Stanje. Zaštita tla u RH je, osim načelno kroz zaštitu okoliša (Zakon o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13, 78/15)), u većoj mjeri provedena sektorski, posebno u poljoprivredi i šumarstvu kao najvećim korisnicima zemljišnih resursa RH. Iako ne postoje podzakonski akti unutar Zakona o zaštiti okoliša koji bi detaljnije definirali postupke i mjere zaštite tla, tlo se ipak štiti od štetnih utjecaja putem procjene utjecaja zahvata koja uključuje i tlo kao sastavnicu okoliša, kroz izradu četvorogodišnjih izvješća o stanju okoliša (tla), strategije i plana zaštite okoliša na razini RH, odnosno programa zaštite okoliša na razini županija i gradova. Najpotpunija zaštita tla definirana je unutar Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 39/13, 48/15) koji posebno težište stavlja na održavanje poljoprivrednog zemljišta sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju, a time se definira i zaštita zemljišta odnosno tla od oštećenja i onečišćenja. U okviru ovog Zakona donesen je čitav niz podzakonskih akata koji detaljnije razrađuju zaštitu tla i poljoprivrednog zemljišta. Područje Grada Zadra nalazi se u dinarskom sustavu gorja i predgorskih prostora, koji pripadaju širem kompleksu Dinarida, tj. geotektonskim jedinicama Ravnih kotara i zadarskih otoka. Građeno je od vapnenačkih naslaga, a obalnu i otoke karakterizira velika razvedenost. Tla na području Grada Zadra su antropogenizirana što znači da je čovjekova intervencija potpuno modificirala prirodnu dinamiku i svojstva. Prevladavaju crvenica na vapnencu i dolomitu (terra rossa), smeđe tlo na vapnencu i rendzine. Na kopneno obalnom pojasu zastupljeno je smeđe tlo, srednje duboko alohtono, antropogenizirano tlo i koluvijalno karbonatno s prevagom zemljišnog materijala neoglejeno. Na području Grada Zadra ne postoje sustavna istraživanja o stanju tala. Pretpostavlja se da kao i u preostalim dijelovima Hrvatske do onečišćenja tla dolazi uslijed raznih ljudskih aktivnosti. Korištenje pesticida i herbicida u poljodjelstvu, može uzrokovati onečišćenja tla, koja i nakon prestanka aktivnosti na njima ostaju još dugo vremena kontaminirana. Osim onečišćavanja uslijed korištenja pesticida i herbicida postoje slučajevi pojedinačnog izlijevanja motornih ulja. Poseban je problem nepropisno odlaganje svih vrsta otpada, uključujući i opasni otpad. Uz prometnice također može doći do onečišćenja tala taloženjem čestica ispušnih plinova, kao i nepropisnim odlaganjem raznih vrsta otpada koje ima negativan utjecaj na bioravnotežu, estetska i fizionomska obi...
Stanje. Područje voda pravno je uređeno Zakonom o vodama (NN 153/09, 130/11, 56/13, 14/14), kojim se uređuje i definira pravni status voda i vodnog dobra, način i uvjeti upravljanja vodama (korištenje voda, zaštita voda, uređenje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnog djelovanja voda), način organiziranja i obavljanja poslova i zadataka kojima se ostvaruje upravljanje vodama. Temeljem Zakona o vodama definiran je i niz pripadajućih podzakonskih akata. Uz to, u RH su doneseni važni planski dokumenti za upravljanje vodama, a to su Strategija upravljanja vodama (NN 91/08) i Plan upravljanja vodnim područjima (NN 82/13). Za područje Zadarske županije, a time i Grada Zadra, doneseno je nekoliko značajnih planova: Plan zaštite voda Zadarske županije (2002), Vodoopskrbni plan Zadarske županije (2008), Plan navodnjavanja za područje Zadarske županije (2007) te Studija zaštite voda na području Zadarske županije (2005), jedan od najvažnijih dokumenata zaštite voda ovog područja. Grad Zadar nalazi se unutar Jadranskog vodnog područja koje je okarakterizirano kao krško područje. Područje Grada siromašno je površinskim vodotocima te unutar njegovih granica prolaze samo 2 tekućice koje su prema Planu upravljanja vodnim područjima (2013) proglašene vodnim tijelom (JKRN935019 i JKRN935020), dok ostali površinski tokovi predstavljaju povremene bujice (kao što su Ričina i Vruljica) za koje ne postoje podaci o stanju. Praćenje stanja vodnih tijela provodi se u okviru nadzornog monitoringa, sukladno Uredbi o standardu kakvoće voda (NN 73/13, 151/14, 78/15). Prema podacima Hrvatskih voda, oba vodna tijela na području Grada Zadra su u umjerenom ekološkom stanju zbog povišenih vrijednosti fosfora i promjena u koncentraciji kisika, te u dobrom kemijskom stanju. Područje Grada Zadra dio je grupiranog vodnog tijela podzemnih voda JKGNKCPV_08 RAVNI KOTARI za koje je procijenjeno loše količinsko i kemijsko stanje uslijed intruzije slane vode (Plan upravljanja vodnim područjima, 2013), što potvrđuju i rezultati analize podataka o koncentracijama klorida na crpilištima Zadarskog vodovoda koja se nalaze na području Ravnih Kotara (Boljkovac i Golubinka).
Stanje. 12
3.1.1 Eksploatacija mineralnih sirovina 14
Stanje. 19
4.1.1. Cestovni promet i javni gradski prijevoz 19
4.1.2. Željeznički promet 19
4.1.3. Zračni promet 20
Stanje. Ustrojstvo Grada Zadra utvrđeno je Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN 86/06, 125/06, 16/07, 95/08, 46/10, 145/10, 37/13, 44/13, 45/13, 110/15) i obuhvaća 15 naselja: grad Zadar, četiri kopnena naselja: Kožino, Petrčane, Babindub i Crno te deset otočnih naselja: Brgulje, Molat, Zapuntel, Ist, Mali Iž, Veli Iž, Olib, Xxxxxxx, Rava i Xxxxx. Prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13-pročišćeni tekst), Grad Zadar spada u velike gradove (preko 35.000 stanovnika). Površina Grada, uključujući i navedene otoke, iznosi 191,71 km2. Područje Grada Zadra podijeljeno je na 37 mjesnih odbora i to 25 na kopnenom dijelu Grada i 12 na otočnom dijelu Grada. Urbano područje Zadra upravno je podijeljeno na 22 mjesna odbora uključujući: Arbanasi, Bili Brig, Bokanjac, Brodarica, Crvene Kuće, Diklo, Dračevac, Gaženica, Jazine I, Jazine II, Maslina, Novi Bokanjac, Poluotok, Ploča, Puntamika, Plovanija, Ričina, Smiljevac, Stanovi, Vidikovac, Višnjik i Voštarnica.
Stanje. Poljoprivredna politika i njeni ciljevi definirani su Zakonom o poljoprivredi (NN 30/15) i Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (NN 39/13, 48/15). Ova dva zakona podloga su za niz podzakonskih akata (pravilnika) koji reguliraju sve aspekte poljoprivrede, korištenja poljoprivrednog zemljišta, te proizvodnje hrane. U ove zakone i prateće podzakonske akte ugrađena je i pravna stečevina Europske Unije te su izravno povezani s direktivama EU. Prema Prostornom planu uređenja Grada Zadra, na prostoru Grada Zadra razlikuju se tri poljoprivredno-proizvođačke zone: rubni pojas Ravnih kotara, obala i otoci. Rubni pojas Ravnih kotara kontaktno je područje Grada s najbogatijim poljoprivrednim područjem Županije te je do domovinskog rata ovo područje bilo značajan proizvođač voća, povrća i vina u Hrvatskoj. Na primorskom dijelu i na otocima poljoprivredna proizvodnja je izrazito mediteranskog tipa s razvijenim kulturama vinograda, maslina, maraske, smokve, badema, te ranog povrća. Prema Strategiji razvoja Grada Zadra 2013. – 2020., poljoprivreda je na simboličnih 2 % gospodarstava (prema zaposlenosti) te sve više poprima socijalnu, a ne gospodarsku kategoriju. Razlozi za takvo stanje u današnjoj poljoprivrednoj proizvodnji su niz nedostataka: nesređeni vlasnički odnosi (zemljišne knjige), usitnjenost posjeda, male površine poljoprivrednog zemljišta koje se navodnjavaju, te nesređeno tržište poljoprivrednim proizvodima. Unatoč nedostacima i kriznim vremenima, u proteklih nekoliko godina podignuo se respektabilan broj trajnih nasada (poglavito maslina, vinograda, smokava...) iz kojeg se razvio asortiman i kvaliteta naših proizvoda (vina, ulja, sira, meda, proizvoda od smokava, ribljih i suhomesnatih proizvoda, proizvoda od ljekovitog i aromatičnog bilja...). Osnovni smjer u razvoju poljodjelske proizvodnje na području Grada Zadra i dalje će biti voćarstvo i maslinarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo, te stočarstvo (osobito ovčarstvo i kozarstvo). Poželjni ciljevi razvitka poljoprivredne proizvodnje neće se moći u potpunosti ostvariti bez odgovarajućeg razvoja prometa poljoprivrednim proizvodima.
Stanje. Grad Zadar se nalazi u nizinskom, priobalnom području mediteranske regije. Na području Grada ustanovljeno je 14 lovišta. Od toga 3 lovišta imaju status državnog, a 11 županijskog lovišta. Lovišta svojom površinom izlaze izvan administrativnog područja Grada Zadra. S obzirom na uvjete u kojima divljač obitava, sukladno Pravilniku o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači (NN 40/06, 92/08, 39/11 i 41/13), sva lovišta koja dolaze na području Grada su mediteranskog tipa (što uključuje eumediteransku i submediteransku zonu). Glavne vrste lovne divljači koje dolaze u lovištima na području Grada Zadra su: jelen lopatar (Dama dama L.), muflon (Ovis musimon L.), divlja svinja (Sus scrofa L.), zec obični (Lepus europaeus Pall.), fazan (Phasianus cholchicus L.), trčka skvržulja (Perdix perdix L.) i jarebica kamenjarka grivna (Alectoris graeca Meissn.). Jelen lopatar, muflon i divlja svinja kao glavne vrste dolaze samo u uzgajalištima divljači (XIII/2 – Bonastar i XIII/31 - Tun). Od sporednih vrsta divljači na ovom području obitavaju jazavac (Xxxxx xxxxx L.), lisica (Vulpes vulpes L.), čagalj (Canis aureus L.), tvor (Mustela putorius L.), kuna bjelica (Martes foina EHR.), kuna zlatica (Martes martes L.), siva vrana (Corvus corone cornix L.), vrana gačac (Corvus frugilegus L.), xxxxxx xxxxxx (Pica pica L.), čavka zglodnjača (Coloeus monedula L.), golub grivnjaš (Columba palumbus L.) i šojka kreštalica (Garrulus glandarius L.). Od selica prolaznica za lovno gospodarenje najvažnija je šljuka bena (Scolopax rusticola L.). Pored navedenih vrsta koje su Zakonom o lovstvu i Pravilnikom o lovostaju svrstane u divljač koja u lovištu stalno ili povremeno obitava, u lovištima su prisutne ili sezonski dolaze i pojedine životinjske vrste koje su trajno zaštićene Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13) te Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13). Na području lovišta Grada Zadra prisutna je problematika vezana uz iseljavanje stanovništva iz ruralnih područja. Kao posljedica iseljavanja dolazi do mijenjanja stanišnih prilika zapuštanjem poljoprivrednih površina. To je proces koji se na području županije ubrzano odvija posljednjih 20-ak godina kao posljedica iseljavanja zbog ratnih zbivanja na tom području. Na otocima je proces iseljavanja započeo prije nekoliko desetljeća, kao rezultat suvremenog načina života u gradovima. U oba slučaja posljedično dolazi do degradacije sta...
Stanje. Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13) predstavlja temeljni propis kojim je regulirana zaštita prirode, a time i zaštita biološke raznolikosti u Republici Hrvatskoj. Uz ovaj zakon vezan je niz provedbenih propisa vezanih za proglašenje zaštićenih područja, za zaštićene svojte te rijetke i ugrožene tipove staništa te postupanje s genetski modificiranim organizmima (popis relevantnih propisa može se naći na xxxx://xxx.xxxxx.xx/). U sklopu približavanja europskoj zakonodavnoj praksi Hrvatska je proglasila Ekološku mrežu Republike Hrvatske (Uredba o proglašenju ekološke mreže NN 109/07) te pripremila prijedlog kopnenih područja za europsku mrežu NATURA 2000. Nakon priključenja Hrvatske Europskoj Uniji, proglašena je NATURA 2000 ekološka mreža (Uredba o ekološkoj mreži NN 124/13, 105/15). Navedena ekološka mreža zamjenjuje prijašnju, nacionalnu ekološku mrežu. Za svaki planirani zahvat koji sam ili s drugim zahvatima, može imati bitan utjecaj na ciljeve očuvanja ekološke mreže provodi se postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu (Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti za ekološku mrežu NN 146/14). Potrebno je naglasiti da se, temeljem moderne prakse, zaštita prirode provodi na cjelokupnom teritoriju RH. Zaštita prirode time postaje integralna djelatnost koja se i dalje temelji na zaštiti vrsta i njihovih staništa te zaštićenim područjima, ali također nastoji u suradnji sa svim korisnicima prirodnih dobara osigurati njihovo razumno i održivo korištenje. Strateški dokument koji definira odrednice zaštite biološke raznolikosti je Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN 143/08) te je trenutno u izradi novi takav dokument. Ovim dokumentom definirane su smjernice i akcijski planovi kroz zaštitu zaštićenih dijelova prirode, ali i kroz održivo korištenje prirodnih dobara. Hrvatska je potpisala i ratificirala niz međunarodnih propisa kojima se štiti biološka raznolikost, kao što su: Konvencija o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992), Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (Pariz, 1972), Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti naročito kao staništa ptica močvarica (Ramsarska konvencija), Protokol o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti, Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija), Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija), Konvencija o međunarodnoj trgovini ugrož...
Stanje. Problematika okoliša i zdravlja, odnosno disciplina zdravstvene ekologije, kako ju se definira u okviru zdravstvenog sustava RH, podrazumijeva 6 „integriranu temu koja zahtijeva razmatranje velikog broja čimbenika … identifikaciju složenih veza između kvalitete okoliša i rizika kojima su ljudi izloženi zbog onečišćenja zraka, vode, izloženosti kemikalijama i dr. … učinke višestruke i dugotrajne izloženosti, značajke socio-ekonomskog statusa i osobnih navika te niz drugih zdravstvenih osobitosti … neposredne i posredne učinke globalnih megatrendova, poput klimatskih promjena, iscrpljivanja prirodnih resursa, smanjivanja usluga ekosustava i bioraznolikosti … s krajnjim ciljem očuvanja i unapređenja zdravlja i dobrobiti stanovništva“. U stvarnosti se ta ambiciozna zadaća svugdje u svijetu provodi u puno užem obimu, u obuhvatu definiranom:
1) već dužom prepoznatošću neke teme kao značajne teme iz područja okoliša i zdravlja (npr. kakvoća vode za piće, zdravstvena ispravnost hrane i predmeta opće uporabe, mora i voda koje se koriste za rekreaciju i kupanje, zraka, buke), što se standardno reflektira i kroz uključivanje te teme među redovne zadaće iz djelokruga relevantnih institucija;
2) aktualnošću neke teme, potaknutom bilo nekim epidemiološkim nalazima, bilo pojačanim interesom javnosti za neku temu, zbog čega se ona počinje intenzivnije istraživati, a potom najčešće na neki način postaje i dijelom rečenog redovnog djelokruga relevantnih institucija (recentni primjeri su npr. utjecaj peluda kao alergena, utjecaj ekstremnih vremenskih uvjeta – u prvom redu toplinskih valova, utjecaj elektromagnetskog zračenja od mobilne telefonije, utjecaj od izloženosti sunčevom zračenju). Nadalje, kako je utjecaj na zdravlje ljudi jedan od osnovnih kriterija 7 za definiranje zadovoljavajuće stanja okoliša, praktički svi ciljevi i mjere uključeni u Program zaštite okoliša, odnosno u druga poglavlja ovog dokumenta, na više ili manje direktni način doprinose i okolišu koji je „zdrav“ u smislu utjecaja na ljudsko zdravlje8. Jasno, svi ti ciljevi i mjere, kao i opisi i ocjene stanja iz kojih se izvode, kojim se detaljnije razrađuju razni aspekti „zdravog okoliša“, neće se ponavljati i u ovom poglavlju. U ovom poglavlju će
Stanje. Najvažniji zakonski propisi kojim se reguliraju energetske djelatnosti u RH su kako slijedi: ▪ Zakon o energiji (NN 120/12, 14/14, 102/15) ▪ Zakon o tržištu električne energije (NN 22/13, 102/15) ▪ Zakon o tržištu plina (NN 28/13, 14/14) ▪ Zakon o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15) ▪ Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata (NN 19/14) ▪ Zakon o biogorivima za prijevoz (NN 65/09, 145/10, 26/11, 144/12, 14/14) ▪ Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (NN 120/12) ▪ Zakon o energetskoj učinkovitosti (NN 127/14) ▪ Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (NN 100/15) Za regulatorni okvir za područje energetike mjerodavni su i sljedeći akti: ▪ Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/09) ▪ Pravilnik o energetskoj bilanci (NN 33/03) ▪ Uredba o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava (NN 95/15) Posebnim aktima regulirano je područje električne energije, područje plina, područje nafte i naftnih derivata, područje biogoriva, područje toplinske energije, područje regulacije energetskih djelatnosti, područje energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije i kogeneracije, čemu treba dodati niz europskih uredbi i direktiva. Osim kroz navedeni zakonski okvir Grad Zadar je formalizirao svoju politiku održivog razvoja pristupom Sporazumu gradonačelnika (engl. Covenant of Mayors) čime se je obvezao na primjenu mjera energetske učinkovitosti s ciljem da do 2020. godine smanji emisije CO2 na svom području za najmanje 20%. Grad Zadar je započeo s aktivnostima sustavnog gospodarenja energijom za svoje zgrade i zgrade ustanova/poduzeća kojima je osnivač, vlasnik ili suvlasnik te sektoru javne rasvjete, no još uvijek nema podataka da se je započelo s analizama energetske potrošnje u svim ostalim sektorima na administrativnom području Grada Zadra čime bi se stekao uvid u strukturu energetske potrošnje, ne samo u vlastitim objektima, već i u stambenim objektima, objektima za obavljanje komercijalnih i uslužnih djelatnosti te u sektoru prometa. U budućim planovima vezanim za energetsku učinkovitost i primjenu obnovljivih izvora energije u Gradu Zadru ne postoji podaci o sektoru industrije. Podaci za analizu energetske potrošnje sektora zgradarstva Grada Zadra dani su za sljedeće pod-sektore: ▪ Zgrade Gradske uprave i ustanova/poduzeća kojima je Grad Zadar osnivač, vlasnik ili suvlasnik; ▪ Zgrade komercijalnog i uslužnog sektora; ▪ Stambene zgrade i kuće (u daljnje...