Zaključak. U skladu sa odredbom člana 71 Zakona o rudarstvu, koncesionar xx xxxxx da u toku i po završetku radova na eksploataciji predmetne mineralne sirovine, a najkasnije u roku od jedne godine od xxxx završetka radova, privede zemljište na eksploatacionom polju namjeni prema Projektu rekultivacije zemljišta, odnosno da preduzme mjere zaštite životne sredine sadržane u Elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu na koji je xx xxxxxx organa državne uprave nadležnog za poslove zaštite životne sredine data saglasnost i mjere zaštite voda u skladu sa zakonom. O naprijed navedenim mjerama izvještavaju se nadležno ministarstvo za rudarstvo i ministarstva nadležna za poslove poljoprivrede, vodoprivrede, zaštite životne sredine i nadležni organ lokalne uprave. Za sanaciju i rekultivaciju, saglasno odredbi člana 73 Zakona o rudarstvu, koncesionar xx xxxxx da od svake jedinice proizvoda mineralne sirovine mjesečno izdvaja sredstva za djelimičnu ili potpunu sanaciju zemljišta, a prema odobrenim projektima sanacije i rekultivacije. Visina sredstava za sanaciju i rekultivaciju prostora na kojem se izvode rudarski radovi, način obračunavanja, plaćanja i korišćenja sredstava xxxxx xx uređen Uredbom o visini sredstava za sanaciju i rekultivaciju prostora na kojem se izvode rudarski radovi, načinu obračunavanja, plaćanja i korišćenja tih sredstava (“Sl. list CG”, br. 51/11).
Zaključak. Pokretanje stečajnog postupka dovodi do prestanka ugovora o osiguranju. To je opšte pravilo. Međutim, to pravilo je dopunjeno različitim situacijama vezanim za stečaj i likvidaciju koji se tiču subjekta, odnosno, ugovorne strane protiv koje se pokre- ću ovi postupci, kao i činjenice da ugovor o osiguranju može proizvoditi dejstva i za vreme sprovođenja tih postupaka. Ni ZOO, a ni GZ ne regulišu na adekvatan način sta- tus ugovora o osiguranju, nakon pokretanja stečajnog postupka. Naročito je napravljen propust prilikom definisanja odredbe GZ koja reguliše ovu materiju. Osim toga, mnoga pitanja vezana za status ugovora o osiguranju u odnosu na vrstu osiguranja, ostala su bez odgovora xx xxxxxx zakonodavca. Šta bi zakonodavac trebalo da ima na umu kod regulisanja ove materije. Pre svega, činjenicu da se svi elementi vezani za status xxxx- denog ugovora kod stečaja osiguravača ne mogu regulisati u GZ. Koji drugi zakon bi morao da reguliše, bliže, ovu oblast ? Da xx xx to Xxxxx xxxx bi se bavio statusom osigu- ravajućih društava ili zakon koji reguliše stečaj i likvidaciju osiguravača? ZSLBO na nekompletan i vrlo "problematičan" način definiše stečaj i likvidaciju osiguravajućih društava. Da li bi bilo uputno doneti zakon koji bi se "posvetio" jedino stečaju i likvida- xxxx osiguravajućih društava, a koji bi obuhvatio i materiju statusa ugovora o osiguranju u, ovim, vanrednim okolostima ili bi možda trebalo razmisliti o donošenju zakona koji bi regulisao ugovorno pravo osiguranja, kao što je to slučaj u Nemačkoj. U svakom slu- čaju, zakonodavac bi, kod regulisanja ove oblasti, morao da vodi računa o sledećem:
1) treba razlikovati status ugovornih strana u ugovoru o osiguranju, odnosno, treba voditi računa o statusu lica koje je zaključilo ugovor o osiguranju sa osiguravačem;
2) zakonodavac mora da uzme u obzir pravila stečajnog prava, odnosno, pra- vila koja se primenjuju na dvostrano teretne ugovore u slučaju stečaja. U vezi sa xxx, xxxxx uzeti u obzir i specifičnost postupka likvidacije;
3) treba uzeti u obzir i pitanje, da li postoji mogućnost oštećenja bilo koje ugovorne strane, u slučaju da nijedna strana ne raskine ugovor do zaključenja stečajnog postupka38;
4) treba uzeti u obzir i institut prenosa portfelja što xxxx biti detaljno i jedin- stveno regulisano, pri čemu mislimo na zakonodavstvo Srbije, koje na neadekvatan i kontradiktoran način reguliše prenos portfelja. No, GZ bi trebalo prenos portfelja da odredi na opšti način, razlikujući životno i než...
Zaključak. U analiziranim postupcima sa istim predmetom nabavke naručilac je uporno insistirao na jednom dodatnom uslovu, koji je toliko uopšten i nedefinisan da se širim tumačenjem može čak i sasvim izaći van okvira javnih nabavki i javno-privatnog partnerstva. Upravo se to i dogodilo u prvom postupku koji je poništen u celini. Naime, naručilac je prvo u konkursnoj dokumentaciji zahtevao da ponuđač Izjavom o reputaciji dokaže da su on i njegova povezana lica sve ugovore i poslovne odnose sa Republikom Srbijom i direktnim i indirektnim korisnicima budžeta Republike Srbije izvršavali i izvršavaju na kvalitetan način, a onda se, u stručnoj oceni ponuda, obratio Ministarstvu privrede i utvrdio da je Agencija za privatizaciju raskinula ugovor o privatizaciji sa jednim od ponuđača u konkretnom postupku javne nabavke i koji je dostavio uredno potpisanu i overenu Izjavu o reputaciji. To je naručilac iskoristio kao razlog za odbijanje te ponude, tvrdeći da je time dokazano da je Izjava o reputaciji lažna, iako postupak privatizacije nema nikakve veze sa postupkom javno-privatnog partnerstva. Xxxxx, naručilac je u konkursnoj dokumentaciji odredio potpuno nejasan i uopšten dodatni uslov u pogledu poslovne reputacije, tražeći od ponuđača samo izjavu o tome. Xxxx xx to iskoristio, pa je u stručnoj oceni ponuda utvrdio da jedan od ponuđača ne ispunjava xxx xxxxx zato što prethodno nije ispunjavao svoje obaveze iz privatizacije koje nemaju nikakve veze sa konkretnim predmetom nabavke. Sumnjamo (ako to nije i očigledno) da je naručilac pre sprovođenja ovih postupaka javne nabavke znao da jedan od ponuđača koji će učestvovati u njima ima raskinut ugovor o privatizaciji u Srbiji, pa xx xxxx odredio nejasnu poslovnu reputaciju u Srbiji kao dodatni uslov, xxx xx smatrao da pod takav uslov može u stručnoj oceni da podvede taj raskid ugovora iako on nije u logičkoj vezi sa predmetom konkretne javne nabavke. Sumnjamo da je naručilac svesno izbegao da u samoj konkursnoj dokumentaciji navede (najavi) da će u okviru tog uslova uzeti u obzir i raskide ugovora o privatizaciji koje su prethodno imali ponuđači, jer bi to u toj fazi postupka sigurno bilo uspešno osporeno. Naime, član 76, stav 6 ZJN propisuje da dodatni uslovi ne smeju diskriminisati ponuđače i moraju biti u logičkoj vezi sa predmetom konkretne javne nabavke, a privatizacija nije u vezi sa predmetom konkretnih postupaka javnih nabavki. I posle poništenja prvog postupka javne nabavke zbog spornog dodatnog uslova, naručilac je i dal...
Zaključak. Zavod je obvezan, kroz svoju osnovnu djelatnost koja se ogleda u provođenju OZO u Republici Hrvatskoj, omogućiti svim osiguranim osobama Zavoda da prava na zdravstvenu zaštitu iz OZO na svim razinama zdravstvene djelatnosti, kao i ostala prava u okvirima utvrđenih standarda ostvaruju potpuno i pravovremeno. Ovu zadaću Zavod može ostvariti ako ugovorni subjekti Zavoda i mjerodavne službe Zavoda izvršavaju svoje obveze kvalitetno i u skladu s propisanim normama.
Zaključak. Utvrđuje se da su pristigle 3 ponude za izbor direktora Turističke zajednice općine Milna te da Xxxxx Xxxxx i Xxx Xxxxxx ispunjavaju sve uvjete iz natječaja, a sukladno odredbama Zakona o Turističkim zajednicama, xxx Xxxxx Xxxxx ne ispunjava 2. točku uvjeta iz natječaja odnosno iz priložene dokumentacije razvidno je da nema 2 godine radnog iskustva na poslovima priložene stručne spreme niti godinu radnog iskustva na rukovodećim poslovima u turizmu. Nakon donesenog Zaključka, predsjednik vijeća Turističke zajednice Xxxxx Xxxxx stavlja na glasovanje slijedeće kandidate: Xxxxx Xxxxx i Xxx Xxxxxx. Za izbor direktora Turističke zajednice Milna JEDNOGLASNO je izabrana Xxx Xxxxxx. Nakon glasovanja, donesena je Xxxxxx o imenovanju Xxx Xxxxxx za direktora Turističke zajednice općine Milna na mandatno razdoblje od 4 godine počevši od xxxx isteka žalbenog roka. Odluka o izboru direktora Turističke zajednice općine Milna će se dostaviti svim kandidatima i Ministarstvu turizmu, a biti će objavljena u Službenom glasniku općine Milna i na službenoj stranici Turističke zajednice općine Milna.
Zaključak. Obaveza Međunarodne zajednice u pogledu provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, jasno je ustanovljena Aneksom X tog Sporazuma (Sporazum o civilnom provođenju mirovnog rješenja). Pored uvjeta za zatvaranje OHR-a, koje je Vijeće za implementaciju xxxx xxxx sebi po- stavilo, smatramo da bi se morao poslati glavni uvjet za gašenje OHR-a a to je potpuna implementacija svih aneksa Mirovnog sporazuma, a pogotovo Aneksa VI (Sporazum o ljudskim pravima), Aneksa VII (Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima), Aneksa IX (Sporazum o osnivanju javnih korporacija), kao i izmjene diskriminirajućih odredaba u Aneksu IV (Ustav Bosne i Hercegovine). 5 Pogledati: “Mišljenje o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlaštenjima Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (EVROPSKA KOMISIJA ZA DEMOKRATIJU KROZ PRAVO); Venecijanska komisija, mart, 2005 – CDL-AD (2005) 004”. ZNAKOVI VREMENA • SARAJEVO • ZIMA 2015 - PROLJEĆE 2016 • XXXXXX XVIII-XIX • DVOBROJ 70/71 XXXXXXX XXXXXX Ključne reforme koje su do xxxx provedene u Bosni i Hercegovini bile su rezultat snažnog pritiska međunarodne zajednice (izmjene entitetskih ustava u pogledu implementacije Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o tzv. konstitutivnosti naroda na cijelom području Bosne i Hercegovine, uspostava jedinstvenih oružanih snaga Bosne i Hercegovine, zatim formiranje raznih agencija u cilju bržeg i efikasnijeg funkcioniranja institucija Bosne i Hercegovine i sl.). Svjedoci smo sadašnje “namjerne“ neaktivnosti međunarodne zajednice putem OHR-a u provođenju Mirovnog sporazuma, a xxxx xx rezultati očiti zastoji u reformama i priključenju Bosne i Hercegovine u EU i euroatlanske integracije. Iz kratke analize ovog rada sasvim je jasno utvrđeno da se ovakav kompleksan mirovni sporazum može čitati, tumačiti i provoditi samo kao cjelina i da je u provođenju takvog sporazuma uloga Međunarodne zajednice neophodna od samog početka do kraja njegova provođenja.
Zaključak. Ugovorna kazna kao obaveza dužnika da poveriocu isplati određenu sumu novca ili mu učini neku drugu korist relativno se često ugovara u praksi, naročito kod ugovora u privredi. Ona je značajna za poverioca u xxx smislu što mu omogućava da na jednostavan način ostvari naknadu štete u situaciji kada dužnik iz ugovornog odnosa povredi ugovor. U našem pravu, međutim, ugovorna kazna nije samo dogovor o naknadi štete, zbog čega stra- ne ugovornice xxxx xx ugovaraju nemaju obavezu da vode računa o tome da njena xxxxxx xx. vrednost bude odgovarajuća pretpostavljenoj šteti koja se u xxx trenutku može sagledati. Načelo slobode ugovaranja im zapravo omogućava da se bez ograničenja dogovaraju o visi- ni ugovorne kazne, koju će poverilac moći da realizuje čak i kada ona premaša iznos štete xxxx xx stvarno pretrpeo zbog povrede ugovora, pa i kada uopšte nije pretrpeo štetu zbog ne- izvršenja, a dužnik će biti xxxxx da xx xxxxx onako xxxx xx ugovoreno. Jedina mogućnost ko- ju dužnik ima u slučaju da smatra da je ugovorna kazna previsoka je da xx xxxx zahteva da smanji njen iznos i da mu sud taj zahtev usvoji kao osnovan. Xxxxxx, sud procenjuje da xx xx ugovorna kazna nesrazmerno visoka s obzirom na vrednost i značaj predmeta obaveze, a ne s obzirom na štetu xxxx xx poverilac pretrpeo zbog docnje sa njenim ispunjenjem ili zbog neispunjenja. Ipak, u praksi sud bi morao da uzme u obzir i odnos ugovorne kazne i visine štete, jer ako bi ugovornu kaznu smanjio ispod iznosa štete onda bi time doveo u pitanje mogućnost poverioca da štetu nadoknadi.34 Poverilac koji je naplatio ugovornu kaznu zbog povrede ugovora xx xxxxxx du- žnika nema pravo da od njega po istom osnovu potražuje i naknadu štete, s obzirom da 32 Tako, na primer, Viši trgovinski sud u Beogradu u svom rešenju Pž. br. 498/2008 od 9. februara 2009. godine navodi: "Ako je čl. 000. xx. 4. propisano da poverilac, kada xx xxxxx ugovorena za slučaj da du- žnik zadocni sa ispunjenjem ima pravo da zahteva i ispunjenje obaveze i ugovornu kaznu, kod činjenice da tuženi nije izvršio svoju ugovornu obavezu, tužilac nema pravo da od tuženog potražuje istu za slučaj neispunjenja obaveze, obzirom da je ugovorna kazna predviđena samo za slučaj zadocnjenja, sa kojih razloga je odbio žalbene navode tužioca u xxx xxxx". Sudska praksa trgovinskih sudova, Bilten br. 1/2009 (dostupno u pravnoj bazi Paragraf Lex).
Zaključak. 1.Projektom su predviđene sve potrebne mjere za otklanjanje opasnosti i štetnosti u pogledu zaštite na radu.
Zaključak. 14
8.1 SUMARY 14
Zaključak. Ako pogledamo sastav grupa, na primer, samo, u Ligi šampiona, mnoge stvari xx xxx biti jasne, xxxx xx u pitanju današnji fudbal. Odavno već znamo rečenicu čuvenog Xxxxxxxxxx Xxxxxxxxx Tirketa42 da su „fudbal pre rata (Drugog svetskog) gledali bogataši, a igrali siromasi, a posle rata, gledaju siromasi, a igraju bogataši“, kada su ga pitali xxxx xx razlika između fudbala nekad i sad. No, ako uzmemo vreme u xxxx xx on živeo i ovu rečenicu xxxx xx xxxxxx x xxxxxx- stu statusa fudbala osamdesetih xxxxxx prošlog veka, onda moramo reći da bi i gospodin Xxxxxxxx zanemeo, da xx xxxx živ. Vrtoglavi iznosi evra i dolara koji se sada traže i plaćaju za vrhunske fudbalere pokazuju da su fudbaleri postali, ako tako možemo da kažemo, najskuplja „roba“ sa kojom se sada trguje. Postavlja se pitanje odakle klubovima toliki novac. I zašto je fudbal postao unosan posao? Novac se obezbeđuje iz mnogih izvora, naročito kad su u pitanju uspešni fud- balski klubovi, a popularni sportovi jesu unosan posao, a među xxx sportovima je, na prvom mestu, fudbal, ako uzmemo u obzir koliko ljudi prate ovaj sport, na različite načine. Pomenute klauzule štite klubove, kao i fudbalere, od raskida i nepoštova- nja ugovora. To se, pre svega, odnosi na otkupnu klauzulu, kojoj smo posvetili najveću pažnju. Osnovna svrha otkupne klauzule je davanje mogućnosti da se igrač, koji igra u jednom klubu, „otkupi“ iz ugovora zaključenog sa xxx klubom i da postane xxxxxxxx igrač, iako ne postoji opravdani razlog za to. Otkupna klauzula, ako se shvati u smislu da igrač xxx otkupljuje svoj ugo- vor može dovesti do problema vezanih za plaćanje poreza. Zbog toga, u Španiji i Portugaliji svi fudbaleri u svojim ugovorima imaju klauzulu koja se odnosi na oslobađanje, odnosno, odlazak iz xxxxx bez plaćanja poreza. Xx xxxxx xxxxxx, otpusna klauzula nije pravno obavezujuća, osim ako su klubovi, između kojih se vrši transfer igrača, u istoj zemlji. Naime, ako klub koji se nalazi u istoj zemlji kao i klub koji „prodaje“ igrača, pristao da ispuni uslove koje definiše klauzula,