Common use of RADNO VRIJEME, ODMORI I DOPUSTI Clause in Contracts

RADNO VRIJEME, ODMORI I DOPUSTI. Članak 8. (1) Puno radno vrijeme službenika i namještenika je 40 sati tjedno. (2) Tjedno radno vrijeme raspoređeno je u pravilu na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka. (3) Dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada. (4) Službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka rada, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada, o čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed. (5) Kada službenik i namještenik radi prekovremeno, prekovremeni rad pojedinog službenika i namještenika ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje. (1) Poslodavac je dužan voditi evidenciju radnog vremena. (2) Na zahtjev državnog službenika ili namještenika, ili na zahtjev sindikalnog povjerenika čelnik tijela dužan je dostaviti evidenciju iz stavka 1. ovoga članka. (1) Službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. (2) Službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. (3) Vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

RADNO VRIJEME, ODMORI I DOPUSTI. Članak 8.Radno vrijeme (1) Puno radno vrijeme službenika i namještenika radnika je 40 sati tjedno. (2) Tjedno radno vrijeme raspoređeno je u pravilu na 5 pet ili šest radnih dana. Ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom jedne kalendarske godine u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju kraće od ponedjeljka do petkapunog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena. (3) Dnevno Prosječno tjedno radno vrijeme se utvrđuje unutar razdoblja od 4 mjeseca pri čemu odstupanje od punog radnog vremena ne može biti kraće od 8 niti duže smije iznositi više od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog radasati mjesečno. (4) Službenik O rasporedu dnevnog i namještenik tjednog radnog vremena odlučuje direktor pisanom odlukom. (5) Direktor mora biti obaviješten obavijestiti radnike o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka rada, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada, o čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed. (56) Kada službenik Radno vrijeme u pravilu, počinje u 7.30 i namještenik radi prekovremenotraje do 15.30 sati. (7) Iznimno od prethodnog stavka, prekovremeni rad pojedinog službenika na zamolbu radnika direktor može odobriti i namještenika ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnjedrugačiji raspored radnog vremena. (1) Poslodavac je dužan voditi evidenciju radnog vremena. (2) Na zahtjev državnog službenika ili namještenika, ili na zahtjev sindikalnog povjerenika čelnik tijela dužan je dostaviti evidenciju iz stavka 1. ovoga članka. (1) Službenik i namještenik Radnik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta. (2) Vrijeme odmora iz ovoga članka ubraja se u radno vrijeme. (3) Između dva uzastopna radna dana Radnik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno. (4) Radnica koja doji dijete, a koristi ga radi u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela punom radnom vremenu, uz prethodno predočenje potvrde ovlaštenog liječnika ima pravo do godine dana djetetova života na korištenje stanke za dojenje djeteta u trajanju od 2 sata dnevno, a koje pravo može koristiti jednokratno ili dva puta dnevno po sat vremena. (1) Radnik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati neprekidno. (2) Dani tjednog odmora su subota i nedjelja. (3) Ako je prijeko potrebno da radnik radi na dan tjednog odmora, tada mu se osigurava korištenje tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna ili naknadno, a najkasnije u roku od 14 dana. (4) Odluku o pojedinačnoj potrebi rada na dan tjednog odmora donosi direktor ili osoba koju on ovlasti. (2) Službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. (3) Vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

RADNO VRIJEME, ODMORI I DOPUSTI. Članak 8. (1) Puno radno vrijeme službenika i namještenika je iznosi 40 sati tjednotjedno i raspoređuje se u pravilu na šest radnih dana. Puno radno vrijeme na određenim poslovima može biti raspoređeno i na pet radnih dana, što Poslodavac utvrđuje pisanom odlukom. (2) Tjedno U šestodnevnome radnom tjednu dan tjednog odmora u pravilu je nedjelja. Ako je tjedno radno vrijeme raspoređeno je u pravilu na 5 pet radnih dana, od ponedjeljka do petkadani tjednog odmora su subota i nedjelja. (3) Dnevno Iznimno od stavka 1. i 2. ovog članka Poslodavac može, u skladu s naravi pojedinih poslova i kada za to postoji izrazita potreba, radno vrijeme ne može biti kraće određenih radnika raspoređivati na drugi način u okviru tjednog fonda od 8 niti duže od 12 40 radnih sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada. (4) Službenik Osim raspoređivanja iz stavka 3. ovoga članka, Xxxxxxxxxx može za poslove u čijem obavljanju postoje sezonske oscilacije, prerasporediti radno vrijeme, u skladu sa Zakonom o radu. (5) Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena, uključujući i namještenik prekovremeni rad, ne smije biti duže od pedeset šest sati tjedno, pod uvjetom da je radnik dostavio Poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad. (6) Preraspodijeljeno radno vrijeme u razdoblju u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena može trajati najduže šest mjeseci. (7) Radnik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena koje odstupa od uobičajenog rasporeda najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka rada, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada, o čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijedprijeke potrebe za radom radnika. (5) Kada službenik i namještenik radi prekovremeno, prekovremeni rad pojedinog službenika i namještenika ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje. (1) Poslodavac je dužan voditi evidenciju radnog vremena. (2) Na zahtjev državnog službenika ili namještenika, ili na zahtjev sindikalnog povjerenika čelnik tijela dužan je dostaviti evidenciju iz stavka 1. ovoga članka. (1) Službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. (2) Službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. (3) Vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.