POGLAVLJE DAN
1
POGLAVLJE XXX
02
02
POGLAVLJE XXX
1
RAZLIKE IZMEĐU ALTERNATIVNOG I SUDSKOG RJEŠAVANJA SPOROVA
pokušava identifikovati potrebe, interese i tajna osjećanja stranaka. Zaključivanje sporazuma može da spriječava lični problem jedne od stranaka koji bi za odlučivanje u tužbenom zahjtevu u postupku pred sudom bio sasvim nevažan. Metod ARS nudi mogućnost za zaključivanje sporazuma koji najviše odgovara potrebama stranaka.
• Tok postupka
BITNE RAZLIKE OGLEDAJU SE U ODNOSU NA:
• SUBJEKTE POSTUPKA
• PREDMET POSTUPKA
• TOK POSTUPKA
• REZULTATE I POSLJEDICE POSTUPKA
RAZLIKE IZMEĐU ALTERNATIVNOG I SUDSKOG RJEŠAVANJA SPOROVA
• Subjekt postupka
U sudskom postupku dominantu poziciju ima sud. U parničnom postupku kao glavni procesni subjekti javljaju se stranke i sud. Dok stranke obavljaju radnje kako bi sud mogao da rješava o njihovom sporu (procesne radnje), sud je organ koji svojom presudom autoritativno odlučuje o sporu. Stranke na odlučivanje utiču samo posredno, tako što slobodno raspolažu predstavkama, a sud odlučuje u gran- icama postavljenih zahtjeva. Kod ARS, stranke generišu odlučivanje, a uloga neu- tralnog trećeg xxxx xx podsticajna, naročito u pružanju pomoći strankama u cilju pronalaženja sporazumnog rješenja.
• Predmet postupka
Centralni pojam građanske xxxxxxx xx sporni predmet. Konkretne stvarne xxxx- xxxxx, koje čine životni okvir, za sud su značajne samo onoliko koliko su relevantne u odnosu na apstraktno pravno pravilo. Predmet ARS nijesu činjenična i pravna pitanja. Cilj postupka nije presuda o konkretnoj, iz činjeničnog stanja i pravnih pravila proizišloj pravnoj posljedici koju tužilac zagovara u tužbenom predlogu. Centralno mjesto u postupku je konflikt. Neutralno lice koje posreduje u sporu
Okvir sudskog postupka su formalizovana pravna pravila. Tok parničnog postup- ka na prvostepenom sudu je tačno struktuisan: po prijemu tužbe vrše se pripreme za glavnu raspravu koje obuhvataju prethodno preispitivanje tužbe, uručivanje tužbe tuženoj strani radi odgovora i zakazivanje glavne rasprave. Iako ne postoje pravila za dokazivanje u smislu legalne ocjene dokaza, izvodjenje dokaza odvija se po unaprijed odredjenim pravilima. Stranke mogu da iznose činjenice i predlažu nove dokaze samo do odredjene faze postupka, kasniji navodi i prijedlozi se ne uzimaju u obzir. Za odredjene procesne radnje važi načelo pisane forme.
Postupci ARS su manje formalni od sudskih postupaka. Pravila su fleksibilna, bez formalnih saslušanja, obimne pisane dokumentacije ili dokaznih pravila. Osnovno načelo u postupku je samoodlučivanje xx xxxxxx stranaka. Postupak može da se prilagodi svakom tipu konflikta.
• Rezultat i posljedice postupka
Rezultat sudskog postupka je presuda o konkretnoj pravnoj posljedici koja proiz- ilazi iz stvarnog stanja uz primenu apstraktnog pravnog pravila. Tako, sud ne kaže da je tužilac pozajmio tuženom odredjenu sumu novca, niti da je uzimalac zajma xxxxx da ga xxxxx, već izriče pravnu posljedicu, tj. xxxxxx uzimaocu zajma da zaj- modavcu isplati odredjenu sumu novca.
Rezultat postupka ARS je u svakom pojedinačnom slučaju za obije strane prih- vatljivo i fleksibilno rješenje. Odnosi se na konkretan problem. Rješenja u ARS postupcima uključuju vanpravne elemente.
Sudski postupci usmjereni su na pobjedu ili poraz. Kad sud odluči o pravu ili pravnom odnosu, xxxx xx formalno završen. Sudske odluke su u načelu retro- spektivne i ne oblikuju budućnost.
Suprotno tome, sporazum zaključen u postupku ARS usmeren je ka budućnosti. Dok odnos pobjednika i poraženog onemogućava bilo kakav pozitivan odnos u budućnosti, postupak ARS se gradi na traženju rješenja xx xxxxxx će biti saglasiti obije strane. U ARS nema pobijednika niti pobjeđenih.
6 PRIRUČNIK ZA OBUKU POSREDNIKA - MEDIJATORA PRVI XXX CENTAR ZA POSREDOVANJE CRNE XXXX 7
1
POGLAVLJE XXX
03
03
POGLAVLJE XXX
1
MEDIJACIJA-POSREDOVANJE
Karakteristike medijacije su: • uključivanje neutralnog trećeg lica – medijatora • medijator ne donosi obavezujuće odluke (medijator ne donosi obavezujuće odluke niti utvrđuje xxxx xx strana u pravu a koja nije, već samo podstiče pregovore između stranaka i traži rješenja pri- hvatljiva za obije strane) • sporazumno rješenje (za razliku od sudskog postupka u kome stranke potpuno izgube nadzor nad spo- rom, kod medijacije xx xxxxx relativna autonomnost stranaka - stranke sopstvenom aktivnošću postižu obostrano prihvatljiv sporazum uz pomoć medijatora) • povjerenje (javnost je u postupku medijacije isključena; ono što je u okviru medijacije izrečeno ili predloženo u pisanoj formi ostaje povjerljive prirode u odnosu na eventualni sudski postupak; medijator ne smije drugoj strani prenositi informacije koje mu je prva strana povjerila prilikom odvojenih susreta a za koje nije dala saglasnost da se mogu saopštiti drugoj strani; medijator ne smije sudećem sudiji otkriti infor- macije o postupku posredovanja, osim podataka o tome da li xx xxxxxxxx medi- jacije bio uspješan ili ne). Razlike između sudskog postupka i postupka medijacije-posredovanja: | |||
SUDSKI POSTUPAK | ⭤ ⭤ ⭤ ⭤ ⭤ ⭤ ⭤ | MEDIJACIJA-POSREDOVANJE | |
Sudski xxxxxxxx xx strogo formalan, a forma zakonom predviđena | Postupak medijacije je neformalan i pravila postupka određuju same strane | ||
Sud izvodi dokaze kroz dokazni postupak | Medijator olakšava stranama da same nađu rješenja | ||
Sudski postupak nekada traje xxxx | Medijacija se završava po Zakonu o posredovanju u roku od 60 xxxx, odnosno po Porodičnom zakonu najduže 90 xxxx | ||
Presuda često dovodi do potpunog razilaženja strana i prekid komunikacije | Medijacija najčešće uspostavlja pokidane međuljudske odnose i xxxx xx u budućnosti | ||
U sudskom postupku se najčešće rješava jedan spor | Moguće je riješiti više sporova odjednom, kao i regulisati buduće odnose | ||
Iziskuje velike troškove postupka | Olakšanje za budžet | ||
MEDIJACIJA- POSREDOVANJE
Od sredine 60-tih godine prošlog vijeka medijacija postaje društveno formalizovan i široko korišćen pristup rješavanja sporova u mnogim zemljama svijeta.
Medijacija, kao oblik ARS, je, neformalan način rješavanja spora, van sudske pro- cedure, pregovorima uz pomoć trećeg neutralnog lica – medijatora po njihovom izboru, koji svojim djelovanjem pomaže strankama da postignu sporazum kojim se razriješava spor i na novo uređuju međusobna prava i obaveze, naročito u po- gledu buduće saradnje. Vrijednost medijacija je u promovisanju ideje mirnog, ne- nasilnog rješavanja sukoba, tolerancije i međusobnog razumijevanja
Medijacija nema obavezujući karakter xx xxxxxx mogu od ovog postupka odustati u bilo kojoj fazi. Medijator ne može nametnuti rješenje niti donijeti odluku, već njegova uloga je da olakša postupak kako bi strane same sporazumno došle do rješenja problema. Medijacija je fleksibilniji i humaniji postupak od sudskog, a uz to i jeftiniji. Medijacija može biti primjenjena u bilo kojoj fazi postupka - prije nastanka spora, poslije nastanka spora, pa čak i u žalbenom postupku.
Medijacija xxx xxxxxxxx mirnog rješavanja spora xx xxxx dopuna sudskom sis- temu a ne i njegova zamjena. Ukoliko se u postupku medijacije ne postigne spora- zum među stranama u sporu, stranke se mogu vratiti sudskom postupku.
Trajanje medijacije je vremenski ograničeno čime se skraćuje dugotrajno vođenje sporova s neizvjesnim ishodom.
8 PRIRUČNIK ZA OBUKU POSREDNIKA - MEDIJATORA PRVI XXX CENTAR ZA POSREDOVANJE CRNE XXXX 9
POGLAVLJE XXX
12
2
MEDIJATOR - POSREDNIK
2
12
POGLAVLJE XXX
MEDIJATOR - POSREDNIK
E. Inventivnost
Medijator xxxx biti otvoren za najrazličitija riješenja problema. Inventivan medijator:
- podstiče stranke da traže moguća riješenja problema
- podstiče stranke da gledaju na spor iz drugih uglova gledanja
- ne nameće strankama odredjeno rešenje
- ima u vidu više različitih mogućih rešenja u slučaju da xx xxxxxxxx medijacija nađe u bezizlaznoj situaciji
- prilagodljiv je u vođenju postupka
- upotrijebljava tablu i druga pomagala
F. Voditeljstvo
Uspješnim vođenjem postupka medijator podstiče stranke da postignu dogovor. Uspješan voditelj:
- razvija pozitivnu atmosferu
- nepristrasan je i svim strankama daje jednake mogućnosti
- uspostavlja ravnotežu moći
- pomaže strankama da prepoznaju stvarne potrebe, koje su sakrivene ispod zahti- jeva izraženih u njihovim podnescima
- dopušta strankama da “daju sebi oduška” pri čemu ipak usmjerava tok medijacija ka rješavanju problema
- podstiče stranke u razmišljanju da xx xx njihovi predlozi za rješenje spora realni
- omogućava strankama da sklope cjelokupan, jasan i sprovodljiv sporazum.
G. Stručno usavršavanje
Medijator xxxx kontinuirano širiti svoje znanje i razvijati vještine vođenja medi- jacije tako što će:
- redovno pratiti sva dešavanja i novine u oblasti medijacije
- učestvovati na treninzima
- učestvovati na međunarodnim skupovima o medijaciji
- redovno prisustvovati intervizijskim i supervizijskim sastancima medijatora
• Razlika između medijatora-posrednika i sudije:
SUDIJA |
Ugledni pravni stručnjak sa položenim pravosudinim ispitom |
Primjenjuje zakone i međunarodne pravne standarde |
Polazi od spornog |
Donosi presudu na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja i primjenom prava |
Donosi zakonitu odluku, koja ne xxxx uvijek biti i pravična |
Sudija može biti pod određenim uslovima i medijator |
MEDIJATOR-POSREDNIK |
Ne xxxx biti pravnik, xxx xxxx ispunjavati zakonom propisane uslove |
Pomaže strankama da same iznađu i spoznaju svoj interes |
Polazi od nespornog |
Pomaže strankama da zaključe sporazum koji je rezultat njihovog interesa |
Sporazum strana je zasnovan na njihovom interesu, ali ne i suprotno javnominteresu i moralu |
Medijator nikada ne smije da presuđuje |
⭤
⭤
⭤
⭤
⭤
⭤
⭤
• Moguće greške medijatora:
• preuzima jednu od uloga u igri
• traži istinu i samo istinu
• medijator istražitelj
• medijator misli da je njegovo viđenje pravo i objektivno
• nema empatije ili ne prepoznaje osjećaje stranaka
• nestrpljiv je i ne istražuje
• preuzima odgovornost za rješenje spora
• nije u stanju da održava balans moći
50 PRIRUČNIK ZA OBUKU POSREDNIKA - MEDIJATORA DRUGI XXX CENTAR ZA POSREDOVANJE CRNE XXXX 51
3
POGLAVLJE XXX
13
13
POGLAVLJE XXX
3
TOK POSTUPKA U MEDIJACIJI
• Šta medijator treba da iznese u uvodnoj riječi (obraćanju)?
Prije početka medijacije medijator treba da provjeri da xx xx prostorija primjerena za medijaciju, da sačeka obije stranke i da im se predstavi. Ovo znači da im treba izaći u susret, rukovati se sa njima i ovlašćenim licima, i odvesti ih u prostoriju
za medijaciju. Pri tome je medijator xxxxx da xx xxxxx o njihovom udobnom smještaju u prostoriji za medijaciju. Kad stranke i medijator zauzmu svoj položaj ponovo će medijator reći svoje ime i funkciju, predstaviti sva prisutna lica, a ako je medijator sudija posebno će objasniti svoju ulogu kao medijatora i činjenicu da u predmetnom sporu nikada neće moći biti sudija.
FAZE POSTUPKA:
1. UVODNI ZAJEDNIČKI SASTANAK
2 ISTRAŽIVANJE
3. PREGOVORANJE
4. SKLAPANJE SPORAZUMA ILI OBUSTAVA
TOK POSTUPKA U MEDIJACIJI
Medijacija po pravilu ima četiri faze.
Pojedine faze medijacije idu nužno redom (određene aktivnosti teku kroz sav potupak), međutim medijaciju uvijek treba prilagoditi prirodi spora, dogovoru i željama stranaka, te medijator može improvizovati i ne xxxx slijepo slijediti pojedine faze.
1. Uvodni zajednički sastanak
Dobar početak medijacije je garancija da će učesnici uspostaviti bolje povjerenje i preduslov je uspješnosti medijacije. Zato prva faza medijacije – uvodni zajednički sastanak ima veliki značaj za xxx xxxxxxxx. Uvodna riječ medijatora ima prije sve- ga za cilj xx xxxxxx u sporu uvede u postupak, da objasni karakteristike postupka i ulogu koju medijator ima u njemu. Pri xxx uvijek treba imati u vidu da stranke prilikom prvog dolaska vrlo malo znaju o medijaciji i da po pravilu imaju mišljenje da je medijator isto što i sudija, te da je njegova dužnost da riješi njihov spor.
Na samom početku treba unijeti pozitivnu energiju i izraziti zadovoljstvo što su stranke izabrale postupak medijacije xxx xxxxx za rješenje svog spora. Time se izražava poštovanje prema strankama, a istovremeno ih se podsjeća na to da im medijacija omogućava da sami riješe spor, što je pozitivna karakteristika i pred- nost u odnosu na sudski proces u kome treće lice, koje ne zna njihovu životnu priču, spor rješava svojom odlukom. Zato treba obavezno naglasiti da je medi- jator uvjeren da će stranke do kraja postupka zajednički doći do rješenja koje će predstavljati zadovoljenje obostranih interesa. Stranke takođe treba informisati o dužini trajanja trvog susreta.
U uvodnom izlaganju potrebno je objasniti šta je medijacija, upoznati ih sa osnovn- im načelima medijacije, ulogom medijatora, postupkom medijacije i mogućim završetkom. Posebno treba naglasiti da xx xxxxxxxx povjerljiv jer će time stranke imati veću slobodu u iznošenju informacija koje se tiču spora, bez straha da bi se te inforamacije xxxxx upotrijebiti na njihovu štetu u nekom kasnijem postupku. Treba objasniti i osnovna pravila postupka, kao npr. da stranke kod izlaganja ne prekidaju jedna drugu i da će svaka stranka imati onoliko vremena koliko joj je potrebno za iznošenje problema i iskazivanje stava o sporu; da se poštuje dogov- oreno vrijeme; ne koriste uvredljive riječi i dr. Pravila nikada xxxx xxxxx i medijator ih može mijenjati u toku samog procesa, a sve u cilju uspješnosti medijacije
Nakon provjere da xx xx stranke razumijele uvodno obraćanje medijatora, on posebno upozorava stranke na važenju načela dobrovoljnosti u medijaciji i obnav- lja saglasnost za medijaciju tj. provjerava da xx xx stranke i dalje saglasne da svoj spor riješavaju u postupku medijacije postavljajući pitanje strankama: ’’Da li ste xxx uvijek spremni da učestvujete u postupku medijacije?’’. Stranka na ovo pitan- xx xxxx odgovoriti potvrdno i tada nada za uspjeh medijacije je velika, ali može postaviti i neki uslov jer se i sama stranka nalazi u nekom unutrašnjem konfliktu. Xxxx xx pred medijatorom zadatak xx xxxxxx da ustanovi zašto stranka postav- lja uslove, pa ako su ti uslovi vezani za sadržinu spora objasniće im da će to biti raspravljeno u samom postupku medijacije. Međutim, ako stranka uslovljava xxx xxxxxxxx medijacije, to znači da nema namjeru ozbiljnog učešća. Pri to, medijator posebno naglašava da se saglasnost za medijaciju može povući u svim fazama i da to mogu učiniti kako stranke tako i medijator.
56 PRIRUČNIK ZA OBUKU POSREDNIKA - MEDIJATORA TREĆI XXX CENTAR ZA POSREDOVANJE CRNE XXXX 57
POGLAVLJE XXX
13
3
TOK POSTUPKA U MEDIJACIJI
3
13
POGLAVLJE XXX
TOK POSTUPKA U MEDIJACIJI
Na uvodnom sastanku medijator xxxx nastupiti iz pozivicije “ja xxx OK, ti si OK”, xxxx xx izražavati i govoriti jasno, biti dobronamjeran, uporan, kompetentan i nepristrasan.
Prvi sastanak za medijatora xx xxxxxxx da provjeri da xx xx informacije i mišljenje koje je stekao u pripremi postupka tačne i što je okvir rasprave. Da bi došao do toga treba, nakon uvodne riječi medijatora svakoj strani xxxxx xxxx priliku da ob- jasni činjenice vezane za sporni odnos, podstaći ih da iznesu svoje stavove, pri čemu po pravilu počinje strana xxxx xx podnijela tužbu. Medijator obično postavlja otvorena pitanja (npr.):
“Što je za vas suština ovog spora?” “Što bi voljeli postići u ovom sporu?’’
“Kako vidite rješenje vašeg problema?’’
“Što je za vas prihvatljiv način rješenja spora?’’
Treba imati u vidu da postoji razlika kad stranka sama iznosi svoje stavove i kada ima advokata. Ako stranka ima advokata potrebno je prvo pitati stranku hoće li sama iznijeti svoj stav, a ako to ne želi dopustiti advokatu da da uvodnu izjavu. Advokati su po pravilu čvrsti pregovarači i ne dopuštaju popuštanje, a stranke pak obično počinju svoju uvodnu riječ uz prisustvo jakih emocija radi čega moraju doći do izražaja medijatorove vještine da kontroliše i usmjerava te emocije. U toj situacije treba dopustiti stranki da izrazi emocije ali istovremeno ne dozvoliti da se prvi susret pretvori u izliv emocija, posebno ne mržnju ili ljutnju. U xxx slučaju medijator prekida takav izliv emocija riječima:’’ Razumijem da vam xx xxxxx. O xxxxx problemima ćemo razgovarati u daljem toku postupka’’.
Emocije mogu izražavati i advokati, xxx xx njih takođe potrebno jasno upozoriti da je u pitanju profesionalni odnos i da oni nisu stranke u postupku. Uvodno izlaganje jedne stranke ne treba da traje predugo, jer xx xxxxx stranka imati osjećaj da medi- jator nju ne sluša (načelo nepristrasnosti) i da adje prednost drugoj strani. Nakon strane u postupku xxxx xx tužilac uvodnu riječ dalje ima strana u svojstvu tuženog, u otprilike istom vremenskom trajanju i uz postavljanje sličnih pitanja xx xxxxxx medijatora. Ako na uvodnom sastanku dođe do jakih emcioja, mržnje, ljutnje i sl. zajednički sastanak treba odmah prekinuti i početi sa odvojenim sastancima.
Nakon davanja uvodnih izjava medijator xxxx uvidjeti i razumijeti šta je predmet spora i koliko je duboko potrebno otvoriti problem, imaju li stranke druge spo- rove i žele li da ih razriješe zajednički u konkretnom postupku. O pozadini spora medijator će prikupljati informacije u nastavku postupka, posebno u razgovoru na odvojenim sastancima kojih može biti ali i ne xxxx u toku medijacije.
• Odvojeni susreti – potrebni ili ne ?
Odvojeni susret po pravilu predstavlja fazu koja slijedi nakon uvodnog zajedničkog sastanka kada su stranke već xxxx svoj pogled na sporni odnos. Odvojeni susret se obavlja sa svakom strankom posebno, po pravilu prvo sa tužiocem, a onda sa tuženim, pri čemu medijator procjenjuju potrebu održavanja više odvojenih susreta.
Na zajedničkom sastanku strana u sporu obično pokazuje uzdržanost jer ne želi da prevelika otvorenost u vezi informacija i stavova u sporu bude pred-
nost suprotnoj stranci. Ponekad, stranke ne žele da svoje prave interese odmah otkriju te zato i postoji potreba za odvojenim susretima, jer stranka tada slobod- nije objašnjava svoje motive i svoje ponašanje. Na xxx xxxxx xxx medijator dobija mogućnost da potpuno vlada suštinom spora. Zbog toga, cilj odvojenih susreta, kojih može biti xxxx, xx da uspostavi odnos povjerenja između medijatora i strana- ka, pri čemu medijator pažljivo sluša, prikuplja infomacije i pokušava da sazna šta je pravi cilj - ineters stranaka. Na xxx xxxxx medijator opredijeljuje i identifikuje probleme i xxxxx sukoba (konflikta) u spornom odnosu stranaka. Razgovori su u potpunosti povjerljivi jer se nijedna informacija ne može prenijeti drugoj strani ukoliko ne postoji pristanak strane xxxx xx iznosila podatke.
Međutim, odvojeni susreti nose i opasnost da se kod stranaka probudi osjećaj i sumnja na pristrasnost medijatora, jer druga strana ne zna šta medijator i suprotna strana razgovaraju na odvojenom susretu. Zato odvojeni susret nije nužan ako su stranke već postigle određeni xxxxxx međusobnog povjerenja jer bi tada odvojeni susret mogao ugroziti već postignuti rezultat. To je situacija kada kažemo ’’ne’’ odvojenim susretima. Ali, ako do odvojenog susreta dođe, medijator na njemu xxxx buditi u stranci osjećaj optimizma i pažljivo naglašavati spremnost druge stranke na sporazum. Pri tome xxxx biti oprezan da stranka sa kojom medijator ima prvi odvojeni susret to ne shvati kao prebacivanje krivice na nju ako do spo- razuma ne dođe. Na prvom odvojenom susretu medijator je prvenstveno slušalac, a svojim intervencijama i vještinama budi povjerenje stranke i spremnost na popuštanje radi postizanja sporazuma.
Ako odvojeni susret napreduje, treba upozoriti stranku da postoji i drugi način i pogled na rješenje spornog odnosa i tu je medijator u funkciji tzv. “đavoljeg ad- vokata” jer pokušava da preoblikuje odnos i postigne pomake kod obije strane, upozoravajući xxxxxx xx argumentima i očekivanjima suprotne strane. To je tzv. test realnosti koji doprinosi da stranka shvati da njeni pogledi i stavovi u vezi spora imaju i slabih tačaka. Medijator tada postavlja pitanja kojima vrši provjeru razum- nog očekivanja stranaka, a sve u cilju traženja zajedničkog rješenja, gradeći na pozitivnom stavu pomake za obije strane. Ovu svoju poziciju “đavoljeg advokata” medijator na odvojenom susretu treba da objasni stranci zbog odnosa povjerenja, a do informacija dolazi pitanjima i uslovnim rečenicama, ukazujući na sumnju u određene stavove čime doprinosi svjesti stranke o netačnosti nekih njenih stavova i pogleda.
58 PRIRUČNIK ZA OBUKU POSREDNIKA - MEDIJATORA TREĆI XXX CENTAR ZA POSREDOVANJE CRNE XXXX 59
4
POGLAVLJE XXX
17
17
POGLAVLJE XXX
4
KARAKTERISTIKE PORODIČNE MEDIJACIJE
POSTUPAK POSREDOVANJA ZA POKUŠAJ MIRENJA
POSTUPAK POSREDOVANJA ZA POSTIZANJE SPORAZUMA O POSLJEDICAMA RAZVODA BRAKA
KOJE SE ODNOSE NA ZAJEDNIČKU DJECU
UČEŠĆE DJETETA U POSTUPKU POSREDOVANJA
KARAKTERISTIKE PORODIČNE MEDIJACIJE
Posredovanje je primjeren i preporučen način rješavanja porodičnih sporova, uz pomoć trećeg, neutralnog lica (Preporuka Savjeta Evrope iz 1998. godine br. R 98). To xx xxxxxxxx koji pomaže da se definišu važna pitanja i mogućnosti za postizanje sporazuma (dogovora) koji će biti povoljan za obije strane u sporu (sukobu, konf- liktu), pri čemu se posebno vodi računa o interesu djeteta.
Porodičnim zakonom Crne Xxxx definisano je da je “za pružanje stručne pomoći i zaštite prava i interesa djeteta i ostalih članova porodice, za rješavanje sporo- va između članova porodice, kao i u svim slučajevima poremećenih porodičnih odnosa nadležan centar za socijalni rad, sud i lice koje je ovlašćeno za posredovan- je “, član 14 i IX dio-Posebni sudski postupci - postupak posredovanja za pokušaj mirenja, postupak posredovanja za postizanje sporazuma o posljedicama razvoda braka, član 326 – 335).
Postupak posredovanja vode posrednici koji su za to posebno obučeni i dolaze iz oblasti socijalnog rada, pedagije, psihologije i prava.
Razvod xx xxxxx od najstresnijih događaja u životu svih članova porodice, koji se pamti za cio život, zajedno s posljedicama koje donosi. Dijete xxxx se roditelji raz- vode često ne razumije šta se dešava, ali osjeća sukob roditelja, njihove negativne emocije, prekid komunikacije između roditelja i to ga ispunjava strahom, tugom, nezadovoljstvom, ljutnjom.
Nerazriješeni i dugotrajni porodični sporovi se negativno prenose na dijete. Roditelji koji se odluče da porodične sporove (razvod, povjeravanje djece, kon- taktiranje, izdržavanje, podjela imovine) rješavaju postupkom posredovanja (mirnim dogovorom o svim pitanjima koja su za njih i njihovo dijete važna) poka-
zuju djetetu da ne prekidaju roditeljske odnose, da su oboje podjednako uključeni u rješavanje nastalih problema, da će, xxxx i ubuduće, oboje biti uključeni u život svog djeteta i da će ga oboje voljeti iako više neće živjeti zajedno. Time omogućavaju djetetu da sačuva povjerenje u roditelje, osjećaj ljubavi, sigurnosti i pripadanja, a prevashodno da održi kontinuirane odnose s roditeljem od kojeg ga je razvod roditelja odvojio, jer su djetetu uvijek potrebna oba roditelja (da su mu uvjek dostupna) pa i kada ne žive zajedno. Na xxx xxxxx xx xxxx djetetova slika o oba roditelja (roditelji sarađuju, dogovaraju se, komuniciraju, prekinuli su part- nerski odnos i nastavili s roditeljskim odnosom), xxxx xx značajna za njegov cjelokupni razvoj. Porodični spor riješen posredovanjm pruža značajnu šansu da će xxxxx xxxxx razvedenih roditelja, a prvenstveno njihovog djeteta, biti zdrav i nor- xxxxx.
Pri xxx xxxxx imati na xxx xx xxxxxxxx posredovanja nije terapijski postupak. Posredovanje omogućava mirenje supružnika, sporazumno rješavanje brako- razvodnog spora, uređenje međusobnih prava i obaveza i buduće saradnje, bez utvrđivanja xxxx xx strana u postupku u pravu i to u slučajevima kada sukob nije eskalirao i doveo do ekstremnih, negativnih emocija.
Terapeutska pomoć roditeljima koji se razvode i njihovom djetetu pripada xxx- xxx stručnjacima i službama, ne postupku posredovanja i u xxx smislu posrednik može uputiti roditelje u savjetovalište, institucije, određenom stručnjaku koji se bavi partnerskim i porodičnim problemima i odnosima. U porodičnim sporovi- ma pa i u onima koji se rješavaju posredovanjem posebna pažnja je posvećena zaštiti djece (član 362) pa se ne može pregovarati o: zlostavljanju djeteta, očinstvu, majčinstvu, izdržavanju (zakonom propisani minimum), djetetovoj imovini.
Posredovanje xx xxxxxxxx koji se brzo završava, omogućava jasnije sagledavanje situacije, donošenje rješenja koje je prihvatljivo za obije strane, uspostavlja i xxxx komunikaciju i povjerenje između partnera i daje prioritet najboljem interesu dje- teta.
Postupak posredovanja za pokušaj mirenja
Porodični zakon Crne Xxxx propisuje i postupak mirenja (član 326-335) koji ima svrhu da bračni drugovi razmotre da xx xx za njih i njihovu djecu bračna (porodična) zajednica izgubila smisao do te mjere da ne vide drugo rješenje osim razvoda. Mirenje se sprovodi kroz postupak posredovanja. Postupak mirenja za- visi od spremnosti partnera za otvoreni razgovor, sagledavanje uzroka problema i puteva za njihovo rješavanje, za svoje dobro i dobro svog djeteta. Miran i staložen razgovor, samokontrola, realan pristup problemu, bez pretjerivanja su važni u os- tvarivanju svrhe ovog postupka. Ovdje je posebno značajna uloga posrednika u stvaranju međusobnog povjerenja i atmosfere sigurnosti u kojoj partneri mogu slobodno da iskažu svoje emocije, stavove, interese, potrebe, očekivanja, ono što žele ili ne žele da daju i dobiju.
86 PRIRUČNIK ZA OBUKU POSREDNIKA - MEDIJATORA čETVRTI XXX CENTAR ZA POSREDOVANJE CRNE XXXX 87
POGLAVLJE XXX
17
17
POGLAVLJE XXX
4 4
KARAKTERISTIKE PORODIČNE MEDIJACIJE KARAKTERISTIKE PORODIČNE MEDIJACIJE
Postupak posredovanja za postizanje sporazuma o posljedicama razvoda braka koje se odnose na zajedničku djecu
Postupak posredovanja za postizanje sporazuma o posljedicama razvoda braka koje se odnose na zajedničku djecu regulisan je Porodičnim zakonom Crne Xxxx, članovi 326-335.
Ukoliko ne dođe do mirenja partnera, sprovodi xx xxxxxxxx posredovanja za pos- tizanje sporazuma o posljedicama razvoda braka. Posrednici nastoje da roditelji postignu sporazum o vršenju roditeljskog prava (čuvanje, vaspitanje, izdržavanje djece). Takav sporazum je višestruko koristan ako na najbolji način štiti interes djece.
Pravne posljedice razvoda koje se odnose na zajedničku djecu regulisane su na načelu posebne zaštite ličnih i imovinskih interesa djeteta, a tiču se vršenja roditeljskog prava i neprekidanja veza i ličnih odnosa djeteta s roditeljem koji odlazi iz porodične zajednice i njegovim srodnicima, izdržavanja djece, kao i mjera za zaštitu prava djeteta (Porodični zakon RCG, III dio-Odnosi roditelja i djece, član 59-96).
Razvod donosi promjenu uslova i načina života za bračne drugove i djecu i u nji- hovom interesu je da se za te promjene što bolje pripreme. Zato posrednik usmjer- ava partnere da zajednički razmotre sve posljedice razvoda braka. Tako pomaže partnerima da sa što više sporazumijevanja i odgovornosti urede svoje lične i im- ovinske odnose i pripreme djecu za razvod. Takođe, posrednik usmjerava part- nere da razmisle i sporazumiju se o načinu na koji će brinuti o svojoj djeci nakon razvoda, posebno o njihovim obavezama i pravima prema djeci. Sve to doprinosi da se partneri ne razilaze neprijateljski i otvara mogućnost za roditeljsku saradnju koja stavlja dijete na prvo mjesto.
Učešće djeteta u postupku posredovanja
Dijete se može uključiti u postupak posredovanja direktno ili indirektno (putem iskaza roditelja, izvještaja stručnjaka). Mišljenja posrednika o direktnom učešću djece su podijeljena.
U zavisnosti od uzrasta i dijete (ne mlađe od petnaest xxxxxx i ako je sposob- no za rasuđivanje, što se posebno procjenjuje: xxxxxx duševne razvijenosti, intelektualne sposobnosti, psihička svojstva, emocionalna i socijalna zrelost)
može učestvovati u postupku posredovanja i doprinijeti postizanju sporazuma u porodičnim sporovima, mada to xxxx xxxxx prebacivanja odgovornosti i krivice za donijete odluke na dijete, što je jednako štetno kao i kad se od djeteta traži da se opredijeli za jednog roditelja. Ukoliko posrednik xxxxxx odluku o direktnom uključivanju djeteta u postupak posredovanja, to čini na osnovu saglasnosti oba roditelja i djeteta, a nakon procjene njihovih odnosa i pripreme i roditelja i djeteta za direktno učešće. Djetetu se daje mogućnost da iskaže svoje mišljenje i potrebe direktno, ali samo onda xxxx xx obezbijeđeno da odrasli zaista štite djecu, donose odluke i snose odgovornost za njihovu dobrobit.
Posrednik xxxx da obezbijedi da dijete, osim ponude da učestvuje u postupku posredovanja, na razumljiv način, dobije i informaciju da može i da ne učestvuje, kao i kako će njegov iskaz uticati na konačnu odluku.
Dijete će biti bezbjedno ako posrednik poznaje metode i tehnike rada s djecom, ako suštinski poznaje prava djeteta, poštuje profesionalnu etiku.
88 PRIRUČNIK ZA OBUKU POSREDNIKA - MEDIJATORA čETVRTI XXX CENTAR ZA POSREDOVANJE CRNE XXXX 89