R E P U B L I K A H R V A T S K A
R E P U B L I K A H R V A T S K A
M I N I S T A R S T V O F I N A N C I J A
_ _
NACRT
PRIJEDLOG ZAKONA BR. ...
PRIJEDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA
IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE TURKMENISTANA O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA POREZIMA NA DOHODAK, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
_ _
Zagreb, rujan 2014.
PRIJEDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA
IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE TURKMENISTANA O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA POREZIMA NA DOHODAK
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje Zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Turkmenistana o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak (u daljnjem tekstu: Ugovor) sadržana je u odredbi članka 140. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/2010 – pročišćeni tekst i 5/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA I CILJ KOJI SE DONOŠENJEM ZAKONA ŽELI POSTIĆI
Republika Hrvatska primijenjuje 57 ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, a pregovori za sklapanje novih ugovora s nizom država su u tijeku. Polazna osnova za pregovore pri sklapanju ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu kao i u većini država jesu vlastiti modeli koje svaka država izrađuje prema vlastitoj poreznoj politici, a temelje se na Modelu ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) te Ujedinjenih naroda.
Republika Hrvatska obvezala se da će primjenjivati međunarodne ugovore koje je sklopila ili xxxxxx xx pristupila bivša SFRJ, ako nisu u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske i pravnim poretkom Republike Hrvatske. Republika Hrvatska je s nizom država postigla sporazum da se na temelju sukcesije nastave primjenjivati ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje su te države sklopile sa bivšom SFRJ (primjerice Finska, Norveška, Švedska i Velika Britanija) do sklapanja novih ugovora.
Ugovor je potpisan u Ašgabatu 29. travnja 2014. godine. Potpisivanje predmetnog Ugovora xxxx xx nužan slijed ukupnih aktivnosti koje Republika Hrvatska poduzima glede povećanja stupnja međusobne gospodarske suradnje između Republike Hrvatske i Turkmenistana.
III. OSNOVNA PITANJA KOJA SE PREDLAŽU UREDITI ZAKONOM
Ovim Zakonom potvrđuje se Xxxxxx, kako bi njegove odredbe u smislu članka 141. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/2010 – pročišćeni tekst i 5/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) postale dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.
Ugovorom se uređuju načini izbjegavanja dvostrukog oporezivanja dohotka i dobiti. U uvodnom dijelu Ugovora sadržane su definicije pojmova koji se spominju u ostalim odredbama Ugovora. Jedna od najvažnijih jest definicija rezidenta, pomoću koje se izbjegava dvostruko oporezivanje hrvatskih rezidenata. Ugovorom se hrvatskim građevinskim i sličnim poduzećima omogućuje da ne plaćaju porez na dobit u Turkmenistanu, ako ti radovi traju kraće od 12 mjeseci. Oporezivanje dobiti od poslovanja općenito vrši država rezidentnosti društva, osim u slučajevima postojanja stalne poslovne jedinice. Također će se omogućiti hrvatskim društvima koja obavljaju međunarodni prijevoz robe između Republike Hrvatske i Turkmenistana, plaćanje poreza na ostvarenu dobit isključivo u Republici Hrvatskoj. Ugovorom se snižavaju stope za pasivni dohodak u odnosu na postojeće stope propisane domaćim zakonima, tako da se dividende, xxxxxx i naknade za autorska prava oporezuju stopom od 10% na izvoru. Propisani su načini otklanjanja dvostrukog oporezivanja, kao i jednako postupanje s društvima država ugovornica u raznim poreznim situacijama. Postupak zajedničkog dogovaranja predstavlja mogućnost da se o svakom problemu i nastalom ili prijetećem slučaju dvostrukog oporezivanja države izravno dogovaraju, bez sudjelovanja diplomatskih kanala što bi pridonijelo ubrzanju rješavanja problema. Članak o razmjeni obavijesti predstavlja efikasno sredstvo u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza.
IV. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
V. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Temelj za donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku nalazi se u članku 204. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 81/2013) i to u drugim osobito opravdanim državnim razlozima. Naime, s obzirom na razloge navedene u točkama II. i III. ovoga Prijedloga, te s obzirom da je za provedbu dogovorenih mehanizama iz Ugovora i radi intenziviranja gospodarske suradnje između Republike Hrvatske i Turkmenistana potrebno što skorije stvoriti uvjete za stupanje Ugovora na snagu, ocjenjuje se da postoji interes da Republika Hrvatska što skorije okonča svoj unutarnji pravni postupak, kako bi se stvorile pretpostavke da Ugovor, u skladu sa svojim odredbama, u odnosima dviju država stupi na snagu.
S obzirom na prirodu postupka potvrđivanja međunarodnih ugovora, kojima država i formalno izražava spremnost da bude vezana već potpisanim međunarodnim ugovorom, kao i na činjenicu da se u ovoj fazi postupka, u pravilu, ne može mijenjati ili dopunjavati tekst međunarodnog ugovora, predlaže se da se ovaj Prijedlog Zakona raspravi i prihvati po hitnom postupku, objedinjavajući prvo i drugo čitanje.
NACRT
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA
IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE TURKMENISTANA O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA POREZIMA NA DOHODAK
Članak 1.
Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Turkmenistana o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak, potpisan u Ašgabatu, 29. travnja 2014., u izvorniku na hrvatskom, turkmenskom, ruskom i engleskom jeziku.
Članak 2.
Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na hrvatskom jeziku, glasi:
UGOVOR IZMEĐU
VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I
VLADE TURKMENISTANA
O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA POREZIMA NA DOHODAK
Vlada Republike Hrvatske i Vlada Turkmenistana,
želeći sklopiti Xxxxxx o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak, sporazumjele su se kako slijedi:
Članak 1.
OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR
Ovaj Ugovor primjenjuje se na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.
Članak 2.
POREZI NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR
1. Ovaj se Ugovor primjenjuje na poreze na dohodak, koje je uvela država ugovornica ili njezine administrativne podjedinice ili lokalne vlasti, neovisno o načinu na koji se ubiru.
2. Porezima na dohodak smatraju se svi porezi uvedeni na ukupni dohodak, ili na dijelove dohotka, uključujući poreze na dobitke od otuđenja pokretnina ili nekretnina, poreze na ukupne iznose nadnica ili plaća koje isplaćuju poduzeća.
3. Postojeći porezi na koje se primjenjuje ovaj Ugovor su posebno:
a) u Hrvatskoj:
(i) porez na dobit;
(ii) porez na dohodak;
(iii) prirez na porez na dohodak i svaki drugi dodatak koji se ubire na jedan od ovih poreza; (u daljnjem tekstu „hrvatski porez“);
b) u Turkmenistanu:
(i) porez na dobit (dohodak) pravnih osoba;
(ii) porez na dohodak fizičkih osoba; (u daljnjem tekstu „turkmenski porez“).
4. Ugovor se primjenjuje i na bilo koje iste ili bitno slične poreze koji se uvedu nakon datuma potpisivanja Ugovora uz ili umjesto postojećih poreza. Nadležna tijela država ugovornica obavješćuju jedno drugo o svim bitnim promjenama u njihovim poreznim propisima.
Članak 3.
OPĆE DEFINICIJE
1. Za potrebe ovog Ugovora, ako kontekst ne zahtjeva drukčije:
a) izraz „Hrvatska“ označava državno područje Republike Hrvatske, kao i ona područja mora koja se nastavljaju na vanjsku granicu teritorijalnog xxxx, uključujući morsko dno i
njegovo podzemlje, na kojima Republika Hrvatska u skladu s međunarodnim pravom i propisima Republike Hrvatske vrši suverena prava i jurisdikciju;
b) izraz „Turkmenistan“ označava državno područje Turkmenistana koje se nalazi unutar njegovih kopnenih granica zajedno s pomorskim područjima (uključujući i područja xxxx i podmorja) na kojima Turkmenistan vrši suverena ili jurisdikcijska prava u skladu s međunarodnim pravom;
c) izrazi „država ugovornica“ i „druga država ugovornica“ označavaju, ovisno o kontekstu, Hrvatsku ili Turkmenistan;
d) izraz „porez“ označava, ovisno o kontekstu, hrvatski porez ili turkmenski porez;
e) izraz „osoba“ uključuje fizičku osobu, društvo i bilo koju drugu skupinu osoba;
f) izraz „društvo“ označava svaku pravnu osobu ili drugi oganizacijski oblik koji se u svrhe oporezivanja smatra pravnom osobom;
g) izraz „poduzeće“ odnosi se na obavljanje bilo kojeg poslovanja;
h) izrazi „poduzeće države ugovornice“ i „poduzeće druge države ugovornice“ označavaju poduzeće kojim upravlja rezident države ugovornice i poduzeće kojim upravlja rezident druge države ugovornice;
i) izraz „međunarodni promet“ označava svaki prijevoz brodom, zrakoplovom ili vozilom za cestovni prijevoz koji obavlja poduzeće s mjestom stvarne uprave u državi ugovornici, osim kada se prijevoz brodom, zrakoplovom ili vozilom za cestovni prijevoz obavlja samo između mjesta u drugoj državi ugovornici;
j) izraz „nadležno tijelo“ označava:
(i) u Hrvatskoj, ministra financija ili njegovog ovlaštenog predstavnika;
(ii) u Turkmenistanu, Ministarstvo financija i Glavnu državnu poreznu službu ili njihovog ovlaštenog predstavnika;
k) izraz „državljanin“, u odnosu na državu ugovornicu, označava:
(i) svaku fizičku osobu koja ima državljanstvo te države ugovornice; i
(ii) svaku pravnu osobu, partnerstvo ili udruženje koji svoj pravni položaj izvode iz propisa koji su na snazi u toj državi ugovornici;
l) izraz „poslovanje“ uključuje obavljanje profesionalnih usluga i drugih aktivnosti neovisnog karaktera.
2. U pogledu primjene Ugovora u bilo koje doba xx xxxxxx države ugovornice, svaki izraz koji nije njime određen, ako kontekst ne zahtjeva drukčije, ima značenje koje on u to doba ima prema pravu te države za potrebe poreza na koje se Ugovor primjenjuje, a svako značenje prema primjenjivim poreznim propisima te države prevladat će nad značenjem koje je xxx izrazu dodijeljeno prema drugim propisima te države.
Članak 4.
REZIDENT
1. Za potrebe ovog Ugovora izraz „rezident države ugovornice“ označava svaku osobu koja, prema propisima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svog prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili bilo kojeg drugog obilježja slične naravi, i također uključuje tu državu i bilo koju njezinu administrativnu podjedinicu ili lokalnu vlast. Međutim, ovaj izraz ne uključuje bilo koju osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo u pogledu dohotka iz izvora u toj državi.
2. Ako je, prema odredbama stavka 1., fizička osoba rezident obiju država ugovornica, tada se njezin pravni položaj određuje kako slijedi:
a) smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište koje joj je na raspolaganju; ako ima prebivalište koje joj je na raspolaganju u objema državama, smatra
se rezidentom samo one države s kojom xxx xxxxx osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa);
b) ako se ne može odrediti država u kojoj ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište koje joj je na raspolaganju, smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište;
c) ako ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatra se rezidentom samo one države xxxx je državljanin;
d) ako je državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica rješavaju pitanje zajedničkim dogovorom.
3. Ako je, zbog odredaba stavka 1., osoba koja nije fizička, rezident obiju država ugovornica, tada se smatra rezidentom samo one države u kojoj se nalazi njezino mjesto stvarne uprave.
Članak 5.
STALNA POSLOVNA JEDINICA
1. Za potrebe ovog Ugovora izraz „stalna poslovna jedinica“ označava stalno mjesto poslovanja putem kojeg se poslovanje poduzeća obavlja u cijelosti ili djelomično.
2. Izraz „stalna poslovna jedinica“ uključuje posebno:
a) mjesto uprave;
b) podružnicu;
c) ured;
d) tvornicu;
e) radionicu, i
f) xxxxxx, naftni ili xxxxxxx izvor, kamenolom ili bilo koje drugo mjesto istraživanja, iskorištavanja i razvoja prirodnih bogatstava.
3. Gradilište ili građevinski ili montažni projekt čine stalnu poslovnu jedinicu samo ako traju dulje od dvanaest mjeseci.
4. Neovisno o prethodnim odredbama ovog članka, neće se smatrati da izraz „stalna poslovna jedinica“ uključuje:
a) korištenje objekata isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke dobara ili xxxx xxxx pripadaju poduzeću;
b) održavanje zaliha dobara ili roba koje pripadaju poduzeću isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke;
c) održavanje zaliha dobara ili roba koje pripadaju poduzeću isključivo u svrhu prerade koju obavlja drugo poduzeće;
d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu kupnje dobara ili roba ili u svrhu prikupljanja podataka za poduzeće;
e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja za poduzeće bilo koje druge aktivnosti pripremne ili pomoćne naravi;
f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog bilo koje kombinacije aktivnosti spomenutih u podstavcima od a) do e), pod uvjetom da je ukupna aktivnost stalnog mjesta poslovanja koja xx xxxxxxx iz te kombinacije pripremne ili pomoćne naravi.
5. Neovisno o odredbama stavaka 1. i 2., kad osoba – koja nije zastupnik sa samostalnim statusom na kojeg se odnosi stavak 6. - djeluje u ime poduzeća te ima ovlaštenje da u državi ugovornici sklapa ugovore u ime tog poduzeća i to tamo uobičajeno čini, smatra se da to poduzeće ima stalnu poslovnu jedinicu u toj državi u odnosu na sve aktivnosti koje xx xxxxx poduzme za poduzeće, osim ako su njezine aktivnosti ograničene na one navedene u stavku 4., koje, ako bi se obavljale putem stalnog mjesta poslovanja, ne bi to stalno mjesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama tog stavka.
6. Ne smatra se da poduzeće ima stalnu poslovnu jedinicu u državi ugovornici samo zato što svoje poslovanje u toj državi obavlja putem posrednika, generalnog komisionara ili drugog zastupnika sa samostalnim statusom, ako te osobe djeluju u okviru njihove redovite poslovne djelatnosti.
7. Činjenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je kontrolirano od društva koje je rezident druge države ugovornice ili koje obavlja svoju djelatnost u toj drugoj državi (putem stalne poslovne jedinice ili na drugi način) sama po sebi ne znači da se jedno društvo smatra stalnom poslovnom jedinicom drugog.
Članak 6.
DOHODAK OD NEKRETNINA
1. Dohodak koji rezident države ugovornice ostvari od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), smještenih u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Izraz „nekretnine“ ima značenje koje ima prema pravu države ugovornice u kojoj se predmetna imovina nalazi. U xxx xx izraz u svakom slučaju uključeni i pripaci nekretnine, stoka i oprema koji se koriste u poljoprivredi i šumarstvu, prava na koja se primjenjuju odredbe općih propisa o zemljišnom vlasništvu, plodouživanje nekretnina te prava na isplate u promjenjivom ili utvrđenom iznosu kao naknade za iskorištavanje ili pravo na iskorištavanje rudnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava; brodovi, zrakoplovi i vozila za cestovni prijevoz ne smatraju se nekretninama.
3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se na dohodak koji potječe od izravnog iskorištavanja, davanja u zakup ili najam te korištenja nekretnina na svaki drugi način.
4. Xxxxxxx xxxxxxx 0. i 3. primjenjuju se i na dohodak od nekretnina poduzeća.
Članak 7.
DOBIT OD POSLOVANJA
1. Dobit poduzeća države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako poduzeće posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako poduzeće posluje na xxx xxxxx, dobit poduzeća može se oporezivati u drugoj državi, ali samo za onaj iznos dobiti koji se može pripisati toj stalnoj poslovnoj jedinici.
2. U skladu s odredbama stavka 3., ako poduzeće države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, u svakoj državi ugovornici stalnoj poslovnoj jedinici će biti pripisana ona dobit koju bi mogla ostvariti kada bi bila zasebno i nezavisno poduzeće koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim uvjetima te kad bi poslovala potpuno samostalno s poduzećem xxxx xx stalna poslovna jedinica.
3. Pri utvrđivanju dobiti stalne poslovne jedinice, kao odbici se priznaju rashodi nastali za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući izvršne i opće administrativne rashode, bilo da xx xxxxxxx u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili drugdje.
4. Ako je u državi ugovornici uobičajeno utvrđivati dobit stalne poslovne jedinice na temelju raspodjele ukupne dobiti poduzeća na njene različite dijelove, ništa u stavku 2. ne sprječava tu državu ugovornicu da takvom uobičajenom raspodjelom odredi oporezivu dobit; prihvaćeni način raspodjele međutim treba biti takav da rezultat bude u skladu s načelima sadržanim u ovom članku.
5. Neće se smatrati da poslovna jedinica ostvaruje dobit samo zbog toga što ta poslovna jedinica kupuje dobra ili robu za poduzeće.
6. Za potrebe prethodnih stavaka, dobit stalne poslovne jedinice određuje se na isti način svake godine, osim ako ne postoji opravdan i dostatan razlog da se postupi drukčije.
7. Ako dobit uključuje i dijelove dohotka koji su na poseban način uređeni u drugim člancima ovog Ugovora, tada odredbe ovog članka ne utječu na odredbe tih članaka.
Članak 8.
MEĐUNARODNI PROMET
1. Dobit od korištenja brodova, zrakoplova ili vozila za cestovni prijevoz u međunarodnom prometu oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave poduzeća.
2. Ako je mjesto stvarne uprave poduzeća koje se bavi brodskim prijevozom na brodu, smatra se da se nalazi u državi ugovornici u kojoj je matična xxxx xxxxx ili ako nema matične luke, u državi ugovornici xxxx xx xxxxxx xxxxx rezident.
3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se i na dobit od udjela u nekom poslu, zajedničkom poslovanju ili u nekoj međunarodnoj poslovnoj agenciji.
Članak 9.
POVEZANA PODUZEĆA
1. Ako
a) poduzeće države ugovornice sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili imovini poduzeća druge države ugovornice, ili
b) iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili imovini poduzeća države ugovornice i poduzeća druge države ugovornice,
i ako su u oba slučaja utvrđeni ili nametnuti uvjeti između ta dva poduzeća u njihovim trgovačkim ili financijskim odnosima koji se razlikuju od onih koji bi postojali između samostalnih poduzeća, tada se bilo koja dobit koju bi ostvarilo jedno od poduzeća kad takvi uvjeti ne bi postojali, xxx xxxx što postoje nije ostvarena, može uključiti u dobit tog poduzeća i sukladno tome oporezivati.
2. Ako država ugovornica u dobit poduzeća te države uključi - i sukladno tomu oporezuje - dobit, na xxxx xx poduzeće druge države ugovornice već bilo oporezivano u toj drugoj državi, a takva dobit je xxx xxxx bi poduzeće prvospomenute države ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između ta dva poduzeća bili jednaki onima koje bi međusobno dogovorila samostalna poduzeća, tada xx xxxxx država na odgovarajući način prilagođava iznos poreza koji je u njoj utvrđen na tu dobit. Pri utvrđivanju takve prilagodbe, trebaju se uzeti u obzir druge odredbe ovog Ugovora te se prema potrebi nadležna tijela država ugovornica međusobno savjetuju.
Članak 10.
DIVIDENDE
1. Dividende koje društvo koje je rezident države ugovornice isplaćuje rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Međutim, takve dividende mogu se oporezivati i u državi ugovornici xxxx je rezident društvo koje isplaćuje dividende, i to sukladno propisima te države, ali ako je stvarni korisnik dividendi rezident druge države ugovornice, tada tako utvrđen porez ne smije biti veći od 10 posto bruto-iznosa dividendi.
Nadležna tijela država ugovornica zajedničkim dogovorom uređuju način primjene ovih ograničenja.
Ovaj stavak ne utječe na oporezivanje dobiti društva iz koje se isplaćuju dividende.
3. Izraz „dividende“ kako se koristi u ovom članku označava dohodak od dionica, „jouissance” dionica ili „jouissance” prava, kukseva, osnivačkih udjela ili drugih prava koja nisu potraživanje duga, sudjelovanje u dobiti, kao i dohodak od drugih prava u društvu koji podliježe istom načinu oporezivanja kao dohodak od dionica, prema propisima države xxxx je rezident društvo koje vrši raspodjelu.
4. Odredbe stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik dividendi, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici xxxx je rezident društvo koje isplaćuje dividende putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, a pravo u vezi s kojim se dividende isplaćuju povezano je s takvom stalnom poslovnom jedinicom. U xxx se slučaju primjenjuju odredbe članka 7.
5. Ako društvo koje je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, xx xxxxx država ne može uvesti nikakav porez na dividende koje plaća to društvo, osim ako su te dividende isplaćene rezidentu xx xxxxx države ili ako je posjed dionica zbog kojih se dividende isplaćuju stvarno povezan sa stalnom poslovnom jedinicom u toj drugoj državi, niti može oporezivati neraspodijeljenu dobit društva, pa čak ni onda ako se plaćene dividende ili neraspodijeljena dobit u cijelosti ili djelomično sastoje od dobiti ili dohotka nastalog u toj drugoj državi.
Članak 11.
KAMATA
1. Kamata nastala u državi ugovornici, a isplaćena rezidentu druge države ugovornice, može se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Međutim, takva kamata može se oporezivati i u državi ugovornici u kojoj xx xxxxxxx, i to sukladno propisima te države, ali ako je stvarni korisnik xxxxxx rezident druge države ugovornice, tako razrezan porez ne smije biti veći od 10 posto bruto-iznosa xxxxxx. Nadležna tijela država ugovornica zajedničkim dogovorom uređuju način primjene ovog ograničenja.
3. Neovisno o odredbama stavka 2., kamata nastala u:
a) Hrvatskoj i isplaćena Vladi Turkmenistana ili Turkmenskoj središnjoj banci izuzet će se od hrvatskog poreza;
b) Turkmenistanu i isplaćena Vladi Republike Hrvatske ili Hrvatskoj središnjoj banci izuzet će se od turkmenskog poreza.
4. Izraz „kamata“, kako se koristi u ovom članku, označava prihod od potraživanja svake vrste, bez obzira jesu li ta potraživanja osigurana zalogom ili ne, i bez obzira nose li ili ne pravo sudjelovanja u dobiti dužnika, a posebno prihod od vladinih vrijednosnica i prihod od
obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade u vezi s xxx vrijednosnicama, obveznicama i zadužnicama. Zatezne xxxxxx zbog kašnjenja pri isplati ne smatraju se kamatom u smislu ovog članka.
5. Odredbe stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik xxxxxx, xxxx xx rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj je xx xxxxxx nastala, putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, a potraživanje na koje se plaća kamata stvarno je povezano s takvom stalnom poslovnom jedinicom. U xxx se slučaju primjenjuju odredbe članka 7.
6. Smatra xx xx xxxxxx nastaje u državi ugovornici kad je isplatitelj rezident te države. Međutim, ako isplatitelj xxxxxx, bez obzira xx xx rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu u vezi s kojom je nastalo dugovanje na koje se kamata plaća, a takvu kamatu snosi stalna poslovna jedinica, tada se smatra da kamata nastaje u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica.
7. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i xxxx xxxxx osobe, iznos xxxxxx, uzimajući u obzir potraživanje za koje se ona plaća, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovog članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U xxx se slučaju višak plaćenog iznosa oporezuje sukladno propisima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.
Članak 12.
NAKNADE ZA AUTORSKA PRAVA
1. Naknade za autorska prava nastale u državi ugovornici, xxxx je stvarni korisnik rezident druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Međutim, takve naknade za autorska prava mogu se oporezivati i u državi ugovornici u kojoj su nastale, i to sukladno propisima te države, ali ako je stvarni korisnik naknada za autorska prava rezident druge države ugovornice, tako zaračunat porez ne smije biti veći od 10 posto bruto-iznosa naknada za autorska prava. Nadležna tijela država ugovornica zajedničkim dogovorom uređuju način primjene ovog ograničenja.
3. Izraz „naknade za autorska prava“, kako se koristi u ovom članku, označava plaćanja bilo koje vrste primljena kao naknade za korištenje, ili za pravo korištenja bilo kojeg autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo, uključujući i kinematografske filmove, kao i svakog patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, xxxxx formule ili postupka, te za obavijesti o industrijskom, komercijalnom ili znanstvenom iskustvu i plaćanja za korištenje, ili za pravo korištenja bilo koje industrijske, komercijalne ili znanstvene opreme.
4. Odredbe stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik naknada za autorska prava, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj nastaju naknade za autorska prava putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, a prava ili imovina temeljem kojih su isplaćene naknade za autorska prava stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom. U xxx se slučaju primjenjuju odredbe članka 7.
5. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i xxxx xxxxx osobe, iznos naknada za autorska prava, uzimajući u obzir korištenje, pravo ili podatke za koje su one plaćene, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovog članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U xxx se slučaju višak plaćenog iznosa oporezuje sukladno propisima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.
Članak 13.
DOBIT OD OTUĐENJA IMOVINE
1. Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđenja nekretnina iz članka 6., a koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Dobit od otuđenja pokretnina koje čine dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju poduzeće države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, uključujući dobit od otuđenja takve stalne poslovne jedinice (same ili zajedno s cijelim poduzećem), može se oporezivati u toj drugoj državi.
3. Dobit od otuđenja brodova, zrakoplova ili vozila za cestovni prijevoz koji se koriste u međunarodnom prometu ili pokretnina što služe za korištenje brodova, zrakoplova ili vozila za cestovni prijevoz, oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave poduzeća.
4. Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđenja udjela xxxx xxxx od 50 posto svoje vrijednosti ostvaruje izravno ili neizravno od nekretnina koje se nalaze u drugoj državi, ugovornici može se oporezivati u toj drugoj državi.
5. Dobit od otuđenja bilo koje imovine osim one iz stavaka 1., 2., 3. i 4., oporezuje se samo u državi ugovornici xxxx je otuđitelj rezident.
Članak 14.
DOHODAK OD NESAMOSTALNOG RADA
1. U skladu s odredbama članaka 15., 17. i 18., plaće, nadnice i druga slična primanja, koje rezident države ugovornice ostvari nesamostalnim radom, oporezuju se samo u toj državi, osim ako se nesamostalni rad obavlja u drugoj državi ugovornici. Ako se nesamostalni rad obavlja na xxx xxxxx, primanja koja se od toga ostvaruju mogu se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Neovisno o odredbama stavka 1., primanja koja rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada obavljenog u drugoj državi ugovornici oporezuju se samo u prvospomenutoj državi ako:
a) primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju dulje od 183 xxxx x xxxx kojem dvanaestmjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u dotičnoj poreznoj godini, i
b) primanje isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ono isplati u njegovo ime, i
c) primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu koju poslodavac ima u toj drugoj državi.
3. Neovisno o prethodnim odredbama ovog članka, primanja ostvarena od nesamostalnog rada na brodu, zrakoplovu ili vozilu za cestovni prijevoz korištenim u međunarodnom prometu mogu se oporezivati u državi ugovornici u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave poduzeća.
Članak 15.
NAKNADE ČLANOVA UPRAVE
Naknade članova uprave i druga slična plaćanja koja ostvari rezident države ugovornice u svojstvu člana uprave društva koje je rezident druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.
Članak 16.
UMJETNICI I SPORTAŠI
1. Neovisno o odredbama članaka 7. i 14., dohodak koji ostvari rezident države ugovornice kao izvođač, primjerice kao kazališni, filmski, radijski ili televizijski umjetnik ili glazbenik ili kao sportaš od svojih osobnih aktivnosti kao takvih izvršenih u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.
2. Ako dohodak u pogledu osobnih aktivnosti izvršenih u svojstvu izvođača ili sportaša ne pripada izvođaču ili sportašu osobno, već nekoj drugoj osobi, taj se dohodak neovisno o odredbama članaka 7. i 14. može oporezivati u državi ugovornici u kojoj su aktivnosti izvođača ili sportaša izvršene.
Članak 17.
MIROVINE
Sukladno odredbama stavka 2. članka 18., mirovine i druga slična primanja isplaćena rezidentu države ugovornice s obzirom na njegov prijašnji nesamostalni rad, oporezuju se samo u toj državi.
Članak 18.
DRŽAVNA SLUŽBA
1. a) Plaće, nadnice i druga slična primanja, koje je država ugovornica ili njezina administrativna podjedinica ili lokalna vlast isplatila fizičkoj osobi za usluge pružene toj državi ili podjedinici ili vlasti, oporezuju se samo u toj državi.
b) Međutim, takve se plaće, nadnice i druga slična primanja oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako su usluge pružene u toj državi i ako je fizička osoba rezident te države koji:
(i) je državljanin te države; ili
(ii) nije postao rezident te države samo radi pružanja tih usluga.
2. a) Neovisno o odredbama stavka 1., mirovine i druga slična primanja koje je isplatila ili su isplaćena iz fondova koje je osnovala država ugovornica ili njezina administrativna podjedinica ili lokalna vlast fizičkoj osobi za usluge pružene toj državi ili podjedinici ili vlasti oporezuju se samo u toj državi.
b) Međutim, takve se mirovine oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako je fizička osoba rezident i državljanin te države.
3. Odredbe članaka 14., 15., 16. i 17. primjenjuju se na plaće, nadnice, mirovine i druga slična primanja u pogledu usluga pruženih u vezi s poslovanjem države ugovornice ili njezine administrativne podjedinice ili lokalne vlasti.
Članak 19.
STUDENTI
Plaćanja koja student ili vježbenik, koji jest ili je neposredno prije posjeta državi ugovornici bio rezident druge države ugovornice i koji boravi u prvospomenutoj državi samo u svrhu svojeg obrazovanja ili usavršavanja, prima u svrhu svojeg uzdržavanja, obrazovanja ili usavršavanja, ne oporezuju se u toj državi, pod uvjetom da takva plaćanja nastaju iz izvora izvan te države.
Članak 20.
OSTALI DOHODAK
1. Dijelovi dohotka rezidenta države ugovornice, bez obzira gdje xx xxxxxxx, a koji nisu navedeni u prethodnim člancima ovog Ugovora, oporezuju se samo u toj državi.
2. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se na dohodak, osim na dohodak od nekretnina određen u stavku 2. članka 6., ako primatelj takvoga dohotka, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, a pravo ili imovina na temelju kojih se dohodak isplaćuje stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom. U xxx se slučaju primjenjuju odredbe članka 7.
Članak 21.
IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA
1. Kad rezident države ugovornice ostvari dohodak koji se, u skladu s odredbama ovog Ugovora, može oporezivati u drugoj državi ugovornici, prvospomenuta država odobrava kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta, iznos koji xx xxxxxx porezu na dohodak plaćenom u drugoj državi.
Takav odbitak u bilo kojem slučaju, međutim, neće biti veći od onog dijela poreza na dohodak koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može, ovisno o slučaju, pripisati dohotku koji je oporeziv u toj drugoj državi.
2. Kad se u skladu s bilo kojom odredbom Ugovora, dohodak koji ostvari rezident države ugovornice izuzima od poreza u toj državi, ta država svejedno može, pri obračunu iznosa poreza na preostali dohodak takvoga rezidenta, uzeti u obzir izuzeti dohodak.
Članak 22.
JEDNAKO POSTUPANJE
1. Državljani države ugovornice neće u drugoj državi ugovornici biti podvrgnuti nikakvom oporezivanju ili s xxx povezanim zahtjevima koji su drukčiji ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s njim povezanim zahtjevima kojima podliježu ili mogu podlijegati državljani xx xxxxx države u istim okolnostima, osobito vezano uz prebivalište. Neovisno o odredbama članka 1., ova se odredba primjenjuje i na osobe koje nisu rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.
2. Stalna poslovna jedinica, koju poduzeće države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, neće biti u toj drugoj državi oporezivana pod manje povoljnim uvjetima od onih koji vrijede za poduzeća xx xxxxx države koja obavljaju iste aktivnosti. Ova se odredba neće tumačiti tako da obvezuje državu ugovornicu da odobri rezidentima druge države ugovornice bilo koje osobne odbitke, olakšice i umanjenja za svrhe oporezivanja na temelju građanskog statusa ili obiteljskih obveza koje ona odobrava vlastitim rezidentima.
3. Osim kad se primjenjuju odredbe stavka 1. članka 9., stavka 7. članka 11. ili stavka 5. članka 12., kamata, naknade za autorska prava i druge isplate koje poduzeće države ugovornice isplaćuje rezidentu druge države ugovornice, u svrhu utvrđivanja oporezive dobiti takvog poduzeća, odbijaju se pod istim uvjetima xxx xx xx bile isplaćene rezidentu prvospomenute države. Na sličan način, sva dugovanja poduzeća države ugovornice prema rezidentu druge države ugovornice, u svrhu utvrđivanja oporezive imovine takvog poduzeća, odbijaju se pod istim uvjetima xxx xx xx bila ugovorena s rezidentom prvospomenute države.
4. Poduzeća države ugovornice, xxxx xx imovina u cijelosti ili djelomično u vlasništvu ili pod izravnom ili neizravnom kontrolom jednog ili više rezidenata druge države ugovornice, ne podliježu u prvospomenutoj državi nikakvom oporezivanju ili s xxx povezanim zahtjevima koji
su drukčiji ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s njim povezanim zahtjevima kojima podliježu ili mogu podlijegati slična poduzeća prvospomenute države.
5. Odredbe ovog članka primjenjuju se, neovisno o odredbama članka 2., na poreze bilo koje vrste i opisa.
Članak 23.
POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA
1. Ako osoba smatra da postupci jedne ili obiju država ugovornica kao posljedicu za nju imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora, xxx xxxx, neovisno o pravnim lijekovima predviđenim unutarnjim pravom tih država, iznijeti svoj slučaj pred nadležno tijelo države ugovornice xxxx je rezident ili, ako je njezin slučaj obuhvaćen stavkom 1. članka 22., pred tijelo države ugovornice xxxx je državljanin. Slučaj xx xxxx prijaviti u roku od tri godine od prve obavijesti o postupku koji je doveo do oporezivanja koje nije u skladu s odredbama Ugovora.
2. Nadležno tijelo nastoji, ako smatra da je prigovor opravdan i ako samo nije u mogućnosti doći do zadovoljavajućeg rješenja, riješiti slučaj zajedničkim dogovorom s nadležnim tijelom druge države ugovornice, radi izbjegavanja oporezivanja koje nije u skladu s ovim Ugovorom. Svaki postignuti dogovor provodi se neoviso o rokovima u untranjem pravu država ugovornica.
3. Nadležna tijela država ugovornica nastoje zajedničkim dogovorom riješiti sve teškoće ili dvojbe proizašle iz tumačenja ili primjene Ugovora. Ona se također mogu međusobno savjetovati radi uklanjanja dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni Ugovorom.
4. Nadležna tijela država ugovornica mogu međusobno komunicirati izravno, kao i putem zajedničkog povjerenstva sastavljenog od njih samih ili njihovih predstavnika, u svrhu postizanja dogovora u smislu prethodnih stavaka.
Članak 24.
RAZMJENA OBAVIJESTI
1. Nadležna tijela država ugovornica razmjenjuju takve obavijesti ako je to predvidivo bitno za provedbu odredaba ovog Ugovora ili za provedbu ili izvršavanje unutarnjih propisa, koje se odnose na poreze bilo koje vrste i opisa uvedene u ime država ugovornica ili njihovih administrativnih podjedinica ili lokalnih vlasti, u mjeri u kojoj oporezivanje, prema xxx propisima, nije u suprotnosti s Ugovorom. Razmjena obavijesti nije ograničena člancima 1. i 2.
2. Svaka obavijest koju sukladno stavku 1. primi država ugovornica smatra se tajnom na isti xxxxx xxx i obavijesti dobivene prema unutarnjim propisima te države te se može priopćiti samo osobama ili tijelima (uključujući sudove i upravna tijela) koja se bave obračunom ili naplatom poreza, ovrhom ili progonom, odlučivanjem o pravnim lijekovima koji se odnose na poreze iz stavka 1., ili nadzorom nad xxxx spomenutim. Spomenute osobe ili tijela koriste se obavijestima samo u navedene svrhe. Oni mogu otkrivati takve obavijesti u javnom sudskom postupku ili sudskim odlukama.
3. Odredbe stavaka 1. i 2. ne mogu se ni u kojem slučaju tumačiti tako da državi ugovornici nameću obvezu da:
a) poduzima upravne mjere suprotne propisima ili upravnoj praksi te ili druge države ugovornice;
b) daje obavijesti koje se ne mogu dobiti u skladu s propisima ili u uobičajenom postupanju uprave te ili druge države ugovornice;
c) daje obavijesti čije bi otkrivanje povrijedilo obvezu čuvanja trgovačke, poslovne, industrijske, komercijalne ili profesionalne xxxxx ili trgovačkih postupaka ili obavijesti čije bi otkrivanje bilo suprotno javnom poretku (ordre public).
4. Ako država ugovornica zatraži obavijest u skladu s ovim člankom, druga država ugovornica koristi svoje mjere za prikupljanje obavijesti kako bi pribavila tražene obavijesti, iako xx xxxxx država možda ne treba takve obavijesti za svoje vlastite porezne svrhe. Obveza sadržana u prethodnoj rečenici podliježe ograničenjima iz stavka 3., ali ni u kojem slučaju se takva ograničenja neće tumačiti tako da državi ugovornici daju pravo odbiti davanje obavijesti isključivo iz razloga nepostojanja domaćeg zanimanja za takvom obavijesti.
5. Ni u kojem slučaju se odredbe stavka 3. neće tumačiti tako da državi ugovornici daju pravo odbiti davanje obavijesti isključivo iz razloga što tražene obavijesti drži banka, druga financijska institucija, imenovani zastupnik ili osoba koja djeluje kao posrednik ili u fiducijarnom svojstvu ili zato što se odnose na vlasničke udjele u osobi.
Članak 25.
ČLANOVI DIPLOMATSKIH MISIJA I KONZULARNIH XXXXX
Xxxxx u ovom Ugovoru ne utječe na porezne povlastice članova diplomatskih misija ili konzularnih xxxxx xxxxx općim pravilima međunarodnog prava ili prema odredbama posebnih ugovora.
Članak 26.
STUPANJE NA SNAGU
1. Ovaj Ugovor stupa na snagu datumom primitka posljednje pisane obavijesti, kojom jedna država ugovornica obavješćuje drugu državu ugovornicu, diplomatskim putem, da su ispunjeni njezini unutarnji pravni uvjeti za stupanje na snagu ovog Ugovora.
2. Ovaj Ugovor ima učinak:
a) u pogledu poreza zadržanih na izvoru, na iznose dohotka naplativog na ili nakon prvog xxxx siječnja kalendarske godine koja slijedi nakon godine u kojoj je Xxxxxx stupio na snagu;
b) u pogledu drugih poreza naplaćenih na dohodak u poreznim razdobljima koja počinju na ili nakon prvog xxxx siječnja godine koja slijedi nakon godine u kojoj je Xxxxxx stupio na snagu.
Članak 27.
PRESTANAK
Ovaj Xxxxxx ostaje na snazi dok jedna od država ugovornica ne dostavi drugoj državi ugovornici, diplomatskim putem, pisanu obavijest o svojoj namjeri da okonča ovaj Ugovor, na ili prije tridesetog xxxx lipnja u bilo kojoj kalendarskoj godini nakon isteka razdoblja od pet xxxxxx xx datuma njegovog stupanja na snagu. U xxx slučaju, ovaj Ugovor prestaje proizvoditi učinak u odnosu na dohodak stečen tijekom poreznih xxxxxx koje počinju na ili nakon prvog xxxx siječnja kalendarske godine koja slijedi nakon godine u kojoj je obavijest o okončanju xxxx.
U POTVRDU TOGA niže potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovaj Ugovor.
Sastavljeno u Ašgabatu, xxxx 29. travnja 2014., u dva izvornika, na hrvatskom, turkmenskom, ruskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju razlika u tumačenju, mjerodavan je engleski tekst.
Za Vladu Republike Hrvatske
Xxxxx Xxxxxxxx, v.r. zamjenik ministice vanjskih i europskih poslova
Za Vladu Turkmenistana
Xxxxxx Xxxxxxxx, v.r. ravnatelj Glavne državne porezne službe
Članak 3.
Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove financija.
Članak 4.
Na xxx stupanja na snagu ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti u skladu s odredbom članka 30. stavak 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.
Članak 5.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga xxxx od xxxx objave u „Narodnim novinama“.
Klasa:
Zagreb,
HRVATSKI SABOR
Predsjednik Hrvatskoga sabora Xxxxx Xxxx, v.r.