Common use of PRAVA I OBAVEZE ZAPOSLENIH Clause in Contracts

PRAVA I OBAVEZE ZAPOSLENIH. 1. Radno vrijeme Pojam radnog vremena Član 60 (1) Radno vrijeme je vremenski period u kojem zaposleni obavlja poslove i zadatke radnog mjesta za koje je zasnovao radni odnos, kao i vrijeme u kojem se zaposleni nalazi na raspolaganju poslodavcu, bilo da se nalazi na svom radnom mjestu ili drugom mjestu koje odredi poslodavac (dežurstvo). (2) Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je zaposleni pripravan da se odazove pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se ukaže takva potreba, pri čemu se ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju, niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac (pripravnost). (3) Trajanje pripravnosti i visina uvećanja zarade po xxx osnovu utvrđuje se kolektivnim ugovorom. (4) Vrijeme koje zaposleni u toku pripravnosti provede u obavljanju poslova po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom u smislu stava 1 ovog člana, uključujući i vrijeme koje mu je potrebno za put od mjesta stanovanja do mjesta rada. (1) Puno radno vrijeme iznosi 40 časova u radnoj sedmici, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. (2) Kolektivnim ugovorom može se utvrditi puno radno vrijeme kraće od 40 časova u radnoj sedmici. (1) Nepuno radno vrijeme zaposlenog je svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena. (2) Ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom ne može da se zaključi u trajanju kraćem od 1/4 (10 časova) punog radnog vremena. (3) Ograničenje iz stava 2 ovog člana ne odnosi se na ugovore o radu direktora. (4) Radna mjesta na kojima se zaključuje ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom utvrđuju se aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, u zavisnosti od prirode posla i organizacije rada. (5) Zaposleni može u okviru 40-časovne radne sedmice da zaključi više ugovora o radu sa nepunim radnim vremenom kod više poslodavaca i na xxx xxxxx ostvari puno radno vrijeme. (6) Način ostvarivanja prava i obaveza i raspored radnog vremena zaposlenih koji su zaključili ugovor o radu, u smislu st. 2 i 5 ovog člana, može da se uredi sporazumom poslodavaca. (1) Na radnom mjestu na kojem, uz primjenu mjera zaštite i zdravlja na radu, nije moguće zaštititi zaposlenog od štetnih uticaja, radno vrijeme se može skratiti srazmjerno štetnom uticaju uslova rada na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenog, do 36 časova u radnoj sedmici. (2) Radno mjesto iz stava 1 ovog člana je radno mjesto utvrđeno aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u skladu sa posebnim propisom. (3) Zaposleni xxxx xxxx skraćeno radno vrijeme iz stava 1 ovog člana ima ista prava iz xxxx xxx i zaposleni xxxx xxxx puno radno vrijeme. (4) Zaposleni xxxx xxxx na poslovima odnosno radnom mjestu iz stava 1 ovog člana ne može na xxx poslovima da radi prekovremeno, niti može na takvim poslovima da zaključi ugovor o radu kod drugog poslodavca. (1) Radno vrijeme zaposlenog može da traje i duže od ugovorenog radnog vremena (u daljem tekstu: prekovremeni rad), u slučaju iznenadnog povećanja obima posla, kao i u slučaju više sile, i u drugim izuzetnim slučajevima. (2) Prekovremeni rad uvodi se pisanom odlukom poslodavaca prije početka tog rada. (3) Ako zbog hitnosti obavljanja posla nije moguće da se odredi prekovremeni rad pisanom odlukom, poslodavac će o tome da obavijesti zaposlene usmenim putem s xxx što xx xxxxx da pisanu odluku o tome zaposlenom uruči naknadno, a najkasnije tri radna xxxx xxxxx prestanka okolnosti zbog kojih je uveden prekovremeni rad. (4) Odluka, odnosno obavještenje iz st. 2 i 3 ovog člana sadrži: razlog za uvođenje prekovremenog rada, xxxxxx zaposlenih koji se angažuju za prekovremeni rad i vrijeme početka prekovremenog rada. (5) Poslodavac xx xxxxx da obavijesti inspektora rada o uvođenju prekovremenog rada u roku od tri xxxx od xxxx donošenja odluke o uvođenju prekovremenog rada. (6) Prekovremeni rad može da traje samo onoliko vremena koliko je neophodno da se otklone uzroci zbog kojih je uveden, s xxx da radno vrijeme ne može biti u prosjeku duže od 48 časova sedmično, u okviru perioda od četiri mjeseca. (7) U slučaju iz stava 6 ovog člana, maksimalno trajanje sedmičnog radnog vremena ne može da bude duže od 50 časova. (8) Izuzetno xx xxxxx 7 ovog člana, kolektivnim ugovorom se može predvidjeti maksimalno trajanje od 250 časova na godišnjem nivou. (9) U slučaju iz stava 1 ovog člana, poslodavac xx xxxxx da zaposlenom obezbijedi ostvarivanje prava na odmor, u skladu sa čl. 75 i 76 ovog zakona. (10) Nakon prestanka okolnosti iz stava 1 ovog člana, poslodavac xx xxxxx da zaposlenom obezbijedi ostvarivanje neiskorišćenih odmora, u skladu sa ovim zakonom. Posebnim zakonom može se urediti drugačije trajanje i raspored radnog vremena za zaposlene u zdravstvenim ustanovama i organima za izvršenje krivičnih sankcija, u skladu sa članom 60 ovog zakona. Inspektor xxxx xx da zabrani prekovremeni rad, ako utvrdi da je uveden suprotno odredbama čl. 64 i 65 ovog zakona.

PRAVA I OBAVEZE ZAPOSLENIH. 1. Radno vrijeme Pojam radnog vremena Član 60 (1) Radno vrijeme je vremenski period u kojem zaposleni obavlja poslove i zadatke radnog mjesta za koje je zasnovao radni odnos, kao i vrijeme u kojem se zaposleni nalazi na raspolaganju poslodavcu, bilo da se nalazi na svom radnom mjestu ili drugom mjestu koje odredi poslodavac (dežurstvo). (2) Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je zaposleni pripravan da se odazove pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se ukaže takva potreba, pri čemu se ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju, niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac (pripravnost). (3) Trajanje pripravnosti i visina uvećanja zarade po xxx osnovu utvrđuje se kolektivnim ugovorom. (4) Vrijeme koje zaposleni u toku pripravnosti provede u obavljanju poslova po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom u smislu stava 1 ovog člana, uključujući i vrijeme koje mu je potrebno za put od mjesta stanovanja do mjesta rada. (1) Puno radno vrijeme iznosi 40 časova u radnoj sedmici, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. (2) Kolektivnim ugovorom može se utvrditi puno radno vrijeme kraće od 40 časova u radnoj sedmici. (1) Nepuno radno vrijeme zaposlenog je svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena. (2) Ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom ne može da se zaključi u trajanju kraćem od 1/4 (10 časova) punog radnog vremena. (3) Ograničenje iz stava 2 ovog člana ne odnosi se na ugovore o radu direktora. (4) Radna mjesta na kojima se zaključuje ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom utvrđuju se aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, u zavisnosti od prirode posla i organizacije rada. (5) Zaposleni može u okviru 40-časovne radne sedmice da zaključi više ugovora o radu sa nepunim radnim vremenom kod više poslodavaca i na xxx xxxxx ostvari puno radno vrijeme. (6) Način ostvarivanja prava i obaveza i raspored radnog vremena zaposlenih koji su zaključili ugovor o radu, u smislu st. 2 i 5 ovog člana, može da se uredi sporazumom poslodavaca. (1) Na radnom mjestu na kojem, uz primjenu mjera zaštite i zdravlja na radu, nije moguće zaštititi zaposlenog od štetnih uticaja, radno vrijeme se može skratiti srazmjerno štetnom uticaju uslova rada na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenog, do 36 časova u radnoj sedmici. (2) Radno mjesto iz stava 1 ovog člana je radno mjesto utvrđeno aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u skladu sa posebnim propisom. (3) Zaposleni xxxx xxxx skraćeno radno vrijeme iz stava 1 ovog člana ima ista prava iz xxxx xxx i zaposleni xxxx xxxx puno radno vrijeme. (4) Zaposleni xxxx xxxx na poslovima odnosno radnom mjestu iz stava 1 ovog člana ne može na xxx poslovima da radi prekovremeno, niti može na takvim poslovima da zaključi ugovor o radu kod drugog poslodavca. (1) Radno vrijeme zaposlenog može da traje i duže od ugovorenog radnog vremena (u daljem tekstu: prekovremeni rad), u slučaju iznenadnog povećanja obima posla, kao i u slučaju više sile, i u drugim izuzetnim slučajevima. (2) Prekovremeni rad uvodi se pisanom odlukom poslodavaca prije početka tog rada. (3) Ako zbog hitnosti obavljanja posla nije moguće da se odredi prekovremeni rad pisanom odlukom, poslodavac će o tome da obavijesti zaposlene usmenim putem s xxx što xx xxxxx da pisanu odluku o tome zaposlenom uruči naknadno, a najkasnije tri radna xxxx xxxxx prestanka okolnosti zbog kojih je uveden prekovremeni rad. (4) Odluka, odnosno obavještenje iz st. 2 i 3 ovog člana sadrži: razlog za uvođenje prekovremenog rada, xxxxxx zaposlenih koji se angažuju za prekovremeni rad i vrijeme početka prekovremenog rada. (5) Poslodavac xx xxxxx da obavijesti inspektora rada o uvođenju prekovremenog rada u roku od tri xxxx od xxxx donošenja odluke o uvođenju prekovremenog rada. (6) Prekovremeni rad može da traje samo onoliko vremena koliko je neophodno da se otklone uzroci zbog kojih je uveden, s xxx da radno vrijeme ne može biti u prosjeku duže od 48 časova sedmično, u okviru perioda od četiri mjeseca. (7) U slučaju iz stava 6 ovog člana, maksimalno trajanje sedmičnog radnog vremena ne može da bude duže od 50 časova. (8) Izuzetno xx xxxxx 7 ovog člana, kolektivnim ugovorom se može predvidjeti maksimalno trajanje od 250 časova na godišnjem nivou. (9) U slučaju iz stava 1 ovog člana, poslodavac xx xxxxx da zaposlenom obezbijedi ostvarivanje prava na odmor, u skladu sa čl. 75 i 76 ovog zakona. (10) Nakon prestanka okolnosti iz stava 1 ovog člana, poslodavac xx xxxxx da zaposlenom obezbijedi ostvarivanje neiskorišćenih odmora, u skladu sa ovim zakonom. Posebnim zakonom može se urediti drugačije trajanje i raspored radnog vremena za zaposlene u zdravstvenim ustanovama i organima za izvršenje krivičnih sankcija, u skladu sa članom 60 ovog zakona. Inspektor xxxx xx da zabrani prekovremeni rad, ako utvrdi da je uveden suprotno odredbama čl. 64 i 65 ovog zakona.