Contract

Na temelju odredaba Zakona o radu (Narodne novine 149/2009), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/2010) i Odluke o proglašenju Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu Matice hrvatske donesene od strane Predsjedništva Matice hrvatske na XXXV. sjednici održane 07.06.2011.g., Predsjednik Matice hrvatske, dana 07. lipnja 2011. donosi slijedeći

PRAVILNIK O RADU

MATICE HRVATSKE

(pročišćeni tekst) UR. BROJ: 220/2011

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim pročišćenim tekstom Pravilnikom o radu (u nastavku teksta: Pravilnik) ureñuje se:

a) zabrana diskriminacije te postupak i mjere za zaštitu dostojanstva zaposlenika,

b) ustroj rada,

c) radni odnosi,

d) obrazovanje i osposobljavanje za rad,

e) radno vrijeme,

f) odmori i dopusti,

g) zaštita na radu i zaštita od požara te zaštita osobnih podataka,

h) plaća, naknada plaća i drugi novčani primitci zaposlenika,

i) zabrana takmičenja zaposlenika s poslodavcem,

j) prestanak ugovora o radu,

k) ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa,

l) naknada štete,

m) odnos sa zaposleničkim vijećem i sindikatom.

Odredbe Pravilnika neposredno se primjenjuju na sve zaposlenike kod poslodavca koji su sklopili ugovor o radu na neodreñeno ili odreñeno vrijeme, s punim, skraćenim i nepunim radnim vremenom ili su zasnovali radni odnos kao pripravnici.

Članak 2.

Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito utvrñeno ugovorom o radu, ovim Pravilnikom, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za zaposlenika najpovoljnije pravo, ako zakonom nije drukčije odreñeno.

Ako odredbe ugovora o radu upućuju na primjenu pojedinih odredaba Pravilnika, te odredbe Pravilnika postaju sastavni dio ugovora o radu.

Za slučajeve koji nisu ureñeni Pravilnikom neposredno se primjenjuju odredbe zakona, kolektivnog ugovora i ugovora o radu.

Članak 3.

Poslodavac je zaposleniku za obavljeni rad dužan isplatiti plaću, a zaposlenik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao.

Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pritom prava i dostojanstvo zaposlenika.

Poslodavac je dužan osigurati zaposleniku uvjete za siguran rad, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

Članak 4.

Prije stupanja zaposlenika na rad, poslodavac će omogućiti zaposleniku upoznavanje s propisima o radnim odnosima, ustrojem rada i pravilima zaštite na radu.

Svaki zaposlenik ima pravo dobiti na uvid Pravilnik o radu, propise o zaštiti na radu i kolektivni ugovor koji se nalaze u tajništvu poslodavca.

II. ZABRANA DISKRIMINACIJE TE POSTUPAK

I MJERE ZA ZAŠTITU DOSTOJANSTVA ZAPOSLENIKA

Članak 5.

Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija osobe koja traži zaposlenje i osobe koja se zaposli (zaposlenik), sukladno odredbama Zakona o radu.

Članak 6.

Poslodavac je dužan zaštiti dostojanstvo zaposlenika za vrijeme obavljanja posla, tako da im osigura uvjete rada u kojima neće biti izloženi uznemiravanju ili spolnom uznemiravanju, što uključuje i poduzimanje preventivnih mjera.

Članak 7.

Osobe koje su u ime poslodavca ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane uz zaštitu i dostojanstvo zaposlenika su glavni tajnik i poslovni tajnik Matice hrvatske.

Članak 8.

Kada osoba iz članka 7. primi pritužbu vezanu uz zaštitu dostojanstva zaposlenika, dužna je najkasnije u roku od 8 dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.

U postupku ispitivanja i rješavanja pritužbe osoba iz stavka 1. ovog članka ispitat će zaposlenika koji je podnio pritužbu, osobu na koju se pritužba odnosi, a ako je to nužno radi potpunog i istinitog utvrñivanja činjenica, i druge osobe koje o predmetu pritužbe mogu imati saznanja, te izvesti druge dokaze.

Članak 9.

Ako osoba iz članka 8. utvrdi da je zaposlenik koji je podnio pritužbu uznemiravan ili spolno uznemiravan, obavijestit će Predsjedništvo o potrebi hitnog poduzimanja mjera radi sprječavanja daljnjeg uznemiravanja zaposlenika.

Osoba iz stavka 1. ovog članka Predsjedništvu, ovisno o okolnostima, predlaže da se:

▪ osoba koja je uznemiravala zaposlenika premjesti na drugo radno mjesto u prostorijama poslodavca (razmještaj zaposlenika),

▪ osoba koja je uznemiravala zaposlenika usmeno opomene,

▪ osoba koja je uznemiravala zaposlenika pisanim putem upozori na mogućnost otkaza u slučaju ponavljanja uznemiravanja,

▪ osobi koja je uznemiravala zaposlenika otkaže ugovor o radu.

Članak 10.

Ako poslodavac ne poduzme mjere za sprečavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, zaposlenik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad, dok mu se ne osigura zaštita, uz uvjet da u daljnjem roku od 8 dana zatraži sudsku zaštitu pred nadležnim sudom.

Za vrijeme iz prekida rada iz stavka 1. ovog članka, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio.

Članak 11.

Svi podaci prikupljeni u postupku zaštite dostojanstva zaposlenika, smatraju se tajnom i za njihovu tajnost je odgovorna osoba iz članka 8. koja je rješavala odreñenu pritužbu, kao i sve druge osobe koje su sudjelovale u postupku rješavanja pritužbe, na što moraju biti pravodobno upozorene.

III. USTROJ RADA

Članak 12.

Proces rada kod poslodavca ustrojava se u slijedećim ustrojbenim cjelinama:

▪ Predsjedništvo Matice hrvatske (Uprava)

▪ Ured Predsjednika i Ured Predsjedništva Matice hrvatske

▪ Tajništvo za ogranke i članstvo

▪ Tajništvo za odjele Središnjice

▪ Uredništvo nakladništva

▪ Uredništvo Stoljeća hrvatske književnosti i periodičkih izdanja

▪ Uredništvo novina Vijenac

▪ Služba informatike

▪ Služba prodaje i marketinga

▪ Služba tehničke pripreme

▪ Služba financija

▪ Služba održavanja zgrade i voznog parka

Pojedinom ustrojbenom cjelinom, osim Predsjedništvom Matice hrvatske, rukovodi voditelj te ustrojbene cjeline tamo gdje je kao funkcija voditelja uspostavljena prema sistematizaciji radnih mjesta. Koordinacijom rada voditelja ustrojbenih cjelina i ustrojbenim cjelinama upravlja poslovni tajnik Matice hrvatske.

Članak 13.

Voditelj ustrojbene cjeline iz prethodnog članka ovoga Pravilnika odgovoran je za njezin uspješan rad i funkcioniranje, kao i za stvaranje uvjeta za siguran rad zaposlenika.

Voditelj ustrojbene cjeline u cjelini za koju je nadležan odlučuje o ustroju i načinu rada i drugim pitanjima za koja ga na to ovlasti poslodavac.

Voditelj ustrojbene cjeline za svoj rad i rad ustrojbene cjeline za koju je nadležan odgovara poslovnom tajniku, glavnom tajniku i Predsjedništvu.

Članak 14.

Pojedine poslove u ustrojbenim cjelinama iz prethodnog članka zaposlenici obavljaju na radnim mjestima utvrñenima sistematizacijom radnih mjesta.

Članak 15.

Poslove radnih mjesta zaposlenici obavljaju u sjedištu poslodavca u Zagrebu, Ulica Matice hrvatske 2 te na drugim mjestima u zemlji i inozemstvu gdje je to odreñeno prema sistematizaciji radnih mjesta i odluci poslodavca.

IV. RADNI ODNOSI

Članak 16.

Radni odnos izmeñu zaposlenika i poslodavca zasniva se ugovorom o radu.

Ugovor o radu sklopljen je kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora te ga vlastoručno potpišu.

Članak 17.

Ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku. Pisani ugovor o radu mora sadržavati uglavke o:

1. strankama i njihovome prebivalištu, odnosno sjedištu,

2. mjestu rada,

3. nazivu ili vrsti rada na koji se zaposlenik zapošljava,

4. danu otpočinjanja rada,

5. očekivanom trajanju ugovora, u slučaju ugovora o radu na odreñeno vrijeme,

6. trajanju plaćenog godišnjeg odmora,

7. otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati zaposlenik, odnosno poslodavac,

8. osnovnoj plaći, dodacima na plaću, te razdobljima isplate primanja na koje zaposlenik ima pravo,

9. trajanje redovitog radnog dana ili tjedna.

Umjesto uglavaka iz točke 6., 7., 8. i 9. stavka 2. ovoga članka može se u ugovoru uputiti na odgovarajuće zakone, kolektivni ugovor ili Pravilnik koji ureñuju ta pitanja.

Članak 18.

Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanu obliku, poslodavac je dužan prije početka rada uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, koja mora sadržavati sve uglavke kao i ugovor o radu iz članka 17. ovog Pravilnika.

Članak 19.

Poslodavac za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove iz svoje djelatnosti raspisuje javni natječaj.

Javni natječaj objavljuje se u opće-informativnom tisku koji izlazi na području ili objavljuje kroniku područja na kojem se nalazi sjedište poslodavca, na oglasnoj ploči poslodavaca i oglasnoj ploči područne službe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Članak 20.

Poslodavac je dužan zaposleniku uručiti primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora o radu ili uručenja pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu, odnosno početka rada.

Članak 21.

Na zahtjev zaposlenika ugovorom o radu može se urediti i obveza poslodavca da iz plaće zaposlenika obustavlja i podmiruje povremene obveze zaposlenika prema trećim osobama ako se njihovo dospijeće podudara s dospijećem plaće.

Članak 22.

Ako su zakonom, drugim propisima, kolektivnim ugovorom ili posebnim aktom poslodavca odreñeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može sklopiti samo zaposlenik koji zadovoljava te uvjete.

Poslodavac može uputiti zaposlenika na liječnički pregled radi utvrñivanja opće zdravstvene i psihofizičke sposobnosti, u kojem slučaju troškove pregleda snosi poslodavac.

Članak 23.

Provjeru znanja, sposobnosti i vještina za obavljanje odreñenih poslova obavlja poslodavac ili od njega ovlaštena osoba.

Članak 24.

Ugovor o radu može sklopiti svaka osoba koja je navršila petnaest godina života.

Malodobnik stariji od petnaest godina života može sklopiti ugovor o radu samo uz ovlaštenje zakonskog zastupnika.

Članak 25.

Prilikom sklapanja ugovora o radu zaposlenik je dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje onih osoba s kojima zaposlenik dolazi u dodir obavljajući svoje poslove.

Članak 26.

Prilikom sklapanja ugovora o radu poslodavac ne smije tražiti od zaposlenika podatke koji nisu u neposrednoj svezi s radnim odnosom.

Na nedopuštena pitanja iz stavka 1. ovoga članka zaposlenik ne mora odgovarati.

Članak 27.

Ugovor o radu sklapa se na neodreñeno vrijeme, osim u slučajevima koje regulira Zakon.

Ugovor o radu na neodreñeno vrijeme obvezuje stranke dok ga jedna od njih ne otkaže ili dok ne prestane na neki drugi način odreñen Zakonom.

Ako ugovorom o radu nije odreñeno vrijeme na koje je sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodreñeno vrijeme.

Članak 28.

Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na odreñeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrñen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem odreñenog posla ili nastupanjem odreñenog dogañaja.

Objektivni razlozi iz stavka 1. ovog članka naročito su vremenski i stvarno ograničena narudžba ili drugo privremeno povećanje opsega posla, privremeni poslovi za čije obavljanje postoji iznimna potreba, zamjena odsutnog zaposlenika, ostvarenje odreñenog poslovnog pothvata i drugi opravdani slučajevi.

Članak 29.

Prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad da bi se utvrdilo ima li zaposlenik stručne i radne sposobnosti potrebne za obavljanje poslova radnog mjesta za koje sklapa ugovor o radu.

Probni rad može trajati najviše šest mjeseci.

Članak 30.

Zaposleniku koji nije zadovoljio na probnom radu radni odnos prestaje otkazom koji mora biti u pisanom obliku i obrazložen, uz otkazni rok od sedam dana.

Ako poslodavac zaposleniku otkaz iz stavka 1. ovoga članka ne dostavi najkasnije posljednjega dana probnoga rada, smatrat će se da je zaposlenik zadovoljio na probnom radu.

V. OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD

Članak 31.

Poslodavac će omogućiti zaposleniku, u skladu s mogućnostima i potrebama rada, školovanje, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje.

Tijekom obrazovanja za potrebe poslodavca i na koje je upućen od strane poslodavca zaposleniku pripadaju sva prava kao da je radio.

Članak 32.

Ugovor o radu može se zaključiti s pripravnikom koji se prvi put zapošljava radi osposobljavanja za samostalni rad u zanimanju za koje se školovao.

S pripravnikom se sklapa ugovor o radu na odreñeno vrijeme. Pripravnici se mogu zapošljavati na radnim mjestima od I. do III. vrste.

Članak 33.

Ako posebnim propisima nije drukčije utvrñeno, pripravnički staž može trajati najviše:

▪ 3 mjeseca za obavljanje poslova radnih mjesta III. vrste;

▪ 6 mjeseci za obavljanje poslova radnih mjesta II. vrste; i

▪ 12 mjeseci za obavljanje poslova radnih mjesta I. vrste.

Članak 34.

Pripravniku se odreñuje mentor, stručna osoba koja će pratiti njegov rad. Mentora imenuje Predsjedništvo.

Mentor je dužan donijeti plan i program stručnog osposobljavanja pripravnika i uručiti ga pripravniku.

Plan i program iz stavka 3. ovoga članka definira osnovne sadržaje koje pripravnik treba upoznati tijekom pripravničkoga staža, trajanje pripravničkoga staža, način realizacije stručnog osposobljavanja, način i sadržaj polaganja stručnog ispita, i sl.

Članak 35. Nakon što završi pripravnički staž, pripravnik polaže stručni ispit. Pripravnik mora dobiti ispitni program i ispitnu literaturu.

Članak 36.

Stručni ispit polaže se pred ispitnom komisijom koju imenuje Predsjedništvo.

Ispitna komisija pred kojom pripravnik polaže stručni ispit sastoji se od predsjednika i dva člana. Članovi komisije moraju imati najmanje isti stupanj stručne spreme kao i pripravnik.

Pripravniku koji ne položi stručni ispit poslodavac može redovito otkazati.

Članak 37.

Za polaganje stručnog ispita pripravnik ima pravo na plaćeni dopust u trajanju sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora.

Članak 38.

Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrñeno Zakonom ili drugim propisima kao uvjet za obavljanje poslova odreñenog zanimanja, poslodavac može osobu koja je završila školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad).

Volonterski rad traje najduže koliko traje pripravnički staž.

VI. RADNO VRIJEME

Članak 39.

Puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno.

Članak 40.

Ugovor o radu može se s zaposlenikom sklopiti i za nepuno radno vrijeme kada priroda i opseg posla odnosno organizacija rada ne zahtijeva rad u punom radnom vremenu.

Članak 41.

Poslodavac može uvesti prekovremeni rad u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i drugim slučajevima prijeke potrebe.

Rad duži od punog radnog vremena ne može trajati duže od 8 (osam) sati tjedno.

Članak 42.

Zbog zastoja u poslu, odnosno povećanja obima poslova u odreñenom vremenu, prirode odreñenih poslova i u drugim sličnim slučajevima, može se uvesti preraspodjela radnog vremena, sukladno odredbama Zakona o radu.

Članak 43.

Poslodavac je dužan voditi evidenciju radnog vremena.

Evidencija radnog vremena ureñena je posebnim Internim pravilnikom o evidenciji radnog vremena kojeg na temelju zakonskih propisa i ovog Pravilnika donosi Predsjedništvo Matice hrvatske.

Na zahtjev zaposlenika poslodavac mu je dužan dostaviti izvadak iz evidencije radnog vremena.

Članak 44.

Tjedno radno vrijeme rasporeñeno je na pet radnih dana.

Petodnevni tjedni raspored iz stavka 1. ovog članka rasporeñen je, u pravilu, od ponedjeljka do petka. Dnevno radno vrijeme u pravilu je jednokratno i traje 8 sati.

U pravilu, zaposlenik ugovorene poslove obavlja od 8:00 do 16:00 sati ali poslodavac može propisati i klizno radno vrijeme koje je ureñeno posebnim Internim pravilnikom o evidenciji radnog vremena odnosno individualnim Ugovorom o radu sa zaposlenikom.

Članak 45.

Poslodavac mora obavijestiti zaposlenike o rasporedu ili promjeni rasporeda radnoga vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju uvoñenja hitnog prekovremenog rada.

VII. ODMORI I DOPUSTI

Članak 46.

Odmor u tijeku rada (stanka) svakodnevno traje najmanje 30 minuta.

Vrijeme odmora iz stavka 1. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnoga vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

Ako priroda posla ne omogućuje stanku tijekom rada, poslodavac će zaposleniku omogućiti da radi dnevno toliko kraće.

Članak 47.

Izmeñu dva uzastopna radna dana zaposlenik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno.

Zaposlenik ne smije raditi više od 16 sati neprekidno, osim u slučaju više sile (nesreće, elementarne nepogode, požara i sl.) ili potrebe hitne medicinske, socijalne, veterinarske i slične intervencije.

Članak 48.

Zaposlenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati neprekidno. Dani tjednog odmora u pravilu su subota i nedjelja.

Ako je prijeko potrebno da zaposlenik radi na dan tjednog odmora, osigurava mu se korištenje neiskorištenog tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna.

Ako se tjedni odmor radi potrebe posla ne može koristiti na način iz stavka 3. ovoga članka, može se koristiti naknadno prema odluci poslodavca.

Zaposleniku se u svakom slučaju mora osigurati korištenje neiskorištenog tjednog odmora nakon 14 dana neprekidnog rada.

Članak 49.

Trajanje godišnjeg odmora utvrñuje se tako da se na 20 dana, koliko iznosi najkraće trajanje godišnjeg odmora, dodaju dani godišnjeg odmora prema kriterijima složenosti poslova, dužine radnog staža, posebnih socijalnih uvjeta, ostvarenih rezultata rada i uvjetima rada.

Ukupno trajanje godišnjeg odmora može iznositi najviše 30 radnih dana.

Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

Zaposleniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviñenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ukoliko je to za njega povoljnije.

Slijepom zaposleniku pripada pravo na godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u trajanju od minimalno 30 radnih dana.

Članak 50.

Pri odreñivanju vremena korištenja godišnjeg odmora, a u skladu s potrebama organizacije rada, poslodavac je dužan voditi računa o potrebama i željama zaposlenika te u tom smislu prikupiti njihove prijedloge.

Članak 51.

Na temelju plana rasporeda godišnjeg odmora Poslodavac dostavlja zaposleniku odluku o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora najmanje 15 dana prije početka korištenja.

Članak 52.

Zaposleniku se može odgoditi, odnosno prekinuti korištenje godišnjeg odmora samo radi izvršenja osobito važnih i neodgodivih službenih poslova, temeljem odluke poslodavca, sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

Članak 53.

Godišnji odmor od 20 radnih dana uvećava se prema sljedećim kriterijima:

a) s obzirom na složenost poslova:

▪ radna mjesta I. vrste zvanja (za koje je opći uvjet VSS) 4 dana

▪ radna mjesta II. vrste zvanja (za koje je opći uvjet VŠS) 3 dana

▪ radna mjesta III. vrste zvanja (za koje je opći uvjet SSS) 2 dana

▪ radna mjesta IV. vrste zvanja (za koje je opći uvjet NSS, NKS) 1 dan

b) s obzirom na dužinu radnoga staža:

▪ od 5 do 15 godina radnoga staža 3 dana

▪ od 15 do 25 godina radnoga staža 4 dana

▪ od 25 do 35 godina radnoga staža 5 dana

▪ preko 35 godina radnoga staža 6 dana

c) s obzirom na posebne socijalne uvjete:

▪ roditelju, usvojitelju ili skrbniku s jednim malodobnim djetetom 2 dana

▪ roditelju, usvojitelju ili skrbniku za svako daljnje malodobno dijete još po 1 dan roditelju, usvojitelju ili skrbniku hendikepiranog djeteta, bez obzira na ostalu djecu 3 dana

▪ osobi s invaliditetom 2 dana

▪ samohranome roditelju 1 dan

d) s obzirom na ostvarene rezultate rada:

▪ zaposleniku ocijenjenom ocjenom „naročito uspješan“ 2 dana

▪ zaposleniku ocijenjenom ocjenom „uspješan“ 1 dan

e) s obzirom na uvjete rada:

▪ rad na poslovima s otežanim fizičkim ili psihičkim napregnutostima

ili posebnim radnim uvjetima do 5 dana

▪ rad u smjenama, rad nedjeljom ili blagdanima 3 dana

▪ zaposlenicima koji službeno na terenu provedu više od 60 dana 3 dana

▪ zaposlenicima koji službeno na terenu provedu više od 30 dana 2 dana.

Članak 54.

Pri utvrñivanju trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se dani tjednog odmora, blagdani i neradni dani odreñeni zakonom te razdoblje privremene nesposobnosti za rad koje je utvrdio ovlašteni liječnik.

Članak 55.

Zaposlenik može koristiti godišnji odmor u dva dijela, u dogovoru s poslodavcem.

Ako zaposlenik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio u trajanju od najmanje dvanaest radnih dana neprekidno, mora koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor.

Drugi dio godišnjeg odmora zaposlenik mora iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine.

Zaposlenik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora po želji, uz obvezu da o tome u pisanom obliku izvijesti poslodavca ili osobu koju on ovlasti najmanje dva dana ranije.

Članak 56.

Zaposlenik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada izmeñu dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

Privremena nesposobnost za rad, vojna služba ili drugi zakonom odreñeni slučaj opravdanog odsustvovanja s rada, ne smatra se prekidom rada u smislu stavka 1. ovoga članka.

Članak 57.

Zaposlenik ima pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za svakih navršenih mjesec dana u slučajevima utvrñenim Zakonom o radu.

Članak 58.

Zaposlenik koji odlazi u mirovinu prije 1. srpnja ima pravo na puni godišnji odmor za tu godinu.

Članak 59.

Zaposlenik ima pravo na oslobañanje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše 10 radnih dana u slučajevima:

▪ - sklapanja braka 5 radnih dana;

▪ - roñenja djeteta 5 radnih dana;

▪ - smrti supružnika, djeteta, roditelja, očuha, maćehe, posvojenika, posvojitelja i unuka 5 radnih dana;

▪ - smrti brata ili sestre, djeda ili bake, te roditelja supružnika 2 radna dana;

▪ - selidbe u istom mjestu stanovanja 1 radni dan;

▪ - selidbe u drugo mjesto stanovanja 2 radna dana;

▪ - teške bolesti roditelja ili djeteta izvan mjesta stanovanja 2 radna dana;

▪ - nastupanja u kulturnim i športskim priredbama 1 radni dan;

▪ sudjelovanja na sindikalnim susretima, seminarima,

obrazovanju za sindikalne aktivnosti i dr. 2 radna dana;

▪ - elementarne nepogode 5 radnih dana;

▪ - dobrovoljnog davanja krvi 2 radna dana.

Zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust za svaki smrtni slučaj naveden u stavku 1. ovoga članka, neovisno o broju dana koje je tijekom iste godine iskoristio po drugim osnovama.

Ako slučaj iz stavka 1. ovoga članka nastane za vrijeme dok je zaposlenik na godišnjem odmoru, na zahtjev zaposlenika korištenje godišnjeg odmora se prekida te zaposlenik koristi plaćeni dopust.

Odluku o plaćenom dopustu donosi poslovni tajnik Matice hrvatske na pisani, obrazloženi i dokumentirani zahtjev zaposlenika.

Članak 60.

Poslodavac može zaposleniku, na njegov pisani, obrazloženi i dokumentirani zahtjev, odobriti neplaćeni dopust do najviše 10 dana u tijeku godine u slučajevima koje poslodavac odobri kao opravdane, a izbivanje zaposlenika s rada neće štetno utjecati na redoviti rad i poslovanje.

Kada okolnosti to zahtijevaju i dopuštaju, neplaćeni dopust može se odlukom poslodavca odobriti i u dužem trajanju.

Za vrijeme neplaćenog dopusta prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom miruju.

Članak 61.

Zaposlenik ima pravo na neplaćeni dopust u tijeku jedne godine za potrebe vlastitog školovanja i stručnog usavršavanja i to:

▪ 5 dana za pripremanje i polaganje ispita u srednjoj školi;

▪ 10 dana za polaganje ispita na višoj školi ili fakultetu, odnosno za polaganje pravosudnog ispita;

▪ 5 dana za prisustvovanje stručnim seminarima i savjetovanjima; i

▪ 2 dana za pripremanje i polaganje ispita radi stjecanja posebnih znanja i vještina (informatičko školovanje, učenje stranih jezika i sl.).

Školovanje i stručno usavršavanje iz stavka 1. ovoga članka treba biti u vezi s poslovima koje zaposlenik obavlja ili njegovom profesijom ili djelatnošću poslodavca.

Za školovanje na koje ga je uputio poslodavac zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust pod uvjetima iz stavaka 1. i

2. ovoga članka.

VIII. ZAŠTITA NA RADU I ZAŠTITA OD POŽARA, ZAŠTITA OSOBNIH PODATAKA I KODEKS PROFESIONALNE ETIKE

Članak 62.

Radi sprječavanja ozljeda na radu, profesionalnih i drugih bolesti u vezi s radom, zaštite ljudskih života, zaštite radnog okoliša i sprječavanja nastanka materijalne štete, poslodavac se obvezuje provoditi normativne, organizacijske i edukativne programe iz područja: zaštite na radu, zaštite od požara, evakuacije i spašavanja u slučaju izvanrednih prilika i zdravstvenog zbrinjavanja zaposlenika, sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu.

U cilju obavljanja aktivnosti opisanih u prethodnom stavku, poslodavac se obvezuje:

▪ osigurati izradu Procjene opasnosti od strane ovlaštenih ustanova, odnosno trgovačkih društava;

▪ obavljati revizije procjene u propisanim rokovima, a izvan rokova u slučajevima propisanim Pravilnikom;

▪ osigurati sredstva da se otklone nedostaci utvrñeni procjenom;

▪ normativno urediti zaštitu na radu i zaštitu od požara, te donijeti plan evakuacije i spašavanja; i

▪ planirati i osigurati materijalna sredstva radi provoñenja navedenih mjera i postupaka, sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu.

Zaposlenici imaju pravo na informiranje vezano za nove tehnologije, nove projekte, nove opasnosti i štetnosti, te na imenovanje povjerenika zaštite na radu, sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu.

Članak 63.

Dužnost je svakog zaposlenika brinuti se o vlastitoj sigurnosti i zdravlju, kao i sigurnosti i zdravlju drugih zaposlenika, te osoba na koje utječu njegovi postupci tijekom rada, u skladu s osposobljenošću i uputama koji su mu na poslu osigurani.

Članak 64.

Zaposlenici su obvezni poslodavcu dostaviti sve osobne podatke utvrñene propisima o evidencijama u oblasti rada, a radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa i podatke za obračun poreza na dohodak i odreñivanje osobnih odbitaka, podatke o školovanju i odreñenim specijalističkim znanjima, zdravstvenom stanju i stupnju invalidnosti, o ugovornoj zabrani utakmice s prethodnim poslodavcem, podatke vezane za zaštitu majčinstva i slično.

Izmijenjeni osobni podaci moraju se pravodobno dostaviti poslodavcu. Zaposlenici koji ne dostave utvrñene podatke snose štetne posljedice tog propusta.

Članak 65.

Osobe koje su u ime poslodavca ovlaštene raspolagati podacima o zaposlenicima odnosno prikupljati, obrañivati, koristiti i dostavljati ih trećim osobama, a isključivo radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa odnosno u vezi s radnim odnosom su poslovni tajnik Matice hrvatske, voditelj Službe financija odnosno osoba koju za to ovlasti poslovni tajnik Matice hrvatske.

Članak 65a.

Poslodavac donosi poseban Kodeks profesionalne etike službenika Matice hrvatske kojeg su se obvezni pridržavati svi službenici i zaposlenici.

IX. PLAĆA, NAKNADA PLAĆA I DRUGI NOVČANI PRIMITCI ZAPOSLENIKA

Članak 66.

Poslodavac u utvrñivanju plaća prihvaća primjenu odredbi Zakona o plaćama u javnim službama i važeći Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama.

Za utvrñivanje vrijednosti koeficijenata radnih mjesta, poslodavac prihvaća raspon koeficijenata propisan člankom

7. Zakona o plaćama u javnim službama temeljem kojeg se vrijednosti koeficijenata poslova radnih mjesta u pojedinim vrstama zvanja mogu kretati u rasponu kalo slijedi:

▪ radna mjesta I. vrste zvanja (za koje je opći uvjet VSS) od 1,05 do 3,50

▪ radna mjesta II. vrste zvanja (za koje je opći uvjet VŠS) od 0,90 do 1,20

▪ radna mjesta III. vrste zvanja (za koje je opći uvjet SSS) od 0,65 do 1,10

▪ radna mjesta IV. vrste zvanja (za koje je opći uvjet NSS, NKS) od 0,50 do 0,75.

Članak 67.

Poslodavac će zaposleniku za njegov rad isplatiti plaću koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Plaća u smislu ovog Pravilnika je plaća u bruto iznosu.

Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je rasporeñen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Osnovica za izračun mjesečne osnovne plaće je novčana svota propisana u bruto iznosu, čiju visinu svake godine odreñuje Vlada Republike Hrvatske na osnovi sporazuma sa sindikatima javnih službi u postupku donošenja Državnog proračuna.

Koeficijenti složenosti poslova za svako radno mjesto utvrñeni su sistematizacijom radnih mjesta.

Pravo na povećanje osnovne plaće prema stavku 3. ovoga članka pripada zaposleniku za radni staž koji je upisan u radnu knjižicu, uvećan za tekući radni staž kod ovoga poslodavca.

Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

Članak 68.

Plaća se isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s time da razmak izmeñu dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

Zaposlenici imaju pravo izabrati banku preko koje će im se isplaćivati plaća. Naknada plaće koju zaposleniku isplaćuje poslodavac isplaćuje se zajedno s plaćom.

Poslodavac je dužan na zahtjev zaposlenika uplatiti obustavu (kredita, uzdržavanja, sindikalne članarine, osiguranja i sl.).

Poslodavac je dužan zaposleniku prilikom isplate plaće uručiti njezin obračun.

Članak 69.

U javnim službama nema tajnosti plaća.

Javnost plaća osigurava se dostupnošću podataka o plaćama svih zaposlenika ustanove svim zaposlenicima ustanove i javnosti.

Struktura odbitaka, odnosno ustegnuća iz plaće zaposlenika ne može biti predmet javne objave.

Članak 70.

Osnovna plaća zaposlenika u javnim službama uvećat će se:

▪ za rad noću 40%;

▪ za prekovremeni rad 50%;

▪ za rad subotom 25%;

▪ za rad nedjeljom 35%;

▪ za smjenski rad 10%;

▪ za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta i duže 10%; i

▪ za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti,

▪ za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti,

▪ za 150% za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrñenih zakonom i rad na dan Uskrsa.

Rad po pozivu (prema odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti) u osobito opravdanim i neodgodivim slučajevima smatra se prekovremenim radom iz stavka 1. točke 2. ovoga članka i tako se plaća.

U rad po pozivu, uz efektivni rad, u radno vrijeme koje se računa kao prekovremeni rad, uključeno je i vrijeme potrebno za dolazak na posao i povratak kući.

Dodaci iz ovoga članka meñusobno se ne isključuju.

Članak 71.

Za ostvarene natprosječne rezultate rada zaposleniku se može isplatiti nagrada sukladno odredbama Zakona o plaćama u javnim službama, o čemu odluku donosi Predsjedništvo.

Članak 72.

Zaposlenik ima pravo na naknadu plaće kada ne radi zbog:

▪ godišnjeg odmora;

▪ plaćenog dopusta;

▪ državnih blagdana i neradnih dana utvrñenih zakonom;

▪ obrazovanja, prekvalifikacije i stručnog osposobljavanja na koje je upućen od strane poslodavca;

▪ zastoja u poslu do kojeg je došlo bez njegove krivnje; i

▪ drugih opravdanih slučajeva utvrñenih zakonom, kolektivnim ugovorom ili Pravilnikom.

Članak 73.

Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

Naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

Članak 74.

U slučaju kada tijekom radnog vijeka zaposlenika doñe do smanjenja njegove radne sposobnosti utvrñene rješenjem nadležnog tijela i jednog od sljedećih uvjeta:

▪ starosti – 5 godina pred starosnu mirovinu; ili

▪ profesionalnog oboljenja; ili

▪ povrede na radu,

poslodavac je dužan zaposleniku osigurati povoljniju normu i to bez smanjenja njegove plaće koju je ostvario u vremenu prije nastupa spomenutih okolnosti.

Pod plaćom iz stavka 1. ovoga članka računa se osnovna plaća i dodaci na plaću.

Članak 75.

Zaposleniku za svaku kalendarsku godinu pripada pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora.

Regres se isplaćuje jednokratno najviše jednom godišnje najkasnije do kraja lipnja tekuće godine, sukladno važećim propisima u trenutku isplate.

Zaposlenicima koji se kasnije zaposle, ili zbog duljeg bolovanja, rodiljinog dopusta i sl. nisu u to vrijeme na poslu, regres se isplaćuje najkasnije 7 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora.

Pravo na regres ima svaki zaposlenik koji u tekućoj godini koristi makar i razmjerni dio godišnjeg odmora.

Članak 76.

Zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom, sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

Naknada troškova prijevoza isplaćuje se unaprijed i to najkasnije posljednjeg dana u mjesecu za idući mjesec. Naknada troškova mjesnog i meñumjesnog prijevoza na posao i s posla ne isplaćuje se u slučaju godišnjeg odmora, porodnog dopusta i bolovanja dužeg od 42 dana. Zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi najveći dio godišnjeg odmora.

Članak 77.

Kada je zaposlenik upućen na službeno putovanje u zemlji, pripada mu puna naknada troškova prijevoza, dnevnica i naknada punog iznosa troškova smještaja, sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske.

Zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati.

Ako zaposlenik ima plaćen smještaj tj. spavanje i prehranu, pripada mu 30% od dnevnice.

Ako doñe do promjene poreznih propisa kojima se neoporezivi iznos dnevnice povećava, od dana primjena toga propisa toliko se povećava iznos dnevnice iz ovoga članka.

Dnevnica za putne troškove u inozemstvo obračunava se na način kao što to pripada zaposlenima u državnoj upravi.

Zaposlenik je dužan u roku od tri dana od povratka sa službenog puta ispostaviti poslodavcu obračun troškova službenog putovanja.

Članak 78.

Ako je zaposleniku odobreno korištenje privatnog automobila u službene svrhe, nadoknadit će mu se troškovi u visini neoporezivog iznosa prema poreznim pravilima.

Članak 79.

Zaposleniku se isplaćuje jubilarna nagrada za rad kod istog poslodavca ukoliko navrši:

▪ 5 godina – u visini 1 osnovice iz stavka 2. ovoga članka,

▪ 10 godina – u visini 1,25 osnovice iz stavka 2. ovoga članka;

▪ 15 godina – u visini 1,50 osnovice iz stavka 2. ovoga članka;

▪ 20 godina – u visini 1,75 osnovice iz stavka 2. ovoga članka;

▪ 25 godina – u visini 2 osnovice iz stavka 2. ovoga članka;

▪ 30 godina – u visini 2,50 osnovice iz stavka 2. ovoga članka;

▪ 35 godina – u visini 3 osnovice iz stavka 2. ovoga članka;

▪ 40 godina – u visini 4 osnovice iz stavka 2. ovoga članka; i

▪ 45 godina – u visini 5 osnovica iz. stavka 2. ovoga članka.

O visini osnovice za isplatu jubilarnih nagrada Vlada RH i sindikati javnih službi pregovarat će svake godine u postupku donošenja Državnog proračuna s tima ako se dogovor ne postigne, osnovica za jubilarnu nagradu iznosi najmanje 1.800,00 kuna neto.

Jubilarna nagrada isplaćuje se sljedećeg mjeseca nakon što zaposlenik ostvari pravo na jubilarnu nagradu.

Kao staž kod istog poslodavca računa se neprekidni staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca.

Članak 80.

Zaposlenik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na prigodnu nagradu za božićne blagdane u jednakom iznosu (božićnica) koja je isplaćuje u prosincu sukladno važećim propisima u trenutku isplate nagrade.

Članak 81.

Svakom zaposleniku roditelju djeteta mlañeg od 15 godina i koje je navršilo 15 godina u tekućoj godini u kojoj se isplaćuje dar, pripada pravo na dar u prigodi dana Sv. Nikole sukladno važećim propisima u trenutku isplate nagrade.

Članak 82.

Zaposlenik ili njegova obitelj imaju pravo na pomoć u slučaju:

▪ smrti zaposlenika koji izgubi život u obavljanju ili povodom obavljanja službe, odnosno rada – 3 proračunske osnovice i troškove pogreba;

▪ smrti zaposlenika – 2 proračunske osnovice; i

▪ smrti supružnika, djeteta i roditelja – 1 proračunske osnovice.

Članak 83.

Zaposlenik ima pravo na pomoć u slučaju:

▪ bolovanja dužeg od 90 dana – jednom godišnje u visini jedne proračunske osnovice;

▪ nastanka teške invalidnosti zaposlenika, malodobne djece ili supružnika zaposlenika – u visini jedne proračunske osnovice.

Nastanak invalidnosti zaposlenika i supružnika utvrñuje se dostavom pravomoćnog rješenja o općoj ili profesionalnoj nesposobnosti za rad.

Nastanak invalidnosti malodobnog djeteta utvrñuje se pravomoćnim rješenjem o invalidnosti nadležne službe socijalne skrbi.

Zaposlenik ima pravo i na pomoć u slučaju kupnje medicinskih pomagala, odnosno lijekova ukoliko se radi o pomagalima, odnosno lijekovima koji su prema preporuci nadležnog liječnika specijaliste opravdani po pravilima medicinske i stomatološke struke, prijeko potrebiti i nenadomjestivi, nadalje, za koje troškove barem dijelom snosi Hrvatski zavod za obvezno zdravstveno osiguranje, te ako doplata za pomagala, odnosno lijekove, tijekom jedne proračunske godine iznosi više od jedne proračunske osnovice.

U slučaju iz stavka 4. ovoga članka zaposlenik ima pravo na pomoć jednom godišnje u visine od jedne proračunske osnovice.

Članak 84.

Poslodavac je dužan osigurati zaposlenike od posljedica nesretnog slučaja za vrijeme obavljanja rada kao i u slobodnom vremenu tijekom 24 sata.

Članak 85.

Zaposleniku koji odlazi u mirovinu pripada pravo na otpremninu u iznosu tri proračunske osnovice.

Članak 86.

Svi zaposlenici imaju jednom u tri godine pravo na sistematski pregled u vrijednosti od 500 kuna, po cijenama zdravstvenih usluga iz obveznog zdravstvenog osiguranja, organizirano putem ministarstva nadležnog za zdravstvo, a koje će se obavljati u zdravstvenim ustanovama iz osnovne mreže zdravstvene djelatnosti, u pravilu prema mjestu rada.

Članak 87.

Poslodavac će, sukladno pozitivnim propisima, a u okviru svojih prava i obveza, razraditi mogućnosti sudjelovanja u zadovoljavanju stambenih potreba zaposlenika.

X. ZABRANA TAKMIČENJA ZAPOSLENIKA S POSLODAVCEM

Članak 88.

Zaposlenik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuñi račun, sklapati poslove iz djelatnosti poslodavca.

Članak 89.

Ako zaposlenik postupi protivno zabrani iz članka 88. ovog Pravilnika, poslodavac može od zaposlenika tražiti naknadu štete, ili može tražiti da se sklopljeni ugovor smatra sklopljenim za račun poslodavca, odnosno da zaposlenik preda poslodavcu zaradu iz takvog posla ili prenese potraživanje naknade.

Izuzeće ove zabrane je moguće:

▪ po izričitom odobrenju poslodavca,

▪ prešutnom dozvolom, kad je poslodavac znao da se zaposlenik bavi obavljanjem takvih poslova, ali nije zahtijevao da se prestane time baviti.

Članak 90.

Poslodavac i zaposlenik mogu ugovoriti da se u roku do dvije godine nakon prestanka ugovora o radu zaposlenik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnoj utakmici s poslodavcem, te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se takmiči s poslodavcem.

XI. PRESTANAK UGOVORA O RADU

Članak 91.

Ugovor o radu prestaje:

1. smrću zaposlenika,

2. istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na odreñeno vrijeme,

3. kada zaposlenik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i zaposlenik drukčije ne dogovore,

4. dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad,

5. sporazumom zaposlenika i poslodavca,

6. otkazom,

7. odlukom nadležnog suda.

Članak 92.

Ako ugovor o radu prestaje sporazumom zaposlenika i poslodavca, isti mora biti u pisanom obliku.

Članak 93.

Ugovor o radu mogu otkazati poslodavac i zaposlenik, na način propisan zakonom. Otkaz ugovora o radu može biti redoviti ili izvanredan.

Redoviti otkaz

Članak 94.

Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju:

▪ ako prestane potreba za obavljanje odreñenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

▪ ako zaposlenik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog odreñenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz),

▪ ako zaposlenik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika).

Članak 95.

Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti zaposlenika na nekim drugim poslovima ili ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti zaposlenika za rad na nekim drugim poslovima.

Članak 96.

Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete zaposlenika.

Članak 97.

Poslodavac može redovito otkazati zaposleniku ako utvrdi da je zaposlenik povrijedio obveze iz radnog odnosa, a osobito zbog:

▪ neizvršavanja ili nesavjesnog, nepravovremenog i nemarnog izvršavanja radnih obveza,

▪ neopravdanog nedolaska na posao ili samovoljnog napuštanja posla, zbog čega se poremećuje rad ili organizacija rada poslodavca,

▪ nedozvoljenog korištenja sredstvima poslodavca,

▪ povrede propisa o sigurnosti i zaštiti na radu i propisa o zaštiti od požara, zbog čega je nastupila ili mogla nastupiti šteta,

▪ odavanja poslovne tajne odreñene zakonom, drugim propisom ili pravilnikom o radu,

▪ zlouporabe položaja ili prekoračenja ovlasti,

▪ nanošenja znatnije štete,

▪ nepropisnog i nekorektnog odnosa prema zaposlenicima i korisnicima ili njihovo šikaniranje,

▪ zlouporabe korištenja bolovanja,

▪ ako bez prethodne suglasnosti ovog poslodavca radi za drugog poslodavca.

Članak 98.

Prije redovitog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem, poslodavac je dužan zaposlenika pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom zaposlenika, poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Članak 100.

Ugovor o radu sklopljen na odreñeno vrijeme može se redovito otkazati samo ako je takva mogućnost otkazivanja predviñena ugovorom.

Članak 101.

Zaposlenik može redovito otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ne navodeći za to razlog.

Izvanredni otkaz

Članak 102.

Poslodavac i zaposlenik imaju mogućnost otkazati ugovor o radu sklopljen na neodreñeno vrijeme ili odreñeno vrijeme, bez obveza poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Članak 103.

Osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa u smislu članka 102. ovog Pravilnika smatraju se:

▪ neovlašteno prisvajanje imovinske koristi,

▪ grubo odbijanje izvršavanja obveza iz radnog odnosa,

▪ konzumiranje alkohola ili opojnih droga za vrijeme radnog odnosa ili rad pod utjecajem istih, s time da se prisutnost alkohola ili droga utvrñuje posebnim ureñajima propisanim propisima o zaštiti na radu,

▪ uništavanje imovine poslodavca,

▪ osobito neprimjereno, nepoželjno i grubo ponašanje prema suradnicima i ostalim osobama s kojima zaposlenik redovito u svom radu kontaktira (tučnjava, uznemiravanje, spolno uznemiravanje i slično).

▪ kršenje ostalih temeljnih pravila ponašanja utvrñenih Kodeksom profesionalne etike službenika Matice hrvatske.

Članak 104.

Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Članak 105.

Prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom zaposlenika, poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Oblik, obrazloženje i dostava otkaza te tijek otkaznog roka

Članak 106.

Otkaz mora imati pismeni oblik.

Poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza.

Otkazni rok ne teče za vrijeme trudnoće, korištenja porodnog dopusta, dopusta za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju, korištenja prava na rad u skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno posvojitelja, korištenja posvojiteljskog dopusta, privremene nesposobnosti za rad, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, vojne službe, te u drugim slučajevima opravdane nenazočnosti zaposlenika na radu, odreñenim zakonom.

Članak 107.

Najmanje trajanje otkaznog roka u slučaju redovitog otkaza utvrñuje u dužini odreñenoj zakonom.

Članak 108.

Kada otkazuje zaposlenik, otkazni rok iznosi najviše mjesec dana, ako se zaposlenik i poslodavac drukčije ne dogovore.

Članak 109.

Zaposleniku kojem se ugovor o radu redovito otkazuje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa utvrñuje se otkazni rok u dužini polovice otkaznih rokova utvrñenih člankom 107. Pravilnika.

Članak 110.

Za vrijeme otkaznog roka zaposlenik ima pravo uz naknadu plaće odsustvovati s rada četiri sata tjedno radi traženja novog zaposlenja.

Članak 111.

Ako zaposlenik na zahtjev poslodavca prestane raditi prije isteka propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka.

Članak 112.

Odredba ovoga Pravilnika koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno predloži zaposleniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, sukladno odredbama zakona.

Članak 113.

Svakome zaposleniku, kojemu poslodavac otkazuje, a razlog otkaza nije skrivljeno ponašanje zaposlenika, pripada otpremnina u skladu sa Zakonom o radu.

Iznimno od odredbi prethodnog stavka ovoga članka, zaposleniku s 30 i više godina staža kod istog poslodavca, isplaćuje se povlaštena otpremnina u visini najmanje 65% prosječne mjesečne bruto plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada.

Ako zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu nije isplaćivana plaća, već naknada plaće prema posebnim propisima, ili mu je isplaćivana umanjivana plaća uz naknadu preostalog dijela plaće prema posebnim propisima, za izračun pripadajuće otpremnine uzet će se plaća koju bi zaposlenik ostvario da je radio u punom radnom vremenu.

Otpremnine se isplaćuju najkasnije 30 dana po prestanku radnog odnosa.

Članak 114.

U slučaju otkaza zaposleniku kojem pripada pravo na otpremninu, te koji ispunjava uvjete za mirovinu, poslodavac mora ponuditi mogućnost kako bi zaposlenik mogao izabrati izmeñu dokupa dijela mirovine koji predstavlja razliku od mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju do mirovine koja bi bila ostvarena da je navršio odreñenu dob, odnosno mirovinski staž, a najviše do iznosa pripadajuće otpremnine.

XII. OSTVARIVANJE PRAVA I OBVEZA IZ RADNOG ODNOSA

Članak 115.

Zaposlenik koji smatra da mu je povrijeñeno neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeñeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.

Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva zaposlenika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, zaposlenik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeñenog prava pred nadležnim sudom.

Članak 116.

Ako je zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom predviñen postupak mirnoga rješavanja nastalog spora, rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva sudu teče od dana okončanja tog postupka.

Članak 117.

Sve odluke u vezi s ostvarivanjem prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom donosi predsjednik ili osoba koju on ovlasti pisanom punomoći.

Članak 118.

Potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 3 godine.

Članak 119.

Dostava odluka, obavijesti i drugih pisanih akata u vezi s ostvarivanjem prava i obveza zaposlenika obavlja se u pravilu, neposrednom predajom zaposleniku na radnom mjestu.

Zaposleniku se odluka može dostaviti i putem pošte, i to preporučeno s povratnicom na kućnu adresu koju je prijavio poslodavcu.

U slučaju odbijanja prijema ili nepoznate adrese, dostavljanje se obavlja isticanjem na oglasnoj ploči poslodavca. U slučaju iz stavka 3. ovog članka dostava se smatra izvršenom istekom roka od 8 dana od isticanja na oglasnoj ploči.

Članak 120.

Ako zaposlenik ima punomoćnika, dostavljanje se vrši osobi koja je odreñena za punomoćnika.

Članak 121.

Odluke poslodavca koje se uručuje zaposleniku trebaju sadržavati uputu o pravu na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava.

XIII. NAKNADA ŠTETE

Članak 122.

Zaposlenik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili iz krajnje nepažnje uzrokuje poslodavcu štetu, dužan je štetu naknaditi.

Ako štetu uzrokuje više zaposlenika, svaki je odgovoran za dio štete koji je uzrokovao.

Ako se za svakog zaposlenika ne može utvrditi dio štete koju je uzrokovao, smatra se da su svi zaposlenici podjednako odgovorni i štetu naknañuju u jednakim dijelovima.

Ako je više zaposlenika uzrokovalo štetu kaznenim djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno.

Članak 123.

Visina štete utvrñuje se na osnovi cjenika ili knjigovodstvene vrijednosne stvari, a ako ovih nema, procjenom vrijednosti oštećenih stvari, koja se vrši putem vještačenja.

Članak 124.

Ukoliko se naknada štete ne može utvrditi u točnom iznosu ili bi utvrñivanje njezina iznosa uzrokovalo nerazmjerne troškove, tada se naknada štete odreñuje u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

Naknada štete odreñuje se u paušalnom iznosu ako je prouzročena:

▪ tučnjavom više zaposlenika u vrijeme rada,

▪ napuštanjem rada prije kraja radnog vremena,

▪ kašnjenjem u dolasku na posao,

▪ neopravdanim izostankom s rada,

▪ nemarnim obavljanjem radnih zadataka.

Ako je šteta uzrokovana štetnom radnjom iz stavka 1. ovog članka mnogo veća od utvrñenog iznosa naknade, poslodavac može zahtijevati naknadu u visini stvarno utvrñene štete.

Odluku o odgovornosti zaposlenika i naknadi štete donosi Predsjedništvo.

Članak 125.

Zaposlenik koji na radu ili u vezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos isplaćen trećoj osobi.

Članak 126.

Naknade štete iz članka 122. smanjit će se pod uvjetom da šteta nije učinjena namjerno, da zaposlenik do sada nije uzrokovao štete, ako je poduzeo sve da se šteta otkloni:

▪ ako se šteta može u cijelosti ili djelomično otkloniti radom u ustanovi i sredstvima rada ustanove; ili

▪ ako je zaposlenik u teškoj materijalnoj situaciji, a naknada štete bi ga osobito teško pogodila, o čemu je poslodavcu dužan podnijeti dokaz; ili

▪ ako se radi o invalidu, starijem zaposleniku ili samohranom roditelju ili skrbniku; ili

▪ ako se radi o manjoj šteti.

Smanjenje štete iz razloga iz stavka 1. ovoga članka iznosi najmanje 20%, a poslodavac zaposlenika može i u cijelosti osloboditi od naknade štete.

Odluku o djelomičnom ili potpunom oslobañanju od naknade štete donosi Predsjedništvo.

Članak 127.

Ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim načelima obveznog prava.

Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka, odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao zaposleniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

XIV. ODNOS SA ZAPOSLENIČKIM VIJEĆEM I SINDIKATOM

Članak 128.

Sindikat kod poslodavca djeluje u skladu sa sindikalnim pravilima. Zaposlenici imaju pravo po svojem slobodnom izboru učlaniti se u sindikat.

Zaposlenik ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih zaposlenika zbog članstva u sindikatu.

Članak 129.

Sindikat je dužan obavijestiti poslodavca o izboru ili imenovanju sindikalnih povjerenika i drugih sindikalnih predstavnika.

Prava, obveze i ovlasti sindikalnog povjerenika utvrñeni su Zakonom o radu i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama.

Sindikalnome povjereniku za vrijeme obavljanja njegove funkcije i šest mjeseci nakon prestanka obavljanja ne može se bez prethodne suglasnosti sindikata otkazati ugovor o radu, niti ga na bilo koji način dovesti u manje povoljan ili podreñeni položaj.

Članak 130.

Poslodavac će primiti i saslušati sindikalnoga povjerenika odnosno predstavnika sindikata kada on to traži ili po dogovoru.

Poslodavac će sindikalnome povjereniku omogućiti rad radi ostvarivanja prava na zaštitu i promicanje prava i interesa članova sindikata.

Stavove i prijedloge sindikata poslodavac će razmotriti i o njima se izjasniti.

Članak 131.

Zaposlenici zaposleni kod poslodavca imaju pravo izabrati na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem 1 (jednog) predstavnika, koji će ih zastupati u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa.

Postupak ustanovljenja predstavnika pokreće se na prijedlog sindikata ili najmanje 10 posto zaposlenika.

Prava, obveze i ovlasti predstavnika zaposlenika utvrñeni su Zakonom o radu i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama.

Dok se kod poslodavca ne ustanovi predstavnik zaposlenika, sindikalni povjerenik ima sva prava, obveze i ovlasti predstavnika zaposlenika.

XV. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 132.

Ovaj Pravilnik se može mijenjati i dopunjavati na način (i u jednakome postupku) kako je i donesen.

Članak 133.

Pravilnik stupa na snagu danom donošenja.

Igor Zidić

predsjednik Matice hrvatske