene u xxx odlukama moraju primijeniti svi hrvatski sudovi, uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Xxxx xx riječ o domašaju dvaju zakona, Zakon o potrošačkom kreditiranju odnosi se samo na potrošačke ugovore, dok je primjena Zakona o ništetnosti šira. Potonji se zakon primjenjuje na sve vrste ugovora. Xxxxx, primjenjuje se na potrošačke ugovore čija vrijednost premašuje 1.000.000,00 kuna, kao i na ugovore koje su dužnici sklopili u okviru obavljanja svoje poslovne djelatnosti.

Predlagatelj želi zadržati široku primjenu prvotnog Zakona o ništetnosti neovisno o vrijednosti ugovora i neovisno o tome radi li se o potrošaču ili nekom drugom ugovornom subjektu te, kako bi otklonio svaku sumnju u njegovu usklađenost s presudom Xxxxxxxxxxx, istu xxx proširiti i na financijske subjekte koji posluju (ili su poslovali) na hrvatskom području, a xxxxxx nemaju (ili nisu imali) sjedište u Republici Hrvatskoj.

Valja imati u vidu da predviđanje primjene Zakona o ništetnosti i na poduzetnike sa sjedištem u Republici Hrvatskoj nije samo po sebi dovoljno. Naime, prema odluci Suda Europske unije, mjera prevladavajuće utječe na slobodno pružanje usluga te xx xxxxx zabranjena, čak i ako se na jednak način primjenjuje na domaće i strane pružatelje usluga, kad je takve prirode da zabranjuje, otežava ili čini manje privlačnima djelatnosti pružatelja usluga koji ima poslovni nastan u drugoj državi članici u kojoj zakonito pruža istovrsne usluge.

Stoga predlagatelj predlaže rješenje koje neće negativno utjecati na slobodno pružanje usluga ili će utjecati u manjem obimu i koje će u svakom slučaju biti opravdano.

Predlagatelj može i prihvatiti da bi utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu koje je sklopio vjerovnik sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, a koji je nezakonito poslovao na njenom području, moglo negativno utjecati na slobodu pružanja usluga tih poduzetnika. Naime, predviđena mjera kojom bi se “sankcioniralo” xx xxxxxx poduzetnike mogla bi im učiniti manje privlačnim hrvatsko financijsko tržište.

Međutim, i u xxx slučaju, predlagatelj smatra da je takva mjera opravdana. Kako bi se ocijenila opravdanost te mjere, valja najprije objasniti koji se ciljevi žele postići Zakonom o ništetnosti, ispunjava li navedeni zakon važne razloge u općem interesu te, ako ih ispunjava, xx xx prikladan zajamčiti ostvarenje zadanih ciljeva i ne prekoračuje li ono što je nužno da bi ih se postiglo.

Prije razlaganja tih razloga, valja kratko navesti da je predlagatelj također ispitao mogućnost ograničenja Zakona o ništetnosti na ugovore sklopljene prije pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, xxxx xx Hrvatska mogla uvjetovati poslovanje stranih poduzetnika na njenom području izdavanjem posebne dozvole. S jedne strane, presuda Xxxxxxxxxxx može se protumačiti tako

da to ograničenje nije samo po sebi dovoljno, s obzirom na to da prema toj odluci situacija nastala sklapanjem ugovora o kreditu nastavlja proizvoditi pravne učinke, čak i ako je taj ugovor raskinut prije hrvatskog pristupanja Europskoj uniji.

S druge strane, valja spomenuti rješenje Europskog suda u slučaju X. X. x A. D.19 koje xxxx potpuno novo svjetlo na ugovore o kreditu sklopljene sa stranim štedionicama, sklopljene prije hrvatskog pristupanja Uniji. Iako ugovori o kreditu sklopljeni prije hrvatskog pristupanja Uniji nastavljaju proizvoditi pravne učinke i nakon samog pristupanja, u xxx je rješenju Sud Europske unije jasno naveo da se u prethodnom postupku pred xxx xxxxx, u kojemu se traži tumačenje prava Unije, ne može preispitati valjanost takvih ugovora na temelju elemenata koji su postojali na xxx sklapanja tih ugovora, poput vjerovnikova odobrenja, provjere kreditne sposobnosti dužnikâ i informacija prije sklapanja ugovora koje im se trebaju pružiti, kada su ugovori sklopljeni prije pristupanja Uniji.20 Drugim riječima, ne dolazi do primjene prava Europske unije kada se u postupku pred hrvatskim sudom ispituju okolnosti koje su nastale prije nego što je Hrvatska postala punopravna članica 1. srpnja 2013.

Budući da se na temelju Zakona o ništetnosti utvrđuje i ispituje postojanje odnosno nepostojanje određenih okolnosti isključivo u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, xxxx xx riječ o ugovorima sklopljenih prije hrvatskog pristupanja Uniji, proizlazi da se pravo Unije ne primjenjuje na te ugovore. Xxxxx xx eventualna diskriminacija stranih poduzetnika u vrijeme kada Hrvatska nije bila dužna primjenjivati pravo Unije dopuštena, i nepoštivanje posebnih uvjeta za poslovanje na njenom području kao što je primjerice zahtijevanje posebnog odobrenja, može biti osnova za utvrđenje ništavosti ugovora o kreditu koji su xxxxxxx xxx rezultat takvog poslovanja.

Prvenstveni cilj Zakona o ništetnosti je pružiti zaštitu dužniku koji u kreditnom odnosu s vjerovnikom predstavlja slabiju stranu i gdje je jednakost i ravnopravnost stranaka znatno narušena.

Xxxx xx riječ o kreditnom poslovanju, pravom Europske unije pružana je zaštita isključivo fizičkim osobama - potrošačima. Zakon o ništetnosti pruža širu zaštitu. Prema definiciji dužnika koja se predlaže, dužnik predstavlja svaku osobu, uključujući i pravnu, xxxx xx u xxx odnosu s davateljem kredita u znatno nepovoljnijem položaju.

Hoće li sud okvalificirati određenu fizičku ili pravnu xxxxx xxx dužnik u smislu Zakona o ništetnosti ovisit će o okolnostima konkretnog slučaja. Kada se s obzirom na narav određene transakcije ne radi o odnosu potrošača i gospodarskog subjekta, određene okolnosti mogu ipak ukazati na to da je dužnik u znatno nepovoljnijem položaju od vjerovnika. Tu se prvenstveno misli na obrtnike, trgovce pojedince, osobe koje obavljaju samostalnu

19 Ibid. 12.

20 Ibid. 12, točka 30. rješenja R. D. i A. D.

djelatnost, vode obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, pa čak i trgovačko društvo, xxxx xx ta djelatnost u pravilu ograničena na jednog ili manji broj zaposlenika, te kada voditelj takve djelatnosti istovremeno nema većeg iskustva u kreditnom poslovanju i sl.

Daljnji cilj Zakona o ništetnosti je sankcioniranje subjekata koji su nezakonito poslovali na području Republike Hrvatske. Utvrđenje nezakonitosti poslovanja ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Mjerom utvrđenja ništavosti ugovora o kreditu ne sankcionira se svako nezakonito postupanje vjerovnika, već samo ono koje je dovelo do znatne povrede interesa javnog poretka.

Xxxx xx riječ o poduzetnicima koji nisu imali posebno odobrenje za kreditno poslovanje na području Republike Hrvatske, valja navesti da nepostojanje tog odobrenja ne dovodi automatski do ništetnosti ugovora o kreditu. Nepostojanje odobrenja xx xxxx jedno od elemenata koje sud xxxx uzeti u obzir prilikom ocjene težine nezakonitog poslovanja i njegovih posljedica.

Primjerice, okolnosti da je ugovor o kreditu dogovaran s osobom koja nema za to potrebno obrazovanje, i/ili da je ugovor sklopljen na jeziku koji dužnik ne razumije, i/ili da prilikom sklapanja ugovora dužniku nisu pružene osnovne informacije koje su potrebne za preuzimanje obveze, i/ili xx xxxxxx iskrivljene i netočne informacije, i/ili da prihod koji se namjerava ostvariti iz tog kreditnog posla nije prijavljen hrvatskim tijelima te je na xxx xxxxx izbjegnuto njegovo oporezivanje, i/ili da je dužnik nezakonito prenio dobiveni iznos kredita preko državne granice su sve okolnosti koje upućuju na povredu interesa javnog poretka, povredu pravila financijske struke i općenito dobar ugled financijske struke.

Predlagatelj prihvaća da od ulaska u Europsku uniju Hrvatska ne može izdavanjem prethodnih odobrenja uvjetovati poslovanje stranih poduzetnika na njenom području. Stoga, nepostojanje posebnog odobrenja ne može biti razlog za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenih nakon 1. srpnja 2013. Međutim, svi ostali razlozi mogu biti osnova utvrđenje ništetnosti takvih ugovora, kada dovode do znatne povrede interesa javnog poretka.

Xxxx xx riječ o povredi interesa javnog poretka, ništetnost ugovora o kreditu valja sagledati kao sankciju građanskog prava sui generis. Predlagatelj je posebno osjetljiv na pitanje poštovanja pravnog poretka. Uloga Hrvatskog Xxxxxx xx pružiti prikladne instrumente hrvatskim sudovima koji su dužni osigurati poštivanje prava. Samo se na xxx xxxxx može popraviti stanje koje je stvoreno odlukama hrvatskih sudova, xxxxx xxxxxx nezakonito i nemoralno poslovanje vjerovnika ne predstavlja razlog za ništetnost ugovora.

Praksa je pokazala da zakonske mogućnosti koje postoje u okviru Kaznenog zakona, Zakona o bankama, Zakona o financijskim institucijama, Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Ministarstva financija i dr. nisu polučila očekivane rezultate. Naime, iako je postojala i

postoji mogućnost kažnjavanja subjekata koji su nezakonito poslovali na području Republike Hrvatske kaznenim, prekršajnim ili upravnim kaznama, ostaje činjenica da xx xxxx dio nezakonitog poslovanja ostao nekažnjen. Bez obzira na tu okolnost, dužnik u nepovoljnijem položaju ne smiju biti oštećen.

Predlagatelj stoga smatra da će se predloženom mjerom - utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu - postići cilj zaštite interesa javnog poretka. Naime, inicijativa za sankcioniranje nezakonitog poslovanja prenosi se na dužnika koji xx xxxx izravno zainteresiran da se na vjerovnika primjeni takva mjera. Na xxx xxxxx pojačat će se, s jedne strane, zaštita dužnika u neravnopravnom položaju prema neovlaštenom vjerovniku i, s druge strane, osigurat učinkovitost “sankcioniranja” subjekta koji je nezakonito poslovao na području Republike Hrvatske.

U odnosu na povratno djelovanje Zakona o ništetnosti predlagatelj upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske21 u kojoj se razmatralo povratno djelovanje članaka 19.j i

19.k. Zakona o potrošačkom kreditiranju. U xxx xx odluci Ustavni sud naveo da retroaktivnosti nema ako xx xxxxxx odnosi na pravne situacije koje su u tijeku i ako se primjenjuje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Radi se o tzv. nepravoj ili kvazi- retroaktivnosti kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na odnose kreirane pravnim aktima ili poslovima nastalima prije njegova stupanja na snagu, ali su ti odnosi xxx uvijek pravno egzistentni odnosno u tijeku svoje realizacije. Kako bi potkrijepio svoje rasuđivanje, Ustavni sud pozvao se na praksu Suda Europske unije koja na osnovu teleološkog tumačenja iznimno dopušta kvazi-povratni učinak novoga pravnog pravila na zatečene pravne odnose pod bitnim uvjetom da se cilj mjere - zbog čije realizacije je "novo" pravo i usvojeno - ne bi ni mogao postići na drugi način. Povratno djelovanje ograničeno je načelom razmjernosti koje traži da je takvo povratno djelovanje nove zakonske mjere na slučajeve nastale prije njegova stupanja na snagu neophodno za postizanje željenoga cilja.22

Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske to znači da propisivanje povratnog djelovanja zakona xxxx biti izuzetno i opravdano s gledišta ustavnog načela zaštite javnog interesa za izmjenu nekog zakonskog režima odredbama povratnog značaja. Javni interes, shvaćen kao značajan društveni interes koji opravdava odnosno zahtijeva propisivanje povratnog djelovanja zakona, predstavlja Ustavom danu granicu ovlaštenja zakonodavca iz članka 90. stavka 5. Ustava RH. Prema tome, zakonska odredba kojoj xx xxxx povratno djelovanje suglasna je s Ustavom, ako je takvo djelovanje propisa u javnom interesu odnosno ako se takvim djelovanjem propisa ostvaruju ciljevi koji imaju veći društveni značaj od pravne

21 Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske (Broj: U-I-4455/2015 od 4. travnja 2017.); dostupno na: xxxxx://xxxxxx.xxxx.xx/Xxxx/Xxxxxxx.xxx/X00000X00000XX00X00000X0000X0X00/xXXXX/X-X-0000- 2015.pdf

22 Ibid. 18, točka 13. rješenja

sigurnosti na koju su subjekti određenog pravnog odnosa računali.23 Ugovori o kreditu obuhvaćeni Zakonom o ništetnosti imaju produljeno djelovanje. U xxx se slučaju na to djelovanje mogu primijeniti odredbe novog zakonskog režima, ali samo na dio odnosa subjekata koji xxx nije okončan u trenutku stupanja na snagu novog zakona.24

Ciljevi koji se Zakonom o ništetnosti žele postići su legitimni.

S jedne xxxxxx, xxx se zakonom želi pojačati zaštita dužnika koji xx xxx slabija strana ušli u kreditni odnos s vjerovnikom pod točno određenim uvjetima. Tu se prije svega misli na fizičke osobe - potrošače koji ne ispunjavaju uvjet iz članka 3. stavka 1. točke (a) Zakona o potrošačkom kreditiranju.25 Nadalje, Zakonom o ništetnosti pruža se zaštita fizičkim osobama koji se ne mogu smatrati potrošačima u smislu navedenog zakona, s obzirom na to da su s financijskom institucijom ušle u kreditni odnos kako bi financirali određeni poslovni pothvat, odnosno kada xx xxxxxx korišten u okviru gospodarske djelatnosti. U xxx slučaju zakonom se postavljaju određeni kriteriji te se pruža zaštita samo onim fizičkim osobama gdje je jednakost i ravnopravnost stranaka znatno narušena. Pod istim uvjetima Zakonom o ništetnosti pruža se zaštita i pravnim osobama.

S druge strane, Zakonom o ništetnosti želi se sankcionirati subjekte koji su nezakonito poslovali na području Republike Hrvatske. Xxxxxx, nezakonito poslovanje nije samo po sebi razlog utvrđenja ništetnosti ugovora koji su sklopljeni kao rezultat takvog poslovanja. Uvažavajući načelo razmjernosti, primjenom navedenog zakona može se utvrditi ništetnost samo onih ugovora o kreditu xxxxxx xx došlo do znatne povrede interesa javnog poretka.

Predlagatelj je ispitao postojanje legitimnih očekivanja neovlaštenih vjerovnika da će od dužnika naplatiti glavnicu s ugovorenim kamatama, što im je donošenjem Zakona o ništetnosti uskraćeno, te zaključio da predloženom mjerom legitimna očekivanja nisu povrijeđena.

Kao prvo, Zakonom o ništetnosti sankcioniraju se vjerovnici koji su nezakonito poslovali na području Republike Hrvatske. Takvi se vjerovnici ne mogu s uspjehom pozvati na činjenicu da nisu očekivali da će određena mjera ipak biti predviđena za njihovo nezakonito poslovanje.

Kao drugo, mjera je u cijelosti proporcionalna. Naime, nakon što je ugovor o kreditu utvrđen ništetnim, vjerovnik i dalje ima pravo na povrat glavnice. Razlika je ta što je Zakonom o ništetnosti propisan poseban režim povrata primljenog na temelju ništetnog ugovora. U xxx slučaju, vjerovnik nema pravo na naplatu očekivanih ugovornih ili zakonskih zateznih kamata kao ni drugih troškova nastalih povodom sklapanja takvog ugovora. On ima pravo na povrat

23 Ibid. 18, točka 13.1 rješenja

24 Ibid. 18, točka 14. rješenja

25 Zakon o potrošačkom kreditiranju ne primjenjuje se na ugovore koji obuhvaćaju iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna.

novca koji je xxx na temelju ništetnog ugovora o kreditu uvećanog za zatezne xxxxxx koje na taj iznos teku od xxxx pravomoćnosti sudske odluke kojom se utvrđuje ništetnost.

Predlagatelj smatra da takvom mjerom nisu nerazmjerno umanjena vlasnička prava neovlaštenih vjerovnika. Upravo suprotno, takvom mjerom uspostavljena je pravična ravnoteža između nezakonitog postupanja vjerovnika (za koje je utvrđeno da xx xxxx suprotno javnom interesu zaštite dužnika kao slabije stranke) i njegovih prava na temelju utvrđenja ništetnim ugovora, u smislu Zakona o ništetnosti.

Radi svega navedenog predlagatelj predlaže da Hrvatski sabor usvoji predloženi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom.

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske

IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Razlozi za donošenje Zakona po hitnom postupku prije svega su praktične prirode i odnose se na usku vezu sa tekućim ovršnim i parničnim postupcima koje među sobom vode ovršenici, ovršenici kao tužitelji, tuženici i tuženici kao ovrhovoditelji. U tijeku je po saznanjima predlagatelja ovog Zakona preko tisuću ovakvih predmeta koji se vode pred prvostupanjskim i drugostupanjskim nadležnim sudovima. Nakon donošenja Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu poboljšala se dinamika rješavanja predmeta i uglavnom su bile tendencije u sudskoj praksi da se primjenjuje navedeni Zakon, međutim nakon donošenja presude suda EU C-630/17 Xxxxxxxxxxx protiv RBA zadruge iz St. Xxxxxxx xxxxxxxx se konfuzija u primjeni. Sporovi su se počeli skraćenom procedurom rješavati u korist neovlaštenih vjerovnika, zahvaljujući suprematnoj pravnoj snazi te presude u odnosu na nacionalno pravo. Znači donošenjem te presude problemi koji su obuhvaćeni Zakonom o ništetnosti ugovora o kreditu nisu riješeni nego su se produbili u praksi i dodatno zakomplicirali. Direktnom primjenom presude ovršenici i tužitelji radi utvrđenja ništetnosti, počeli su svi redom gubiti

sporove što može izazvati dodatne lančane društvene probleme, opisane u obrazloženju i učincima ovoga prijedloga izmjena i dopuna Zakona.

Znači, kako se problem nije riješio nego dodatno zakomplicirao javlja se potreba za hitnim donošenjem ovog Zakona iz razloga njegovog usklađenja sa spomenutom presudom EU suda, jer je obveza nacionalnog prava da bude sukladno europskoj pravnoj stečevini.

Idući razlog hitnosti izmjena i dopuna ovog Zakona jest njegova intervencija na praktičnoj primjeni nacionalnog prava xxxx xx se odraziti na učinke koje je proizveo osnovni Zakon i za čije vrijeme primjene nije bilo deložacija i nije bilo neusklađene sudske prakse.

Hitna procedura pri donošenju ovog Zakona prouzročit će i uspostavu zakonitosti na poljima bonitetne i porezne politike kao i smanjeni rizik od ugroze nacionalne sigurnosti, prvenstveno zbog toga što se deložacije u pravilu odvijaju prinudnim putem uz asistenciju represivnog aparata, a troškovi padaju na teret poreznih obveznika.

V. KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O NIŠTETNOSTI UGOVORA O KREDITU S MEĐUNARODNIM OBILJEŽJIMA SKLOPLJENIH U REPUBLICI HRVATSKOJ S NEOVLAŠTENIM VJEROVNIKOM

Članak 1.

Naziv zakona mijenja sei glasi: “Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom”.

Članak 2.

U članku 1. stavcima 1. i 2. brišu se riječi “s međunarodnim obilježjem”, a iza riječi “dužnika” dodaju se riječi “u neravnopravnom položaju”.

Članak 3.

U članku 2. točke 1. i 2. mijenjaju xx x xxxxx:

– »dužnik u neravnopravnom položaju« označava fizičku ili pravnu osobu kojoj je ugovorom o kreditu iz stavka 1. članka 1. ovog zakona odobren kredit odnosno osobu xxxx xx u korist osobe kojoj je odobren kredit sudjelovala kao sudužnik, založeni dužnik, založni sudužnik ili jamac, kada xx xxxxx ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom. Nalazi se u neravnopravnom položaju prema neovlaštenom vjerovniku fizička osoba koju se može smatrati potrošačem, xxxx xx to definirano posebnim zakonom. U drugim slučajevima, smatra se da se fizička ili pravna osoba nalazi u neravnopravnom položaju prema neovlaštenom vjerovniku kada okolnosti slučaja ukazuju da među njima postoji očiti nerazmjer znanja i iskustva u vezi s predmetnim kreditnim poslom, što je dovelo do povrede ravnopravnosti stranaka.

– »neovlašteni vjerovnik« označava fizičku ili pravnu osobu xxxx xx ugovorom o kreditu odobrila kredit dužniku, kršeći xxxxxx prisilne propise i moral društva. Smatra se da su prekršeni prisilni propisi ili moral društva u sljedećim slučajevima:

- ugovor o kreditu sklopljen je s vjerovnikom koji, u skladu s posebnim propisom, u vrijeme sklapanja tog ugovora nije imao potrebno odobrenje od hrvatskih tijela nadležnih za tu vrstu djelatnosti ili nije ispunio sve preduvjete za zakonito obavljanje te djelatnosti na području Republike Hrvatske,

- kad je drugim zakonima propisana zabrana pružanja usluga kreditiranja, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite i financiranje komercijalnih poslova, kada davatelj usluge u Republici Hrvatskoj nije banka ili nije podružnica strane banke i kad je drugim zakonima propisana zabrana posredovanja pri sklapanju financijskih poslova,

- prije sklapanja ugovora o kreditu nije utvrđena kreditna sposobnost dužnika ili je ta sposobnost utvrđena protivno poslovnoj praksi, zakonu ili drugim propisima,

- dužniku nisu uručeni opći uvjeti poslovanja vjerovnika, ili su mu uručeni na jeziku koji ne razumije, bez prijevoda na hrvatski ili drugi jezik dužnika,

- ugovor o kreditu sklopljen je na jeziku koji dužnik ne razumije, a prijevod ugovora o kreditu na hrvatski jezik nije sačinjen ili nije sačinjen u cijelosti,

- prilikom sklapanja ugovora o kreditu dužniku nisu pružene osnovne informacije koje su potrebne za preuzimanje obveze, i/ili xx xxxxxx iskrivljene i netočne informacije,

- stranke ugovora o kreditu nisu pregovarale o pojedinačnim odredbama o kreditu prije njegova sklapanja,

- na temelju podataka iz ugovora o kreditu ne može se utvrditi tko je (imenom, prezimenom i označenom funkcijom) xx xxxxxx i u ime vjerovnika potpisao ugovor o kreditu,

- prihod koji se namjerava ostvariti iz tog kreditnog posla nije prijavljen hrvatskim tijelima te je na xxx xxxxx izbjegnuto njegovo oporezivanje,

- u sklapanju ugovora o kreditu posredovala xx xxxxx kojoj je posebnim propisom zabranjeno takvo posredovanje,

- ako pri analizi nadoknadivosti plasmana kreditna institucija nije ponajprije uzela u obzir kreditnu sposobnost dužnika i njegove izvore xxxxxxx xxxx primarne naplate plasmana, nego je očigledno sekundarne izvore naplate smatrala prioritetnim za ukupnu naplatu tražbine,

- da je dužnik nezakonito prenio dobiveni iznos kredita preko državne granice,

- prilikom sklapanja ugovora o kreditu vjerovnik je unaprijed znao ili je mogao znati da dužnik kojemu nije utvrđena kreditna sposobnost, ili je ta sposobnost utvrđena protivno poslovnoj praksi, zakonu ili drugim propisima, neće moći uredno izvršavati ugovornu obvezu, te ga xx xxxx doveo u prekomjerno zaduženje i nemogućnost potpunog izvršenja svoje obveze, osim da vjerovnika namiruje isključivo iz založnog prava ili općenito imovine dužnika,

- drugi slučajevi u kojima su nastupile okolnosti koje upućuju na povredu interesa javnog poretka, povredu pravila financijske struke i općenito dobar ugled financijske struke.

U točki 3. brišu se riječi “s međunarodnim obilježjem”, a iza riječi “dužniku” i “dužnik” dodaju se riječi “u neravnopravnom položaju”.

Xxx xxxxx 3. dodaje se točka 4. koja glasi:

– »mjesto sklapanja ugovora o kreditu« označava mjesto gdje su se ugovorne stranke sporazumjele o bitnim elementima ugovora o kreditu, neovisno o tome gdje je ugovor potpisan.

Članak 4.

U članku 3. stavku 1. brišu se riječi “s međunarodnim obilježjem”, a iza riječi “dužnika” dodaju se riječi “u neravnopravnom položaju”.

Članak 5.

U članku 6. stavcima 1. i 3. iza riječi “dužnika” i “dužnik” dodaju se riječi “u neravnopravnom položaju”.

Članak 6.

Članak 8. briše se.

Članak 7.

U članku 10. stavku 1. brišu se riječi “s međunarodnim obilježjem”.

U članku 10. stavcima 1. i 2. iza riječi “dužnika” dodaju se riječi “u neravnopravnom položaju”.

Članak 8.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga xxxx od xxxx objave u »Narodnim novinama«.

OBRAZLOŽENJE ODREDBI PREDLOŽENOG ZAKONA

Uz članke 1., 2., 4., 5, i 7.

Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama predlaže se proširiti primjena Zakona o ništetnosti na sve ugovore o kreditu sklopljene na području Republike Hrvatske, neovisno o tome imaju li međunarodna obilježja. Predloženim odredbama brišu se riječi “s međunarodnim obilježjem”, čime se usklađuje terminologija Zakona o ništetnosti s navedenim ciljem prijedloga.

Nadalje, predloženim izmjenama i dopunama suzuje se pojam dužnika, tako da xxxx obuhvaća samo fizičke i pravne osobe koje su u neravnopravnom položaju u odnosu na neovlaštenog vjerovnika. To je slučaj kada među njima postoji očiti nerazmjer znanja i iskustva u vezi s predmetnim kreditnim poslom, i kada taj nesrazmjer dovodi do povrede ravnopravnosti stranaka. Predloženim odredbama, iza riječi “dužnik/dužnika/dužniku”, dodaju se riječi “u neravnopravnom položaju”, čime se usklađuje terminologija Zakona o ništetnosti s navedenim ciljem prijedloga.

Uz članak 3.

Predloženim odredbama daju se nove definicije izraza “dužnika u neravnopravnom položaju” i “neovlaštenog vjerovnika”.

Također, predloženim odredbama uvodi se novi element, i to pojašnjava se izraz mjesto sklapanja ugovora o kreditu.

Uz članak 6.

Predloženom odredbom briše se članak kojim se uređuje nadležnost suda. To je pitanje riješeno drugim propisima xx xxxxx nije potrebno zadržati odredbu istog sadržaja u Zakonu o ništetnosti.

Uz članak 8.

Ovom odredbom uređuje se stupanje Zakona na snagu.

VI. TEKST ODREDABA VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU

Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, NN 72/17.

Predmet Zakona Članak 1.

(1) Ovaj Zakon se primjenjuje na ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljene u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika, osim na ugovore koje xx xxx dužnik sklopila:

– Republika Hrvatska ili jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave

– pravna osoba kojoj je na xxx sklapanja ugovora vlasnik ili pretežit vlasnik Republika Hrvatska ili jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave

– pravna osoba xxxx xx na xxx sklapanja ugovora proračunski ili izvanproračunski korisnik državnog proračuna ili proračuna jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave

– pravna osoba xxxx xx na xxx sklapanja ugovora veliki ili srednji poduzetnik u smislu zakona kojim se uređuje računovodstvo poduzetnika.

(2) Ovaj Zakon se primjenjuje i na druge pravne poslove sklopljene u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika koji su xxxxxxx xxx posljedica ili se temelje na ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjem iz stavka 1. ovoga članka.

Značenje izraza Članak 2.

U smislu ovoga Zakona izraz:

– »dužnik« označava fizičku ili pravnu osobu kojoj je ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobren kredit odnosno osobu xxxx xx u korist osobe kojoj je odobren kredit sudjelovala kao sudužnik, založeni dužnik, založni sudužnik ili jamac

– »neovlašteni vjerovnik« označava pravnu osobu xxxx xx ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobrila kredit dužniku, a na xxx sklapanja ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem ima upisano sjedište izvan Republike Hrvatske i nudi ili pruža usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, iako za pružanje tih usluga ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, odnosno ne raspolaže propisanim odobrenjima i/ili suglasnostima nadležnih tijela Republike Hrvatske

– »ugovor o kreditu s međunarodnim obilježjem« označava ugovor o kreditu, ugovor o zajmu ili drugi ugovor xxxxx xx neovlašteni vjerovnik odobrio dužniku određeni iznos novčanih sredstava, a dužnik se obvezao plaćati ugovorene xxxxxx i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način xxxx xx ugovoreno.

Ništetnost ugovora o kreditu Članak 3.

(1) Ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika su ništetni.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ništetnost se ne može isticati ako je ugovor u cijelosti ispunjen.

Ništetnost drugih pravnih poslova Članak 4.

Javnobilježnički akt sklopljen na osnovi ili u vezi s ništetnim ugovorom iz članka 3. ovoga Zakona je ništetan.

Obustava ovrhe Članak 5.

Po pravomoćnosti presude o utvrđenju ništetnosti ugovora o kreditu ili po pravomoćnosti presude o utvrđenju ništetnosti javnobilježničkog akta utemeljenog na ništetnom ugovoru, ovršni postupak pokrenut protiv dužnika pred sudom ili pred Financijskom agencijom obustavlja se na prijedlog dužnika.

Zaštita od ovrhe Članak 6.

(1) Ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima, u smislu ovog Zakona, vodi ovršni postupak protiv dužnika koji je podignuo tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu ili utvrđenja ništetnosti javnobilježničkog akta utemeljenog na ništetnom ugovoru, sud će, na prijedlog dužnika, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti, ne ispitujući postojanje drugim zakonima propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovog članka ovrhovoditelj ne može uvjetovati odgodu ovrhe davanjem jamčevine.

(3) Prijedlog za odgodu ovrhe dužnik kao ovršenik može zatražiti neovisno o tome xx xx podnio prijedlog za odgodu ovrhe u ovršnom postupku koji je u tijeku na xxx stupanja na snagu ovog Zakona.

Posljedice ništetnosti Članak 7.

Svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, treba se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

Nadležnost Članak 8.

(1) U sporovima koji nastanu u vezi ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem, u smislu ovog Zakona, dužnik može pokrenuti postupak protiv neovlaštenog vjerovnika bilo pred sudovima države u kojoj neovlašteni vjerovnik ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu neovlaštenog vjerovnika, pred sudovima mjesta gdje dužnik ima prebivalište, odnosno sjedište.

(2) Neovlašteni vjerovnik, u smislu stavak 1. ovoga članka, može pokrenuti postupak protiv dužnika samo pred sudovima države u kojoj dužnik ima prebivalište, odnosno sjedište. Za ništetne ugovore u smislu ovoga Zakona, isključivo je mjerodavno pravo Republike Hrvatske, a sud će po tužbi za utvrđenje ništetnosti ugovora, ne ispitujući postojanje drugim zakonima propisanih pretpostavki o mjerodavnosti prava u odnosu na mjesto sklapanja ugovora, primijeniti ovaj Zakon.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 9.

Ovaj Zakon ne utječe na dužnikova prava propisana posebnim zakonima ako su ona za njega povoljnija.

Članak 10.

(1) Ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima u smislu ovoga Zakona sklopljeni do xxxx stupanja na snagu ovoga Zakona u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika ništetni su od trenutka njihova sklapanja s posljedicama iz članka 7. ovoga Zakona.

(2) Pravni poslovi sklopljeni do xxxx stupanja na snagu ovoga Zakona u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika koji su xxxxxxx xxx posljedica ili se temelje na ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjima iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona ništetni su od trenutka njihova sklapanja s posljedicama iz članka 7. ovoga Zakona.

Članak 11.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga xxxx od xxxx objave u »Narodnim novinama«.

Obrazac Izvješća o savjetovanju s javnošću

IZVJEŠĆE O SAVJETOVANJU S JAVNOŠĆU U POSTUPKU DONOŠENJA ZAKONA O NIŠTETNOSTI UGOVORA O KREDITU S MEĐUNARODNIM OBILJEŽJIMA SKOLPLJENIH U REPUBLICI HRVATSKOJ S NEOVLAŠTENIM VJEROVNIKOM Nositelj izrade izvješća: zastupnik Xxxxx Xxxxxxx Zagreb, 29. studenog. 2019.
Naziv akta za koji je provedeno savjetovanje s javnošću	Nacrt izmjena i dopuna Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom
Naziv tijela nadležnog za izradu nacrta / provedbu savjetovanja	Zastupnik Xxxxx Xxxxxxx (Hrvatski sabor)
Xxxxxxx za donošenje akta i ciljevi koji se njime žele postići uz sažetak ključnih pitanja
Objava dokumenata za savjetovanje Razdoblje provedbe savjetovanja	xxxxx://xxx.xxxxx.xx/xx/xxxxxxx- informacijama/savjetovanja-s-javnoscu/14-29- studenoga-2019-informacija-o-savjetovanju-s
	14 .studenog 2019. – 29. studenog 2019.
Pregled osnovnih pokazatelja uključenosti savjetovanja s javnošću	Komentari građani su zaprimljeni putem dva dostavljena obrasca. Od 11 zaprimljenih komentara, 3 su usvojena.
Pregled prihvaćenih i neprihvaćenih mišljenja i prijedloga s obrazloženjem razloga za neprihvaćanje	Prvi obrazac je sadržavao jedan načelni komentar: „Zakon bi se trebao baviti samo fizičkim osobama. Fizičke osobe su zakonodavstvom EU poprilično zaštićene“. Prijedlog je odbijen. Zakona xx xxxx ništetnost ugovora o kreditima, neovisno o tome xx xx ugovorna strana fizička ili pravna osoba. Drugi obrazac je sadržavao 8 načelnih primjedbi uz veći broj nacrta izmjena, koji su tretirani kao deset zasebnih komentara. 1. proširivanje obveznog odnosa sklapanog s neovlaštenim vjerovnikom na pružatelje i drugih financijskih usluga osim samo ugovora o kreditu (kao npr ugovora o zajmu i ugovora o leasingu) Čl 1. Naziv zakona mijenja se i glasi: Zakon o ništetnosti ugovora o pružanju financijskih usluga sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom. / Čl .2 . točka 1 Umjesto "ugovora o kreditu" navesti "ugovora o pružanju financijskih usluga (ugovora o kreditu, ugovora o zajmu, ugovora o leasingu)"/ 4 red, dodati Iza riječi " sudužnik, založni dužnik, založni sudužnik, jamac ili primatelj leasinga" / Točka 2.dodati " sklopila ugovor o krediti ili pružanju druge financijske usluge ") Prijedlog je odbijen. Predložene izmjene povećavaju obuhvat zakona i time su izvan zadanih ciljeva izmjena zakona.

2. 2.St.1. dodati odobrenje za tu vrstu djelatnosti „u Republici Hrvatskoj"

Prijedlog je prihvaćen.

3. Točka 2. St. 2. „Brisati. sama neravnopravnost nije suprotna

moralu društva. Prijedlog je prihvaćen.

4. Kod povreda prisilnih propisa i morala društva navesti da se krediti odnosno financijske usluge pružale bez prethodne provjere kreditne sposobnosti dužnika uvidom u potrebnu dokumentaciju koja dokazuje sposobnost dužnika da izvršava obveze preuzete ugovorom (ugovori o radu, potvrda mjesečnih primanja od poslodavca u zadnja 3 mjeseca, itd). Navedeno iz razloga jer zadruge u parnicama navode da su provjeravale kreditnu sposobnost tako jer bi xxxx obrazac da dužnik upise mjesečna primanja a što ne bi provjeravali niti tražili dokaze za navedene tvrdnje.

Točka St.3.: dodati „uvidom u potrebnu dokumentaciju poput ugovora o radu dužnika, potvrda o mjesečnim primanjima unazad 3-6 mjeseci prije sklapanja ugovora“

Prijedlog je odbijen. XXX

5. „Da je u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva sklapati ugovore o kreditu, zajmu ili leasingu, odnosno pružati financijske usluge izvan sjedišta odnosno poslovnice izvan kreditora, ponuditelja ili vjerovnika, odnosno sklapa se ugovor o pružanju financijske uglusge na daljinu a u kojem slučaju se iskorištava nepripremljenost i nedovoljna informiranost klijenata o općim uvjetima i posljedicama ugovora. Navedenom primjenom regulira se ništetnost poslovanja vjerovnika, kojim isti pregovaraju nude i dogovaraju putem posrednika bitne elemente ugovora o kreditu, zajmu, leasingu ili drugim financijskim uslugama izvan poslovnica, u obiteljskim domovima klijenata a u kojim slučajevima se koristi nepripremljenost i neinformiranost klijenata radi lakog dobivanja zajma, kredita ili druge financijske usluge. Takvim dogovaranjem izvan sjedišta ponuditelja izostaje obavještavanje o bitnim općim uvjetima ugovora obzirom da se isti nalaze u poslovnici na stranom jeziku, te se ugovori sklapaju na temelju samog kazivanja posrednika ili djelatnika vjerovnika“

Točka 2, dodati st 10: „Da su ugovori o kreditu ili pružanju drugih financijskih usluga sklapani na daljinu, izvan poslovnica kreditora odnosno vjerovnika, prilikom čega dužnik nije imao pristup svih potrebnim informacijama i općim uvjetima poslovanja kreditora ili vjerovnika na jeziku koji razumije.„

Prijedlog je odbijen. Ne prihvaća se obrazloženje sklapanja ugovora izvan sjedišta kao suprotno moralu društva i prisilnim propisima.

6. Točka 0.Xx 4.: „Ugovor o kreditu u trenutku potpisivanja sastavljen na jeziku koji razumije dužnik. (Bitno jer su naknadno prevodili već potpisane ugovore)“

Prijedlog je usvojen, u novoj verziji stavka.

7. Točka2.St.5.: Umjesto "iskrivljene" navesti "nepotpune" informacije. Prijedlog je odbijen.

8. „Kod mjesta sklapanja utvrditi da je to mjesto na kojem su neovlašteni vjerovnici osobno ili putem posrednika ili punomoćenika nudili dužnicima pružanje financijske usluge sklapanjem ugovora o kreditu, zajmu ili leasingu temeljem koje usmene ponude su dužnici prihvatili ponudu, odnosno gdje su dogovoreni bitni elementi ugovora. Ovu formulaciju iz razloga što će zadruge u postupku tvrditi da one nikada nisu bile u XX xxx dogovaranja bitnih elemenata ugovora, zbog čega smatramo da je potrebno obuhvatiti posrednike te izbjeći termin "ugovorne strane usuglasile oko bitnih elemenata)".

Točka 3. "mjesto sklapanja ugovora o kreditu ili pružanju druge financijske usluge označava mjesto gdje je dužniku xxxx ponuda za sklapanje ugovora, odnosno mjesto gdje su dužniku predočeni bitni elementi ugovora, te stvarnom mjestu potpisa xx xxxxxx dužnika, odnosno prihvata ponude, bez obzira na mjesto sjedišta ponuditelja ili označeno mjesto potpisa na samom tipiziranog ugovoru vjerovnika"

Prijedlog je odbijen. Postojeća definicija mjesta sklapanja ugovora je adekvatna.

9. Ograničiti da zakon regulira pružanje financijskih usluga, sklapanje ugovora o zajmu ili kreditu s neovlaštenim vjerovnicima koji nisu imali odobrenje za pružanje financijskih usluga u Republici Hrvatskoj a koji ugovori su sklapani prije 01. siječnja 2013 godine, te za ugovore o leasingu sklopljene prije stupanja na snagu zakona o leasingu 2006 godine. Ograničiti period na prije 2013 xxxxxx xx bitno radi izbjegavanja povreda slobode kretanja roba i usluga. Tada nije bilo slobode kretanja roba i usluga jer nismo bili u EU. Bitno xx x xxxx zakonu riješiti i ugovore o leasingu koje su pružale razne austrijske zadruge a koje su pružane prije stupanja na snagu Zakona o leasingu, te je time na isti način plasiran veliki iznos novaca, bez provjere postojanja pokretnina niti kreditne sposobnosti, već samo temeljem hipoteke na nekretninama založnih dužnika.

Dodati članak: "Ovaj zakon regulira ugovore o kreditu i ugovore o pružanju drugih financijskih usluga sklopljenih između dužnika u neravnopravnom položaju i neovlaštenih vjerovnika prije 01. siječnja 2013 godine, te na ugovore o leasingu sklopljene prije 01. siječnja 2006 godine.

Prijedlog je odbijen. Predložene izmjene su izvan okvira zadanih ciljeva izmjene zakona.

10. „Kod datuma stupanja na snagu izmjena i dopuna dodati da navedene izmjene imaju važiti i za sve postupke u tijeku. Regulirati što sa pravomoćno odbijenim predmetima na način da se stupanjem na snagu ovih izmjena i dopuna stječe pravo na ponavljanje postupaka koji su pravomoćno odbijeni zbog neprimjene ovog Zakona, te se prijedlog za ponavljanje postupka ima pokrenuti u roku od 30 xxxx od xxxx stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna. Provjeriti bi li stupanje na snagu ovih izmjena i dopuna bio opći razlog za ponavljanje postupka sukladno ZPP-u a vezano za nove činjenice ili dokaze. Navedeno xxxxx xxxx promisliti xxx xx činjenica da ima

dosta potvrđenih odbijajućih predmeta, a koje su donesene zbog

	neprimjene osnovnog Zakona.“ Dodati članak "Ove izmjene i dopune stupaju na snagu 8 xxxx od xxxx objave te imaju važiti i za sve parnične postupke u tijeku. Stupanjem na snagu ovih izmjena i dopuna smatra se da je nastao opći razlog za ponavljanje već pravomoćno okončanih postupaka radi utvrđenja ništetnosti ugovora pokrenutih na temelju ovog Zakona, te se prijedlog za ponavljanje postupka može podnijeti u roku od 30 xxxx od xxxx stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna" Prijedlog je odbijen. Ne radi se o pravnoj materiji koja se uređuje prijelaznim i završnim odredbama zakona.
Ostali oblici savjetovanja s javnošću	nije primjenjivo
Xxxxxxxx provedenog savjetovanja	nije primjenjivo